Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-991/2021-4

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić j.t.d. iz Osijeka, protiv tuženika Opće bolnice Bjelovar, Bjelovar, Mihanovićeva 8, OIB 34506547848, zastupan po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić iz Bjelovara i umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-108/2018-64 od 31. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-108/2018-64 od 31. svibnja 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe tuženika odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 80.041,77 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, počev od 15.1.2014., svakog 15. tog dana u mjesecu do 15.6.2018., osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 14.100,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja, 31.5.2021. pa do isplate.

2. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu pobijajući citiranu presudu u cijelosti pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženiku, podredno da se ista ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Tuženik u žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije raspravio jesu li stranke kolektivnim ugovorom ugovorile da tužitelju kao zdravstvenom radniku pripadaju traženi dodaci - uvećanja plaće za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, položajni dodatak i dodatak za staž u zdravstvu i za sate kada radi prekovremeno. Naglašava da je u spornom razdoblju među strankama kolektivnog ugovora ugovoreno da se dodaci za posebne (otežane) uvjete rada i dodaci za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata obračunavaju samo na osnovnu plaću, dok dodaci na prekovremeni rad nisu ugovoreni radi čega da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Osim toga, tuženik kao obveznik korištenja sustava centraliziranog obračuna plaća da nije samostalan u procesu obračuna plaća te nije ni mogao postupati drugačije nego dopustiti da se plaće obračunavaju i isplaćuju onako kako su isplaćene pa da je notorno da on nije skrivio neisplatu bilo kojeg iznosa tužitelju kao radniku, niti je pao u zakašnjenje s isplatom eventualno dužnih iznosa .

2.2. Nadalje žalitelj ostvarenje bitne povrede odredaba postupka vidi u nalogu suda vještaku na koji način da računa sporne dodatke, a obrazloženje odluke smatra nejasnim i bez uporišta u odredbama kolektivnog ugovora, koje je sud trebao primijeniti pa tako i odredbu članka 58. st. 3. Kolektivnog ugovora (NN 143/13 – dalje KU/13) kojom je izričito propisano da se dodaci s osnova posebnih uvjeta rada i uvećanja koja se odnose na položajne dodatke ne mogu kumulirati. Također osporava i priznatu zakonsku zateznu kamatu od 15.tog dana u mjesecu kao i radnje zastupanja tužitelja u odluci o troškovima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od mjeseca prosinca 2013. do mjeseca svibnja 2018., na radnom mjestu inženjera medicinske radiologije, s osnova dodataka za posebne uvjete rada, položajni dodatak kao glavnog tehnologa Odjela radiologije, iznimnu odgovornosti za život i zdravlje ljudi te dodatak po osnovi radnog staža za odrađeni rad u prekovremenim satima kao i razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od 1.12.2013. do 17.5.2018. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu inženjera medicinske radiologije kao glavni tehnolog Odjela za radiologiju,

- da nije sporno da su u obračunima plaća točno evidentirani svi sati rada tužitelja kako u redovnom, tako i u prekovremenom radu,

- da je za radno mjesto tužitelja kao inženjera medicinske radiologije, za razdoblje od 1.12.2013. do 13.4.2018. pripadao dodatak na plaću na posebne uvjete rada u visini od 25% od osnovne plaće po članku 57. KU/13, kao i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u iznosu od 4% od osnovne plaće (čl. 59a KU/13 i čl. 5 Dodatka I KU/15) te da su tužitelju isti obračunati na redovan mjesečni fond sati rada, ali ne i na prekovremene sata rada,

- da je tužitelju sukladno čl. 60 KU koji je bio na snazi u razdoblju do 1.12. 2013. do 30.9.2015. pripadao i dodatak na staž u zdravstvu koji mu je obračunat na redovan mjesečni fond sati rada, ali ne i na prekovremene sata rada,

- da niti jednom odredbom Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne proizlazi da tužitelju, kojem nesporno pripada dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u cijelom utuženom razdoblju, ti dodaci ne bi pripali i za prekovremene sate rada, niti da bi se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanja plaće po osnovi tih dodataka međusobno isključivali,

- da tužitelju pripadaju dodaci na posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za svaki odrađeni sat rada, jer ukoliko postoje posebni uvjeti rada i takva iznimna odgovornost za vrijeme redovnih sati rada, isti da postoje i za vrijeme prekovremenih sati rada te da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na dodatak za posebne uvjete rada i na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate rada, a što je propisano i odredbom čl. 86. Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09 – dalje ZR/09) i članka 94. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 - dalje ZR/14),

- da je irelevantno tuženikovo pozivanje na nužnost obračuna i isplate plaće sukladno parametrima COP-a jer da se radnika ne tiče može li poslodavac mijenjati obračune plaća već je poslodavac radniku dužan isplatiti plaću u skladu s kolektivnim ugovorom,

- da tužitelj ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koji se obračunavaju na prekovremene sate rada, koje stajalište je izraženo u brojnim odlukama županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa tako iz odluke Vrhovnog suda RH broj Revr-206/12 od 2.4.2014. proizlazi da ako tužitelj prema KU ima pravo na određene dodatke na plaću, dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad,

- da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9.12.2019. zauzeto pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu,

- da tužitelju uz dodatak za posebne uvjete rada od 25% pripada i položajni dodatak od 12%,

- da je financijskim vještačenjem od 18.2.2021. izvršena dopuna nalazu i mišljenju od 8.1.2020. na način da je uz dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 4%, položajni dodatak od 12% te dodatak na staž od 4% za razdoblje od 1.12.2013. do 30.9.2015., obračunat i dodatak po osnovi posebnih uvjeta rada od 25% od vrijednosti osnovne plaće za sve sate koje je tužitelj odradio , redovne i prekovremene, kao i naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora, koji izračun je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio.

6.1. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj u razdoblju od 1.12.2013. do 17.5.2018. ostvario 3.259,10 prekovremenih sati te da mu pripada bruto razlika za dodatak na plaću za posebne uvjete rada , za dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, za položajni dodatak i za dodatak na staž u zdravstvu 4% kao i razlika naknade za godišnji odmor te razlika za 8% dodatka na plaću za posebne uvjete rada za redovan rad, pa stoga sud usvaja tužbeni zahtjev u ukupnom bruto iznosu od 85.041,77 kn, sa zakonskim zateznim kamatama na mjesečne iznose od 15.-og u mjesecu do isplate, osim za zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u tom bruto iznosu, i obvezuje tuženika na naknadu parničnih troškova tužitelju pozivom na odredbu članka 154. stavak 2. u svezi članka 155. ZPP-a odmjerenim prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano upire u žalbi tuženik obzirom da pobijana presuda nema takve nedostatke zbog kojih ju nije moguće pravno ispitati.

8. Međutim, tuženik u žalbi osnovano ističe da je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe članka 355. ZPP - a jer zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda u odnosu na kumuliranje dodatka za otežane uvjete rada i položajnog dodatka za odrađene sate u prekovremenom radu nije pravilno izvršen obračun razlike plaće za prekovremeni rad kao niti naknade za godišnji odmor.

9. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da se obračun i isplata plaće zaposlenicima tuženika vrši putem Centraliziranog obračuna plaća (COP) na koji tuženik ne može utjecati pa da stoga nema njegove odgovornosti za obračun plaće, iz razloga jer je tuženik kao poslodavac sukladno odredbi članka 7. ZR-a dužan za obavljeni rad radniku isplatiti plaću, a činjenica da istu obračunava putem COP-a tuženika ne oslobađa od obveze na ispravan obračun i isplatu plaće tužitelju za izvršeni rad, što pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

10. Također je, protivno žalbenim navodima tuženika, pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelju u utuženom razdoblju za prekovremeni rad pripada pravo na isplatu dodatka za otežane uvjete rada kao i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te dodatak za staž u zdravstvu kumulativno sa dodatkom za prekovremeni rad te da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu navedenih dodataka jer tužitelj i kada radi u prekovremenom radu, radi u otežanim uvjetima rada i ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a posljedično tome ima pravo i uvećanu naknadu za godišnji odmor prema prosječno isplaćenoj plaći u prethodna tri mjeseca.

10.1. Navedeno iz razloga što je Zakonom o radu propisano da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu (čl. 90. st. 2. ZR) i da radnik za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, ima pravo na povećanu plaću (čl. 94. ZR). Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15, 29/18 – dalje KU/13 i KU/18) je ugovoreno da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti posla radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 53. st. 1 i 2. KU/13 odnosno čl. 45. st. 1. i 2. KU/18 ); da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (čl. 53. st. 3. KU/13, odnosno čl. 45. st. 3. KU/18 ); da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te se po tom osnovu plaća uvećava 50% (čl. 51. KU/13 odnosno čl. 49. KU/18); da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (čl. 57. KU/13 odnosno čl. 55. KU/18 ); da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi zdravstveni radnici ostvaruju dodatak na plaću (čl. 59.a KU/13 odnosno čl. 58. KU/18), a u razdoblju od 1.12.2012. do 30.9.2015. priznato je i pravo na dodatak za staž u zdravstvu (čl. 60 KU/13).

10.2. Prema navedenim zakonskim i ugovornim odredbama, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja, tužitelju za utuženo razdoblje pripada pravo na isplatu dodatka za otežane uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatak za staž kumulativno sa dodatkom za prekovremeni rad budući isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na isplatu navedenih dodataka obzirom da tužitelj i kada radi u prekovremenom radu, radi u otežanim uvjetima rada te ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a s tim u vezi ima pravo i na uvećanu naknadu za godišnji odmor.

10.3. Izloženo pravno shvaćanje predstavlja ustaljenu, dosljednu i općeprihvaćenu sudsku praksu, dakle da se uvećanja iz čl. 51. KU/13, odnosno 49 KU/18 među kojima je i uvećanje za prekovremeni rad, mogu kumulirati s uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i s dodatkom za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi kao i dodatka za staž u zdravstvu, jer da su stranke imale namjeru isključiti kumulaciju, one bi izrijekom ugovorile nemogućnost kumuliranja navedenih dodataka kao što su to učinile s dodacima iz čl. 58. KU/13, odnosno 56 KU/18.

11. U odnosu na navedeno na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-18 koja je održana 9. prosinca 2019. zauzeto je pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15 – dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljude iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu".

11.1. Citirano pravno shvaćanje primjenjivo je i na razdoblje važenja Kolektivnog ugovora 29/2018 koji se primjenjuje od 1.3.2018., a sadrži identične odredbe kao Kolektivni ugovor 143/13, odnosno odredba čl. 55. Kolektivnog ugovora 29/18 sadržajno je ista kao i odredba čl. 57. Kolektivnog ugovora 143/13, dok je odredba čl. 58. Kolektivnog ugovora 29/18, sadržajno ista kao i odredba čl. 59.a Kolektivnog ugovora 143/13.

12. Međutim, osnovano tuženik žalbom ukazuje da je odredbom čl. 58. stavkom 3. KU/13 odnosno čl. 56 stavak 3. KU/18 izrijekom propisano da se položajni dodaci ne mogu kumulirati s dodacima iz čl. 57. odnosno čl. 55. Kolektivnog ugovora s osnova posebnih uvjeta rada. Navedeno pravno shvaćanje izraženo je i u prethodno citiranoj sudskoj praksi sukladno kojoj su stranke Kolektivnog ugovora izrijekom ugovorile nemogućnost kumuliranja dodatka zbog posebnih uvjeta rada s položajnim dodacima.

12.1. Stoga je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno te se za sada ne može prihvatiti kao pravilan financijski obračun razlike plaće za utuženo razdoblje u odnosu na prekovremeni rad tužitelja. U ponovnom postupku, polazeći od pravnih shvaćanja iznijetih u ovoj odluci, prvostupanjski sud će pravilno utvrditi činjenično stanje na način da će ponovno raspraviti obračun prekovremenog rada tužitelja u utuženom razdoblju, pri tom imajući u vidu povoljnije pravo za tužitelja kao zaposlenika, odnosno obračun prekovremenih sati tužitelja s kumulacijom dodatka na posebne uvjete rada ili položajnog dodatka te će sukladno tome utvrditi visinu naknade za godišnji odmor i donijeti novu zakonitu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva kojom će odlučiti i o svim troškovima postupka sukladno članku 166. stavak 3. ZPP-a.

13. Iz navedenih razloga valjalo je uvažiti žalbu tuženika te pozivom na odredbu članka 370. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 25. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak