Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-1034/2020-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, zastupan po punomoćniku, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgići i partneri d.o.o., Pisarnica Osijek, protiv tuženika Lovačko društvo „VEPAR“ Belišće, Vinogradci, Kralja Tomislava 59, OIB: 12190942847, zastupan po punomoćniku Silviji Pejak Kolarić, odvjetnici iz Valpova uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862 sa sjedištem u [adresa], zastupana po punomoćniku, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 20. svibnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i umješača te zakonskog zastupnika tuženika VD, odlukom objavljenom 25. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo „VEPAR“ Belišće, Vinogradci, Kralja Tomislava 59, OIB: 12190942847, isplatiti tužitelju Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, IBAN: [broj bankovnog računa] kod Agram banke d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovara 74, iznos od 1.399,49 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. kolovoza 2018. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo „VEPAR“ Belišće, Vinogradci, Kralja Tomislava 59, OIB: 12190942847 naknaditi tužitelju Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.979,63 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka za sastav po punomoćniku odvjetniku podneska od 19. svibnja 2023., kao neosnovanim.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 18. prosinca 2020. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj u bitnom navodi da je dana 8. travnja 2018. u 06:30 sati na ulasku u Kitišance došlo do prometne nesreće na način da je TD upravljao osobnim vozilom marke „Ford Focus“ registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu Euroleasing d.o.o. kao osiguranika tužitelja te se kretao cestom D-34 iz smjera istoka u smjeru zapada. Dolaskom do 19 km i 700 metara 3. dionice D34 isti je prednjim desnim dijelom vozila udario u tijelo divljači koja je istrčala na kolnik iz odvodnog kanala koji se nalazi uz sjeverni rub kolnika pretrčavajući ga iz smjera sjevera u smjeru juga. Nakon udara divljač se udaljila u nepoznatom smjeru dok je na vozilu nastala materijalna šteta. Budući je navedeno osobno vozilo bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja br. K06820233108, to se oštećeni vlasnik vozila Euroleasing d.o.o. obratio tužitelju zahtjevom za naknadu štete na vozilu. Nakon obrade odštetnog zahtjeva te procjene visine štete tužitelj je dana 16. kolovoza 2018. izvršio svoju obvezu isplativši vlasniku vozila iznos od 10.544,49 kn za materijalnu štetu nastalu u opisanom štetnom događaju. Tužitelj smatra da je upravo tuženik odgovoran za navedeni štetni događaj, sve temeljem odredbi čl. 83. Zakona o lovstvu („Narodne Novine“ 140/05, 75/09, 153/09, 14/14), kao i sukladno općim propisima odgovornosti za štetu od opasne stvari odnosno opasne djelatnosti te u skladu s odredbama čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima. Budući je tužitelj isplatom navedenog iznosa na ime imovinske štete stekao pravo na regres od tuženika temeljem odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ 35/05, 41/08, 125/11), odnosno temeljem čl. 13. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila, tužbom potražuje od tuženika isplatu iznosa od 10.544,49 kuna. Pri tom je naglasio da je tuženika pozvao na plaćanje regresnog duga u izvansudskom postupku, ali se tuženik očitovao kako se ne smatra odgovornim za nastali štetni događaj.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naglasio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naglasio je da je iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz tužbu razvidno da je tuženik imao u vrijeme štetnog događaja policu osiguranja kod Croatia osiguranje d.d. i da se je tužitelj obraćao Croatia osiguranju d.d. s regresnim zahtjevom. Budući tuženik nema saznanja je li Croatia osiguranje d.d. postupila po regresnom zahtjevu tužitelja ili je isti odbila, predložio je da sud o tim činjenicama pribavi očitovanje Croatia osiguranja d.d. te da ujedno Croatia osiguranje d.d. pozove da stupi u parnicu kao umješača na strani tuženika. Opreza radi, istaknuo je da je kao uzrok prometne nezgode očito kršenje važećih propisa od strane vozača oštećenog vozila, jer se isti nije kretao prilagođenom brzinom na navedenoj dionici ceste, niti je vožnju prilagodio uvjetima na cesti. Smatra da tužitelj ničim nije dokazao da je predmetnu prometnu nezgodu uzrokovala divljač na kolniku, kao i da bi divljač pripadala tuženikovom lovištu. Naglasio je da nije kritične zgode pozvan da preuzme stradalu divljač i da je dokumentacija priložena uz tužbu sastavljena od strane policijskog službenika prema kazivanju vozača oštećenog vozila, s tim da u istoj nisu sadržani podaci o postojanju divljači kao uzročniku prometne nezgode, niti se iz priloženih fotografija može vidjeti da je uzrok nastanka prometne nezgode uistinu divljač. Stoga je predložio da sud odbije u cijelosti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, s tim da se je tužitelj suglasio u podnesku od 18. siječnja 2023. (str. 65-66 spisa) s tuženikovim prijedlogom da se Croatia osiguranje d.d. obavijesti o parnici i da se pozove da u postupku sudjeluje kao umješač na strani tuženika. Stoga je Sud dopisom od 16. veljače 2023. (str. 105-106 spisa) obavijestio Croatia osiguranje d.d. o tuženikovom prijedlogu te je nakon pisanog očitovanja Croatia osiguranja d.d. (str. 122 spisa) istoj dopustio miješanje u ovoj parnici na strani tuženika rješenjem broj: P-1034/2020-12 od 13. ožujka 2023. (str. 126-128) .

4. Umješač Croatia osiguranje d.d. tijekom postupka u binom je isticala iste razloge zbog kojih smatra tužbu neosnovanom, koje je istaknuo i tuženik u odgovoru u tužbu.

5. Kako bi utvrdio činjenično stanje sud je u dokaznom postupku u svojstvu svjedoka prvo saslušao policijskog službenika FD na okolnosti provedenog očevida štetnog događaja i utvrđenja uzroka prometne nesreće te s tim u vezi radnji koje je proveo i tragova koje je kritične zgode izuzeo. Potom je u svojstvu svjedoka saslušan vozač oštećenog vozila TD na okolnost dinamike i uzroka prometne nesreće te je nakon toga provedeno prometno-strojarsko vještačenje na okolnost uzroka i nastanka prometne nesreće, kao i visine materijalne štete na oštećenom vozilu. Na kraju dokaznog postupka pročitana je dokumentacija sadržana u sudskom spisu i to kako slijedi: Uvjeti za kasko osiguranje motornih vozila na str. 5- 17 spisa, Posebni uvjeti za potpuno kasko osiguranje na str. 18-19, potvrda Policijske postaje s podacima o prometnoj nezgodi na str. 23-24, ispit iz Registra udruga na str. 25-27, pregled podataka o lovištu sa kartom lovišta na str. 28-30, polica kasko osiguranja na str. 31, izjava o prijeboju na str. 32, Sporazum o izvansudskoj nagodbi na str. 33, prijava i zahtjev za naknadu štete na str 43-37 spisa, preslika prometne dozvole i vozačke dozvole na str. 38-40, izvid štete na str. 41-42 spisa, račun na str. 43, obračun štete na str. 44, fotografija vozila na str. 45-49, opomena pred tužbu na str. 50-52, obavijest o zatraženoj dokumentaciji na str. 53, opomene pred tužbu na str. 54-57, obavijest o zaprimljenoj prijavi štete na str. 58, fotografije vozila na str. 67-102 spisa, podnesak PP Belišće s izvješćem – zapisnik o očevidu , zapisnikom o ispitivanju prisutnosti alkohola, kroki skicom i fotografijama na str. 111-121 spisa, polica i osiguranje i privitak polici na str. 123-125 spisa, Opći uvjeti za osiguranje imovine na str. 130-136 spisa, nalaz prometno tehničkog vještačenja na str. 181-201 spisa, račun vještaka na str. 207-208, nalaz vještaka na str. 213-230 spisa, troškovnik tuženika na str. 231.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 1.399,49 eura, koji odgovara iznosu od 10.544,49 kuna prema fiksnom tečaju konverzije valute kuna u euro, a koji je iznos tužitelj isplatio svom osiguraniku za materijalnu štetu koja je nastala na vozilu dana 8. travnja 2018. prilikom naleta na divljač na kolniku ceste D34 pobliže označenom kao 19 km i 700 metara 3. dionice D34 .

7. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija kao i činjenica da je tužitelj isplatio predmetnu štetu svojem osiguraniku. Iako je tuženik prigovorio iskazima svjedoka u djelu pobližeg određivanja lokacije štetnog događaja, isti tijekom postupka nije poricao da se lokacija štetnog događaja, koja je navedena u tužbi te koju su u svojim iskazima naveli saslušani svjedoci, ne nalazi u području lovišta kojim gospodari tuženik. Stoga je sud zaključio dam među strankama nije sporno da se približno označena lokacija štetnog događaja nalazi u području lovišta kojim gospodari tuženik.

8. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, nastanak osiguranog slučaja, tuženikova odgovornost, odnosno postoji li isključiva ili djelomična odgovornost osiguranika tužitelja za štetni događaj, kao i visina štete.

9. Iz dokumentacije pročitane u dokaznom postupku utvrđeno je kako slijedi:

-da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo osigurano u vrijeme štetnog događaja policom kasko osiguranja br. KO6820233108, kod tužitelja,

-da je vlasnik oštećenog vozila prijavio štetu na vozilu iz predmetnog štetnog događaja dana 22.svibnja 2018. (str. 34-38 spisa) te su izvidi štete po toj prijavi napravljeni 22. i 23.svibnja 2018. (str. 41-42),

-da su tužitelj i vlasnik vozila oštećenog u predmetnoj nesreći sklopili Sporazum o izvansudskoj nagodbi 4.srpnja 2018. prema kojem Sporazumu se je tužitelj obvezao vlasniku vozila na ime materijalne štete iz predmetnog štetnog događaja isplatiti iznos od 10.544,49 kuna (str. 33 spisa),

-da iz računa pravne osobe koja je izvršila popravak vozila (str. 43 spisa) proizlazi da su na predmetnom vozilu vršeni i dodatni popravci koji nisu povezani sa samom štetom, s tim da su na računu ispisom rukom napravljene korekcije koji se sve popravci i iznosi popravaka priznaju te je navedeno da se priznaje 10.544,49 kn, dok je cjelokupni iznos računa 22.431,19 kuna,

-da iz fotografija (str. 67-102, kao i iz fotografija na CD mediju koji se nalazi u omotnici na str. 121 spisa), u cijelosti proizlaze oštećenja koja se nalaze na desnoj strani vozila, gledano u smjeru kretanja vozila, a koja su i navedena u tužbi, odštetnom zahtjevu i ostaloj dokumentaciji koja je uz odštetni zahtjev dostavljena prilikom prijave štete, s tim da se na fotografijama koje su u e-spisu nalaze učitane u boji, raspoznaju i dlake koje se nalaze na oštećenim dijelovima vozila,

-da iz zapisnika o očevidu, izvješća PP Belišće, zapisnika o ispitivanju alkohola i kroki skice (str. 112-120 spisa), proizlaze činjenice vezane za okolnost nastanka prometne nesreće, mjestu i vremenu prometne nesreće koje je tužitelj i naznačio u samoj tužbi.

10. Iz Nalaza, mišljenja i zaključka stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i cestovna vozila Brod-promet d.o.o., izrađenog i potpisanog po AD dipl. inž. cest. prometa str.181-199 spisa, proizlazi da je vještak na osnovu Zapisnika o očevidu utvrdio da se predmetni događaj u prometu dogodio 8. travnja 2018. u dnevnim uvjetima vožnje (sumrak) na suhom asfaltnom kolničkom zastoru DC-34 između naselja Valpovo i Kitišanci (PTM je 900 m u smjeru zapada od sjecišta sjevernog ruba kolnika DC34 i zapadnog ruba kolnika DC517) te je okarakteriziran kao nalet osobnog automobila "FORD FOCUS 1,6 TDCI" reg. oz. [registarska oznaka] na divljač u vlasništvu Lovačkog društva „VEPAR“ Belišće. Očevidom nisu konstatirani tragovi na mjestu događaja (krhotine, kočenje, krv i sl.). U Zapisniku o očevidu nisu evidentirana oštećenja na osobnom automobilu u vidu odlomljenih pvc dijelova, ali ista su fotografirana za vrijeme očevida te su razvidna iz fotografija. U Zapisnikom o očevidu je konstatirano „na prednjem braniku (desni) dio pronađene dlake nalik na dlaku srneće divljači“, ali te dlake nisu izuzete niti je predstavnik lovačkog društva pozvan radi utvrđivanja porijekla dlaka. Iz fotografija proizlazi da su dlake fotografirane na stražnjem dijelu prednjeg desnog blatobrana, na prednjim i stražnjim desnim vratima navedenog osobnog automobila. Budući je u Zapisniku navedena srneća divljač vještak je na temelju prometno-tehničkih karakteristika srneće divljači (brzina, težina, visina, geometrijski oblik, boja, način kretanja i sl.) proveo analizu podudarnosti sa oštećenjima na osobnom automobilu te je utvrdio kako slijedi:

- da je prema načinu života i ponašanju srneća divljač pretežno dnevna životinja s maksimumom kretanja popodne i u večernje sate (16-20 sati, ujutro 4-5 i 7-9 sati),

- da je ljetna dlaka srneće divljači riđastocrvena, zimska dlaka je kestenjastosiva sa svjetlijim donjim dijelovima i bijelim zatkom,

- da se zbog tjelesne građe srneća divljač kreće hodom, kasom i skokovima, a ne trčanjem pa zbog toga ista lako preskače grmlje, šikaru, visoku travu i slično, ali ne može dugo trčati,

-da je primarni kontakt ostvaren između glave divljači sa lijeve strane i desnog putnog svjetla osobnog automobila kada je veći dio tijela divljači bio izvan putanje kretanja osobnog automobila,

- da se sa sigurnošću može konstatirati da je ostvaren djelomični frontalni ulazni nalet osobnog automobila na divljač.

- da je nakon primarnog kontakta došlo do rotacije divljači oko oslonjenih nogu u smjeru suprotnom okretanju kazaljke na satu uz desni bok osobnog automobila,

- da se inercijom težište tijela divljači nastavilo kretati prema desnom bočnom dijelu osobnog automobila tako da je ostvaren sekundarni kontakt tijela divljači sa stražnjim dijelom prednjeg desnog blatobrana i prednjim dijelom prednjih desnih vrata sa prednjom lijevom nogom divljači,

- da je u daljnjem kretanju osobnog automobila i divljači (koja se istovremeno težišno kretala rotacijom u smjeru okretanja kazaljke na satu i translatornim pomakom u prethodnom smjeru kretanja osobnom automobilu od desna prema lijevo, uz desni bok osobnog automobila) ostvaren tercijarni kontakt stražnjeg lijevog dijela tijela divljači i stražnjih vrata osobnog automobila.

Stoga je na temelju provedene prometno-tehničke analize položajne i oblikovne podudarnosti između poznatih oštećenja na osobnom automobilu i nepoznate životinje zaključio da je ostvaren djelomični frontalni ulazni nalet osobnog automobila, moguće na srneću divljač (nisu konstatirane prometno-tehničke neusklađenosti koje bi isključivale tu varijantu), koja se osobnom automobilu u trenutku naleta kretala od desna prema lijevo. Krećući od tih utvrđenja, kao i od širine, karakteristika kolnika, prostora oko njega i iskaza svjedoka (vozača) TD vještak je utvrdio kako vozač prosječnih psiho-fizičkih sposobnosti i prosječne vještine upravljanja vozilom reagira kočenjem u vremenu 0,8 sekundi dok je vrijeme potrebno divljači za kretanje od ruba kanala do naleta na vozilo 0,6 sekundi pa vozač u takvim okolnostima ne bi mogao ni početi sa kočenjem prije naleta na divljač. Ukoliko se automobil kretao brzinom od 80 km/h, kao je izjavio u iskazu TD ili 22,2 m/sek u pretpostavljenom vremenu kretanja divljači do naleta bi osobni automobil prešao brzinom od 80 km/h put od 13,3 m, odnosno kada se divljač pojavila u vidokrugu vozača osobnog automobila isti se je nalazio od mjesta naleta udaljen 13,3 m dok je zaustavni put vozila pri toj brzini 50,7 m pa isti ne bi mogao izbjeći nalet. Usklađena šteta na osobnom automobilu prema Izvidu štete sa dopunom na fotodokumentaciji vidljivim oštećenjem na dan otklanjanja štete iznosila je 17.009,49 kuna bez PDV-a ili 21.261,86 kuna s PDV-om.

11. Iz iskaza svjedoka FD u bitnom proizlazi da je kritične zgode upućen od šefa smjene kao policijski službenik na očevid prometne nesreće. Dolaskom na mjesto prometne nesreće uočio je da se vozilo koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći nalazi zaustavljeno na ugibalištu na ulazu u Kitišance. Prometna nesreće se prema izjavi vozača TD dogodila prije ulaska u Kitišance, ali je točno mjesto nesreće bilo teško utvrditi budući nije bilo nikakvih tragova na kolniku. Vozač TD mu je rekao da se kretao osobnim automobil iz smjera Valpova prema Donjem Miholjcu svojom desnom kolničkom trakom te da je iz desnog oborinskog kanala gledano u pravcu njegova kretanja iskočila divljač nastojeći priječi cestu tako da je on prednjim desnim djelom svog vozila i bočnom stranom udario u divljač. Pritom mu nije rekao o kojoj je vrsti divljači riječ, ali je uočio da je vozač bio zatečen cijelim tim događajem. Nisu pronašli tijelo divljači pa stoga nije niti obavještavao tuženika o nesreći. Siguran je da se mjesto nesreće nalazi na području kojim gospodari tuženik jer se u blizini tog mjesta nalazi tabla s oznakom lovišta te je na istoj naveden tuženik. Prije mjesta nesreće u smjeru Kitišanaca, a nakon raskrižja D34 s cestom koja vodi prema Belišću nalazi se prometni znak „divljač na cesti“ s dopunskom pločom koja se vjerojatno odnosi na udaljenost, a što je snimio prilikom očevida. Na desnoj strani vozila našao je tragove dlaka sive boje, već je ranije imao jedan sličan slučaj gdje je također zatekao sivu dlaku deblju i krutiju od dlake psa te se u tom slučaju utvrdilo da je riječ o dlaci srne. Dlaku nije izuzimao jer u to vrijeme nije postojala obveza izuzimanja dlake, ta obveza postoji tek godinu dana unazad.

12. Iz iskaza svjedoka TD u bitnom proizlazi da je tog dana, kad se dogodila nesreća, išao za Bjelovar predmetnim vozilom, kretao se je brzinom od oko 80 km/h te je negdje u blizini znaka koji označava mjesto Kitišanci uočio srnu koja je stajala na brdašcu pored oborinskog kanala. V se zaletila prema cesti odnosno automobilu kojim je upravljao te je došlo do udara tijela srne u prednja vrata, osjetio je dva udarca jer se dvaput odbila od automobila. Zaustavio se je u blizini udara te je zvao policiju koja je provela očevid, niti on, a niti policijski službenik nisu pronašli tijelo srne. Ne sjeća se je li kočio, nije imao niti vremena za kočenje, ako i je kočio to je bilo mahinalno. Bio je po pozivu u PP Belišće na razgovoru jer je imao štetu i na drugom autu od iste tvrtke pa su ga zvali da provjere okolnosti oba slučaja ali se ne sječa da bi protiv njega bio vođen bilo kakvi prekršajni ili drugi postupak zbog tih događaja.

13. Sud u cijelosti prihvaća Nalaz i mišljenje vještaka jer je isto dan stručno, jasno i argumentirano. Vještak je obrazložio svoje navode na način koji je razumljiv i laiku, s tim da je svoj Nalaz utemeljio na dokumentaciji koja se nalazi u spisu, a koju su dostavile same stranke i umješač te koja je pribavljena na zahtjev stranaka od nadležnih tijela. Treba naglasiti da je vještak svu dokumentaciju iz spisa usporedio i analizirao s iskazima saslušanih svjedoka te je analizu uzeo u obzir prilikom davanja svog mišljenja i konačnog zaključka. U takvim okolnostima bespredmetni su svi prigovori tuženika i umješača usmjereni na osporavanje vještačkog Nalaza. Točno je da predmetni vještak nije stručan davati mišljenje o porijeklu dlake koja je fotografirana kritične zgode na oštećenom vozilu. Međutim, on to u svom Nalazu nije niti radio već je objektivnom analizom svih činjenica sadržanih u spisu, koje su mu bile potrebne za izradu nalaza, prema pravilima struke i vlastitom iskustvu proveo prometno-tehničku analizu položajne i oblikovne podudarnosti između poznatih oštećenja na osobnom automobilu i nepoznate životinje. S obzirom da su svjedoci u svojim iskazima spominjali srnu isti je za usporedbu uzeo upravo srnu prema njenim karakteristikama iz stručne literature (brzini, težini, visini, geometrijskom obliku, boji, načinu kretanja i sl.). Također vještak je brzinu reagiranja računao prema izjavi vozača jer drugih tragova za usporedbu nije niti imao, dok je vrijednost oštećenih dijelova na automobilu također usporedio s fotografijama i dokumentacijom koja je sačinjena prilikom policijskog očevida. Činjenica što tužitelj potražuje manji iznos od stvarne cijene popravka vozila naznačene na računu str. 43. spisa i iznosa štete koju je utvrdio vještak u Nalazu posljedica je toga što je tužitelj svom osiguraniku očito uspješno osporio dio štete na vozilu koji je postojao od ranije, a što ide u prilog, a ne na štetu tuženika. To uostalom proizlazi i iz samog računa, str. 43. spisa i izjave o prijeboju str. 32. spisa.

14. Iskaz svjedoka u naprijed sažetom bitnom djelu sud također cijeni istinitim jer su isti u tom djelu međusobno suglasni i životni, a suglasni su u većem djelu i s činjenicama koje proizlaze iz dokumentacije pročitane u dokaznom postupku. Okolnost što je svjedok ND u Zapisniku o provedenom očevidu naznačio mjesto nesreće koje se nalazi 200- tinjak metara prije ulaska u mjesto Kitišanci te što su oba svjedoka u iskazima kao mjesto nesreće spominjali ulazak u Kitišance, posljedica je činjenice što je svjedok TD uklonio svoje vozilo s kolnika prometne državne ceste prije dolaska policije kako bi osigurao nesmetano odvijanje prometa (što je i bio dužan jer nije bilo ozlijeđenih), dojmom zatečenosti nesrećom vozača TD koju je u iskazu naveo svjedok ND i protekom vremena između štetnog događaja i iskazivanja svjedoka. Ne treba pri tome zaboraviti niti na činjenicu de je riječ o dugom ravnom djelu ceste, a što proizlazi i iz fotografija pa je u okolnostima kad je došlo samo do bočnog udara i odbijanja divljači od vozila bez ostatka vidljivih tragova na kolniku, životno da je vozaču bilo teško odrediti mjesto točnog kontakta posebno nakon zaustavljanja za koje mu je pri brzini od 80 km/h prema nalazu vještak trebalo 50,7 metara.

15. Odredbom čl. 76. st. 2. Zakon o lovstvu ( Narodne novine broj: 140/05., 75/09., 153/09., 14/14., 21/16., 41/16., 67/16. i 62/17., dalje ZOL), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZOL ne propisuje drugačije. Odštetna je odgovornost u konkretnom slučaju uređena i općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i to konkretno čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), koji određuje da se za štetu od opasne svari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju, te daljnjim odredbama čl. 1063. -1067. ZOO-a budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari (osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete).

16. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, primjene citiranih odredbi, ovaj Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

17. U odnosu na tuženikovo osporavanje pasivne legitimacije treba naglasiti da je prema čl. 77. ZOL-a, lovoovlaštenik obvezatan poduzimati određene mjere za sprječavanje štete koju divljač može nanijeti ljudima ili imovini na zemljištima na kojima se prostire lovište, a korisnici zemljišta dužni su za sprječavanje štete od divljači poduzimati propisane mjere. S obzirom na to, da je upravo tuženik lovoovlaštenik na području na kojem je nastala šteta (što isti nije izravno niti osporio), isti je pasivno legitimiran u ovom postupku. Sama činjenica što je u Zapisniku o očevidu navedena jedna lokacija nesreće, a svjedoci su u iskazima spominjali drugu lokaciju oko 200 metara dalje nije od utjecaja na navedeni zaključak jer se i jedna i druga lokacija nalaze unutar granica lovišta kojima gospodari tuženik, a što je razvidno i iz opisa granica lovišta i karte lovišta str. 28 – 30 spisa.

18. Tužitelj potražuje utuženu tražbinu prema tuženiku po osnovi zakonske subrogacije iz čl. 963. ZOO-a, prema kojoj odredbi isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Sukladno navedenoj odredbi, u regresnoj parnici je potrebno, pored činjenice isplate naknade iz osiguranja od strane tužitelja kao osiguratelja, utvrditi i pretpostavke odgovornosti za štetu koja je nastala osiguraniku. Odgovornost tuženika valja cijeniti kroz odredbe ZOL-a, koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja te prema odredbama ZOO-a. To proizlazi iz između ostalog i iz rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I/6264/14 od 4. ožujka 2015. Naime, ZOL-om, koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja nije propisano po kojim pravilima odgovornosti za štetu (objektivnim ili subjektivnim) lovoovlaštenik lovišta odgovara, pa je potrebno prihvatiti pravni stav zauzet u sudskoj praksi po kojem je u slučaju nastanka štetnog događaja radi naleta vozila na divljač odgovoran lovoovlaštenik i to po načelu uzročnosti (kauzaliteta), jer se divljač u takvim okolnostima smatra opasnom stvari. Prema odredbi čl.1045. st.3. ZOO-a za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Nadalje, prema odredbi čl.1063. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. I konačno, prema odredbi čl.1064. ZOO-a za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. S obzirom na to da je divljač dobro od interesa Republike Hrvatske i ima njezinu osobitu zaštitu (čl. 4. ZOL-a), te da sukladno pravnom statusu (žive) divljači, ona nije u ničijem vlasništvu, odgovorna za štetu je osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik) sukladno odredbi čl. 1066. st. 1. ZOO-a.

19. Kako u konkretnom slučaju tuženik odgovara prema načelu kauzaliteta (objektivne odgovornosti) tužitelj je bio dužan dokazati da je šteta nastala i da potječe od opasne stvari (divljači), a tuženik se mogao osloboditi te odgovornosti pod uvjetom da je dokazao da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti. Tuženik se djelomično oslobađa odgovornosti, ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a).

20. U konkretnom slučaju, provedenim dokaznim postupkom utvrđeno je da je šteta na vozilu nastala od naleta divljači koja je izletjela na prometnicu kojom se kretao automobil koji je bio kritične zgode osiguran policom kasko osiguranja kod tužitelja. To proizlazi iz iskaza samih svjedoka, foto dokumentacije koju je sačinio policijski službenik prilikom provođenja očevida te iz Nalaza sudskog vještaka. Naime, provedenom prometno – tehničkom analizom karakteristika divljači u konkretnom slučaju, srne, i analize podudarnosti sa oštećenjima na osobnom automobilu, sudski je vještak u svome nalazu izveo zaključak da je kritične zgode došlo do djelomičnog frontalnog ulaznog naleta osobnog automobila moguće na srneću divljač. Takav je zaključak vještak izveo budući provedenom analizom nije uočio da postoje prometno

– tehničke neusklađenosti koje bi isključivale tu varijantu. Samim tim su i potvrđeni iskazi vozača TD koji je izjavio da je naletio na srnu i svjedoka ND koji je provodeći očevid uočio na vozilu krutu dlaku sive boje za koju je prema iskustvu iz ranijeg očevida zaključio da bi mogla biti dlaka srneće divljači. Pri tome treba naglasiti da se je događaj zbio u vrijeme kad policija prilikom očevida nije izuzimala dlaku s mjesta prometne nesreće pa samim tim nije bilo moguće niti provesti odgovarajuće vještačenje radi utvrđivanja točnog porijekla dlake. Ta okolnost ne može ići na štetu tužitelja te je isti ovlašten dokazivati u postupku drugim dokazima je li riječ o divljači. Upravo je to tužitelj i napravio te je temeljem iskaza svjedoka, fotografija na kojim se vidi dlaka na oštećenim dijelovima vozila i prometno – tehničkom analizom karakteristika divljači u konkretnom slučaju, srne, i analize podudarnosti sa oštećenjima na osobnom automobilu utvrđeno da je riječ o naletu na srnu. Dakle, dovodeći u vezu sve naprijed navedene dokaze sud je zaključio da je temeljem istih zajedno tužitelj dokazao da je riječ o srni.

21. Iz provedenog dokaznog postupka, prije svega iz Nalaza i Zaključka sudskog vještaka, proizlazi da vozač osobnog automobila TD kritične zgode nije imao nikakvu šansu da izbjegne nalet, jer je od trenutka kad je uočio divljač do trenutka naleta prošlo 0,6 sekundi, dok je reakcija u takvim okolnostima vozača prosječnih ciklo fizičkih sposobnosti i prosječne vještine upravljanja da uopće reagira kočenjem iznosila 0,8 sekundi. Također, ukoliko se je vozač TD kritične zgode kretao brzinom od 80 km/h, kako je i izjavio, prema izračunu vještaka za zaustavljanje vozila bilo mu je potrebno od uočavanja divljači 50,7 metara, dok se je divljač nalazila na 13,3 m, pa ni u takvim okolnostima isti nije mogao pravovremeno zaustaviti vozilo prije naleta. S obzirom na izraženu razliku, za zaključiti je da vozilo ne bi mogao pravovremeno zaustaviti niti da je vozio znatno manjom brzinom.

