REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj: P-242/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja ŠD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Juri Jelaviću, odvjetniku u Metkoviću, protiv tuženica: pod 1. TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 2. UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po punomoćniku dr.sc. Branimiru Škurli i ostalim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o., nakon zaključene glavne rasprave dana 12. svibnja 2025.g., radi ispravka , dana 25. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ispravlja se pogrešan upis određen rješenjem Općinskog suda u Metkoviću, sadržanim u zapisniku posl. br. Z-220/2015/389 od 13.9.2016.g., sastavljenom povodom preoblikovanja zemljišne knjige odnosno povodom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] - Duboka, na način da se vlasnikom nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - Duboka upiše tužitelj ŠD, OIB: [osobni identifikacijski broj], za cijelo, uz istovremeno brisanje prava suvlasništva s imena tuženica.

II. Nalaže se tuženicama da u roku od 15 dana naknade tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 803,10 , uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je raspravnim rješenjem Naslovnog suda posl. br. Z- 3969/2021 od 8. listopada 2024. god. odbijen prigovor ovdje tužitelja na upis prava vlasništva na nekretnini označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - Duboka. Riječ je o upisu određenom rješenjem Općinskog suda u Metkoviću, sadržanim u zapisniku posl. br. Z-220/2015/389 od 13.9.2016.g., sastavljenom povodom preoblikovanja zemljišne knjige odnosno povodom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] - Duboka, a temeljem kojeg rješenja su tuženice upisane kao suvlasnice (svaka za 1/2 dijela) naprijed navedene nekretnine. Predmetni upis ne odgovara stvarnom stanju, budući da je faktični vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Duboka upravo tužitelj, koji ju je stekao na sljedeći način. Naime, predmetnu nekretninu je tužitelju i njegovom pok. bratu (a ocu tuženica) FD, zajedno s još 5 (pet) nekretnina koje se nalaze na području stare k. o. [katastarska općina], na jednake dijelove darovala pok. VD, i to 1982. ili 1983. god. - nakon što je naslijedila svog supruga SD, brata od tužiteljevog djeda (pradjeda tuženica) DD. Negdje oko 2000. god. tužitelj i njegov pok. brat (otac tuženica) CD su sklopili usmeni sporazum o diobi upravo prethodno spomenutih 6 (šest) nekretnina – koje im je, dakle, darovala VD – i to na način da predmetna nekretnina pripadne u isključivo vlasništvo tužitelju, a sve ostale nekretnine (dakle, njih pet - narodnih naziva Vinogradina, Jarikovište, Vrelo, Duga Njiva i Okrajak) ocu tuženica FD. S tim u vezi, važno je istaknuti da je sklapanju naprijed spomenutog sporazuma osobno svjedočila BD, sestra tužitelja odnosno teta tuženica. Posebno se ističe da je nakon postignutog sporazuma predmetnu nekretninu u neometanom posjedu držao isključivo tužitelj, koji bi ju povremeno (parcijalno) očistio te bi ubirao plodove sa stabala smokve i masline koja se nalaze na istoj. S druge pak strane, nakon postignutog sporazuma o diobi na predmetnu nekretninu nisu kročile nogom niti same tuženice, a niti njihov prednik odnosno pok. otac CD. Tužitelj skreće pozornost na činjenicu da je izjava njegovog pok. brata FD kako je predmetnu nekretninu tobože naslijedio iza smrti svog oca ĆD (dana na zapisnik posl. br. Z- 220/2015/389 od 13.9.2016.g.) sasvim oprečna navodima tuženica iznesenima na ročištu održanom 8. listopada 2024.g. – a što dovoljno govori samo za sebe. Štoviše, niti navodi samih tuženica nisu suglasni, budući da je tuženica pod 1 TD na raspravi za ispravak navela da je njen otac predmetnu nekretninu dobio od djedova brata SD, dok je UD na istoj raspravi navela da je nekretnine između njenog oca i tužitelja razdijelila VD.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti nedopušteni, podredno neosnovani. Tuženice, najprije, prigovaraju promašenoj aktivnoj legitimaciji predmetne tužbe. Naime, u rješenju naslovnog suda kojim se dostavlja tužba na odgovor, naznačeno je da se radi o brisovnoj tužbi. Sukladno odredbi članka 150. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama (dalje u tekstu: ZZK) brisovnu tužbu ovlašten je podnijeti samo nositelj knjižnoga prava. Kako tužitelj nije nositelj knjižnog prava na nekretnini koja je predmet ovog spora, nije niti ovlašten podnijeti brisovnu tužbu. S obzirom na navedeno, tuženice predlažu naslovnom sudu odbaciti tužbu. Kako to proizlazi iz Zapisnika i Rješenja od 8. listopada Posl. broj: Z- 3969/2021, tužitelj je podnio prigovor upisu. Kako to proizlazi iz odredaba članaka 134. i 135. ZZK, ali i sudske prakse, ispravak pogrešnog upisa u zemljišnoj knjizi se može provesti samo u slučaju kada postoji razlika između sadržaja rješenja o upisu i sadržaja zemljišnoknjižnog upisa. S obzirom da u prigovoru, ali i tužbi tužitelj nije raspravljao o ovoj okolnosti, a i s obzirom na to da sadržaj zemljišnoknjižnog upisa odgovara sadržaju rješenja temeljem kojeg je obavljen ovaj upis, nisu ispunjene pretpostavke temeljem kojih bi se moglo udovoljiti tužiteljevom zahtjevu. Na ovu okolnost tuženice dostavljaju sentencu Županijskog suda u Velikoj Gorici i sentencu Županijskog suda u Varaždinu. Sve i da je tužitelj koristio pravno ispravan put, odnosno da je uložio prigovor unutar ispravnom postupku, odnosno podnio ispravnu tužbu, kako je to propisano odredbama članaka 193. -205. ZZK, bio bi prekludiran u podnošenju tužbe za ispravak. Sukladno odredbi članka 205. stavka 2. objektivni rok za podizanje tužbe je 3 godine od spornog upisa. Kako je sporni upis proveden 13. rujna 2016. godine, time je protekao i spomenuti rok. Tužitelj, dakle, procesno ne može podnijeti ovu tužbu, slijedom čega tuženice predlažu naslovnom sudu istu odbaciti. Sve što slijedi, navodi se, stoga, tek podredno – ukoliko naslovni sud utvrdi da tužba tužitelja ipak nije nedopuštena. Ne može se udovoljiti dostavljenom tužbenom zahtjevu iz razloga što tužitelj ni u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, niti uz tužbu, nije priložio bilo kakvu ispravu koja bi predstavljala valjani temelj za upis prava vlasništva niti je dokazao da posjeduje neki drugi pravnu osnovu za polaganje prava na predmetnu nekretninu. Umjesto toga, historijat tužbe temelji se na tužiteljevim tvrdnjama o navodnom postojanju kojekakvih usmenih dogovora o načinu diobe predmetne nekretnine, a koje tuženice izričito osporavaju, budući da takvi navodi ne odgovaraju pravom stanju stvari. Slijedom svega navedenog, tuženice predlažu naslovnom sudu odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju naknaditi tuženicama parnične troškove.

3. Među strankama nije sporno:

- da je sporna nekretnina do smrti pok. SD koji je umro bez djece i koji je bio stric tužitelja i stric oca tuženica FD, bila vlasništvo upravo SD, a nakon smrti Markove žene VD, da je VD darovala predmet spora.

4. Među strankama je sporno:

- da li je tužitelj izabrao pravilan pravni put za ishođenje upisa,

- da li je tužitelj prekludiran u podnošenju ove tužbe

- da li je tužitelj usmenom diobom 2000-te godine sa svojim bratom FD stekao u cijelosti predmet spora, pa time stekao vlasništvo nekretnine iz izrek

5. Radi utvrđenja svih spornih činjenica, sud je odlučio izvesti dokaze pregledom svih priloženih isprava i pribavom zemljišnoknjižnih spisa, saslušanjem svjedoka i stranaka.

6. Ocjenom izvedenih dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, te rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan kao u izreci.

7. Sud takvo svoje utvrđenje temelji na sljedećim dokazima i na njime izvedenim zaključcima.

8. Tužitelj nije izabrao pogrešan pravni put jer je tužbu za ispravak (a ne za brisanje) kako to upiru tuženice podnio pravilno tražeći ispravak upisa nakon preoblikovanja postojeće zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] u zemljišnu knjigu k. o. [katastarska općina] – Duboka, a sve sukladno čl. 203.st. 4 i st.5. Zakona o zemljišnim knjigama „NN“ br.63/19, 128/22, 155/23, 127/24. Naime ta odredba propisuje upravo da osoba čija prava nisu ostvarena po njezinom prigovoru (a tužitelj je bio podnio uredno prigovor, slijedom kojeg se i provodila rasprava za ispravak – spis Z-3969/2021), može svoje pravo ostvarivati tužbom za ispravak u roku 30 dana, pa stoga nije osnovan prigovor niti prekluzije jer je tužba podnesena 07. studenog 2024.g., a odluka kojom se odbija ispravak upisa povodom prigovora uloženog na upis u k. o. [katastarska općina] – Duboka je donesena 08. listopada 2024.g. i to nakon što je ŠD podnio pravovremeno prigovor nakon otvaranja roka za prigovore i prijave po objavi roka za iste za zemljišnu knjigu k. o. [katastarska općina] – Duboka. Dakle tužba je podnesena točno trideseti dan, pa je podnesena u roku.

9. Valja istaknuti da tuženice u odgovoru na tužbu očito drže da činjenica da je u rješenju pogrešno označena tužba kao brisovna definira i pravnu situaciju, međutim to nije slučaj jer je sadržaj tužbe taj koji diktira pravni položaj, a on je ispravno upravljen kao tužba za ispravak. Nakon obnove zemljišne knjige i odbijanja prigovora, a što je posebna vrsta tužbe koja nije ona tužba za ispravak kada se dogodi puka pogreška, odnosno ona tužba iz čl. 134. i 135. ZZK.

10. Iz spisa Z-3969/2021 i priloženog spisa Z-220/2015/389 proizlazi da je prilikom izmjere otac tuženica CD pok. Ante bio evidentiran kao korisnik sporne nekretnine, a da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik bio upisan AD, kao očito pogrešno upisani vlasnik.

11. U zapisniku tog spisa Z-220/2015/389 od 13.09.2016.g. uneseno je u bitnom da je AD izjavio da on nije vlasnik te nekretnine već CD pok. Ante, a da je CD izjavio da je tu nekretninu dobio nasljeđivanjem od svog oca Ante i diobom s bratom ŠD, tako da je sada vlasnik za cijelo, a "povjerenik" u tom postupku preoblikovanja zemljišne knjige ID je potvrdio navode prisutne stranke.

12. Međutim kada su u ovom parničnom postupku detaljno saslušani svjedoci ID i AD, njihovi iskazi nisu bili takvi već su ukazivali da je AD iskazivao da nije govorio čije je zemlja već samo da nije njegova, te da uopće nema saznanja o tome čija je odnosno o diobama unutar obitelji CD.

13. Svjedok ID je iskazao u bitnom da se vodio prilikom potvrđivanja iskaza u zk-a postupku, pričom AD, pa da je zato potvrdio da bi to bilo oca tuženica – FD, a da u naravi nema vlastitih saznanja o tome, s tim da je ŠD prigovorio sudskoj komisiji upisu FD, a koja komisija je planirala pozvati i ŠD i FD, ali je CD u međuvremenu umro, a ŠD nije imao nikakve isprave o tome kome bi pripala sporna nekretnina.

14. Očito je dakle iz iskaza tih dvaju svjedoka da su isti u zk-a postupku paušalno iskazivali, vodeći se isključivo površnim razlozima ekonomičnosti i da nisu imali saznanja o tome tko je stvarni vlasnik ili posjednik predmeta spora, pa im sud poklanja vjeru glede nepostojanja saznanja čija je u stvarnosti nekretnina, a posebice i kod činjenice da se postupak preoblikovanja zemljišne knjige radi na principima brzine i ekonomičnosti, odnosno s malom količinom dokaza u praksi.

15. Niti tuženici niti tužitelj ne raspolažu ispravama koje bi bile temelj upisa. Dakle, niti pisani dokazi o pravnim poslovima, a niti isprave koje ukazuju za postojanje druge osnove stjecanja nekretnine od pok. SD, odnosno njegove pok. supruge VD koji su bili nesporni vlasnici.

16. Obzirom da FD u Z spisu iz 2016.g. iskazuje da je on predmet spora stekao od svog pok. oca Ante i diobom s tužiteljem, a doslovce sve stranke, pa i upoznati svjedoci iskazuju da je to bilo Markovo, a ne Antino, očito je da pok. CD, otac tuženica nije iskazivao istinito u Z postupku 2016.g.

17. Jedini svjedok dioba između tužitelja i njegova brata pok. FD je njihova sestra BD koja je izričito i jasno iskazivala da je u diobi predmet spora dobio tužitelj ŠD a nakon što je to FD i ŠD darovala VD, Markova supruga. Sud joj poklanja vjeru jer nema razloga biti zainteresirana za ishod spora, a detaljno je iskazivala i sud ne drži da je njeno svjedočenje konstruirano, jer da jest onda bi svjedočila u smjeru i posjedovanja ŠD, a u bitnom je iskazivala nakon Markove smrti ništa nije radilo na toj nekretnini, što je u suprotnosti s iskazom tužitelja koji je tvrdio da je par puta čistio nekretninu ali ju je kasnije zapustio. No sam posjed nije ni ključan, jer se usmenom diobom prenosi i do tada zajedno stječeni posjed nakon darovanja od VD.

18. Tuženica TD je iskazivala da je njen otac CD uzdržavao pok. SD te da su CD i ŠD iza smrti SD dobili nekretnine koje su za života prodavali i dijelili novac 90-tih, a da su se glede Markovih nekretnina podijelili. Očito je da su se CD i ŠD nekada podijelili, a obje tuženice iskazuju da je CD odbio za života dati ŠD predmet spora. Tužena UD je iskazivala da je ŠD dolazio do njihovog oca FD i bez znanja tuženih da su njih dvojica dogovarali što im odgovara te da je CD pristajao na sve što ŠD odgovara, a da je odbio dati ŠD predmet spora. Iskazivali su da su CD i ŠD znali mijenjati čestice i okrupnjivati, da je postignuta dioba FD i ŠD u kojoj je ŠD dobio što je htio, ali da je kasnije tražio uvijek nešto. Ti iskazi su suprotni sa iskazima BD koja je prisustvovala diobi i kao izravni svjedok diobe ima zasigurno bolja saznanja od posrednih priča.

19. Svjedok ED nije imao bitna saznanja osim da je vlasnik nekretnine nekada bio SD te da nikoga nije viđao na predmetu spora, što sve sud prihvaća jer je sukladno iskazima ostalih sudionika postupka da je nekretnina bila vlasništvo pok., SD a ne pok. Ante.

20. Svjedok HD je iskazivao kao međaš da zadnjih 30 godina nije nikoga viđao na predmetu spora, a da je iz majkinih priča znao da je to nekretnina pok. SD te da nije viđao nije FD ni ŠD na predmetu spora, a da je tijekom građenja kuće suglasnost od susjeda za dozvole tražio od FD jer da mu je majka rekla nešto u stilu da je CD nasljednik te da se nije vodio činjenicom stvarnog vlasnika već da mu je bilo bitno ishoditi suglasnost, te se vodio onim što mu je majka rekla.

21. Ima logike da vlada mišljenjem da je CD vlasnik obzirom da je isti uzdržavao pok. SD po riječima tuženice TD, pa da ga ljudi doživljavaju kao nasljednika. No, pored čvrstog iskaza BD koja je bila prisutna diobi sud ne može zanemariti činjenicu da je više od 20 godina prije podnošenja tužbe izvršena očito dioba u kojoj je tada zajedničku nekretninu dobio tužitelj ŠD.

22. I svjedok JD je iskazivala u naravi da se pok. CD brinuo o pok. SD. Iskazivala je o Jerkinim pričama da će SD ostaviti FD nekretnine, međutim ta očekivanja FD nemaju utjecaj na ovaj spor jer je jasno utvrđeno da je nasljednik pok . SD bila njegova žena pok. VD koja je to kasnije darovala FD i ŠD. Dakle osobni doživljaj FD nije ključan glede njegova odnosa da li mu treba pripasti nekretnina, već je ključno da li su se CD i ŠD dogovorili o diobi, a što sud drži da jesu kako je to iskazala BD.

23. Dakle, osim jasnog i nedvojbenog iskaza BD ostali iskazi nisu s pouzdanjem upirali tko je u diobi dobio predmet spora, ali niz pojašnjenih činjenica ukazuje da je CD očito imao pogrešnu percepciju 2016.g. da se radi o nečemu što je naslijedio od oca, iako je posve jasno da se radi o nasljedstvu iza pok. SD, strica FD i ŠD.

24. Tuženica UD je ukazala da joj je otac imao 2015.g. moždani udar te da su u naravi nakon toga zabranili tužitelju dolazak FD. Iz Z zapisnika od 13.09.2016.g. vidljivo je pak da je CD pristupio u sud te davao izjave da se radi o nasljedstvu iza smrti njegova oca Ante što je, kako je sud već istakao suprotno onome što su ostali sudionici postupka iskazivali – da je to bilo SD, odnosno kasnije njegove supruge VD.

25. Sud ne tvrdi da je to plod moždanog udara, ali svakako je uvjeren da taj iskaz FD nije točna konstatacija jer je u suprotnosti sa svim ostalim iskazima glede toga čije je to prije bilo.

26. U postupcima preoblikovanja zemljišne knjige katastar u poprilično neformalnom postupku prikuplja podatke (pa i iz pogovora) tko je korisnik nekretnine, te je očito da je kao takav zaveden CD. Nema podataka u dokaznoj građi temeljem čega se došlo do tog podatka, ali to nije ni ključno jer upravo i postoji postupak pred sudskom komisijom da se utvrdi tko je stvarni vlasnik, a u kojem postupku je prema iskazu ID ŠD pokušavao reagirati. Kasnije je i reagirao i formalno podnošenjem prigovora u zakonskom roku po kojem je sud postupao u spisu Z-3969/2021.

27. U vrijeme diobe FD i ŠD vrijedio je stari Zakon o obveznim odnosima koji je do stupanja na snagu novog Zakona o obveznim odnosima 01.01.2006.g. dopuštao da se pravni poslovi glede nekretnina, pa i diobe vrše i usmenim putem, pa je u razdoblju od 10 godina od sklapanja usmene nagodbe temeljem takvog pravnog posla tužitelj i stekao pravnu osnovu za upis prava vlasništva dosjelošću, pa je stoga i osnovano zatražio u ovakvom postupku i nakon preoblikovanja zemljišne knjige i nakon što mu je odbijen prigovor u tom postupku, ispravak pogrešnog upisa tuženica.

28. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. Zakona o parničnom postupku i Tbr. 7. i 8. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika, a tužitelju je imao osnovane troškove:

- sastava tužbe,

- zastupanja na 2 ročišta na kojima se raspravljalo,

Sve po 200,00 EUR + PDV 25%, te

- po 53,10 EUR sudskih pristojbi za tužbu i presudu,

dakle sveukupno 803,10 EUR.

29. Kamata na trošak je dosuđena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

30. Stoga je i riješeno kao u izreci.

Metković, 25. lipnja 2025.godine

S u d a c :

Ante Šprlje

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana, od dana primitka prijepisa iste, a putem ovog suda. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Odvjetnik Jure Jelavić, Metković

2. Odvjetnik Branimir Škurla, Zagreb