REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Pr-1779/2021-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po Nemanji Nožinić, odvjetniku iz Nove Gradiške, protiv tuženika GRAĐEVINAR-ORIOVAC d.o.o. Oriovac, OIB 49943983001, Vladimira Nazora 7, Oriovac, zastupan po Miji Kladarić, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi naknade štete – radno, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 16. svibnja 2025., u nazočnosti tužitelja VV i zamjenika punomoćnika tužitelja Gorana Tomljanovića, odvjetnika iz Nove Gradiške i punomoćnika tuženika Mije Kladarić, odvjetnika, dana 25. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GRAĐEVINAR-ORIOVAC d.o.o. Oriovac, OIB 49943983001, V. Nazora 7, Oriovac, isplatiti tužitelju VV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade štete ukupni iznos od 31.529,97 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 28.185,35 eura teku počev od dana 27. studenog 2020. a na iznos od 3.344,62 eura počev od presuđenja, pa do konačne isplate, po stopi zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.719,15 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama počev od 27.11.2020. do isplate, kao neosnovanim.

III. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos glavnog dugovanja od 3.344,62 eura u periodu od 27. studenog 2020. do presuđenja, kao neosnovanim.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 6.396,48 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenje do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužitelj s dijelom troškova postupak u iznosu od 6.365,50 eura kao neosnovanim.

VI. Odbija se tuženik sa zatraženim troškovima postupka u cijelosti kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. srpnja 2021. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi naknade štete.

1.1. Navodi da je kao radnik tuženika 20. srpnja 2020. prilikom obavljanja poslova daskanja stropa, uslijed puknuća grede, odnosno daske, pao kroz strop u prizemlje i zadobio teške tjelesne ozljede u vidu natučenja prsnog koša, prijelom V-VII rebara s desne strane, prijelom poprečnih nastavaka L1–L4 kralješka desno, natučenje slabinske regije i zdjelice i dr., sve opisano medicinskom dokumentacijom.

1.2. Predlaže da sud donese presudu kojom bi naložio tuženiku kao poslodavcu da naknadi imovinsku i neimovinsku štetu u iznosu od 90.400,00 kn (11.998,14 eura).

2. Tužitelj je tijekom postupka, nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 19. listopada 2022. preinačio tužbeni zahtjev tako da je postavio traženje u ukupnom iznosu imovinske i neimovinske štete u visini od 34.249,12 eura od kojeg iznosa na ime pretrpljenih fizičkih bolova 15.110,49 eura, na ime pretrpljenog straha 10.617,82 eura, za naruženost 1.990,84 eura, na ime naknade za smanjenje životnih aktivnosti 3.185,35 eura, za tuđu njegu i pomoć do 20.2.2021. iznos od 2.548,28 eura i za troškove liječenja 796,34 eura.

3. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik je isticao da ne postoji odgovornost tuženika, obzirom da je tužitelj sam prouzročio štetni događaj. Smatra da je tužitelj bez ikakvog razloga i protivno pravilima zaštite na radu i uputama u namjeri da pomakne dasku koja mu je navodno smetala, naslonio se na dasku koja je propala i on je pao na pod s visine od 3 metra. Smatra da nije bilo potrebe za obavljanje opisanog posla, niti je opisani posao smio obaviti na način kako je to tužitelj učinio. Ističe da bi pravilno bilo pomicanje daske drugom daskom ili drugim alatom sa prišivenog poda jer bi se na taj način osigurala dovoljna i potrebna sigurnost.

3.1. Osporava zadobivene ozljede tužitelja i smatra da je tužitelj sam doprinijeo nastanku i obimu štete svojim neodgovornim pristupom liječenju.

3.2. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže da se tužitelj odbije sa tužbenim zahtjevom u cijelosti.

3.3. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva što je sud dopustio temeljem odredbe čl. 190. st.3. ZPP-a, jer je dopuštanje preinake svrsishodno za konačno rješenje spora između stranaka i iz razloga što bi nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bilo nametnuto ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 18/97,6/99-pročišćeni tekst,8/99-isp., 14/02 i 1/06: dalje Konvencija) te je stoga u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle da li dolazi do povrede prava na pristup sudu. U situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi naknade štete bez prethodnog vještačenja realno nemoguće budući je teško procijeniti i odrediti iznos koji bi eventualno pripao tužitelju, već je nužno i u pravilu potrebno provesti medicinsko vještačenje nakon kojega je i tek tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane uz pojedine vidove pretrpljene štete i slijedom visinu tužbenog zahtjeva, nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog medicinskog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu i trajanje ovoga postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju ostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koji dovodi u pitanje ostvarivanje njegovog prava na naknadu štete, čime se tužitelju dalje nameće prekomjeran teret. Stoga, odluka kojom se ne bi dopustila preinaka tužbe ne bi bila razmjerna legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a, čime bi bila narušena sama bit tužiteljeva prava na pristup sudu.

4. Tijekom postupka za utvrđenje činjenica bitnih za donošenje odluke u ovom postupku, sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja (str. 6-135 i 165-180 spisa), prijavu ozljede na radu (str. 136-140 spisa), ugovor o radu od 2. travnja 2019. (str. 141-142 spisa), odštetni zahtjev od 24. studenog 2020. (str. 143-144 spisa), izvadak iz sudskog registra (str. 145-146 spisa), rješenje HZZO od 2. svibnja 2022. (str. 181-182 spisa) uputnicu liječničkom povjerenstvu (str. 183-184 spisa), dopis Državnog inspektorata od 6.lipnja 2022. (str. 185 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru (str. 186-189 spisa), skicu i fotodokumentaciju (str. 190-193 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru, nalazu i usmenom rješenju (str. 195-199 spisa), nalaz i mišljenje vještaka stručnjaka zaštite na radu od 28. rujna 2022. (str. 227-229 spisa), u nalaz i mišljenje medicinskog vještaka od 29. rujna 2022. ( str. 231-236 spisa), u dopunsko očitovanje medicinskog vještaka od 8. studenog 2022. (str. 246 spisa). Pored navedenog uvida u dokumentaciju spisa, sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, svjedoka ŽV i EV te dokaz neposrednim saslušanjem medicinskog vještaka Ive Matić i vještaka zaštite na radu Mirka Mršić.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj dana 20. srpnja 2020. kao zaposlenik tuženika pretrpio ozljedu na radu. Nije sporno da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu pomoćnog zidara.

7. Sporno je postoji li odgovornost tuženika za nastanak štete, sporan je obim i visina nastale štete, sporan je doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja i šteti.

8. Radi utvrđenja relevantnih činjenica, izvršen je uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, provedena su dva vještačenja i to medicinsko vještačenje na okolnost obima štete i vještačenje iz područja zaštite na radu na okolnost utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja i s tim u svezi postupanja stranaka sukladno pravilima struke, a na koje okolnosti su saslušani i svjedoci, te tužitelj i predstavnik tuženika.

9. Uvidom u zapisnik o inspekcijskom nadzoru (str. 186-189 spisa), skicu i fotodokumentaciju (str. 190-193 spisa) utvrđeno je da je do štetnog događaja došlo u objektu Društvenog doma u Kujniku kada se radovi izvodili na stropu objekta pri čemu je utvrđeno da poslodavac nije osigurao da se radovi na postavljenju poda stropa građevine izvode sa nosive konstrukcije koja je stabilna i čvrsta, uzimajući u obzir nosivost i opterećenje poda. Konstatirano je da na gradilištu nije postavljena obavijesna ploča sa znakovima opasnosti, upozorenja i obavijesti (Zabranjen pristup nezaposlenima, Opasnost od visećih tereta, Obavezna zaštita ruku, Obavezna zaštita glave, Obavezna uporaba zaštitnog odijela, Obavezna uporaba zaštitnih cipela sa čeličnom kapicom). Tom prilikom poslodavcu, ovdje tuženiku, je izrečena zabrana daljnjih radova na sanaciji stropa Društvenog doma u Kujniku, dok ne osigura da se radovi izvode sa nosive konstrukcije koja je stabilna i čvrsta.

10. Uvidom u zapisnik o inspekcijskom nadzoru, nalaz i usmeno rješenje (str. 195- 199 spisa) utvrđeno je da je radno mjesto i poslovi pomoćnog radnika, koje je obavljao tužitelj, poslovi s posebnim uvjetima rada sukladno odredbi članka 3. točka 17, 18, 23 i 24 Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (Narodne novine 5/84) koji se na temelju odredbe članka 103. Zakona o zaštiti na radu primjenjuje kao pravno pravilo. Nadalje, da su za navedene poslove posebni uvjeti rada propisani kao dob starija od 18 godina, spol (kontraindikacije): žena za vrijeme trudnoće i zdravstveno stanje s propisanim rokom provjere od 12 mjeseci. Utvrđeno je da poslodavac nije mogao dokazati da su radnici obavili pregled zdravstvene sposobnosti. Zaključno poslodavcu je izrečeno usmeno rješenje temeljem kojeg mu se naređuje da udalji radnike, između ostalih i tužitelja, sa obavljanja poslova na visini iznad 3 metra od okolne površine koji poslovi su poslovi s posebnim uvjetima rada na vrijeme dok se ne otkloni nedostatak.

11. Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu pomoćnog zidara temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2019., te da je kod tuženika radio i ranije, sveukupno otprilike 4 godine do nastanka štetnog događaja. Nadalje da je 20. srpnja 2020., za vrijeme redovnog radnog vremena, obavljajući poslove prema nalogu svoga poslodavca na radilištu u Društvenom domu u Kujniku, doživio ozljedu na radu, da mu je radni zadatak dao direktor tuženika FV koji se na radilištu nije nalazio u trenutku ozljeđivanja i da je radio sa radnim kolegama ŽV, SV i UV, na postavljanju dasaka na grede stropa. Nije se mogao sjetiti tko mu je kritičnog dana dodavao daske, a tko rezao daske, ali se sjeća da je on prišivao daske po gredama uz pomoć čekića i sa čavlima, da se radilo o jelovim daskama od otprilike 2,5 cm i da je neposredno prije štetnog događaja stajao na gredama stropa, da je pukla daska zbog koje je pao kroz lamperiju u prizemlje na pod keramičkih pločica. Pojasnio je da je htio namjestiti dasku da ju može prišiti za strop i tom prilikom se rukom oslonio na tu dasku kada je pukla i kada je propao kroz lamperiju u prizemlje prostorije. Istakao je da je radio na uobičajeni način odnosno kao i svakom drugom prilikom kada sam ranije obavljao identične poslove i da ga niti toga dana a niti ranije nitko od nadređenih nije opomenuo da posao obavljam protivno pravilima zaštite na radu. Dasku koja je pukla trebao je postaviti kraj samoga zida objekta do "rogova", te je stajao u sagnutom položaju, a položaj radnika prilikom daskanja stropa ovisi o mjestu postavljanja dasaka. Smatra da je radni zadatak obavljao na ispravan način, a ozlijedio se svakako nije niti namjerno, niti zbog nepažnje, nego zbog puknuća daske na koju se naslonio dok ju je pokušavao namjestiti u cilju pričvršćivanja za strop. Dasku koja je pukla, nije mogao pomaknuti sa drugom daskom niti sa nekim drugom alatom. Posao je obavljao na visini oko 3 metra i zaštitne skele nije bilo, a i da je postojala, sa nje svoj posao ne bih mogao obavljati jer se ispod stropa nalazila lamperija, a on je sa gornje strane podaskavao strop stojeći pri tome na gredama. Istakao je da je polagao ispit za rad na siguran način, koliko se sjeća samo jednom u svim tim godinama koliko je radio kod tuženika. Kritičnog dana radio je u svojoj odjeći i u svojim patikama, zaštitnu kacigu nije imao zaduženu, niti ju je toga dana mogao koristiti. Od zaštitne opreme imao je zadužene samo zaštitne rukavice. Zaštitne pojase nisu imali zadužene i nisu ih mogli koristiti. Naveo je da je pao na keramičke pločice sa visine od oko 3 metra, kada je pao na pod da mu se zamračilo i da kada je došao do sebe, priskočio mu je u pomoć kolega PV, netko je pozvao hitnu pomoć te je prevezen u Opću bolnicu u Slavonskom Brodu, gdje ga je pregledao doktor, da u bolnici nije zadržan na bolničkom liječenju, da je obavljeno snimanje, te da je u nalazu pisalo da ništa nije slomio, što mu nije jasno, jer je u džepovima hlača imao čavle koje je toga dana koristio u radu, kao i mobitel, ključeve od kuće, a da je snimanje vršeno u toj robi. Dobio je neki lijek u venu i injekcije u rame i u kuk, te je otpušten iz bolnice. Do Oriovca ga je dovezao RV i da je sjeo u auto i sam se polako odvezao svojoj kući u [adresa], međutim nakon što je došao kući bolovi su se pojačali i to otprilike nakon sat do dva vremena, boljela su ga prsa, kičma, kukovi. Zvao je svoga doktora u Kapelu koji mu je rekao da se iz snimke ne vidi da je nešto polomio, te da stavlja obloge, pa je otprilike 20 dana bolove trpio kod kuće uz lijekove protiv bolova koje si je sam kupovao, ne može se sjetiti kako se zovu lijekovi koje je kupovao jer je kupovao više vrsta lijekova protiv bolova, a nakon 20 dana se ponovno javio svome liječniku opće prakse, te mu je rekao da bolove više ne može durati, pa ga je on poslao u Opću bolnicu u Novu Gradišku kod kirurga, koji ga je poslao na rentgen, i tek onda se ustanovilo da su mu pukla 3 rebra, ozlijedio je kralješnicu, nekoliko kralježaka, imao je unutarnje krvarenje, pukla mu je kost na kuku i mišić, a utvrđeno je da je iščašio i desno rame. Navodi da je nakon toga 10 dana iz [adresa] do bolnice u Novoj Gradiški išao na punktiranje, da mu je nešto punktirano sa desne strane u predjelu rebara, da nije imao operativni zahvat te da se od dana ozljeđivanja pa do danas nalazi na bolovanju, da ništa više ne može raditi, u odnosu na ono što je mogao raditi prije ozljeđivanja, cijelo vrijeme od ozljeđivanja hoda uz pomoć dvije podlaktične štake, zbog inkontinencije nosi pelene. Živi sam, rastavljen je, pa mu sve vrijeme pomažu sestra i šogor, na način što ga odvoze i dovoze sa liječničkih pregleda, obavljaju kućanske poslove, kuhaju obroke, pomognu mu prilikom oblačenja i svlačenja, kupanja. Iskazao je da mu je kada je nakon 20 dana nakon ozljeđivanja došao u bolnicu u Novu Gradišku, doktor kirurg rekao ili da ostane u bolnici ili da mora svaki dan dolaziti na punktiranje, te je doktoru rekao da će dolaziti u bolnicu na punktiranje obzirom da je kod kuće imao svinje, kokoši, a o kojima su se ustvari cijelo vrijeme brinule druge osobe, jer on zbog zadobivenih ozljeda nije te poslove mogao obavljati. Doktor mu nije izričito rekao da mora ostati u bolnici već mu je ponudio da ostane ili da dolazi od svoje kuće na punktiranje. Iskazao je da kao posljedicu pada ima ožiljak na glavi u kosi, ali da ga on sada više ne vidi, a da li ga mogu vidjeti treće osobe, nije mu poznato. Iskazao je da od [adresa] do Nove Gradiške ima 30 km, te da nema organiziranog prijevoza već se može doći na način da se dođe do Nove Kapele, pa se od tamo putuje autobusom ili vlakom, pa ga je zbog toga na liječničke kontrole preglede i punktiranje, vozila uglavnom snaha od sestre i šogor, zavisno kako je tko kada mogao i da im je svaki puta platio za prijevoz. U bolnicu bilo u Novu Gradišku, bilo u Slavonski Brod, bilo u Požegu, oni su ga vozili puno puta, sigurno više od 20 puta. I danas ga je snaha dovezla u sud. Po prijevozu im je minimalno plaćao 100,00 kn. Kupovao je lijekove za bolove jer mu je doktor prepisivao samo osnovno, odnosno osnovne lijekove, pa je on za svoj novac znao kupovati Zaldiar protiv bolova, a i druge lijekove, a ne zna koliko je novca potrošio za kupnju lijekova. Kupovao je i pelene za svoj novac, jer mu njegov liječnik opće prakse godinu dana nije dao recept za pelene. Mjesečno je za pelene davao 400,00 do 500,00 kn, i to godinu dana, a sada pelene dobiva na recept i to nakon onoga što je bio na bolničkom liječenju u bolnici u Slavonskom Brodu gdje je bio 10 dana. Istakao je da od dana ozljeđivanja do danas nije mogao fizički raditi i da u tom periodu od 20 dana nije pretrpio nikakvu ozljedu. Vezano uz period od 20 dana kada se ponovno javio liječniku, iako je trpio jake bolove, tužitelj je iskazao da je u međuvremenu od ozljeđivanja do odlaska u bolnicu u Novu Gradišku dolazio kod svoga doktora opće prakse u Novu Kapelu, te ga je zvao telefonom, a on bi mu govorio da nije utvrđeno da je nešto polomio i da miruje.

12. Dopunski saslušan na raspravi 16. svibnja 2025. na okolnosti prethodnog zdravstvenog stanja, tužitelja je iskazao da je točno je je i prije ovog štetnog događaja odlazio liječniku, da se sjeća da je imao upalu mokraćnih kanala, da ga je znala boljeti kralježnica zbog samog posla fizičkog radnika, i da se sjeća i da je imao ozljedu, misli lijeve noge u području skočnog zgloba i to otprilike prije 10 godina kada je također radio kod tuženika. Vezano uz bolove u području kralježnice pio je Brufen po potrebi, ali nikada nije imao nikakvo liječenje, niti provođenje fizikalne terapije, niti bilo što drugo preporučeno od strane liječnika. Znao je popiti Brufen za bolove i nastaviti raditi te kako radi teške fizičke poslove potreba za lijekovima je bila povremena, a nikako svakodnevna. Vezano uz ozljedu skočnog zgloba, sjeća se da je nosio langetu, a nakon skidanja i bolovanja od 2-3 tjedna nastavio je raditi kod tuženika. Sjeća se i da je godinu ili dvije prije događaja bio na liječničkom pregledu na kojem mu nisu utvrđena nikakva ograničenja za obavljanje poslova na kojima sam stradao. Prije ove nezgode nisam imao nekakvu traumu što dokazuje i činjenica da sam radio kao fizički radnik i imao zdravstveni pregled, odnosno uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za fizičkog radnika. Nije osporavao da su ga par puta skidali s bolovanja ali upravo zbog svog lošeg zdravstvenog stanja je ulagao žalbe i komisija bi žalbe uvažila.

13. Svjedok PV je iskazao da je zaposlen kod tuženika unazad 4 do 5 godina na radnom mjestu pomoćnog radnika, i da mu je poznato da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika i da je doživio ozljedu na radu 2020., da se nalazio kraj njega kada je pao sa 3 metra visine, sa tavana, u prizemlje prostorije na pod od keramičkih pločica. Tom prilikom radili su na sanaciji Društvenog doma u Kujniku. Naveo je da je tužitelj neposredno prije ozljeđivanja bio udaljen od njega otprilike 2 metra, da su se nalazili na tavanu i stajali na gredama, nadalje da kada su započeli sa daskanjem, da je on otišao na jednu stranu tavana, a tužitelj na drugu stranu tavana. Tužitelj je htio pomaći jednu dasku u stranu, koja daska se nalazila na polovici greda, odnosno preko dvije grede, a ta daska je imala kvrgu, što je osobno vidio, te kako ju je tužitelj u trenutku kada ju je htio uzeti, na nju se naslonio, daska je pukla i on je propao kroz lamperiju u prizemlje doma. Nitko ih niti toga dana, niti ranijih dana nije nadgledao, te tužitelja nije nitko opomenuo da ne radi dobro, da je tužitelj radio kao i on jer da je to bio uobičajeni način rada koji se i nije mogao obaviti na drugi način. Stajali su na gredama, a potom na daskama koje su pričvrstili. Tužitelj je bio pažljiv dok je radio, a u konkretnom slučaju se desilo kako se desilo, drugačije nije moglo biti. Istakao je da zaštitne kacige nisu koristili iako im je poslodavac kupio. Imali su i opasače, ali ih nisu koristili. Neposredno prije pada, tužitelj se nalazio u blizini daske koja je pukla, pa kada se tužitelj naslonio na nju da ju dokuči, daska je pukla. Radilo se o daski koju je tužitelj trebao uzeti radi pričvršćivanja na strop. Istakao je da nikada niti jednog radnika nitko nije opomenuo zato što ne koristi kacige ili opasače a posao koji su obavljali nije se mogao nikako obaviti uz pomoć skele. Od dana ozljeđivanja do danas tužitelj se nalazi na bolovanju a nije mu poznato koje je tužitelj ozljede zadobio, niti tijek njegovog liječenja.

14. Svjedok OV je iskazao da nije nazočio događaju od 20. srpnja 2020. iako se toga dana nalazio na gradilištu u Kujniku u društvenom domu, ali je u vrijeme štetnog događaja bio upućen otići po građevinski materijal u Slavonski Brod. Kada se vraćao, u Andrijevcima ga je nazvao PV koji je radio skupa s tužiteljem na istom gradilištu i imao malo veće odgovornosti jer mu je rekao da malo pripazi općenito na posao. Rekao mu je da je V pao kroz lamperiju dolje i kada se vratio na mjesto događaja policija je već bila došla. Prišao je tužitelju i podigao mu glavu, a tada je došla hitna. Pomogao im je zavezati ga i unijeti u vozilo hitne pomoći. Nakon toga i on je otišao u Brod u pratnji vozila hitne pomoći. Kada je došao kući nakon nekog vremena nazvao ga je tužitelj i rekao da dođe po njega, te kada ga je pitao da li je sve uredu, on je rekao da je i da ide kući. Odvezao ga je svojoj kući gdje se nalazilo njegovo vozilo u koje je tužitelj sjeo i rekao da će polako otići kući. Misli da je dva puta bio kod njega dok nije vraćen na posao ali su kontaktirali telefonom. Naveo da je je postupak rada organiziran da je skela bila napravljena sa tri strane, sa zapadne, istočne i sa sjeverne strane, a radilo se na krovištu, da su se daske dodavale preko skele izvana sa zapadne strane i tako su radili svi koji su bili na tim poslovima, morali su kleknuti jer se nisu mogli ispraviti. Kada je on otišao došlo je do događaja u kojem je tužitelj pao, a zašto njemu nije poznato. Daske su se dodavale sa skele na tavan s tim da je jedna osoba bila dolje, dodavala osobi na skeli, a osoba sa skele dodavala je radnicima na tavanu koji izvode radove. Daske su se prvo postavljale na grede, a nakon toga se po njima išlo dalje. Prilikom obavljanja ovih radova niti u jednom trenutku nije trebalo ići po gredama. Radnicima na gradilištu su bile osigurane kacige i pojase za vezanje. Smatra da nije bilo potrebe za vezivanje uvažavajući opisani način rada. Navodi da je tužitelj zaključio bolovanje 30.10. i došao raditi nazad u firmu, da je radio 2 ili 3 dana nakon čega je javio da je na bolovanju. Istakao je da je po dolasku u bolnicu po tužitelja zatekao ga je kako čuči u krugu bolnice i da je sam ušao u auto bez ičije pomoći i nakon toga izašao kod njegove kuće. Iskazao je i da mu PV nije rekao da bi na bilo koji način upozoravao prethodno tužitelja a vezano uz postupke rada na dan štetnog događaja.

15. Uvidom u nalaz i mišljenje Mirka Mršić, vještaka specijaliste zaštite na radu utvrđeno je:

- da se na privremenom gradilištu društvenog doma u Kujniku 20. 7. 2020 dogodila se teška ozljeda radnika GV,

- da je tužitelj tom prilikom stajao na gredama objekta sa kojih je imao zadatak postavljanje dasaka te iste prišivati na postojeće grede,

- da je prilikom preuzimanja daske od drugog radnika, tužitelj preuzeo dasku te se na istu i oslonio, u kom trenutku je daska pukla što je uzrokovalo gubljenje ravnoteže tužitelja koji je stajao na gredi ( 16 x 16 cm ) te je tužitelj pao sa 3m visine na podšivenu lamperiju i propao na pod prostorije društvenog doma, a koji je popločen keramičkim pločicama,

- da je tužitelj bio zaposlenik firme Gradevinar — Oriovac d.o.o., Oriovac koja je izvodila radove i da je obavljao poslove radnog mjesta - pomoćni radnik,

- da je tuženik predočio zapisnik o osposobljenosti radnika GV za rad na siguran način za poslove pomoćnog radnika,

- da nije mogao predočiti svjedodžbu o radnoj i zdravstvenoj sposobnosti radnika za poslove pomoćnog radnika,

- da je poslodavac, ovdje tuženik, izradio Procjenu rizika iz koje se vidi da su poslovi pomoćnog radnika poslovi s povećanim opsegom opasnosti po Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada čl. 3 točke 17, 18, 23, 24.,

- da poslodavac, ovdje tuženik, nije osigurao radniku potrebnu osobnu zaštitnu opremu za poslove na koje je rasporedio radnika i da je u trenutku ozljeđivanja od zaštitne opreme imao na sebi samo zaštitne rukavice a ostalo je imao svoju civilnu odjeću i obuću,

- da poslodavac, ovdje tuženik, privremeno gradilište nije osigurao na propisa način, kako to zahtijevaju mjere zaštite na radu, tj. nije postavio obavijesne ploče sa znakovima opasnosti, upozorenja i obavijesti , kao zabranjen pristup nezaposlenim, opasnost od visećih tereta, obvezna zaštita ruku, obvezna zaštita glave, obvezna uporaba zaštitnog odjela, obvezna uporaba zaštitnih cipela sa čeličnom kapicom ,

- da je tužitelja navedenog dana na poslove koje je radio rasporedio FV rukovoditelj gradilišta.

16. Vještak je u svom nalazu utvrdio:

- da je obveza poslodavca osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, prilagođena za rad i da su u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu,

- da kada nije u mogućnosti otkloniti ili u dovoljnoj mjeri ograničiti rizike za sigurnost i zdravlje radnika, obvezan je osigurati odgovarajuću zaštitnu opremu i osigurati da je radnici koriste na propisan način pri obavljanju poslova,

- da je obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke tako da ne ugrožavaju sigurnost i zdravlje radnika,

- da ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku, za kojeg nije utvrdio da radnik te uvjete ispunjava,

- da je obvezan prije početka radova na privremeno gradilištu, urediti radilište i osigurati da se radovi obavljaju u skladu pravilima zaštite na radu i najkasnije jedan dan prije početka izvođenja radova na privremenom gradilištu dostaviti prijavu gradilišta tijelu nadležnom za poslove inspekcije rada — inspekcija zaštite na radu.

17. Saslušan na raspravi 5. rujna 2023. vještak je iskazao da je za nastanak ozljede na radu ozlijeđenog radnika odgovoran poslodavac, odnosno njegovo neposredni rukovoditelj radnika koji je morao radniku osigurati sigurno radno mjesto prije nego ga je rasporedio na radne poslove.

Nadalje, da radnik koji je doživio ozljedu na radu u uvjetima u kojima mu nisu osigurani sigurni uvjeti rada, nije pridonio svojim ponašanjem na radnom mjestu nego je kao takav imao pravo neposrednog rukovoditelja upozoriti te zatražiti da mu se osigura sigurno radno mjesto a to se odnosi na sigurnu radnu površinu radnika s koje bi obavljao zadobiveni posao te sigurni zaštitni pojas s kojim bi se radnik vezao za čvrsti dio objekta te na taj način spriječio mogući pad koji bi bio realan na tom radnom mjestu.

Pojasnio je pisani nalaz i naveo kako je radnik na svom radnom mjestu u trenutku ozljeđivanja imao zadužene samo radne rukavice a na osnovu procjene rizika koju je izradio sam poslodavac radniku je morao osigurati i ostalu zaštitnu opremu a to je zaštitno radno odijelo, zaštitne cipele sa zaštitnom kapicom te zaštitnu kacigu, kao i zaštitni sigurnosni opasač za rad na visini, tako da tužitelja nije smio biti raspoređen na poslove koje je obavljao.

Vezano uz uzročno-posljedičnu vezu nastanka štetnog događaja sa činjenicom da li je poslodavac utvrdio da radnik ima ili nema potrebnu zdravstvenu sposobnost za poslove koje je obavljao, vještak je naveo da je poslodavac imao obavezu i morao je utvrditi radnu sposobnost radnika prije nego što ga je rasporedio na poslove te u protivnom ne smije dozvoliti radniku rad ukoliko isti ne ispunjava posebne uvjete rada koji su propisani za njegovo radno mjesto, procjena rizika poslodavca. Pošto je poslodavac rasporedio radnika na takvo radno mjesto gdje nije osigurao sigurne radne uvjete morao je utvrditi radnu sposobnost za rad na visini što je postojala realna opasnost pada radnika sa grede sa koje je obavljao svoj radni zadatak te propadanje istoga sa visine od 3 metra.

Poslodavac je dužan zaštitnu ogradu osigurati već i na visini od 1 metra od okolne površine, a ukoliko poslodavac, obzirom na mjesto rada nije u mogućnosti osigurati zaštitnu ogradu, dužan je radniku osigurati sigurnosni zaštitni pojas. Ukoliko radnik unatoč osiguranom radnom pojasu, isti ne koristi, poslodavac je dužan zabraniti takav rad.

Činjenica da poslodavac nije osigurao radniku zaštitni pojas i zaštitnu kacigu, vještak iskazuje da je utvrđena na osnovu izjave Državnog inspektorata i izjave ozlijeđenog radnika koji su rekli da na gradilištu nisu imali sigurnosne zaštitne kacige.

18. Nalaz vještaka stručnjaka zaštite na radu sud je u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, sačinjen u skladu s pravilima struke.

19. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/19, u daljnjem tekstu ZOR ), Zakona o zaštiti na radu ( Narodne novine 71/14, 114/14, 154/14, 94/18, 96/18, u daljnjem tekstu ZZR) i Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO).

20. Člankom 111. stavak 1. ZOR-a predviđeno je: (1) Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

21. Člankom 25. ZZR predviđeno je

(1) Ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

(2) Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

22. U ovom postupku je temeljem nalaza vještaka utvrđeno da je do štetnog događaja došlo krivnjom poslodavca iz razloga što:

- privremeno gradilište nije osigurao na propisa način, kako to zahtijevaju mjere zaštite na radu,

- radniku koji je prema Procjenu rizika poslodavca obavljao poslove pomoćnog radnika koji su poslovi s povećanim opsegom opasnosti po Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada čl. 3 točke 17, 18, 23, 24., nije osigurao radniku potrebnu osobnu zaštitnu opremu za poslove na koje je rasporedio radnika jer je u trenutku ozljeđivanja od zaštitne opreme imao na sebi samo zaštitne rukavice a ostalo je imao svoju civilnu odjeću i obuću,

- nije mogao predočiti svjedodžbu o radnoj i zdravstvenoj sposobnosti radnika za poslove pomoćnog radnika.

23. Temeljem iskaza svjedoka ŽV kojem je sud priklonio vjeru u pretežitom dijelu navoda, utvrđeno je da tužitelja, kao niti njega, nitko niti toga dana, niti ranijih dana nije nadgledao i nitko nije opomenuo da ne radi dobro, da je tužitelj radio kao i on jer da je to bio uobičajeni način rada koji se i nije mogao obaviti na drugi način, da je tužitelj bio pažljiv dok je radio, nadalje da nikada niti jednog radnika nitko nije opomenuo zato što ne koristi kacige ili opasače.

24. Vezano uz dio iskaza u kojem navodi da zaštitne kacige nisu koristili iako im je poslodavac kupio, da su imali i opasače, ali ih nisu koristili, sud nije prihvatio kao vjerodostojan jer je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da poslodavac nije osigurao radniku potrebnu osobnu zaštitnu opremu za poslove na koje je rasporedio radnika tako da je izrečeno i usmeno rješenje zabrane obavljanja radova do osiguravanja nosive konstrukcije koja je stabilna i čvrsta uz uporabu zaštitnih pojaseva.

25. Istovremeno sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja u dijelu u kojem navodi da nisu bili zaduženi niti za kacige niti za pojaseve, što je potvrđeno drugim dokazima u postupku, posebice izvješćem inspektorata. Da je postojao dokaz o uručivanju zaštitne opreme, o tome bi poslodavac zasigurno obavijestio nadležne prilikom inspekcijskog nadzora. O kakvoj se organizaciji posla radi ponajbolje ukazuje činjenica da su radnici uglavnom bili bez nadzora a poslovi nadzora su se delegirali na način kako je to i opisao i svjedok ŠV, koji nije bio očevidac događaja jer je išao nešto obaviti a koji je ŽV koji je radio skupa s tužiteljem na istom gradilištu i imao malo veće odgovornosti, rekao da malo pripazi općenito na posao.

26. Poslodavac nije dokazao da je osigurao obavljanje poslova na pravilan način, da je radniku uručio zaštitnu opremu (osim rukavica), da je kontrolirao obavljanje poslova na zakoniti način i uz uporabu zaštitne opreme te da je utvrdio zdravstvenu sposobnost radnika zaposlenog na poslove s posebnim uvjetima rada. Ovakvo protupravno ponašanje za posljedicu je imalo nepravilno izvođenje radnji u procesu rada i s tim u svezi ozljeđivanje tužitelja, odnosno nastanak štete za koju je uslijed navedenih propusta, odgovoran tuženik kao poslodavac.

Dakle, tuženik kao poslodavac koji nije poštovao propise sigurnosti zaštite na radu, odgovara za štetu koju je tužitelj pretrpio uslijed pada sa dijela krovišta koje nije bilo pripremljeno za sigurno izvođenje radnji na postavljanju dasaka.

27. Istovremeno, sud nije utvrdio postojanje razloga za oslobađanje od odgovornosti poslodavca jer prema iskazu tužitelja i svjedoka BV, taj se posao obavljao na uobičajen način, da je tužitelj radio kao i on jer da je to bio uobičajeni način rada koji se i nije mogao obaviti na drugi način, te da ih nitko nikada nije upozorio da bi trebalo raditi drugačije.

28. Slijedom navedenog sud je utvrdio pravo tužitelja na naknadu štete koju je pretrpio na radu, pozivom na članak 111. stavak 1. ZOR-a.

29. Člankom 1045. ZOO-a predviđeno je da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. U postupku je ovaj sud utvrdio da je šteta nastala krivnjom poslodavca.

30. Istovremeno članak 1046. ZOO štetu definira kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja ( izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

31. Na okolnost pretrpljene štete proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Ivi Matić koji je u svom pisanom nalazu i mišljenu od 29. rujna 2022. ( str. 231-236 spisa) i dopunskom očitovanju od 8. studenog 2022. (str. 246 spisa) naveo da temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužitelja sa predmetnim štetnim događajem može povezati sljedeće tjelesne ozljede, i to Contusio thoracis, regio lumbalis et pelvis (Natučenje prsnog koša, slabinskog dijela kralješnice i zdjelice), Fractura costarum V, Vl et VII lat dex (Prijelom 5, 6 i 7 rebra desno), Liquidopneumothorax (Nakupina zraka i tekućine u prsnom košu), St post contusio omeris et coxae lat dex (Stanje nakon natučenja desnog ramena i kuka), St post fracturam processus transversi vertebrae LI-L4 lat dex (Stanje nakon prijeloma poprečnih nastavaka 1.-4. slabinskog kralješka), St post fracturam compressivam Th XI (Stanje nakon prijeloma tijela 11. torakalnog kralješka), Paresis extr inf lat dex ppt. laesio m. psoas lat dex (Slabost noge uslijed oštećenja mišića psoasa pregiba kuka) koje se u ukupnosti klasificiraju kao osobito teška tjelesna ozljeda.

31.1. Navodi da se može smatrati da je medicinsko liječenje završeno sa krajem 5. mjeseca 2022. godine i da dalje slijedi fizikalna terapija i rehabilitacija (na osnovi nalaza i mišljenja fizijatra od 9.6.2022.).

31.2. Tužitelje je pretrpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 mjesec, bolove srednjeg intenziteta 6 mjeseci i povremene bolove slabijeg intenziteta može imati trajno.

31.3. Pretrpio je primarni inicijalni strah intenzivan i kratkotrajan u trenutku nezgode, sekundarni strah jakog intenziteta 1 mjesec (briga za ishod liječenja), srednjeg intenziteta 6 mjeseci i povremeni sekundarni strah slabijeg intenziteta može imati trajno.

31.4. Duševna bol zbog smanjenja životne i radne aktivnosti (psihičke reakcije na smanjenje životne aktivnosti i oštećenje lokomotornog sustava) iznosi trajno 21 % (duševna bol zbog smanjenja obima pokreta i gubitka snage, a ne postoji tendencija poboljšanja postojećeg stanja).

31.5. Duševna bol zbog naruženosti ne postoji (laki stupanja naruženja i ožiljak nakon štetnog događaja koji je bio uočljiv trećim osobama samo ponekad).

31.6. Imao je potrebu za tuđom njegom i pomoći 1 mjesec po 8 sati dnevno, sljedećih 6 mjeseci po 4 sata dnevno i trajno po 2 sata dnevno zbog posljedica ozljeda zadobivenih štetnim događajem, u vidu pomoći pri obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti, osobna higijena (u pelenama je zbog nemogućnosti kontroliranja mokrenja i stolice), prilikom oblačenja, obuvanja, pripremanja hrane i obavljanja svakodnevnih najosnovnijih potreba u smislu zbrinjavanja, te nije mogao obavljati nikakve poslove.

32. Neposredno saslušan na raspravi vještak je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza a vezano uz prigovore i primjedbe na nalaz i mišljenje istakao je da je tužitelj nakon ozljeđivanja prevezen u bolnicu na RTG snimanje, te da odjeća i ostali predmeti ne utječu na RTG snimanje pogotovo da se slikala glava, vrat i prsni koš a navedeno je bilo u džepovima od hlača.

Nadalje da na osnovi medicinske dokumentacije proizlazi da su mu pulmolog i kirurg predložili da ostane u bolnici da bi mu se učinila pleuralna punkcija. Ukoliko je tužitelj a kako proizlazi iz medicinske dokumentacije, odbio bolničko liječenje i nije mu učinjena punkcija, produžio je oporavak od nastalog izljeva (krvi i zraka) ali da bez obzira na navedeno, ukoliko je tužitelj odbio bolničko liječenj i punkciju to ne utječe na njegovu konačnu ocjenu pretrpljenih bolova, straha i duševnih bolova.

Vezano uz činjenicu da se štetni događaj dogodio 20. srpnja 2020.,a da je tek 10. kolovoza 2020. utvrđen prijelom 3 rebra, vještak se očitovao da postoji sumnja da je tužitelj svojim nedolaskom na kontrolu ili javljanju liječniku, pogoršao stanje što je značajno moglo utjecati na daljnji tijek posljedica ozljeda, što on sa sigurnošću ne može tvrditi da se nije u međuvremenu nešto desilo. Istakao je da ono što se dogodilo 10. kolovoza 2020., nije moglo a da se ne vidi da je bilo prisutno 20. srpnja 2020. pri rendgenskoj obradi tužitelja. Iskazao je da je primarna ozljeda odnosno udaranje i pad desne strane prsnog koša mogla dovesti do frakture rebara desno, obzirom da je bio pad sa 3 metra visine, da je moglo doći do frakture rebara.

Pojasnio je da su termini paraplegija i parapareza, obzirom da se ti termini spominju u dokumentaciji tužitelja, paraplegija (potpuna oduzetost ekstremiteta ispod mjesta ozljede), nigdje ne spominje u nalazu i mišljenju, niti u medicinskoj dokumentaciji tužitelja, uvijek se spominje pareza ili parapareza (djelomična slabost ekstremiteta ispod mjesta ozljede). Istakao je da je kod tužitelja nastupila pareza što je djelomična slabost donjih ekstremiteta ali u nalazu stoji da je slabost noge mogla nastati i uslijed oštećenja pregibača kuka, što je moglo nastati tijekom liječenja. Nadalje da pareza nije uzročno-posljedično povezana sa predmetnim udarcem u regiju kuka, obzirom da pareza nastaje uslijed oštećenja živaca koji potječu iz kičmene moždine. Iskazao je da je tužitelj imao i od ranije pojedine probleme sa kralježnicom koji su vidljivi u medicinskom kartonu od obiteljskog liječnika (lumbago sa išijasom i upala zglobova), tako da je teško odvojiti što je točno nastalo samo kao posljedica navedene ozljede ali da je pri procjeni posljedica iz predmetnog štetnog događaja je uzimao samo ono što je moglo biti prouzročeno predmetnim štetnim događajem.

Na osnovi medicinske dokumentacije pretpostavlja se da je pareza desene noge nastala kao posljedica oštećenja mišića što je moguće da se desilo tijekom ozljede. Samo ne kontroliranje urina i stolice je vjerojatnije posljedica hernije i protruzije intravertebralnog diska.

Vezano uz ocjenu naruženosti da je uzeo u obzir ožiljak u predjelu vlasišta koji je već nestao, a svoju procjenu je sačinio iz medicinskih tablica hrvatskog društva za medicinske vještake gdje je naveo sve procjene pri čemu u tim tablicama se ne navodi hod na štakama nego se on procjenjuje prilikom vrednovanja smanjena životne aktivnosti, što sam uzeo u obzir u daljnjim nalazima. Hod na štakama nije utjecao na njegovu procjenu duševnih boli zbog naruženosti.

Vezano uz činjenicu da se kod tužitelja nakon više od 4 mjeseca od štetnog događaja prvo puta evidentira ozljeda kralježnice, istakao je da do tada nije bio učinjen ni magnet ni CT slabinskog dijela kralježnice pa je moguće da prijelomi poprečnih nastavka tri kralješka nisu vidjeli na rendgenu.

33. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz medicinskog vještaka kao stručan i objektivan, sačinjen u skladu s pravilima struke i odbio prijedlog tužitelja za provođenjem novog vještačenja iz razloga što je vještak iskazao i obrazložio da se njegova ocjena pretrpljene štete temelji samo na dokumentaciji koja se može povezati s predmetnim štetnim događajem, odnosno da nije uzimao u obzir bilo kakve prethodne bolesti tužitelja. Da je tužitelj bio zdrav govori i činjenica da je radio sve vrijeme kod tuženika i nije bio na bolovanjima a kako je i sam iskazao, bolove je povremeno kupirao sa Brufenima. Uostalom, i tuženik je tvrdio da je tužitelj u vrijeme štete bio zdravstveno sposoban za obavljanje poslova pomoćnog radnika koji poslovi uključuju i različite položaje kralježnice (saginjanje, čučanje i sl.).

34. Slijedom navedenog, odluka o pravu na pretrpljenu štetu utemeljena je na nalazu i mišljenju liječnika vještaka koji je isti sačinio temeljem medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužitelja.

35. Prema odredbi članka 1085. stavka 3. ZOO kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete, a prema odredbi članka 1086. ZOO obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

36. Prema odredbi članka 1089. stavka 2. ZOO visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

37. Ocjenjujući tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete sud je ponajprije uzeo u obzir karakter ozljeda koje je zadobio tužitelj, jačinu i trajanje fizičkih boli, dob tužitelja, zanimanje tužitelja, postojanje i intenzitet straha te zaostalog umanjenja opće životne i radne aktivnosti, sve u smislu odredbe čl. 1100.st.2.ZOO.

38. Pri odlučivanju o pravičnoj novčanoj naknadi sud je vodio računa o cilju kojem služi pravična novčana naknada, imajući prvenstveno u vidu postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice kao i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

39. Tužitelj je tužbenim zahtjevom potraživao naknadu neimovinske štete na ime pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 15.110,49 eura.

39.1. Uvažavajući činjenicu da je trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 mjesec, bolove srednjeg intenziteta 6 mjeseci i povremene bolove slabijeg intenziteta može imati trajno, sud je ocijenio pravičnim dodijeliti mu pravo na štetu po ovom vidu u iznosu od 15.000,00 eura.

39.2. Tužitelj je potraživao naknadu za pretrpljeni strah u iznosu od 10.617,82 eura. Uvažavajući činjenicu da je pretrpio primarni inicijalni strah intenzivan i kratkotrajan u trenutku nezgode, sekundarni strah jakog intenziteta 1 mjesec (briga za ishod liječenja), srednjeg intenziteta 6 mjeseci i povremeni sekundarni strah slabijeg intenziteta može imati trajno, sud je ocijenio pravičnim dodijeliti mu pravo na štetu po ovom vidu u iznosu od 10.000,00 eura.

39.3. Na ime zaostale posljedice trajnog umanjenja opće životne i radne aktivnosti tužitelj je potraživao iznos od 3.185,35 eura koji se tužitelju u cijelosti dodjeljuje kao pravično obeštećenje, uvažavajući činjenicu da je kod tužitelja zaostalo trajno umanjenje životne i radne aktivnosti od 21%, pretežito u području ekstremiteta i kralježnice što će utjecati na njegovu kvalitetu života i rada kao fizičkog radnika.

39.4. Na ime naknade za potrebnu tuđu njegu i pomoć tužitelj je potraživao iznos od 2.548,28 eura. Uvažavajući da je vještak ocijenu potrebnom 1 mjesec po 8 sati dnevno, sljedećih 6 mjeseci po 4 sata dnevno i trajno po 2 sata dnevno iskazanih 70 sati i cijene pružanja tuđe njege i pomoći od 5,00 eura za jedan sat, ovaj sud joj je dodijelio pravo na naknadu štete po ovom vidu u zatraženom iznosu.

39.5. Na ime troškova liječenja tužitelj je potraživao iznos od 796,34 eura. Uvažavajući činjenicu da je tužiteljevo liječenje trajalo dvije godine, da stanuje u [adresa] i da do Nove Gradiške ima 30 km, te da nema organiziranog prijevoza već se može doći na način da se dođe do Nove Kapele, te od tamo putuje autobusom ili vlakom, da se liječio u bolnici u Novoj Gradiški, Slavonskom Brodu i Požegi gdje je bio više od 20 puta, da je kupovao lijekove za bolove, da je kupovao i pelene godinu dana za što je mjesečno izdvajao 400,00 do 500,00 kn, da je bio na bolničkom liječenju u bolnici u Slavonskom Brodu gdje je bio 10 dana i da je išao na kontrole i fizikalne terapije, sud smatra primjerenim i pravičnim dodijeliti mu zatraženi iznos.

39.6. Na ime naknade za naruženost u zatraženom iznosu od 1.990,84 eura tužitelj je odbijen u cijelosti sa traženjem naknade po ovom osnovu sud nije našao uporište u nalazu i mišljenju liječnika vještaka.

40. Slijedom navedenog, tužitelju je dodijeljeno pravo na naknadu za neimovinsku štetu u iznosu od 28.185,35 eura i za imovinsku štetu u iznosu od 3.344,62 eura, ukupno 31.529,97 eura kako je to i odlučeno pod I. izreke presude.

41. Istovremeno sud je tužitelja odbio s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.719,15 eura, sve na ime naknade za neimovinsku štetu, kako je to i odlučeno pod II. izreke presude.

42. Pravo na naknadu štete neimovinske štete dospijeva danom podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, sukladno članku 1103. ZOO-a, te kako je tužitelj ponio odštetni zahtjev 24.11.2020. a tužbenim zahtjevom potražuje zatezne kamate počev od 27.11.2020., sud mu je dodijelio pravo na zatezne kamate na priznati dio neimovinske štete počev od navedenog dana.

43. Na dio tužbenog zahtjeva u kojem se potražuje kamata na iznos naknade štete za tuđu pomoć i njegu do 20. veljače 2021. i troškove liječenja počev od 27.11.2020. sud nije našao osnovanim jer se radi o imovinskoj nenovčanoj i novčanoj šteti, pa tužitelj ima pravo na kamatu od dana donošenja presude kojom je utvrđena obveza tuženika jer se radi o šteti čija je visina određena prema cijenama u vrijeme presuđenja, odnosno slobodnom ocjenom suda. Slijedom navedenog tužitelj je odbijen sa dijelom zahtjeva zateznih kamata u periodu od 27.11.2020. do presuđenja kao neosnovanim, kako je to i navedeno pod III. izreke presude.

44. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je u ovom postupku uspio u cijelosti s postavljenim osnovom tužbenog zahtjeva i s 92% zatražene visine štete ili ukupno sa 96% tužbenog zahtjeva, te kako se radio o neznatnom neuspjehu, sud dodjeljuje pravo na nužne i potrebne troškove ovoga postupka.

45. Tužitelj je zatražio naknadu troška u iznosu od 12.761,98 eura, i njegov je zahtjev djelomično osnovan. Priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku, odvjetniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (31.529,97 eura), priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to trošak sastava tužbe 500,00 eura (Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 18.10.2021., 28.12.2021. i 19.10.2022. za svaki iznos od 500,00 eura ili ukupno 1.500,00 eura (Tbr. 8/1), trošak sastava podneska od 9.6.2022. u iznos od 50,00 eura (Tbr. 8/4), trošak pristupa ročištima 8.7.2022., 5.9.2023. 18.10.2024. i 16.5.2025. za svako po 500,00 eura ili ukupno 2.000,00 eura (Tbr. 9/1), trošak pristupa ročištu za objavu presude 100,00 eura (Tbr. 9/3) i trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 32). Tužitelju je tako na ime zastupanja po punomoćniku priznat trošak od 4.650,00 eura skupa s pridodanim PDV-om od 1.162,50 eura, ukupno 5.812,50 eura.

46. Navedenom trošku pridodani su troškovi plaćenog vještačenja u iznosu od 583,98 eura tako da su ukupni priznati troškovi tužitelja u iznosu od 6.396,48 eura kako je to i navedeno pod IV. izreke presude.

47. Na priznati trošak tužitelju su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

48. Tužitelju nije priznat trošak sastavka podnesaka od 15.3.2022 (požurnica), 19.8.2022. (dokaz o plaćanju predujma), 2.1.2023. (požurnica), 5.9.2023. (dokaz o plaćanju predujma), 7.11.2023. (požurnica), 7.3.2024. (požurnica), 28.5.2024. (požurnica) i 27.8.2024. (požurnica) u zatraženom iznosu za svaki od 50,00 eura s pridodanim PDV-om, ukupno 500,00 eura, sve iz razloga što se radi o podnescima kojim tužitelj obavještava sud o uplati predujma o čemu sud ima saznanje samim plaćanjem na račun suda i isti nije bio potreban za donošenje odluke o glavnoj stvari, ili se dostavlja sudska praksa u koju sud ima uvida ili se požuruje zakazivanje rasprave. Nadalje nisu priznati troškovi pribave isprava u iznosu od 50,00 eura i trošak konferencije sa strankom u iznosu od 100,00 eura skupa s PDV-om, ukupno 187,50 eura za koje nema dokaza o poduzimanju i nastaloj visini zatraženog troška. Nije priznat niti putni trošak pristupa na raspravu 4.4.2025. u iznosu od 4.4.2025. u iznosu od 53,00 eura jer navedenog dana nije bila rasprava. Nije priznat niti trošak radnji sastava tužbe, odštetnog zahtjev, podnesaka i pristupa ročištima preko priznatog iznosa od 500,00 eura do zatraženih 1.000,00 eura skupa s pripadajućim PDV-om.

49. Ukupno je tužitelj odbijen sa dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 6.365,50 eura kako je to i odlučeno je kao pod V. izreke presude.

50. Tuženik je u cijelosti odbijen sa zahtjevom za troškovima postupka jer je njegov uspjeh u postupku neznatan, 0% u odnosu na osnovanost zahtjeva i 8% u odnosu na visinu štete, ukupno 4%.

51. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod VI. izreke presude.

U Slavonskom Brodu, 25. lipnja 2025.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Odvj. Nemanja Nožinić, Nova Gradiška,

2. Odvj. Mijo Kladarić, Slavonski Brod.