22. Stoga u takvim okolnostima ne postoji odgovornost vozača već je temeljem naprijed citiranih odredbi za naknadu štete odgovoran upravo tuženik kao lovoovlaštenik. Tuženik u bitnom nije osporavao da mjesto na kojem je došlo do nesreće nije u području lovišta kojim gospodari. Međutim, i da je bila ta činjenica sporna, iz ispisa podataka o lovištu te iz karte lovišta koja se nalazi u sudskom spisu, nesporno proizlazi da se dio državne ceste D-34 od raskrižja sa lokalnom cestom koja vodi prema Belišću pa nadalje do mjesta Kitišanci, nalazi unutar granica lovišta kojim gospodari tuženik. U takvim okolnostima nebitno je na kojem se točno području te ceste između navedenog raskrižja i mjesta Kitišanci dogodila nesreća, s tim da je sud već ranije u obrazloženju ove presude pod toč.14 dao pojašnjenje vezano za određivanje točnog mjesta nesreće.

23.Budući je utvrđeno uvidom u Sporazum o izvansudskoj nagodbi i Izjavu o prijeboju (str. 32-33 spisa), da je tužitelj vlasniku vozila isplatio na ime štete za predmetni štetni događaj iznos od 10.544,49 kn, a što sad odgovara prema fiksnom tečaju konverzije iznosu od 1.399,49 eura. Tuženik je dužan temeljem čl. 963. ZOO-a tužitelju isplatiti taj iznos i to sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 16. kolovoza 2018. kao dana kada je tužitelj izvršio svoju obvezu prema vlasniku vozila, a koji je dan i naveden u Izjavi o prijeboju, str. 32 spisa.

24. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje T. Tužitelj je uspio u cijelosti u ovom postupku pa su mu stoga i priznati troškovi koji su prema ocjeni ovog suda bili nužni za uspjeh, a koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku. Troškovi su odmjereni prema VPS-u od 1.399,49 eur. Stoga je tužitelju priznato kako slijedi:

-trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, Tbr. 7.1. Tarife,

-trošak sastava obrazloženih podnesaka od 18. siječnja 2023., 18. listopada 2023. i 4. listopada 2024. u iznosima od 3x200,00 eura, Tbr. 8.1. Tarife, to stoga što se prvim podneskom tužitelj očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu, dok u drugom se podnesku očitovao o navodima tuženika i umješača iz njihovih kasnijih podnesaka, dok se u trećem podnesku očitovao o nalazu vještaka,

-zastupanje na ročištima od 10.veljače 2023., 16. listopada 2023., 17.studenog 2023.,1. prosinca 2023., 25. ožujka 2024. i 20.svibnja 2025., u iznosima od 6x200,00 eura, Tbr. 9.1. Tarife.

Slijedom navedenog, troškovi zastupanja iznose 2.000,00 eura na koje je pridodan PDV po stopi od 25%, a što iznosi 2.500,00 eura. Pored navedenog troška zastupanja tužitelju je priznat i stvarni trošak koji je isti platio za vještačenje u iznosu od 400,00 eura, a koji je trošak u cijelosti i utrošen za namjenu za koju je uplaćen. Nadalje, priznat mu je i trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,54 eura, kao i trošak sudske pristojbe na presudu od 53,09 eura, koji će tužitelj biti dužan platiti po objavi presude, a ako ga ne plati, pristojba će biti prisilno naplaćena. Prema tome, tužitelju su priznati ukupni troškovi u iznosu od 2.979,63 eura.

25. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sastava podneska po punomoćniku odvjetniku od 19.svibnja 2023., iz razloga što je tim podneskom punomoćnik obavijestio sud da se nalazi na godišnjem odmoru te je zatražio odgodu ročišta, a što prema ocjeni suda nije bilo bitno za uspjeh tužitelj u ovom postupku.

26. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

Valpovo, 25. lipnja 2025.

SUDAC

GORAN JOKIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku

3.Umješaču po punomoćniku