Republika Hrvatska

Trgovački sud u

Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-76/2021-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Jasni Lekić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DOBAR PARTNER d.o.o., Zagreb, Siniše Glavaševića 6, OIB: 65278787645, zastupan po punomoćnici Ružici Grbavac, odvjetnici iz Sesveta, Hercegovačka 2, protiv tuženika MARKER d.o.o., Varaždin, Ulica braće Radić 63, OIB: 43509185735, zastupan po punomoćnici Dijani Kladar, odvjetnici iz Zagreba, Republike Austrije 23, radi utvrđenja i isplate iznosa od 28.655,44 eur, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 03. travnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ružice Grbavac, odvjetnice iz Sesveta, te direktora tuženika RĆ, uz z.z. punomoćnika Tomislava Kelemena, odvjetnika iz Zagreba, u zamjenu za Dijanu Kladar, odvjetnicu iz Zagreba, te na ročištu za objavu presude dana 25. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je s danom 21.05.2021. raskinut Ugovor o izradi web projekta i usluzi podrške web programa br. 1162-2019 sklopljen u Varaždinu dana 09.12.2019. između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvođača.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. stavka 2. Ugovora o izradi web projekta i usluzi podrške web programa br. 1162-2019 sklopljenog u Varaždinu dana 09.12.2019. između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvođača koja glasi: „Ako Naručitelj nakon plaćanja predujma otkaže ugovorni odnos iz bilo kojeg razloga Marker zadržava cjelokupni iznos predujma, koji će se u tom slučaju smatrati naknadom za vrijeme koje je Marker utrošio na postupak pregovaranja i sklapanja ugovornog odnosa koji neće zbog otkazivanja Naručitelja doći u fazu realizacije i naplate, te Marker nadalje ima pravo naplatiti i sve usluge koje je zaista pružio.“

III. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 10. stavka 7. Ugovora o izradi web projekta i usluzi podrške web programa br. 1162-2019 sklopljenog u Varaždinu dana 09.12.2019. između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvođača koja glasi: „Ako Naručitelj nakon plaćanja predujma za uslugu izrade web projekta otkaže ugovorni odnos iz bilo kojeg razloga Marker zadržava cjelokupni iznos predujma, koji će se u tom slučaju smatrati naknadom za vrijeme koje je Marker utrošio na postupak pregovaranja i sklapanja ugovornog odnosa koji neće zbog otkazivanja Naručitelja doći u fazu realizacije i naplate, te Marker nadalje ima pravo naplatiti i sve usluge koje je zaista pružio.“

IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 28.655,43 eur/215.904,38 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 27.117,51 eur/204.316,88 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 25.12.2019. do 31.12.2022. po stopi koja se obračunava po čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za osam postotnih poena, s time da je referentna stopa jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu umanjenoj za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana

- na iznos od 1.537,92 eur/11.587,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 17.07.2020. do 31.12.2022. po stopi koja se obračunava po čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za osam postotnih poena, s time da je referentna stopa jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu umanjenoj za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.771,38 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude 13. lipnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio protiv tuženika tužbu radi isplate iznosa od 28.655,44 eur/215.904,38 kn navodeći da je dana 9.12.2019. kao naručitelj s tuženikom kao izvođačem sklopio Ugovor o izradi web projekta i usluzi podrške web programa broj 1162-2019 kojim su ugovorene usluge web projekta te usluge najma i podrške web programa. Tužitelj je dana 24.12.2019. uplatio tuženiku cjelokupnu ugovorenu cijenu u iznosu od 204.316,88 kn prema računu broj 2150-1-1-2019 od 13.12.2019. Ugovoreni rok izrade web projekta bio je 120 dana. Tužitelj nadalje tvrdi da je tuženik dostavio tužitelju na potpis primopredajni zapisnik o dostavljenim materijalima i dovršenoj projektnoj dokumentaciji, a tužitelj je isti potpisao i dostavio ga tuženiku dana 2.7.2020. Od navedenog dana počeo je teći rok od 120 radnih dana za završetak web projekta. Nadalje navodi da je tužitelj dana 16.7.2020. isplatio tuženiku i iznos od 11.587,50 kn po računu broj 1346-1-1-2020 od 15.7.2020. Tvrdi da tuženik nikada nije dostavio tužitelju obavijest o okončanju postupka izrade web projekta te da je krajnji rok za završetak web projekta bio 30.9.2020. Tužitelj je nadalje dopisom od 11.5.2021. pozvao tuženika na ispunjenje ugovornih obveza ostavljajući mu rok za ispunjenje obveze najkasnije do 19.5.2021. Tuženik je nakon zaprimanja toga dopisa, jednostrano i bez znanja i dopuštenja tužitelja, poduzeo radnje brisanja sadržaja zajedničke projektne dokumentacije koja se nalazila na Google dokumentu. Tužitelj tvrdi da je imajući u vidu sve okolnosti slučaja, postupanje protivno dobrim poslovnim običajima, neisporuku ugovorenih usluga u određenim rokovima kao i gubitak povjerenja izazvan brisanjem zajedničke dokumentacije bez znanja tužitelja, dopisom od 17.5.2021. izjavio raskid ugovora koji je tuženik zaprimio 21.5.2021. Tužitelj smatra da je ništetna odredba članka 3.2 ugovora kojom je propisano da će izvođač-ovdje tuženik u slučaju ako naručitelj-ovdje tužitelj nakon plaćanja predujma otkaže ugovorni odnos iz bilo kojeg razloga, zadržati cjelokupni iznos predujma koji će se smatrati naknadnom za vrijeme utrošeno na postupak pregovaranja i sklapanja ugovornog odnosa uz zadržavanje prava na naplatu pruženih usluga, uključujući i ništetnost odredbe članka 10. stavak 7. ugovora. Iz navedene odredbe je razvidno da je tuženik koristeći se nedovoljnim iskustvom tužitelja ugovorio za sebe korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on tužitelju dao ili učinio. Pored navedenog, navedene odredbe su protivne prisilnim propisima i moralu društva. Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se utvrđuje da je s danom 21.5.2021. raskinut Ugovor o izradi web projekta i usluzi podrške web programa broj 1162-2019 sklopljen u Varaždinu dana 9.12.2019. između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvođača, te se utvrđuje ništetnom odredba članka 3. stavak 2. Ugovora o izradi web projekta i usluzi podrške web programa broj 1162-2019 sklopljen u Varaždinu dana 9.12.2019. između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvođača koja glasi: „Ako Naručitelj nakon plaćanja predujma otkaže ugovorni odnos iz bilo kojeg razloga Marker zadržava cjelokupni iznos predujma, koji će se u tom slučaju smatrati naknadom za vrijeme koje je Marker utrošio na postupak pregovaranja i sklapanja ugovornog odnosa koji neće zbog otkazivanja naručitelja doći u fazu realizacije i naplate, te Marker nadalje ima pravo naplatiti i sve usluge koje je zaista pružio.“, te se utvrđuje ništetnom odredba članka 10. stavka 7. Ugovora o izradi web projekta i usluzi podrške web programa broj 1162-2019 sklopljenog u Varaždinu dana 09.12.2019. između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvođača koja glasi: „Ako Naručitelj nakon plaćanja predujma za uslugu izrade web projekta otkaže ugovorni odnos iz bilo kojeg razloga Marker zadržava cjelokupni iznos predujma, koji će se u tom slučaju smatrati naknadom za vrijeme koje je Marker utrošio na postupak pregovaranja i sklapanja ugovornog odnosa koji neće zbog otkazivanja Naručitelja doći u fazu realizacije i naplate, te Marker nadalje ima pravo naplatiti i sve usluge koje je zaista pružio.“, te se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju cjelokupni plaćeni iznos od 27.117,51 eur/204.316,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 25.12.2019. do isplate, te iznos od 1.537,92 eur/11.587,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 17.7.2020. do isplate, sve u roku od 15 dana, te se obvezuje naknaditi prouzročeni parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, da nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o izradi web projekta i usluzi podrške web programa broj 1162-2019 te da je tužitelj kao naručitelj u cijelosti platio izradu web projekta. Tvrdi da je tuženik web projekt izradio, što je vidljivo na poveznici https://decorai.hr/pocetna/. Također, dana 17. svibnja 2021. je tuženik obavijestio tužitelja o dovršetku projekta te je predložio da se takozvani "launch" odradi dana 18. svibnja 2021. Tvrdi da tužitelj nije odgovorio tuženiku, te da je tuženik poslao podsjetnik s molbom da odgovori slijedeći dan do 15,00 sati kako bi se dogovorilo pokretanje web projekta, te se tužitelj na navedeno oglušio. Tvrdi da je tuženik ispunio svoju ugovornu obvezu i tužitelju isporučio ugovoreni web projekt. Tuženik je prije isporuke web projekta isti i testirao te potvrdio da je web projekt u funkciji te da je tužitelj isti mogao testirati i sam se uvjeriti da je sve u redu, pa obavijestiti tuženika da može pokrenuti web projekt. Da je tužitelj odgovorio tuženiku, tuženik bi stranicu oživio. Tvrdi da se tužitelj koristio web projektom, da je ulazio u sustav u lipnju, srpnju, rujnu i listopadu, te je napravio i testnu narudžbu dana 8. rujna 2021. Budući da je tužitelj web projekt naručio i platio a tuženik ga isporučio te se tužitelj istim koristi, neosnovano traži utvrđenje ugovora ništetnim i raskinutim, te povrat novca za isporučen, funkcionalan i ispravan web projekt. Nadalje, dokumentaciju koja je potrebna da bi tuženik uopće mogao započeti s radom na projektu, tužitelj je kompletirao tek osam mjeseci nakon zaključenja ugovora. Nadalje, ista je bila nepotpuna, što je i navedeno u primopredajnom zapisniku i navedeno je da nije ispunjen dio projektne dokumentacije vezano za ERP (softver tužitelja preko kojeg izdaje račune, vodi skladište itd.). Dakle, tužitelj je konstantno kasnio s dostavom potrebne dokumentacije te imao dodatne zahtjeve, pa je tužitelj naknadno zatražio izradu kontakt obrasca, cross-selling sustava te podršku za višejezičnost, što je tuženik i naplatio sukladno dodatnoj ponudi. Kako je tužitelj kasnio, proizlazi da tuženik nije dužan ispoštovati ugovoreni rok. Osporava tvrdnju tužitelja da je projektna dokumentacija izbrisana, jer je ista i nadalje vidljiva na Google poveznici. Upravo brisanje projektne dokumentacije tužitelj navodi kao jedan od razloga za raskid ugovora jer je zbog navedenog tužitelj izgubio povjerenje u tuženika. Nije točno da je došlo do brisanja projektne dokumentacije jer je ista i dalje dostupna, a tuženik je uložio trud i zalaganje u dovršetak projekta brojnim dodatnim poslovima koje je odradio na ime dobre poslovne suradnje i što skorijeg završetka projekta, koje dodatne poslove nije naplatio. Tvrdi da nema govora o ništetnosti odredbi ugovora jer je projekt u potpunosti završen i isporučen, te je bespredmetno govoriti o zadržavanju uplaćenog iznosa jer je u cjelokupni projekt uloženo ukupno 1.122,50 radnih sati, te je neosnovan navod tužitelja da se tuženik koristio njegovim nedovoljnim iskustvom da bi za sebe ugovorio nerazmjernu korist. Tuženik je ispunio svoju ugovornu obvezu te je tužitelju isporučio ugovoreni projekt kojim se tužitelj i koristi. Stoga predlaže odbiti tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tužitelj se očitovao podneskom od 7.1.2022. navodeći da se osporavaju navodi tuženika da bi predmetni web projekt bio izrađen i isporučen tužitelju, te navodi da se na predmetnom projektu vodila tablica nedovršenih zadataka tzv. "to-do lista" koja se ažurirala na dnevnoj bazi. Projekt nikada nije došao u fazu testiranja, pa je i sam opseg nedovršenih zadataka puno širi od onoga što je navedeno u "to-do listi". Tuženik nije izvršio sve zadatke koji prethode fazi testiranja, finalnom odobrenju i javnoj objavi, te stoga tužitelj nije mogao potvrditi launch web shopa jer nisu postojali uvjeti da se odradi launch. Tuženik nije izvršio testiranje, jer da je isto izvršio uvidio bi da osnovne funkcionalnosti projekta nisu ispravne. Posebno ne funkcionira narudžba i rad web sklopa, kao i internetsko plaćanje. Tužitelj je ulazio u sustav projekta, ali to ne znači da se on koristio web projektom, što nije moguće jer isti nije funkcionalan za korištenje. Tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren je na povrat novčanih sredstava uslijed raskida ugovora isključivo iz razloga jer mu tuženik nije isporučio ugovoreni funkcionalan i ispravni web projekt u predviđenom roku, iako mu je tužitelj unaprijed platio iznos ugovorene cijene usluge. Tužitelj se obratio tuženiku prvenstveno kao stručnjaku sa zahtjevom da mu izradi web shop, a iz sadržaja odredbi ugovora koji je sastavio tuženik vidljivo je da isti unaprijed zadržava pravo utvrditi drugačije uvjete od uvjeta sadržanih u ponudi i to na način da se u ugovoru može navesti veća količina i cijena usluga, a sve iz razloga što tuženik nije imao dovoljno informacija o količini usluga koje će morati pružiti tužitelju pa stoga nije mogao točno odrediti cijenu usluga, te je očigledno da je tuženik sadržaj projekta ponude nejasno definirao. Tužitelj tvrdi da je tuženik kao izvođač bio dužan postupati po pravilima struke i s pažnjom dobrog stručnjaka upozoriti naručitelja, te je neispunjenjem obveze prema tužitelju tuženik povrijedio svoju dužnu pažnju. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o ugovoru o djelu, a bitni sastojci tog ugovora su djelo i naknada. Tužitelj je tuženiku u cijelosti isplatio ugovorenu cijenu, dok mu tuženik nije isporučio ugovoreni web projekt u predviđenom roku, te stoga isti neosnovano zadržava njegova novčana sredstva jer mu je tužitelj izjavio raskid ugovora, a odredbe članka 3. stavka 2. i članka 10. stavak 7. ugovora na kojima temelji svoje zadržanje iznosa ugovorene naknade, su ništetne.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o izradi web projekta i usluzi podrške web programa broj 1162-2019 od 9.12.2019. (list 6-20), u ponudu broj 1162-2019 od 9.12.2019. (list 21-36), u račun broj 2150-1-1-2019 od 13.12.2019. (list 37-38), u račun broj 1346-1-1-2020 od 15.7.2020. (list 40), u primopredajni zapisnik od 2.7.2020. (list 43-44), u dopis pod nazivom: "Ispunjenje ugovornih obveza podredno raskid Ugovora o izradi web projekta i usluzi podrške web programa broj 1162-2019 od 9.12.2019." od 11.5.2021. (list 49-50), u dopis pod nazivom: "Obavijest o raskidu Ugovora o izradi web projekta i usluzi podrške web programa broj 1162-2019 od 9.12.2019." od 17.5.2021. (list 52-53), u račun broj 3146-1-1-2020 od 15.7.2020. (list 78), u ponudu broj 126-2021 od 15.2.2021. (list 80), u ponudu broj 983-2020 od 11.6.2020. (list 81), u ispis radnji (list 82-126), u ponudu broj 1162-2019 od 9.12.2019. (list 127-141), u e-mail korespondenciju između stranaka (list 144-181), u e-mail korespondenciju između stranaka (list 201-345), te dokumentaciju na listu 357-488, u testnu skriptu (list 508-523), proveo vještačenje na okolnost funkcionalnosti i isporuke web shopa sukladno Ugovoru o izradi web projekta i usluzi podrške web programa broj 1162-2019 od 9.12.2019. i primopredajnom zapisniku od 2.7.2020. te da li je tuženik koristio zastarjelu tehnologiju (Rframework), po stalnom sudskom vještaku informatičke struke Tomislavu Crnički iz Varaždina, izvršio uvid u račun broj R1 br. 14727-01-1 od 3.9.2020. (list 591), u narudžbu broj 36 od 6.1.2024. (list 614-615), u potvrdu o statusu u postupku recertifikacije od 13.3.2024. (list 616-629), u nalaz koji je dostavio tuženik po vještaku kojeg je on angažirao, tvrtki Ex Lege d.o.o. (660-670), proveo vještačenje po vještaku informatičke struke Igoru Špoljariću iz Zagreba, na okolnost urednog ispunjenja usluga ugovorenih u Ugovoru o izradi web projekta i usluzi podrške web programa broj 1162-2019 od 9.12.2019. zaključenog između tužitelja Dobar partner d.o.o. kao naručitelja i tuženika Marker d.o.o. kao pružatelja usluge, koje usluge su utvrđene člankom 2. Ugovora te Ponudom broj 1162-19 od 9.12.2019., izvršio uvid u dostavljenu po tuženiku dopunu vještačenja Ex Lege d.o.o. (list 710-712), te saslušao svjedoka AĆ, direktora tužitelja GĆ i direktora tuženika RĆ.

5. Prema zaključenom ugovoru između stranaka od 9.12.2019. ugovorne strane ugovorile su i to tužitelj kao naručitelj a tuženik kao izvođač uslugu izrade web projekta i uslugu najma i podrške web programa sukladno ponudi koja prileži ugovoru. U članku 2. ugovora detaljnije su ugovorene faze izrade web projekta i to postupak projektiranja, postupak dizajniranja web projekta, postupak programiranja web projekta, postupak povezivanja s vanjskim sustavima, postupak ugradnje web projekta i postupak stavljanja u funkciju web projekta. Ugovorena cijena usluge iznosila je 163.453,50 kn uvećana za PDV, ukupno 204.316,88 kn. Plaćanje ugovorene usluge bilo je unaprijed i to 100% od ugovorene cijene odmah po potpisu ugovora, a ugovoreni rok usluge koji postupak uključuje naprijed navedene faze iz članka 2. točka 1. ugovora u roku od 120 radnih dana, koji rok počinje teći od radnog dana koji slijedi radni dan u kojem su kumulativno ispunjeni uvjeti: da je zaključen ugovorni odnos, da je naručitelj uplatio predujam u cijelosti i da je naručitelj predao sav potreban materijal i informacije, kako je to tuženik zatražio od tužitelja. U članku 3. stavku 2. ugovora stoji klauzula: "ako naručitelj nakon plaćanja predujma otkaže ugovorni odnos iz bilo kojeg razloga, Marker zadržava cjelokupni iznos predujma koji će se u tom slučaju smatrati naknadom za vrijeme koje je Marker utrošio na postupak pregovaranja i sklapanja ugovornog odnosa koji neće zbog otkazivanja naručitelja doći u fazu realizacije i naplate, te Marker nadalje ima pravo naplatiti i sve usluge koje je zaista pružio.". U članku 10. stavak 7. ugovora stoji klauzula: "ako naručitelj nakon plaćanja predujma za uslugu izrade web projekta otkaže ugovorni odnos iz bilo kojeg razloga, Marker zadržava cjelokupni iznos predujma koji će se u tom slučaju smatrati naknadom za vrijeme koje je Marker utrošio na postupak pregovaranja i sklapanja ugovornog odnosa koji neće zbog otkazivanja naručitelja doći u fazu realizacije i naplate, te Marker nadalje ima pravo naplatiti i sve usluge koje je zaista pružio.".

6. U konkretnom slučaju tužitelj traži utvrđenje raskida ugovora i utvrđenje ništetnosti članka 3. stavka 2. i članka 10. stavka 7. ugovora, te povrat uplaćenog iznosa sa zakonskom zateznom kamatom. Prema odredbi članka 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje skraćeno: ZOO-a), ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema odredbi članka 324. st. 1. ZOO-a, ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Prema odredbi članka 329. ZOO-a, ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio ili se obvezao dati ili učiniti. Prema odredbi članka 360. ZOO-a, u dvostranim obveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili raskinuti ugovor jednostranom izjavom ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Prema odredbi članka 366. ZOO-a, vjerovnik koji zbog neispunjenja dužnikove obveze raskida ugovor dužan je to priopćiti dužniku bez odgađanja. Prema odredbi članka 368. ZOO-a, raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza osim obveze za naknadu štete. Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kada je isplatu primila.

7. Prema iskazu svjedoka AĆ, zaposlenika u tvrtki tuženika, proizlazi da je tuženik pružio uslugu postavljanja platforme-temelja za web servis naručitelja. Tek kada oni to omoguće klijent sam stavlja sadržaj na svoj web shop. Rade po željama određenog klijenta i pokušavaju poštivati ono što se u ponudi traži. U ponudi je bilo sve definirano i na temelju ponude je potpisan ugovor te određena cijena i vrsta usluge. Tvrdi da su rokovi prekršeni iz razloga što naručitelj nije dostavio svu potrebnu dokumentaciju. Nakon osam mjeseci potpisan je primopredajni zapisnik o početku projekta uz napomenu da stavka ERP-a nije definirana. Nadalje navodi da cijeli postupak nije išao glatko, da su trebali podsjećati naručitelja na njegove obveze tijekom projekta, da je projekt završen na način da je web projekt ugrađen i izvršen je postupak postavljanja u funkciju web projekta kako je ugovoreno, da je on osobno poslao mail od 17.5.2021. da je projekt spreman i odrađen i da je sve spremno za lansiranje stanice-launch. Međutim, nije dobiven odgovor, klijent se nije javio i web projekt nije saživio i tu je stala suradnja.

8. Prema nalazu i mišljenju vještaka Tomislava Crnički proizlazi da je pregledom web shopa utvrđeno da je on još u razvojnom načinu rada, iako je trebao biti u produkcijskom načinu rada. Utvrđeno je da ne funkcionira naplata karticama. Rok izrade web shopa od 120 radnih dana kreće potpisom primopredajnog zapisnika od 2. srpnja 2020. ali tuženik Marker d.o.o. na projektu aktivno radi tek od kraja kolovoza 2020. do sredine prosinca 2020., a potom nakon duže pauze nastavlja raditi par tjedana u travnju i svibnju 2021. i to na način da na projektu i ponudama više od 53% vremena radi samo jedan djelatnik tuženika, te je vidljivo da tuženik Marker d.o.o. nije poštivao rok koji si je sam zadao. Iz podataka u spisu nedvojbeno proizlazi da je tuženik Marker d.o.o. bio dobro upoznat s ERP sustavom Wand 4D tužitelja Dobar partner d.o.o. te svim njegovim manama i problemima, npr. s varijacijama proizvoda ali s navedenim nije upoznao tužitelja niti mu olakšao prijenos podataka, nego je teret u potpunosti prebacio na tužitelja. Ključni problem ovog projekta je to što se tuženikovo tehničko rješenje web shopa zasniva na zastarjelim i nesigurnim tehnologijama i programskom kodu. U skladu s dobrim poslovnim običajima i profesionalnim postupanjem tuženik Marker d.o.o. je trebao tužitelja Dobar partner d.o.o. kod sklapanja ugovora upoznati s ovim činjenicama, kako bi tužitelj mogao odlučiti da li je spreman na rizik korištenja zastarjele i nesigurne tehnologije. Nepobitno je utvrđeno da je tuženik koristio zastarjele i nesigurne tehnologije u vrijeme potpisivanja ugovora, te osim R razvojne okoline utvrđeno je da je tužitelj koristio i zastarjelu i nesigurnu verziju programskog jezika PHP. Vještak navodi da nije u skladu s pravilima struke nuditi rješenje bazirano na zastarjelim tehnologijama, a pogotovo na način da se klijentu ne ukaže na moguće rizike. Obzirom da je za funkcioniranje web trgovine tužitelja nužno sakupljanje osobnih podataka, zbog utvrđenih zastarjelih i nesigurnih komponenti predmetnog web shopa sigurnost tih podataka je vrlo upitna. Tuženik Marker d.o.o. se ugovorom obvezao poduzeti sve potrebne mjere vezano za sigurnost obrade i u tom smislu je bio dužan provoditi odgovarajuće tehničke mjere te to činiti trajno. Iz utvrđenog je jasno da tuženik to nije učinio, te bi tužitelj upotrebom web shopa koji je izradio tuženik koristeći zastarjele i nesigurne tehnologije, prihvatio ogromni stvarni rizik od zloupotrebe osobnih podataka na web shopu, a bio bi izložen i kaznama u skladu s GDPR i potencijalno drugim štetama.

9. Dopunom nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Crničkog odgovoreno je na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje i na tuženikova pitanja, te vještak ukazuje da je po članku 18. ugovora tuženik dužan poduzeti sve potrebne mjere vezano za sigurnost obrade te je u tom smislu tuženik dužan provoditi odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere te to činiti trajno. Prije puštanja web trgovine u produkciju odnosno aktiviranja na način da bude dostupna kupcima, trebalo ju je prebaciti u produkcijsko okruženje i sve bitne funkcionalnosti testirati i uvjeriti se da rade pravilno te da web trgovina radi ispravno, te tek u produkcijskom okruženju bi bilo jasno da li e- mail poruka o potvrdi narudžbe dolazi s prave e-mail adrese tužitelja ili je potreban ispravak. Naplata karticama ne funkcionira ispravno, do trenutka implementacije produkcijskih parametara sustava za naplatu karticama sve bi moralo funkcionirati u testnom okruženju naplate karticama u kojem kod naplate prolaze samo testne kartice i nikako se ne bi smjelo taj korak preskočiti te odmah pojaviti stranica sa zahvalom za narudžbu s parametrom koji ukazuje na grešku. Dodatna greška u funkcionalnosti naplate karticama je i to da naručitelj dobiva prethodno navedenu e-mail poruku u kojoj se navodi da je narudžba prihvaćena, iako nikakvo plaćanje testnom ili stvarnom karticom nije izvršeno. Prema dostavljenom računu DHH d.o.o. broj 14727-01-1 od 3.9.2020. nabavljen je SSL certifikat u skladu s ugovorom i u tom dijelu je ispravljen nalaz te se potvrđuje da je navedena stavka ugovora ispunjena. Web trgovina decorai.hr je na vještačenje predana u testnom okruženju i njezina funkcionalnost je u tom okruženju i testirana. Osnovna namjena web trgovine je zaprimanje narudžbi, te je utvrđeno da to ne funkcionira ispravno. Programska okolina čini kostur weba koji je na njoj baziran i koristi se u potpunosti i na isti se dodaje vlastiti programski kod. Točno je da je na osnovu Kohana programske okoline tuženik izradio masu svog programskog koda, ali je upravo u tome i problem jer sav taj dodatni programski kod mora biti kompatibilan s istom verzijom PHP koji koristi razvojna okolina R, a u konkretnom slučaju radi se o PHP 7.1 koji je zastarjeli, nepodržani i nesiguran. Stoga su osobni podaci korisnika web trgovine decorai.hr koji je izradio tuženik koristeći stare i nesigurne tehnologije stvarno ugroženi. Pregledom instalacije u web prostoru decorai.hr web shopa utvrđeno je da je instalacija nesigurna jer je mnogo datoteka u vlasništvu Linux korisnika "root" te predstavlja ozbiljan sigurnosni problem jer u slučaju da netko iskoristi neki sigurnosni propust zastarjele programske okoline R, programskog jezika PHP ili dr., kompromitiran bi mogao biti ne samo web prostor decorai.hr, nego i cijeli poslužitelj i sve vezane baze podataka.

10. Sva naprijed navedena utvrđenja vještaka Tomislava Crničkog potvrđuje i nalaz i mišljenje drugog vještaka odnosno novog vještaka koji je odredio sud, Igora Špoljarića, stalnog sudskog vještaka informatičke struke. Prema vještaku Igoru Špoljariću, nakon provedenog ispitivanja sigurnosnih ranjivosti web stranice www.decorai.hr i njezine administrativne CMS aplikacije putem OWASP ZAP alata verzije 2.15.0, utvrđene su ozbiljne sigurnosne prijetnje koje značajno ugrožavaju funkcionalnost i integritet sustava. Posebno su izdvojeni ranjivosti većeg rizika, uključujući izostanak zaštitnih anti-CSRF tokena, okolnost da nije postavljeno Content security policy (CSP zaglavlja), zatim prisutne su ranjive Javascript biblioteka te zastarjela verzija PHP-a i Kohana framework. Ove ranjivosti čine sustav podložan napadima poput Cross-site Request Forgery (CSRF) i Cross-site scripting (XSS) te omogućavaju trećim stranama pristup osjetljivim podatcima. Vještak posebno ističe ranjivost "CVE-2019-11043" i "CVE-2018-20783" koje omogućavaju daljinsko izvršavanje koda i manipulaciju podatcima putem PHP deserializacije. Time je web aplikacija u suprotnosti sa sigurnosnim zahtjevima koji se odnose na zaštitu osobnih podataka sukladno GDPR-u jer je omogućena neovlaštena dostupnost osobnim podatcima korisnika uključujući identifikacijske i financijske podatke. Nedostatak podrške za Kohana framework koji više ne prima sigurnosna ažuriranja dodatno doprinosi nesigurnosti aplikacije, pogotovo u kontekstu zaštite od CSRF i XSS napada. Obzirom da je naručitelj za izradu web projekta angažirao profesionalnu tvrtku koja između ostalog posjeduje i sigurnosne ISO certifikate, vještak je mišljenja da se tuženik kao pružatelj usluga trebao držati najboljih praksi u razvoju i izradi web projekata, te pri tome osigurati ne samo funkcionalnost, već i sigurnost sustava, posebno kada se radi o aplikacijama koje obrađuju osobne podatke korisnika i obavljaju financijske transakcije. Budući da se tuženik prema Ugovoru o izradi web projekta i usluzi podrške web programa br. 1162-2019 od 9.12.2019. u članku 3. stavku 8. obvezao sve usluge obavljati profesionalno, stručno i pravovremeno, vještak smatra da tuženik nije u cijelosti obavio svoju uslugu stručno i profesionalno. U odnosu na ostale funkcionalnosti web projekta vidljiva je nedovršenost unosa fotografija artikala i netočnost prilikom kreiranja narudžbe i ukupnog iznosa, što utječe na potpunu funkcionalnost web stranice.

11. Tuženik je istaknuo više primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Igora Špoljarića navodeći da su u Ugovoru o izradi web projekta i usluzi podrške web programa br. 1162-2019 od 9.12.2019. predviđene usluge održavanja i ažuriranja verzija softvera pa navedene usluge obuhvaćaju redovito unapređivanje i ažuriranje programskog koda te bi time potencijalne sigurnosne potrebe bile pravovremeno riješene. Nedostatak ažuriranja nije rezultat propusta tuženika, već izravna posljedica situacije koju je prouzročio tužitelj. Što se tiče navoda vještaka da tuženik nije obavio uslugu stručno i profesionalno, naglašava se da tuženik nije ugovorio niti se obvezao na određenu vrstu tehnologije niti verziju programskog koda već je projekt realiziran prema verziji softvera iz 2019., a održavanje i ažuriranje programa na nove verzije je bilo predviđeno, ali zbog pokretanja sudskog postupka od strane tužitelja usluga održavanja i ažuriranja nije započela, što je spriječilo implementaciju novih verzija softverskog koda.

12. Vještak Igor Špoljarić odgovorio je na primjedbe tuženika navodeći da je testiranje provedeno korištenjem računalnog programa OWASP ZAP verzije 2.15.0 iz 2024. te su prilikom testiranja pronađene ranjivosti iz 2018. i 2019., što je navedeno u prethodnom nalazu i mišljenju. Na rezultat testiranja ne utječe činjenica da je za testiranje korišten računalni program iz 2024. već su pronađene ranjivosti (nedostaci) koji su bili poznati i prije kreiranja predmetnog web shopa, dakle 2018. i 2019. godine. Obzirom da je naručitelj za izradu web projekta angažirao profesionalnu tvrtku s posjedovanjem sigurnosnih ISO certifikata, očekivalo se da će se primjenjivati najbolje prakse u razvoju web projekata. To uključuje osiguranje ne samo funkcionalnosti već i sigurnost sustava, što je ključno za aplikacije koje obrađuju osobne podatke korisnika i upravljaju financijskim transakcijama. U ovom slučaju, nesigurna aplikacija nije samo tehnički zastarjela, već nije ni u potpunosti funkcionalna iz perspektive sigurnosnih standarda. Nadalje, vezano za ugovor i stavku kojom su predviđene usluge održavanja i ažuriranja softvera, smatra da se navedeno ažuriranje ne odnosi na ažuriranje već zastarjele tehnologije, budući da novije verzije PHP programskog jezika ne podržavaju još stariji programski okvir R te smatra da bi tuženik trebao uložiti znatne napore i resurse za ažuriranje odnosno nadogradnju za prelazak s Kohana frameworka na neki noviji framework koji podržava aktualnu verziju PHP-a. Za to vrijeme trebala bi biti korištena aktualna verzija programa koja je obuhvaćena u inicijalnoj cijeni izrade projekta. Ukoliko bi tuženik zaista imao namjeru provesti ažuriranja za pravovremeno rješavanje sigurnosnih potreba (što je u suprotnosti sa stvarnim stanjem jer je u početku implementirana zastarjela tehnologija) neprofesionalno je prvotno svjesno

1 0

kreirati i temeljiti cijeli web shop na zastarjeloj tehnologiji da bi se onda naknadno kroz stavke ugovora provodila ažuriranja i nadogradnja. Predmetni web shop nije u potpunosti funkcionalan, budući da je kreiran na zastarjeloj tehnologiji koja ozbiljno dovodi u pitanje sigurnost podataka tužitelja i podataka svih potencijalnih korisnika web shopa.

13. Tužitelj je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Igora Špoljarića jer je isti sačinjen stručno i objektivno te u skladu s pravilima struke, te navodi da je sukladno rješenju suda od 19.9.2023. vještačenje provedeno na okolnost funkcionalnosti i isporuke web shopa te na okolnost je li tuženik koristio zastarjelu tehnologiju. Tuženik je bio dužan postupiti po pravilima struke i s pažnjom dobrog stručnjaka što evidentno nije učinio imajući u vidu sve njegove propuste na koje je tužitelj ukazivao, a što su potvrdili i vještaci Tomislav Crnički i Igor Špoljarić u svojim nalazima i mišljenjima. Tužitelj ističe da se obratio tuženiku prvenstveno kao stručnjaku sa zahtjevom da mu izradi web shop prema potrebama djelatnosti kojom se bavi. Tuženik nije isporučio tužitelju web shop, isti se ne može koristiti jer nije funkcionalan, a zbog implementirane zastarjele tehnologije ozbiljno dovodi u pitanje sigurnost podataka tužitelja i svih potencijalnih korisnika web shopa. Tužitelj je raskinuo ugovor prije roka iz dopisa od 11. svibnja 2021. kojim traži ispunjenje ugovora iz razloga što je tuženik nakon zaprimanja predmetnog dopisa bez znanja i dopuštenja tužitelja poduzeo radnje brisanja sadržaja zajedničke projektne dokumentacije što je kod tužitelja stvorilo nepovjerenje u tuženikov rad, a tuženik nikada nije tužitelju dostavio konačni rok završetka projekta. Dopisom od 17.5.2021. tužitelj podnosi obavijest o raskidu ugovora. Tužitelj nadalje ukazuje da su ništetne odredbe članka 3. stavka 2. i članka 10. stavka 7. ugovora koje je sastavio tuženik a prema kojima bi tuženik u slučaju otkaza ugovornog odnosa iz bilo kojeg razloga od strane tužitelja bio ovlašten zadržati cjelokupni plaćeni iznos jer su te odredbe protivne moralu društva te suprotne načelu savjesnosti i poštenja (članak 4. ZOO-a), načelo ravnopravnosti stranaka (članak 3. ZOO-a) te je njima prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužitelja, slijedom čega predlaže da sud usvoji tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, da se utvrdi da je ugovor raskinut s danom 21.5.2021., da se utvrdi ništetnim odredba članka 3. stavak 2. i odredba članka 10. stavak 7. Ugovora o izradi web projekta i usluzi podrške web programa br. 1162-2019 sklopljen u Varaždinu dana 9.12.2019., da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 28.655,43 eur sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 27.117,51 eur od 25.12.2019. te na iznos od 1.537,92 eur od 17.7.2020. pa sve do isplate, te da tuženik tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate.

14. Tuženik nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Crnički, te nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Igora Špoljarića tvrdeći da vještak Igor Špoljarić nije odgovorio na primjedbe, da je izašao izvan zadatka suda te da nije odgovorio na pitanja vezana na okolnost urednog ispunjenja ugovora, te prilaže analizu vještaka Vatroslava Zovka od 19. prosinca 2024. Sud je izvršio uvid u mišljenje vještaka Vatroslava Zovka iz kojeg proizlazi da je isti vještak komentirao nalaz vještaka Igora Špoljarića na način da tvrdi da vještak daje paušalne ocjene o tome što je tuženik trebao napraviti te da vještak nije odgovorio na zadatak vještačenja te nije analizirao ni jednu aktivnost određenu ugovorom, te da je sud pogrešno imenovao vještaka.

15. Sud nije prihvatio komentare i mišljenja Vatroslava Zovka koji je angažiran po tuženiku, a posebno iz razloga što navedeni vještak uopće nije meritorno analizirao

1 1

konkretni predmet, već je komentirao postupke suda i vještaka određenih po sudu., a sud posebno nije prihvatio dio mišljenja Vatroslava Zovka da upotreba zastarjele tehnologije (kohana framework) nema nikakvu ulogu za rješavanje predmeta spora jer isto ne utječe na funkcionalnost web programskog rješenja. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Igora Špoljarića jer je isti detaljno analizirao cjelokupni rad tuženika sukladno ugovoru, utvrdio bitno i suglasno kao i vještak Tomislav Crnički, naveo da tuženik nije postupao u skladu s pravilima struke i nije u skladu s pravilima struke izradio projekt za kojeg ga je angažirao tužitelj, a to je u suprotnosti sa člankom 597. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je izvođač dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke. Oba vještaka nedvojbeno utvrđuju da tuženik nije postupao u skladu s pravilima struke, što prihvaća ovaj sud, jer je ugradio zastarjelu programsku verziju koja u vrijeme izvršenja ugovora nije bila upotrebljiva i dovoljno sigurna za korištenje usluge web shopa, što je osnovno djelo koje je ugovoreno ugovorom zaključenim između stranaka.

16. Tijekom postupka tuženik nije dokazao da bi bilo koji nedostatak u radu tuženika ili okolnost da cjelokupni sustav nije profunkcionirao bio propust na strani tužitelja odnosno da izvršeno djelo ima nedostatak zbog greški na strani tužitelja, odnosno da tužitelj nije dostavio svu potrebnu dokumentaciju i podatke potrebne za izvršenje djela tuženika kao naručitelja. Sud nije povjerovao dijelu iskaza djelatnika tuženika AĆ da je tuženik sve odradio i da je sve bilo spremno za produkciju, jer suprotno proizlazi iz utvrđenja u ovom postupku te nalaza i mišljenja vještaka, te nije povjerovao iskazu direktora tuženika da je za potpunu funkcionalnost web shopa potrebno nekoliko potvrda od strane tužitelja i pola sata rada od strane tuženika. Utvrđeno je da izvršeno djelo tuženika ima takve nedovršenosti i nedostatke da je neupotrebljivo za tužitelja kao naručitelja, što u svom iskazu potvrđuje direktor tužitelja TĆ. Neosnovano tuženik tijekom postupka upućuje da je izradio i izvršio sve stavke ponude koja je sastavni dio ugovora, pa da zbog toga ima pravo na naknadu koja je ugovorena za cjelokupni posao. Neovisno o tome što je tuženik izvršio određene radnje te izradio programe i pribavio certifikat, vještačenjem je utvrđeno da izvršeno djelo ima takve nedostatke da nije upotrebljivo za tužitelja. Upravo stoga što je tuženik koristio zastarjele tehnologije koje više nisu pružale dovoljnu sigurnost u korištenju aplikacije web shopa odnosno on line prodaje koju je želio implementirati tužitelj, cjelokupni posao tuženika nije zadovoljio svrsi i tužitelj je nakon proteka rokova za izvršenje djela osnovano raskinuo ugovor. Stoga je sud usvojio tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na utvrđenje raskida ugovora.

