Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž -1252/2023-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima iz Zadra, protiv tužene Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, kao pravne sljednice Nove hrvatske banke d.d. Zagreb, kao pravne sljednice Sberbank d.d. Zagreb, a ova kao pravna slijednica Volksbank d.d. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-603/2021-23 od 25. travnja 2023., na sjednici vijeća 25. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-603/2021-23 od 25. travnja 2023. u točki I. izreke i odbijajućem dijelu točke III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan osnovni tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu broj [broj kredita] zaključenog između tužitelja i tuženika te da kao takav ne proizvodi pravni učinak uz zahtjev za isplatu iznosa od 20.171,58 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose opisane u toj točki izreke te je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška po tom zahtjevu.

1.1. Točkom II. izreke usvojen je podredni tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđena ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 2.1 Ugovora o kreditu broj:[broj kredita], te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužitelj nije bio dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio kao i promjenjivom tečaju CHF, a koje promjene su izvršene nakon 17. listopada 2006., te je naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.380,41 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačno određene iznose pobliže opisane u toj točki izreke presude.

1.2. U točki III. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.973,13 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv citirane presude u točki I. izreke i odbijajućeg dijela točke III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti u cijelosti Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 25. siječnja 2007. te restitucijski zahtjev za povrat svih plaćenih iznosa na temelju tog ugovora u iznosu od 20.171,58 eura te eventualno kumulirani zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te restitucijski zahtjev za isplatu novčane razlike nastale primjenom tih ništetnih ugovornih odredbi.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud prvog stupnja utvrđuje da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Volksbank d.d. kao kreditor sklopili 25. siječnja 2007. Ugovor o kreditu za iznos od 21.593,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti za kupnju vozila, uz promjenjivu kamatnu stopu od 5,10% godišnje, promjenjivu u skladu s odlukom banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila uz naznaku da se promjenjiva kamata utvrđuje odlukom o kamatama i naknadama kreditora a obračunava se i naplaćuje na sva dospjela i neplaćena potraživanja od prvog dana dospijeća do dana naplate. Budući da se kamatna stopa mijenjala jednostranim odlukama banke na štetu potrošača, cijeneći da tuženik prilikom sklapanja ugovora nije informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, ujedno imajući u vidu pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u smislu odredbe čl. 502. c. ZPP-a, pozivom na čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine br. 96/03, 46/07-dalje: ZZP/03) sud prvog stupnja utvrđuje da su ništetne sporne ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su izazvale znatnu neravnotežu u odnosima stranaka na štetu potrošača.

7. Prvostupanjski sud je pritom shvaćanja da ništetnost predmetnih ugovornih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni s obzirom da sadrži sve bitne elemente za njegovu opstojnost i pravnu valjanost.

8. Slijedom toga, prvostupanjski sud odbija glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti u cijelosti predmetnog ugovora o kreditu i povrat svih plaćenih iznosa, u visini utvrđenoj rezultatima financijskog vještačenja, dok prihvaća eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli uz obvezu tuženika da isplati tužitelju zatražene novčane iznose primljene primjenom navedenih ugovornih odredbi, te obvezuje tuženika na naknadu troškova tužitelju u primjeni čl. 154. st. 1. ZPP-a.

9. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka, niti povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude su jasni, nisu proturječni te se presudu može ispitati.

10. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je prvostupanjski sud pravilno odbio glavni tužbeni zahtjev tužitelja.

11. U žalbenom stadiju postupka sporna je ništetnost cijelog ugovora o kreditu s obzirom na utvrđenu ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te jesu li ništetne odredbe ugovora o kreditu bitni sastojci ugovora bez kojih ugovor ne može opstati.

12. Prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje:ZOO) ništetan je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema odredbi čl. 324. st. 1. i 2. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, s time da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

13. Prema odredbi čl. 1021. ZOO-a ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

14. U konkretnom slučaju, banka se obvezala staviti na raspolaganje tužitelju ugovoreni iznos kredita u valuti CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita, dok je visina anuiteta ovisila o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

15. Kada obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo (čl. 21. ZOO). Odredbom čl. 22. ZOO-a predviđena je mogućnost sklapanje ugovora uz valutnu klauzulu, što znači da je dopuštena ugovorna odredba prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.

16. U ovoj je pravnoj stvari, načelno dopuštena odredba o valutnoj klauzuli, utvrđena ništetnom na temelju posebne odredbe i to odredbe čl. 81. i 87. ZZP/03, međutim unatoč ništetnosti navedene ugovorne odredbe i dalje postoje ugovorne odredbe o kunskom iznosu koji je banka korisniku kredita dala na raspolaganje i koji je iznos primljenog, neovisno o iznosu kamata, korisnik kredita dužan vratiti.

17. U tom smislu treba navesti da se ništetnost odredbi predmetnog ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. ZOO u vezi s čl. 1021. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Pritom odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu, međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženik kao banka, stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi.

18. Stoga predmetni ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi, može opstati, pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 21. ZOO i čl. 22. ZOO u vezi s čl. 322. st. 1. ZOO, te čl. 324. st. 2. ZOO, kada je glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu ocijenio neosnovanim.

19. Takvo pravno shvaćanje nije suprotno sadržaju, značenju ni pravnom domašaju odredbe čl. 6. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima koje je izrazio i Sud Europske unije u predmetu C-118/17 (IS protiv ERSTE Bank Hungary Zrt, ECLI:EU:C:201:207), predmetu broj C-932/19 (JZ protiv OTP Jelzálogbank Zrt., OTP Bank Nyrt., OTP Faktoring Követeléskezelő Zrt.,ECLI:EU:C:2021:673), predmetu C-19/20 (I.W., R.W. protiv Bank BPH S.A., ECLI:EU:C:2021:341,) i predmetu C-453/10 ( P i I, EU:C2012:144). Naime, sukladno pravnom shvaćanju Suda Europske unije izraženom u odlukama donesenim u navedenim predmetima, u skladu su s Direktivom odredbe nacionalnog zakona koje dopuštaju odbijanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu pod uvjetom da takve odredbe omogućuju ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena ugovorna odredba nije postojala.

19.1. Pri tome, prema praksi Suda Europske unije (presuda broj C-19/20), što se tiče kriterija koji omogućuju da se ocijeni može li se ugovor stvarno održati na snazi bez nepoštenih odredaba, tekst čl. 6. st. 1. Direktive 93/19 i zahtjevi u pogledu pravne sigurnosti gospodarskih aktivnosti idu u korist objektivnog pristupa prilikom tumačenja te odredbe, tako da se situacija jedne od ugovornih strana ne može smatrati odlučujućim kriterijem kojim se uređuje buduća sudbina ugovora, dok se prilikom ocjene može li ugovor koji sadržava jednu ili više nepoštenih odredaba nastaviti važiti bez tih odredaba, sud pred kojim se vodi postupak svoju ocjenu ne može temeljiti samo na tome je li ništetnost navedenog ugovora u cijelosti eventualno povoljno za potrošača (tako i u presudi od **.**.2012., P i I, C-453/10, EU:C2012:144). Slično pravno shvaćanje Sud Europske unije ponavlja i u presudi u predmetu C-932/19 od 24. travnja 2020. u kojoj, u skladu s objektivnim pristupom Suda u njegovoj sudskoj praksi u tom području, nije dopušteno da se u nacionalnom pravu situacija jedne od stranaka ugovora smatra odlučujućim kriterijem koji određuje sudbinu ugovora jer volja koju je izrazio dotični potrošač ne može prevladati nad ocjenom nacionalnog suda o pitanju omogućava li nacionalno zakonodavstvo ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio.

19.2. Dakle, sukladno mjerodavnim odredbama ZOO-a tumačenih u duhu prava Europske unije, prema pravnom shvaćanju ovog suda u situaciji utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora o kreditu, takav ugovor nije ništetan u cijelosti ako je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odnosno ništetna ugovorna odredba nije postojala, osobito kada postoji pravo potrošača na povrat koristi koju je banka stekla na temelju nepoštene ugovorne odredbe te da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između prava o obveza potrošača i banke kao trgovca.

20. Takvo pravno shvaćanje u skladu je s pravnim shvaćanjem koji je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-259/2022 od 9. listopada 2024., Rev- 820/2023-2 od 23. travnja 2024. i Rev-274/2023-2 od 22. siječnja 2025.

21. Pravilna je i odluka kojom je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa i to utvrđenje prvostupanjskog suda određenim žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

22. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

23. Presuda suda prvog stupnja kao nepobijana u točki II. izreke i dosuđujućem dijelu točke III. izreke ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 25. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović