REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 163 P-1620/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Jadranki Nižić - Peroš, u pravnoj stvari tužiteljice HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Šimi Ninčeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Gluić Ninčević u Zadru, protiv tuženika PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osobno i kao nasljednik pok. JP, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Zoriću, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 4. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, tuženika osobno i punomoćnika tuženika, te objave 25. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva pravnog slijednika tuženika na suvlasničkom udjelu od 3/18 dijela na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-11240/2007/5153, pravno nevaljana.

2. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-11240/2007/5153, te uspostavu novog zemljišnoknjižnog stanja tako da se briše pravo vlasništva prednika tuženika u udjelu 3/18 dijela na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužiteljice HP za 3/18 dijela.

3. Nalaže se tuženiku PP da naknadi parnični trošak tužiteljici u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.Utvrđuje se da je tužiteljica stekla vlasništvo nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasničkom udjelu od 3/18 dijela što je tuženik PP dužan trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na nekretnini uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.

2. Nalaže se tuženiku PP da naknadi parnični trošak tužiteljici u roku

15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.316,36 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica HP (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi, u bitnom, navodi da je stvarni i isključivi vlasnik 3/18 dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 142 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Dalje navodi da je u postupku nove izmjere i obnove zemljišnih knjiga na predmetnoj nekretnini, pravni sljednik tuženika JP izvršio uknjižbu prava vlasništva na svoje ime temeljem rješenja naslovnog suda pod poslovnim brojem Z-11240/2007/5153, a njezin prigovor radi ispravka upisa je odbijen rješenjem od 26. studenog 2018. pod poslovnim brojem Z-4459/17, na koji način je upis prava vlasništva predmetne nekretnine u korist pravnog sljednika tuženika učinjen trajnim, a što ne odgovara stvarnom stanju vlasništva na predmetnoj nekretnini. Tužiteljica ističe da je iza smrti JP proveden ostavinski postupak po javnom bilježniku Dariji Grigillo Ramljak te je doneseno rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-818/16 u kojem je razvidno kako je Ugovorom o doživotnom uzdržavanju između ostavitelja kao primatelja uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja, koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Emila Brkića pod poslovnim brojem OV-7080/11, sklopljen 23. kolovoza 2011., preneseno u vlasništvo tuženika predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, te na temelju tog ugovora proizlazi pasivna legitimacija ovdje označenog tuženika. Tvrdi da je ona vlasništvo predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem temeljem rješenja o nasljeđivanju donesenom po javnom bilježniku Dariji Grigillo Ramljak pod poslovnim brojem O-371/13 iza svojeg supruga ZP pok. H, koji je bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik (prema tzv. staroj izmjeri). Njezin prednik, ZP, vlasništvo predmetne nekretnine stekao je nasljeđivanjem svojeg djeda FP pok. P, temeljem rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zadru pod poslovnim brojem O- 903/56, te su stranke nasljednici zajedničkog pretka FP čija je ostavina raspravljena pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem O-903/56, a između nasljednika nikada nije izvršena dioba, da bi nekom od njih pripala nekretnina u vlasništvo. Predlaže da sud prihvati postavljeni tužbeni zahtjev, podredno da prihvati eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje stjecanja prava suvlasništva iste nekretnine za 3/18 dijela.

2. Tuženik PP (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu, u bitnom, navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te da povjesnica tužbe obiluje netočnim navodima. Za početak, tužiteljičin prednik ZP nije naslijedio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stara izmjera od koje je prema zapisniku Z- 1240/2007/5153 od 29. travnja 2013. nastala utužena nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere. Štoviše, iz ostavinskog rješenja iza smrti KP pok. P pod poslovnim brojem O-903/56, proizlazi da nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bila ostavinska imovina pok. KP, pa tako ni prednika tužiteljice. S druge strane, u istom zapisniku, na koji se tužiteljica poziva, stoji da je prednik tuženika VP evidentiran kao posjednik utužene nekretnine, kao i ostalih nekretnina na koje tužiteljica pretendira kao samostalni posjednik za cijelo. Stoga se tužiteljica ne može pozivati na nasljeđivanje nekretnine koje njezin prednik nije bio vlasnik niti posjednik.

Što se tiče tvrdnje da bi tuženik bio pasivno legitimiran jer je ugovorom o doživotnom uzdržavanju predmetna nekretnina prenesena u vlasništvo tuženika, ta tvrdnja ne stoji jer se vlasništvo temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju ne stječe sklapanjem ugovora, već smrću uzdržavanih, a u konkretnom slučaju uzdržavana ĆP je živa, pa stoga vlasništvo nije preneseno što je razvidno iz zk. izvatka. Dalje ističe da je njegov prednik JP zapisnikom 5153 uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine 29. travnja 2013., a da je tužiteljica naslijedila svojeg supruga 20. svibnja 2014., što svakako znači da njezin prednik nije bio vlasnik predmetne nekretnine u trenutku donošenja rješenja pa stoga takvo pravo nije mogla steći ni tužiteljica. Tužiteljica je naravno, ovu svoju priču već prezentirala u prigovoru protiv uknjižbe JP, ali je s tim svojim prigovorom odbijena. U odnosu na prigovor tužba ne sadrži nikakve nove činjenice niti dokaze. Dakle, upravo u ispravnom postupku temeljem posjedovnih podataka, stvarnog stanja i diobe suvlasničke zajednice utvrđeno je da je prednik tuženika vlasnik za cijelo ovdje utužene nekretnine, a tužiteljica nije ničim dokazala da bi baš na utuženoj nekretnini bio njezin realni dio matične nekretnine č. zem. [katastarska čestica]. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da među prednicima stranaka nije izvršena dioba, ista je netočna jer je između istih izvršena dioba tako da su se tri brata J, PP i EP podijelili 1951., te je upravo u toj diobi predmetna nekretnina u površini kakvu ima danas, pripala djedu PP, a nakon njegove smrti njegovom sinu JP koji je istu obrađivao, a njega je naslijedio upravo tuženik. Činjenica je da ovakvu diobu nije adekvatno popratilo sređivanje zk. stanja, što je bilo uobičajeno ponašanje ljudi na području ovih krajeva zbog čega se i provodio postupak obnove zemljišne knjige, ali ta činjenica ne utječe na stjecanje stvarnih prava na nekretninama nasljeđivanjem, diobom itd. Što se tiče tužbenog zahtjeva iz toč. I. i II. isti su nedopušteni. Nedopuštena je tužba na utvrđenje pravne nevaljanosti upisa u zemljišnu knjigu koji se provodi na temelju odluke suda. Točka II. tužbenog zahtjeva je nedopuštena jer se brisovnom tužbom uspostavlja ranije zemljišnoknjižno stanje, a ne novo zemljišnoknjižno stanje, odnosno tužiteljica nije ničim dokazala da ima ovlaštenje na brisovnu tužbu jer takvo pravo ima onaj koji je neposredno upisan na predmetnoj nekretnini prije nove izmjere, a to zacijelo nije tužiteljica. Što se tiče eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, točka I. tog zahtjeva je neosnovana jer ni prednik tužiteljice, niti njegov prednik nisu bili suvlasnici predmetne nekretnine za traženih 3/18 dijela, pa to ne može biti ni tužiteljica, a neka druga pravna osnova ne proizlazi niti iz povjesnice tužbe, niti iz predloženih dokaza. Naprotiv, iz tužbe i predloženih dokaza proizlazi suprotno od onog što tužiteljica traži. Predlaže odbaciti tužbu, podredno tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane i naložiti tužiteljici naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem isprava i dokumentacije u spisu: rješenje O-903/56 (l.s.5-6, 32-33), rješenje O-371/13 (l.s.7-9), rješenje O-818/16 (l.s.10-12), zapisnik Z-4459/17 (l.s.13-15), zapisnik Z- 11240/2007/5153 (l.s.16-18), vlasnički list (l.s.19), povijest zk. upisa (l.s.20-21, 74-75), odluku P-318/19 (l.s.34-40), P-317/19 (l.s.43-48), odluku Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici Gž Zk-94/20 (l.s.67-71), Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž Zk-336/20 (l.s.79- 85), Gž Zk-50/20 (l.s.86-94), Županijskog suda u Varaždinu Gž Zk-417/22 (l.s.125-131), saslušao svjedoke ŽP, IP i DP (l.s.187), saslušao stranke (l.s.135-138), te je pročitao spise ovog suda broj Z-4459/17, O-818/16, P-2027/22 (ranije P-297/19), P-265/19 i P- 319/19.

4. Tužbeni zahtjev i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Županijski sud u Splitu je dana 10. srpnja 2024. pod poslovnim brojem: Gž - 1830/2023 ukinuo presudu Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1093/2019-27 od 29. svibnja 2023. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u bitnome navodeći da je potrebno utvrditi vrijeme posjedovanja tuženika i njegovih prednika, poštenje tog posjeda, jer ukoliko su tuženik i njegovi prednici bili u poštenom posjedu sporne nekretnine barem od vremena smrti njihovog prednika KP, tada bi proizlazi da bi u okviru članka 159. stavak 3. ZVDSP-a, odnosno prije važećih propisa (Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima i pravnih pravila bivšeg OGZ-a) valjano stekli pravo vlasništva, a što sve prvostupanjski sud nije imao na umu kod donošenja pobijane odluke.

6. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev za ispravak zemljišnoknjižnog upisa u odnosu na čest. 2650 k. o. [katastarska općina], koji je proveden na temelju zapisnika ovog suda broj Z-11240/2007/5153 od 29. travnja 2013. i za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja na način da se briše pravo suvlasništva prednika tuženika u udjelu 3/18 i upiše pravo suvlasništva tužiteljice, te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva tužiteljice za 3/18 dijela i trpljenje tuženika za upis tog prava u zemljišnu knjigu.

7. Činjeničnu osnovu zahtjeva čini tvrdnja tužiteljice da je stekla pravo suvlasništva ove nekretnine nasljeđivanjem pok. supruga ZP koji je pak istu stekao nasljeđivanjem pok. djeda FP.

8. U konkretnom slučaju iz spisa ovog suda broj Z-4459/17 slijedi da je ovu predmetnu tužbu tužiteljica podnijela sukladno odredbi čl. 197. st. 1. al. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 108/17 – dalje u tekstu: ZZK). Tužiteljica je, naime, upućena na parnicu u postupku preoblikovanja zemljišne knjige rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Z-4459/17 od 26. studenog 2018., budući da nije prihvaćen njezin prigovor u tom zemljišnoknjižnom postupku da se ona, kao suvlasnica predmetne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u 3/18 dijela, uknjiži u zemljišnu knjigu, umjesto u tom postupku uknjiženog prednika tuženika (njegovog pokojnog oca JP).

8.1. Stoga kraj činjenice da tužiteljica u konkretnom slučaju traži zaštitu tužbom za ispravak reguliranu odredbom čl. 197. ZZK kojom je propisano da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku, što je ovdje slučaj, to je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice koji ističe tuženik u odgovoru na tužbu.

8.2. U postupku takve vrste tužiteljica je ovlaštena dokazivati da je upis koji je izvršen u ispravnom postupku pravno nevaljan iz razloga što nisu bile ispunjene materijalno pravne pretpostavke za upis tuženika kao suvlasnika na prijepornom suvlasničkom dijelu. Stoga je tužiteljica pravilnim postavljanjem glavnog tužbenog zahtjeva zatražila utvrđenje nevaljanosti upisa i brisanje provedenog upisa, te upis svog prava koje izvodi temeljem nasljeđivanja prava pok. ZP, a što dokazuje rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Darija Grigillo Ramljaka iz [adresa] broj O- 371/13, UPP-OS-167/13 od 12. veljače 2014.

9. U ovoj pravnoj stvari na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je:

-da je sa stanjem na dan 28. prosinca 2018. u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana čest. 2650 Selo površine 142 m2, od čega dvorište 65 m2 te stambena zgrada površine 77 m2 kao vlasništvo JP, a da je pod brojem Z-4459/17 zabilježen prigovor ovdje tužiteljice za 3/18 dijela,

-da iz navedenog prigovora ovdje tužiteljice od 28. veljače 2017. slijedi da navedeni upis ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju jer da je ona vlasništvo ove nekretnine stekla nasljeđivanjem svojeg supruga ZP, a ovaj svojeg djeda FP temeljem rješenje broj O-903/56 zbog čega traži ispravak upisa za 3/18 dijela,

-da iz zapisnika broj Z-11240/2007/5153 sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] slijedi da je ročište pristupio JP koji je evidentiran kao posjednik čest. 2650 nove izmjere koja odgovara čest. 1333/1 površine 4522 m2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] koji je uništen tijekom II. svjetskog rata, te da je isti izjavio da je ovu nekretninu (zajedno sa čest. 3087, 3091, 3140, 3142, 3145) stekao u diobi sa svojom braćom Z, AP, F, K i V, te sestrom BP 1990.-ih, a koje su stekli zajedno sa svojom majkom GP koja je preminula 2001., nasljeđivanjem svojeg oca PP pok. KP, a koji je iste stekao u diobi s braćom J i Ć 1951., a koje su stekli nasljeđivanjem svojeg oca KP. Nazočni povjerenik potvrdio je navode posjednika te istakao da su sve nekretnine bile obrađivane od strane njegovog oca KP te da ih nitko nije smetao u posjedu. Također da je uvidom u stari katastarski operat razvidno da je prijenos prava posjeda sa LP na JP izvršen temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-554/89 i na temelju diobe suvlasnike zajednice,

-da je u ostavinskom predmetu ovog suda broj O-818/16, UPP-OS-67/16 iza smrti JP rođenog **.**.1943., a umrlog **.**.2016. doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju po kojem su njegovim nasljednicima na tamo navedenoj ostavinskoj imovini, među kojom nije i ovdje utužena nekretnina, proglašeni supruga BP, sinovi AP i PP te kćer GP,

-da iz obrazloženja citiranog rješenja o nasljeđivanju slijedi da je ostavitelj ugovorom o doživotnom uzdržavanju sklopljenim između ostavitelja i njegove supruge kao primatelja uzdržavanja, te PP i AP kao davatelja uzdržavanja, prenio u vlasništvo davatelja uzdržavanja PP nakon svoje smrti i smrti primateljice uzdržavanja ĆP nekretninu oznake čest. 2650 k. o. [katastarska općina] za cijelo,

-da iz rješenja o nasljeđivanju broj O-903/56 iza smrti FP, rođenog **.**.1875., a umrlog **.**.1956., slijedi da su njegovim nasljednicima proglašeni sinovi J, Ć i PP, svaki za 5/18 dijela, te unuk ZP za 3/18 dijela,

-da je prema rješenju o nasljeđivanju broj O-371/13, UPP-OS-167/13 iza smrti ZP njegovom nasljednicom proglašena supruga – ovdje tužiteljica za cijelo,

-da iz priloženih parničnih spisa ovog suda proizlazi da je tužiteljica pokrenula više postupaka radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa izvršenog u korist nasljednika sada pok. JP.

10. Osim uvidom u navedene isprave i dokumentaciju, u ovoj pravnoj stvari izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka i stranaka.

10.1. Svjedok ŽP je naveo da živi u [adresa], brod mu se nalazi odmah ispred nekretnine koja je predmet ovog spora obzirom da se ta nekretnina nalazi uz more u [adresa], dok je 30-ak godina živio u kući udaljenoj oko 50 metara od predmetne nekretnine. Na ovoj nekretnini se nalazi izgrađena kuća koju je izgradio krajem 60-ih godina otac od ovdje tuženika te u toj kući tuženik živi najmanje 20-30 godina. Nikada nije čuo da bi netko JP ili PP osporavao pravo na posjed te kuće. Za ZP nije nikada ni čuo, a niti, ga vidio da ikada dolazi na tu nekretninu. Nije poznavao KP koji je umro sredinom 50-ih godina ali se jasno sjeća toga da se kuća na predmetnoj nekretnini od strane JP počela graditi negdje 1966. -1967., a po njegovim saznanjima je tuženik dogledao svog oca pa pretpostavlja da je iz tog razloga on sad vlasnik kuće. JP da je stekao nekretninu radom jer da je stalno radio, JP da stalno živio u toj kući te je tu parcelu na kojoj je gradio kuću stekao od svoga oca. JP je imao 1 sestru i 5-6 braće, ali se on ne sjeća da je ikada između njih bilo spora oko ove nekretnine niti neke druge jer su se oni uvijek dobro slagali.

10.2. Svjedok DP je naveo da zna gdje se nalazi nekretnina koja je predmet spora jer živi u blizini iste, a tu mu se nalazi i brod za na more, pa svaki dan dolazi u blizinu te nekretnine. Negdje 60-ih godina je otac od tuženika na toj nekretnini izgradio kuću, on je to osobno vidio kada se ta kuća radila. Sada u toj kući živi majka tuženika, njegov otac je umro prije 10-ak godina, negdje 2016. -2017. On da je bio tri mandata načelnik općine te nikada nitko nije osporavao tuženiku i njegovom ocu pravo na tu kuću. ZP nije poznavao, a niti je čuo niti znao da bi on imao pravo na tu nekretninu, čuo je samo za HP zbog postupka pred sudom. Djed tuženika da se zvao E i da je imao 2 brata, a da su predmetnu nekretninu naslijedili od svog djeda. Ž je imao 7 djece i svi su živjeli u tom dvoru gdje je ova nekretnina. Nikada nitko od drugih nije osporavao pravo tuženiku i njegovom predniku pravo na ovu nekretninu. Braća nikada nisu osporavali Ž prava na nekretninu, a niti je bilo svađe i sporova između JP i njegove braće, koliko on zna. Prije nego što je JP počeo graditi kuću na toj nekretnini, isti je tu nekretninu uređivao i gradio je zid, a on ga je najranije na toj nekretnini viđao negdje 60-ih godina. Kako su susjedi, viđao ga je često. Njega je dopala ova nekretnina pokraj koje on živi. Od 60-ih pa do dan danas oni žive tu neprekidno i to JP sa svojom obitelji i sada je u kući tuženik.

10.3. Svjedok IP, je naveo da ima 77 godina, cijeli život živi u [adresa], u kući udaljenoj 50 metara od kuće koja je predmet ovog spora. Kuću je izgradio pok. rođak JP i to je bilo negdje polovica 60-ih godina, odnosno prema 70-im godinama. Nikada nitko od rodbine nije osporavao pravo JP niti njegovom sinu u vezi te nekretnine, a on se često družio s JP. Nikada nije čuo za ZP i HP, nisu mu poznati, do ovog postupka. JP je od trenutka kada je napravio kuću na ovoj nekretnini živio u toj nekretnini do trenutka smrti, a PP je tu kuću naslijedio od oca. JP da je tu zemlju dobio nasljedstvom, ne zna točno, uvijek se računalo da je to od oca JP, tamo su se kao djeca igrali a kako je išao slijed nasljedstva, ne zna. Nakon Nediljkove smrti Ž stalno živi u toj nekretnini dok je JP umro prije 10-ak godina, 2016. Nediljkove braća i sestre nikada nisu ništa tu potraživali, koliko je njemu poznato. JP i njegova braća su se podijelili i nisu imali nikakvih sporova.

11. Iz iskaza tužiteljice u bitnom slijedi da ona ne zna što je predmetna nekretnina u naravi, da je to znao njezin pokojni suprug, te da su to nekretnine koje su navedene u rješenju o nasljeđivanju, a tamo se navodi i kultura istih. Tvrdi da u ovom postupku traži ono što smatra da pripada njenog supruga koji je bio nasljednik iza smrti svojeg djeda FP, zajedno sa svoja 3 ujaka - PP, Ć i trećim čijeg imena se ne može sjetiti. Tvrdi da je njezin suprug vjerovao svojim ujacima i da je pokušavao razgovarati o diobi, međutim, to se nikada nije realiziralo, a suprug da se uvijek nadao da će se dioba provesti i da će on u toj diobi dobiti svoj dio. Tvrdi i to da njezin suprug ni na koji način nije raspolagao svojim naslijeđenim dijelom iza djeda ni u čiju korist. Tužiteljica navodi i to da je njezin suprug točno znao koja imovina u naravi je bila djedova imovina i znao je za parcele na kojima su podignute kuće da se radi o parcelama koje su bile djedova imovina. Tvrdi da suprug nije za života pokrenuo nikakav postupak protiv ujaka i njihovih potomaka vezano za predmetnu imovinu, a razlog je taj što je smatrao da će to oni sami napraviti kako je to s njima i dogovarao.

11. 1. S druge strane iz iskaza tuženika slijedi da je predmetna nekretnina u naravi kuća koju je otac započeo graditi 1966., završena je i uvjetna za stanovanje, i on (tuženik) ju je poslije, tj. 2010. renovirao, dok su ranije u ovoj kući živjeli otac i majka. Dalje navodi da ova predmetna nekretnina nije bilo vlasništvo FP, međutim, da ne zna kako je otac stekao ovu nekretninu. Djed mu se zvao PP i on je bio živ kad se kuća počela graditi, valjda je to bila njegova nekretnina. Pradjed FP je umro 1955. i po priči oca oni su se podijelili iza istog, a on je tek u postupku nove izmjere 2013. prvi put čuo da oni imaju problema s nekim HP, za kojeg nikad prije nije čuo. Tvrdi da je od oca čuo da je ovdje prisutna tužiteljica tražila da je se isplati, da joj se kupi auto, da su joj nudili neku zemlju, a da ona to nije prihvatila, već da je tražila eure. Ovo su joj nudili kako ne bi imali problema jer oni kao obitelj nikad nisu bili na sudu niti se s kim sudili. Tvrdi da je tek poslije čuo da je Dominisova majka koja je umrla pri porodu prije II. Svjetskog rata bila sestra od djeda PP koji je imao još dva brata Ć i J. Kad je spomenuo diobu pod tim da je mislio na diobu koju su sklopili djed PP i njegova braća, a nije mu poznato da bi s HP ikad bila dogovorena ili pokušana dioba. Tvrdi da je za ovu nekretninu sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojim ocem i majkom, time da je majka još uvijek živa i živi u ovoj kući. U obnovi je ova nekretnina upisana na oca. Na kraju navodi da se u ovu kuću uselilo 1977. ili 1978. i otac je do svoje smrti živio u ovoj kući, te nije nikad spomenuo da bi mu netko osporavao vlasništvo ove kuće.

12. Analizirajući iskaze svjedoka ovaj sud nalazi da su iskazi svjedoka istovjetni, uvjerljivi, vjerodostojni i u skladu s iskazom tuženika koji je istovjetno iskazivao kada je izvršen upis u zemljišnoj knjizi na temelju rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Z-11240/2007/5153 od 29. travnja 2013. u korist prednika tuženika, JP, a na temelju činjenica koje je tadašnji posjednik iznio u tom postupku, a zemljišnoknjižni sud našao da su ispunjene materijalno pravne pretpostavke za taj upis.

13. U ovoj pravnoj stvari valjalo je utvrditi da li je sud u ispravnom postupku donio valjanu odluku o prigovoru, s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.

14. Naime, kada je tužiteljica u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], koji je prethodio ovom parničnom postupku, podnijela prigovor tvrdeći da je ona stekla suvlasništvo predmetne nekretnine u navedenom suvlasničkom omjeru i to nasljeđivanjem te kada je taj njezin prigovor sud u tom postupku odbio, onda je ona upravo u ovom parničnom postupku legitimirana dokazivati da su u konkretnom slučaju ispunjene materijalno pravne pretpostavke za njezino stjecanje prava suvlasništva nasuprot pogrešno izvršenom upisu u zemljišnoj knjizi temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-11240/2007/5153 od 29. travnja 2013. Kako tužiteljica izričito glavnim tužbenim zahtjevom upravo traži takvo utvrđenje u pogledu pogrešnog upisa, a potom ispravak takvog upisa, onda treba zaključiti da je tužiteljica pravilno u smislu navedene zakonske odredbe postavila glavni tužbeni zahtjev za ispravkom zemljišnoknjižnog upisa, pa su neosnovane tvrdnje tuženika da je tužba nedopuštena i da je stoga treba odbaciti.

15. U odnosu na prigovor tuženika da predmetna nekretnina nije obuhvaćena ni rješenjem o nasljeđivanju iza FP, a niti iza ZP, istaći je da je i po odredbama ranije važećeg Zakona o nasljeđivanju propisano da u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo. U istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi.

16. Dakle, ostaviteljev nasljednik stječe pravo vlasništva koje je bilo ostaviteljevo, te je nasljednik sveopći sljednik (univerzalni sukcesor) ostavitelja za slučaj njegove smrti. To on postaje u trenutku ostaviteljeve smrti ipso iure, bez posebnog akta i bez obzira na to je li riječ o nasljeđivanju na temelju zakona ili oporuke, a ako je riječ o nekretninama i bez upisa u zemljišnu knjigu postaje nasljednik izvanknjižni vlasnik.

17. Stoga je u odnosu na navode tuženika da predmetna nekretnina nije navedena u rješenju o nasljeđivanju iza pravnog prednika tužiteljice prvenstveno navesti da se nasljeđuju stvari i prava koja pripadaju nasljedniku u trenutku njegove smrti, a da rješenje o nasljeđivanju ima tek deklaratorni karakter te se može utvrđivati je li i neka druga imovina osim one koja je navedena u rješenju o nasljeđivanju bila u vlasništvu ostavitelja.

18. Što se pak tiče imovine koja nije bila obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju, dakle, naknadno pronađene imovine, valja navesti da taj izraz ne treba tumačiti doslovno, jer se navedena odredba prema shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1232/1991, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, odnosi i na ono za što se znalo u vrijeme vođenja ostavinske rasprave da postoji i da je dio ostavine, ali se to nije konstatiralo u rješenju o nasljeđivanju.

19. Prema tome, naknadno pronađenom imovinom se smatra sva ona ostavinska imovina koja nije obuhvaćena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju bez obzira na to da li se za vrijeme vođenja ostavinske rasprave znalo da ona postoji i da je dio ostavine.

20. Stoga je ovaj prigovor tuženika neosnovan.

21. Pritom je i ovdje ukazati da iz zapisnika broj Z-11240/2007/5153 slijedi da ova nekretnina odgovara čest. broj 1333/1 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stare izmjere koji je uništen tijekom II. Svjetskog rata, pa imajući na umu sadržaj rješenja o nasljeđivanju iza pok. FP, kojim je njegovom ostavinskom imovinom utvrđena samo imovina koja je knjižno vlasništvo,

to ovaj sud zaključuje da je upravo činjenica uništenog zk.ul. razlog tome da ova nekretnina, koja je nedvojbeno bila njegovo vlasništvo, kako to proizlazi iz svih izvedenih dokaza u ovoj pravnoj stvari, nije bila obuhvaćena predmetnim rješenjem. Međutim, unatoč svemu prednje navedenom ovaj je sud našao dokazanim da je tuženik vlasništvo ove nekretnine stekao dosjelošću, uračunavajući i vrijeme za koje su njegovi prednici istu posjedovali.

22. Prema odredbama čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014, dalje ZVDSP) pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jednako kao i prema odredbama prije važećih zakonskih propisa (Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima od 1980. i Općeg građanskog zakonika do 1980.) su samostalni posjed nekretnine koja se stječe potrebnom kvalitetom, odnosno posjed mora biti barem pošten, te je Zakonom propisana duljina neprekidnog trajanja posjeda, ovisno o tome da li je posjed pošten ili se radi o kvalificiranom posjedu (zakonit, istinit i pošten posjed). Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zloupotrebom povjerenja, a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. ZVDSP-a).

23. Iz citiranih odredbi, kada se pod njih podvede u ovoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje, posebno sadržaj iskaza saslušanih svjedoka, slijedi zaključak ovoga suda, da je ovdje tuženik kvalificiran posjednik sporne nekretnine, odnosno da je njegov posjed i zakonit i istinit i pošten te je on osobno i po svojem predniku JP dugi niz godina, od smrti Kažimira Kolanovića 1955. neprekinuto i samostalno posjedovao spornu nekretninu i dosjelošću je stekao u vlasništvo. Tuženik je i pošten posjednik jer nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed te ta činjenica za cijelo vrijeme njegovog posjedovanja i nije dovedena u pitanje. Sve navedeno jasno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka koji imaju neposredna saznanja o predmetu spora i koji su detaljno iskazivali o nesmetanom dugogodišnjem posjedu predmete nekretnine od strane tuženika i njegovog prednika.

25. Na temelju dokaza provedenih u ovoj pravnoj stvari, te njihovom ocjenom, ovaj sud zaključuje da su osnovani navodi tuženika da je u kvalificiranom posjedu sporne nekretnine svakako u vremenu potrebnom za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga je valjalo odbiti tužbeni i eventualno kumulirani zahtjev tužitelja na način kako je to određeno u izreci ove presude.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), a sve prema vrijednosti predmeta spora u tužbi, po kojima je tuženiku valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1.), podneska od 2.3.2021., 28.06.2021., 11.04.2023. (Tbr. 8. toč. 1.) te zastupanja na ročištima od 5.10.2020., 10.3.2021., 8.3.2023., 20.05.2025. i 4.06.2025., sve u iznosu od po 100 bodova, a sve uvećano za PDV od 25% i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 EUR ukupno iznosi 2.316,36 EUR.

U Zadru, 25. lipnja 2025.

Sutkinja:

Jadranka Nižić – Peroš, univ.spec.iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave, odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz čl. 335. ZPP.

DNA: - Tužiteljici po punomoćniku

- Tuženiku po punomoćniku

|

|