17. Prema članku 368. ZOO-a, raskidom ugovora obje strane su oslobođene svojih obveza osim obveze za naknadu štete, a učinak raskida je vraćanje onoga što je jedna strana drugoj dala. Tužitelj osnovano traži povrat uplaćenog iznosa ugovorene cijene usluge jer je izvršena usluga neupotrebljiva, nije u skladu s pravilima struke i osnovano je iz tog razloga izjavio raskid ugovora i tražio povrat onoga što je dano. Iz zapisnika od 2.7.2020. proizlazi da je tužitelj konstatirao da je dostavio materijal prema zahtjevu Markera, da je ispunjena projektna dokumentacija sa svim potrebnim informacijama te da nije ispunjen dio projektne dokumentacije vezano za ERP, te je istoga dana 2.7.2020. odgovorila djelatnica tuženika da šalje Zapisnik o startu projekta, te da će sastanak vezan za ERP imati 20.7. te naknadno javiti točan termin. Iz dostavljene dokumentacije tuženika-ispisa izvršenih radnji i preslika elektroničke pošte razvidno je da je tuženik izvršio određene radnje i pokušao osposobiti rad koji je

1 2

ugovoren, ali u konačnici to nije uspio i nije dovršio projekt te su stoga izvršene radnje za tužitelja neupotrebljive.

18. Što se tiče tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti članka 3. stavka 2. i članka 10. stavka 7. Ugovora o izradi web projekta i usluzi podrške web programa br. 1162-2019 sklopljenog u Varaždinu dana 9.12.2019., sud smatra da je isto osnovano i da su navedene odredbe ništetne. Ništetna je odredba ugovora da u slučaju raskida ugovora tuženik ipak zadržava za sebe cjelokupni iznos ugovorene cijene te da se to smatra naknadom za vrijeme koje je tuženik utrošio za pregovaranje. Takva odredba je u očitom nesrazmjeru sa onim što tuženik treba dati odnosno učiniti i neosnovano tuženik ugovara za sebe takvu naknadu. Takva odredba ugovora protivna je odredbama Zakona o obveznim odnosima i ništetna je prema odredbi članka 322. ZOO-a te članka 329. ZOO-a. Stoga je sud usvojio tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja glede utvrđenja ništetnosti, te je odredio povrat uplaćenog iznosa sa zakonskom zateznom kamatom od dana uplate iznosa koji je tužitelj uplatio tuženiku s osnove predmetnog posla pa do povrata. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 29. ZOO-a.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP- a), te je sud obvezao tuženika na platež troška postupka prema troškovniku tužitelja i to za sastav tužbe od 3.8.2021. 500,00 eur + PDV, za sastav podneska od 4.8.2021. 50,00 eur + PDV, za sastav podneska od 6.1.2022. 500,00 eur + PDV, za sastav podneska od 1.2.2022. 500,00 eur + PDV, za sastav podneska od 7.11.2023. 50,00 eur + PDV, za sastav podneska od 9.1.2024. 50,00 eur + PDV, za sastav podneska od 15.2.2024. 500,00 eur + PDV, za zastupanje na ročištu 2.2.2022. 500,00 eur + PDV, za zastupanje na ročištu 14.6.2022. 500,00 eur + PDV, za zastupanje na ročištu 19.9.2023. 500,00 eur + PDV, za zastupanje na ročištu 16.4.2024. 500,00 eur + PDV, za zastupanje na ročištu 19.6.2024. 500,00 eur + PDV, za sastav podneska od 11.7.2024. 500,00 eur + PDV, za sastav podneska od 13.11.2024. 500,00 eur + PDV, za sastav podneska od 24.9.2024. 500,00 eur + PDV, za sastav podneska od 28.1.2025. 500,00 eur + PDV, za zastupanje na ročištu 30.1.2025. 500,00 eur + PDV, za zastupanje na ročištu 3.4.2025. 500,00 eur + PDV, što iznosi 7.650,00 eur + 25% PDV-a u iznosu od 1.912,50 eur, što ukupno iznosi 9.562,50 eur. K tome valja pribrojiti i sedam pristupa ročištu prema Tbr. 46. OT-a i to po 85,00 eur za kilometrinu te šest puta po 7,40 eur za cestarinu i jednom 8,20 eur za cestarinu, sudsku pristojbu na tužbu 166,50 eur i sudsku pristojbu na presudu 333,00 eur, te predujam za vještačenje 1.061,78 eur, što ukupno iznosi 11.771,38 eur. Trošak tužitelja u cijelosti je priznat jer je zatražen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te u skladu sa člankom 155. ZPP-a.

Varaždin, 25. lipnja 2025.

SUDAC:

Jasna Lekić

1 3

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom Trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, a putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude.

Rok za žalbu počinje teći za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu na kojem se presuda objavljuje, od dana objave presude.

DNA : 1. Pun. tužitelja Ružica Grbavac, odvjetnica iz Sesveta, Hercegovačka 2

2. Pun. tuženika Dijana Kladar, odvjetnica iz Zagreba, Republike Austrije 23