REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] E 5

Poslovni broj: Us I-187/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja EN (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Milica Nenadović Timarac (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Milica Nenadović Timarac i Marko Bebek, u Sisku, Stjepana i Antuna Radića 32, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Policijske uprave primorsko- goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo i strance, Rijeka, Žrtava fašizma 3, kojeg zastupa službena osoba RN, radi produljenja roka za dragovoljni odlazak iz Europskoga gospodarskog prostora, 25. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo i strance, KLASA: UP/I-216-02/24-03/3125, URBROJ: 511-09-38-24-9 od 31. prosinca 2024. godine.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-02/24-03/3125, URBROJ: 511-09-38- 24-9 od 31. prosinca 2024., odbijen je zahtjev tužitelja - državljanina treće zemlje (Republike Srbije), podnesen 12. prosinca 2024. za produljenje roka za dragovoljni odlazak iz Europskoga gospodarsko prostora (EGP-a). Tužitelju je dragovoljno napuštanje EGP-a naloženo rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-02/24-03/3125, URBROJ: 511-09-38-24-8 od 29. listopada 2024., kao prateća odluka uz odbijanje zahtjeva tuženika za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu humanitarnih razloga.

2. Tužitelj u tužbi i u kasnijem podnesku osporava zakonitost tuženikove odluke od 31. prosinca 2024., osvrće se na meritum upravne stvari odlučivanja o zahtjevu tuženika za izdavanje odobrenja za privremeni boravak, argumentaciju tuženika smatra nepotpunom, ukazuje na konvencijsku praksu vezanu uz kriterije za protjerivanje stranca i potrebu individualiziranog odlučivanja, te ističe da upravni sud nije vezan krutim, ustaljenim i pretjerano formalnim administrativnim procedurama. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, uz vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i na raspravi ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Tuženik je kao javnopravno tijelo ispunio sve svoje zakonske dužnosti. Iz statusa građanina ili državljanina svake demokratske i pravno uređene zemlje osim prava proistječu i dužnosti, prije svega lojalnost prema zemlji u kojoj se živi i poštovanje njezinih propisa. K tomu, Upravni sud u Rijeci odbio je u povezanom predmetu prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe. Meritum ovog predmeta isključivo je zahtjev za odgodu izvršenja rješenja. Podredno, u povezanom predmetu nije riječ o protjerivanju tužitelja iz Republike Hrvatske. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Izvanraspravnim rješenjem od 6. svibnja 2025. odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u ovome sporu, zbog razloga iznesenih u tom rješenju. Žalba tužitelja izjavljena protiv tog rješenja, koja nema odgodni učinak, upućena je na odlučivanje Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, gdje se o njoj odlučuje u predmetu poslovnog broja Usž-2439/2025.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje, te u spisu ovog spora. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da u ovome sporu bude saslušan kao stranka, budući da izvođenje tog dokaza nije nužno za rješavanje predmeta produljenja roka za dragovoljni odlazak iz EGP-a, a većim je dijelom ionako predloženo u odnosu na nesporne činjenice, koje stranke različito pravno tumače.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 18. lipnja 2025. u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Radi ocjene zakonitosti rješenja tuženika donesenog u upravnoj stvari privremenog boravka (uključujući prateću dužnost dragovoljnog napuštanja Republike Hrvatske) između istih se stranaka pred ovim Sudom vodi zaseban upravni spor, pod poslovnim brojem Us I-2126/2024, gdje tužitelja zastupa drugi opunomoćenik. Predmet ovoga spora (Us I-187/2025) isključivo je ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 31. prosinca 2024., u stvari produljenja roka za dragovoljni odlazak i EGP-a.

8. Prema članku 188. stavku 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22 i 151/22), u opravdanim slučajevima rok za dragovoljni odlazak može se produljiti rješenjem, s tim da ukupno trajanje roka za dragovoljni odlazak iz članka 184. ovoga Zakona i ovoga članka ne može biti dulje od jedne godine.

9. U osporavanom rješenju citirane su i druge mjerodavne odredbe Zakona o strancima. Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.

10. Produljenje roka za dragovoljni odlazak predstavlja iznimku u odnosu na redovito postupanje propisano Zakonom o strancima. Zbog toga je standard „opravdanih slučajeva“ propisan člankom 188. stavkom 1. toga Zakona potrebno tumačiti strogo. Pritom kao dodatni orijentir može poslužiti podredno primjenjiva odredba članka 140. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), kojom su za određivanje odgode izvršenja propisani kriteriji izbjegavanja nastavka teško popravljive štete, ako nije drukčije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu.

11. Ključni dio obrazloženja osporavanog rješenja tuženika od 31. prosinca 2024. glasi:

„U zahtjevu za produljenje roka za dragovoljni odlazak iz EGP-a odnosno Republike Hrvatske u bitnom navodi da je rješenjem ove Policijske uprave Klasa:

UP/I216-02/24-0313125 Ur broj: 511-09-38-24-8 od dana 29.10.2024. godine odbijen zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj te je naloženo dragovoljno napuštanje Republike Hrvatske. Nadalje navodi da je rođen u [adresa] 2001. godine te da od rođenja živi u [adresa]. Ističe da nikad nije napuštao Republiku Hrvatsku. Nadalje navodi da njegova majka ČN te brat ĐN i sestre R i NN imaju regulirano državljanstvo Republike Hrvatske. Izjavljuje da u zemlji porijekla nema nikoga niti ima di biti. Nadalje ističe da je samo po porijeklu upisan u knjigu državljana Republike Srbije a kako u navedenoj zemlji nije nikada živio te nije imao identifikacijski dokument nije niti može ishodovati putnu ispravu. Izjavljuje da nema kamo otići jer kao osoba bez putne isprave ne može niti ući u državu za koju se navodi da je njezin državljanin. Ističe da bi napuštanjem Republike Hrvatske nastala velika šteta za njega jer bi time bio odvojen od svoje obitelji s kojima živi.

Rješenjem Policijske uprave Primorsko-goranske Klasa: UPA-216-02/24- 03/3125 Ur broj: 511-09-38-24-8 od dana 29.10.2024 godine odbijen je zahtjev EN ČN za izdavanje odobrenja privremenog boravka u Republici Hrvatskoj. Navedeno rješenje uručeno je osobno podnositelju zahtjeva dana 26.11.2024. godine, a po istom imenovani je bio dužan dragovoljno napustiti EGP-a u roku od 30 dana računajući od dana izvršnosti ovog rješenja kojim mu prestaje zakonit boravak.

Odredbom članka 184. stavak 3. Zakona o strancima propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak uzet u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana. Stavkom 5. citiranog članka Zakona propisano je da u slučajevima iz članka 188. stavka 1. ovoga Zakona rok za dragovoljni odlazak može se odrediti u trajanju duljem od 30 dana.

Uz naprijed navedeno, sukladno odredbama Zakona o strancima, a imajući u vidu da je EN počinitelj višestrukih kaznenih i prekršajnih djela za koje je pravomoćnim presudama osuđivan te da je isti recividista odlučeno je o dragovoljnom napuštanju EGP-a u roku 30 dana računajući od dana izvršnosti rješenja o odbijanju zahtjeva za izdavanjem odobrenja za privremeni boravak kao primjerenim rokom za napuštanje Europskog gospodarskog prostora.

Prilikom odlučivanja o prijedlogu za produljenje roka za dragovoljni odlazak vodilo se računa o uvažavanju svih navoda za produljenje roka za dragovoljni odlazak. “

12. Imajući na umu argumentaciju tuženika, koju Sud ocjenjuje osnovanom, kao i to da tužitelj nije protjeran iz Republike Hrvatske, niti mu je zabranjen ulaz u Republiku Hrvatsku, Sud ne nalazi da je, u svjetlu općih napomena iznesenih u točki 10. ovog obrazloženja, tužitelj dokazao da je u okolnostima konkretnog slučaja dosegnut standard opravdanog slučaja za produljenje roka za dragovoljni odlazak, propisan člankom 188. stavkom 1. Zakona o strancima.

13. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 25. lipnja 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetnici Milici Nenadović Timarac, Sisak, Stjepana i Antuna Radića 32

- Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službi za državljanstvo i strance,

Rijeka, Žrtava fašizma 3