Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-886/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika HOK-osiguranje d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, koga zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-755/2020-68 od 15. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-755/2020-68 od 15. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-755/2020-68 u točki II izreke.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-755/2020-68 u točki II izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 eura i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu od 250,00 eura (slovima: dvjestopedeseteura), u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.432,00 eura sa zateznim kamatama po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

2. U točki II izreke odbijen je tužbeni zahtjev za iznos od 460,00 eura sa zateznim kamatama na taj iznos kao i tijek zateznih kamata koje bi tekle na iznos od 4.892,00 eura od 31. listopada 2019. do 12. prosinca 2019.

3. Rješenjem suda prvog stupnja sadržanim u istom pisanom otpravku kao i presuda dopuštena je preinaka tužbe od 30. kolovoza 2024. (točka I izreke) i naloženo je tuženiku platiti tužiteljici parnične troškove u iznosu od 3.306,35 eura, u roku 15 dana. (točka II izreke)

4. Protiv te presude i rješenja žale se obje stranke.

5. Tužiteljica presudu i rješenje pobija u odbijajućem dijelu zbog pogrešne primjene materijalnog prava,

6. U žalbi ukazuje kako je sud očitom omaškom u pisanju u točki II izreke presude odbio tužiteljicu za iznos od 460,00 eura, a ispravno bi trebalo stajati iznos od 460,90 eura. Navodi kako bi ukupno zatraženi iznos predstavljao pravičnu novčanu naknadu u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO), da je dosuđen u cijelosti, a uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja. Također da utvrđena visina sata tuđe pomoći u iznosu od 4,00 eura je protivna sudskoj praksi, koja je zauzela stav da cijena od 4,65 eura predstavlja primjerenu naknadu za tuđu pomoć i njegu. Prigovara i odluci o parničnom trošku. Smatra da su podnesci od 23. studenog 2020., 28. travnja 2023., 13. studenog 2023. i 15. veljače 2024. bili svrsishodni za vođenje parnice obzirom da je upravo zbog njih, sukladno načelu efikasnosti i ekonomičnosti, predmetni sud odgodio očevid, odredio pribavu potrebne dokumentacije, te temeljem građevinskog vještačenja i dokumentacije donio odluku o osnovanosti zahtjeva i neosnovanosti prigovora tuženika. Također, navodi da podnesak od 30. kolovoza 2024. kojim uređuje tužbeni zahtjev radi rastuće inflacije, kao i podnesak od 23. listopada 2024. kojim se očituje na poziv suda da li je potrebno saslušati vještaka na ročištu, predstavljaju podneske nužne i svrsishodne za vođenje postupka.

7. Predlaže u pobijanom dijelu presudu i rješenje suda prvog stupnja preinačiti sukladno navodima žalbe. Traži trošak sastava žalbe prema troškovniku specificiranom u žalbi.

8. Tuženik presudu i rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava.

9. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 dalje ZPP) nalazi u tome što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama što u konačnici čini presudu nerazumljivom, u suprotnosti sa provedenim dokazima te je ista kao takva nejasna i ne može se ispitati. Navodi da razlozi zbog kojih sud ne poklanja vjeru iskazu svjedoka su nejasni, proturječni i neprihvatljivi, budući sama činjenica da se pod čisti svaki sat vremena ne ukazuje da je bio mokar, već upravo suprotno. Također zaključak suda da se tuženik ne može osloboditi odgovornosti zbog činjenice da je nekoliko desetljeća ranije postavio protuklizne pločice za koje ne može dokazati u kakvom su stanju bile u trenutku događaja u suprotnosti je s provedenim dokazima i ispravama u spisu budući da iz nalaza i mišljenja vještaka Milana Carevića proizlazi da ukoliko nije bilo radova zamjene keramičkih pločica u bazenu može se zaključiti da su u prostoru bazena bile ugrađene pločice zadovoljavajuće protukliznosti. Uz navedeno sama činjenica da je prostor renoviran nakon štetnog događaja ne ukazuje na zaključak da su pločice bile nedovoljne kvalitete zbog starosti ili drugih razloga kako to zaključuje sud. Tuženik drži kako je sud pogrešno zaključio da se radi o opasnoj stvari te je do pada tužiteljice moglo doći ili zbog toga što su pločice bile mokre zbog propusta osiguranika tuženika prilikom održavanja prostora ili zbog skrivljene radnje tužiteljice zbog toga što je bosa s mokrim nogama neposredno prije pada izašla iz bazena te se uslijed toga poskliznula i pala. Tuženik prigovara i visini dosuđene naknade, te smatra da bi u skladu s orijentacijskim kriterijima tužiteljici pripadao iznos od 2.800,00 eur.

10. Predlaže pobijanu presudu i rješenje preinačiti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno postupak.

11. Odgovor na žalbu nije podnesen.

12. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice osnovana samo u dijelu odluke o parničnom trošku.

13. Donošenjem pobijane presude nije počinjenja bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa tako da je presudu moguće ispitati.

14. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

15. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale uslijed događaja od 14. srpnja 2019. kada je stradala u Daruvarskim toplicama na način da se okliznula i pala te zadobila ozljede.

16. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je iskaz tužiteljice detaljan i u skladu sa životnim iskustvom da je mokro oko bazena u kojem se ljudi kupaju, pa sud njezinom iskazu poklanja vjeru,

- da je iskaz tužiteljice u dijelu gdje navodi da nije bilo rukohvata na mjestu gdje je pala, u skladu s iskazima svjedoka IG i B koji su potvrdili da se rukohvat ne nalazi na cijeloj dužini od bazena do tuša,

- da je iskaz svjedoka B u dijelu gdje tvrdi da taj prostor nije mokar i da ga čistačice čiste više puta dnevno kontradiktoran, pa ga sud ne uzima u obzir jer je nelogično da oko bazena ne bi bilo mokro, a sama činjenica što ga treba čistiti više puta dnevno ukazuje na to da nije cijelo vrijeme bio čist odnosno suh,

- da je pod na tom mjestu bio mokar, sud zaključuje na temelju činjenice da su na tom mjestu postavljeni sifoni, a što smatra logičnim na prostoru na kojem ljudi izlaze iz bazena i idu pod tuš odnosno iz tuša,

- da je svjedok IG rekao da na tom mjestu pod zna biti mokar,

- da svjedoci B i IG nisu prisustvovali štetnom događaju, pa se njihovi iskazi odnose na općeniti dojam koji oni imaju o navedenom prostoru, a ne o samom prostoru kakav je bio u trenutku kada je tužiteljica pala,

- da je tvrdnja svjedoka kako su na tom mjestu bile protuklizne pločice, zaključak svjedoka a ne provjera koja bi bila neupitna,

- da je iskaz svjedoka, kako navode da su na tom mjestu bile protuklizne pločice istinit, navedeno ne potvrđuje da su bile kvalitetne, odnosno da su služile svojoj svrsi sprečavanja pada,

- da sama činjenica da je nakon pada uslijedila renovacija prilikom koje su mijenjane i pločice ukazuje na zaključak da su pločice bile nedovoljne kvalitete bilo zbog starosti bilo zbog drugih razloga,

- da je vještak Milan Carević, stalni sudski vještak graditeljstvo, požare i tehnološke procjene nekretnina u svom nalazu i mišljenju naveo da su nakon štetnog događaja u kojem je tužiteljica zadobila ozlijede (14. srpnja 2019.) uz prostor bazena ugrađene keramičke pločice zadovoljavajuće protukliznosti, a što se može reći i za keramičke pločice ugrađene u periodu od 1978. do 1980., čija je protukliznost prihvaćena uporabom dozvolom izdanom od nadležnog javnopravnog tijela,

- da je vještak u nalazu i mišljenju također naveo kako iz priložene dokumentacije ne može se utvrditi da u periodu od 1980., pa sve do 2019. u dijelu prostora bazena nije bilo radova na zamjeni pločica jer se radi o periodu od 39 godina, pa je upitno u kojem stanju bi bile keramičke pločice te starosti, pa je predložio da se zatraži izjava Daruvarskih toplica o tome je li bilo ikakvih radova zamjene keramičkih pločica u prostoru bazena između 1980. i 2019. ili nije, jer samo u slučaju da tih radova nije bilo može ostati zaključak da su u prostoru bazena bile ugrađene keramičke pločice zadovoljavajuće protukliznosti, dok u protivnom i bez projektne dokumentacije za te radove nije moguće dati ocjenu protukliznosti keramičkih pločica koje su bile u prostoru bazena u trenutku ozlijede tužiteljice,

- da je vještak dr. Mladen Miškulin, stalni sudski vještak ortoped i traumatolog, u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužiteljica zadobila ozljedu lijeve podlaktice te da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja, njezinih ozljeda i trajnih posljedica, pri čemu da je tužiteljica u cijelosti se pridržavala uputa liječnika,

- da je vještak dr. Mladen Miškulin u svom nalazu naveo da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice u vidu stanja nakon prijeloma lijeve lakatne kosti s umanjenjem opsega pokreta podlaktice i ručnog zgloba u lakom stupnju što predstavlja umanjenje životne radne sposobnosti od 3%,

- da je isti vještak u nalazu i mišljenju naveo da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i lakog intenziteta 60 dana, da je primarni strah jakog intenziteta bo prisutan u trenutku ozljede, a potom sekundarni strah jačeg intenziteta 1-2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i blagog intenziteta u trajanju 1-2 dana,

- da je vještak u nalazu i mišljenju naveo i to da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u razdoblju od 16. srpnja do 20. kolovoza 2019. dva sata dnevno, a od 20. kolovoza 2019. daljnjih šest tjedana u opsegu od dva puta po tri sata tjedno,

- da je vještak saslušan na ročištu od 25. travnja 2022. naveo da prilikom pregleda tužiteljice nije uočio vidljivih deformiteta pa je stoga i donio zaključak da naruženja nema, s tim da je ispravio netočan navod u zaključku vezano uz liječenje tužiteljice te je utvrdio da je liječenje tužiteljice završeno pregledom fizijatra od 12. prosinca 2019.

17. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da mokre pločice bez rukohvata u blizini bazena predstavljaju opasnu stvar, slijedom čega tuženik odgovora tužiteljici za nastalu štetu po kriteriju uzročnosti, a sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a, a tuženik nije dokazao da je tužiteljica na bilo koji način pridonijela padu.

18. Ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje na kojem se temelji prvostupanjska presuda.

19. Naime, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je upravo uslijed mokrih i skliskih pločica došlo do nastanka štetnog događaja, uzimajući u obzir izvedene dokaze pa tako i iskaz tužiteljice koja je navela da je nakon izlaska iz bazena krenula prema tušu koji se nalazio na udaljenosti od oko 4 metra od mjesta njezinog izlaska iz bazena, da su pločice bile skliske i ljigave, da na pločicama na kojima se pokliznula nije postojala nikakva protuklizna zaštita u vidu gume i slično. Osim toga svjedok IG je naveo da na putu između bazena i tuša ne postoji rukohvat, da čistačice čiste prostor oko bazena svakih sat vremena, da prostor oko bazena zna biti mokar od ljudi koji izlaze iz bazena, a konkretni slučaj da mu je poznat samo iz uvida u zapisnik koji je pročitao dan nakon događaja.

20. Isto tako prvostupanjski sud je uvjerenje do kojeg je došao na temelju izvedenih dokaza, opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, a koje prihvaća i ovaj sud. To zato jer sud prvog stupnja zaključuje o odgovornosti tuženika za predmetni štetni događaj na način da je sve izvedene dokaze, pa tako iskaz tužiteljice i svjedoka prvo ocijenio zasebno, te iste potom doveo u međusobnu vezu, prosuđujući ih u konačnici po slobodnom uvjerenju. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kako sud prvog stupnja iskaze svjedoka ocjenjuje nekritički.

21. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja o odgovornosti tuženika za štetu po kriteriju objektivne odgovornosti.

22. Naime, odredbom čl. 1063. ZOO-a propisano je, da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, dok je u čl. 1064. ZOO-a propisano, da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

23. Pojam opasne stvari nije definiran u ZOO-u niti je moguće unaprijed odrediti koje su stvari opasne stvari u smislu odredbe čl. 1063. ZOO-a. Stvar može predstavljati povećanu opasnost od prouzrokovanja štete sama po sebi zbog svojih osobina odnosno svoje prirode, zatim s obzirom na njene određene karakteristike i nedostatke koji predstavljaju odstupanje od uobičajenih svojstava stvari ili s obzirom na njezin položaj u prostoru koji inače neopasnu stvar čini opasnom.

24. O tome radi li se o šteti od opasne stvari, odnosno postoji li uzročna veza procjenjuje se prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. Šteta je u ovom slučaju uzrokovana upravo od posljedica svojstava opasne stvari jer je tužiteljica stradala upravo zbog mokrih i skliskih pločica, pri čemu je zadobila ozljede.

25. I po mišljenju ovog suda opasnu stvar u konkretnom slučaju predstavljaju mokre pločice koje su skliske te su zbog tog svog svojstva uzrokovale pad tužiteljice. Pri tome okolnost da je vještak Milan Carević u nalazu i mišljenju naveo da za keramičke pločice ugrađene 1978. do 1980. čija je protukliznost prihvaćena uporabnom dozvolom izdanom nadležnog javnopravnog tijela zadovoljavajuće protukliznosti, ne isključuje odgovornost tuženika. Navedeno iz razloga što se radilo o keramičkim pločicama ugrađenim uz prostor bazena pred 39 godina, a tuženik nije dokazao da su upravo pločice na mjestu na koje je tužiteljica pala to svojstvo protukliznosti imale u trenutku štetnog događaja bez obzira na godine redovite uporabe, odnosno nije dokazao da svojstvo protukliznosti tih pločica ne može tijekom godina redovitom uporabom izgubiti odnosno oslabjeti, odnosno da se uslijed vode, vlage i hodanja ljudi bosim nogama ne dolazi do smanjenja protukliznosti tih pločica.

26. Tuženik da bi se mogao osloboditi odgovornosti mora dokazati postojanje jednog od razloga za djelomično ili potpuno oslobođenje od odgovornosti iz odredbe čl. 1067. ZOO-a, odnosno ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izgubiti ili otkloniti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti, što tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao.

27. Također, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega ne postoji doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja, te pravilnim ovaj sud ocjenjuje utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik u smislu čl. 1067. st. 1., 3. i 4. ZOO-a nije dokazao da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, a isto tako da bi oštećena tužiteljica djelomično doprinijela nastanku štete.

28. Naime, iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je tužiteljica pala nakon što je izašla iz bazena, krećući se na putu od bazena do tuša na kojem ne postoji rukohvat za koji bi se pridržavala, a površina kojom se kretala je bila mokra i skliska.

29. Slijedom navedenog pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tuženik odgovoran za štetu na temelju odredbe čl. 1063. i 1064. ZOO-a, budući da nisu utvrđene okolnosti za oslobađanjem makar i djelomično od odgovornosti primjenom odredbe čl. 1067. st. 1., 3. i 4. ZOO-a.

30. Imajući u vidu povrede koje je tužiteljica zadobila, kao i cijeneći težinu i trajanje bolova i straha, tijek liječenja i način liječenja, težinu posljedica, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja pravilno primijenio kriterije iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO- a pri odmjeravanju visine novčane naknade za povredu prava osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje i za pretrpljenim fizičkim bolovima, strahom i smanjenjem životne aktivnosti u ukupnom iznosu od 4.000,00 eura. U vezi s tim nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice u odnosu na dosuđenu naknadu neimovinske štete jer ne postoje neke posebne okolnosti koje bi opravdavale dosudu novčane naknade u većem iznosu. Što se tiče žalbenih navoda tuženika treba odgovoriti da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio sve okolnosti konkretnog slučaja vodeći računa o posljedicama u tjelesnoj i duševnoj sferi tužiteljice. U tom smislu sud prvog stupnja je pravilno ocijenio ukupnu neimovinsku štetu tužiteljice u odnosu na težinu povrede i njezine posljedice.

31. Jednako tako pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a i odredbi čl. 223. ZPP-a kada je tužiteljici s naslova imovinske štete za tuđu pomoć dosudio iznos od 432,00 eura uzimajući u obzir vremensko razdoblje i okolnosti u kojima je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć te da se radi o potrebi tzv. nestručne pomoći druge osobe.

32. Međutim, pri odluci o zahtjevu tužiteljice za naknadu parničnog troška ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

33. S pravom tužiteljica ističe da je trošak sastava podneska od 23. studenog 2020. kojim u spis dostavlja dokaz o uplati predujma za medicinsko vještačenje, trošak sastava podneska od 13. studenog 2023. u kojem se protivi zamolbenom provođenju očevida putem Općinskog suda u Bjelovaru i vještačenja, navodeći da je prostor u cijelosti izmijenjen u odnosu na štetni događaj, trošak sastava podneska od 30. kolovoza 2024. (list spisa 187. -189.) kojim tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev i trošak sastava podneska od 23. listopada 2024. (list spisa 207.) kojim se tužiteljica očituje na poziv suda o tome je li potrebno saslušavati vještaka predstavljaju podneske koji su bili potrebni za vođenje postupka. Sukladno tome, primjenom odredbe čl. 8. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa) tužiteljici pripada naknada za sastav navedenih podnesaka u iznosu od 25 bodova za svaki od podnesaka, što iznosi 200,00 eura, što uvećano za PDV od 25% što iznosi 50,00 eura, daje iznos od 250,00 eura.

34. Tužiteljici ne pripada trošak sastava podneska od 28. travnja 2023. (list 108. spisa), jer tužiteljica navedenim podneskom požuruje rad suda, što ne može pasti na teret tuženika. Isto tako ne pripada joj trošak sastava podneska od 15. veljače 2024. (list 141. spisa) budući u tom podnesku tužiteljica ponavlja navode iz podneska od 13. studenog 2023.

35. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice i tuženika odbiti kao neosnovane i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a. Istovremeno je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i rješenje suda prvog stupnja sadržano u istom pisanom otpravku kao i presuda potvrđeno, a kako je odlučeno u točki I izreke ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a, dok je djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice odluka o parničnom trošku sadržana u točki II izreke pobijanog rješenja u dijelu u kojem je odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 eura preinačeno, a kako je odlučeno u točki II izreke ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

36. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka budući da je ista uspjela samo djelomično u odnosu na odluku o parničnom trošku, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi.

U Rijeci 25. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan