Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl. br. Gž-1238/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po skrbnici NN iz [adresa], a ona po Kristini Rakuša, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Dori Ružičić Dražić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Maržić i Partneri iz Zagreba, radi raskida ugovora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-5486/2020 od 17. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-5486/2020 od 17. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I) izreke odbijen je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zahtjevan raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 16.01.2006. zaključen između tužiteljice kao primateljice uzdržavanja i tuženika SN kao davatelja uzdržavanja, te kojim je zahtijevana uspostava prijašnjeg zemljišno-knjižnog stanja na način da se kod Općčinskog suda u Novom Zagrebu briše zabilježba da je tužiteljica kao osoba djelomično ličena poslovne sposobnosti u pogledu nadzora nad provođenjem psihijatrijskog liječenja te raspolaganja imovinom većeg opsega, stavljena pod skrbništvo, a skrbnicom je imenovana NN iz [adresa], te uspostava prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja na način da se kod Općinskog suda u Benkovcu briše zabilježba postojanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor ukupne površine 400 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz naknadu parničnog troška. 2. Također je toč. II) izreke odbijen i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zahtijevano da se tuženik obveže da sa tužiteljicom zaključi dodatak Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od dana 16.01.2006. na način da se mijenjaju odredbe čl. 3. i čl. 4. tog ugovora, uz naknadu parničnog troška.

3. Isto tako je toč. III) izreke naloženo tužiteljici da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.731,25 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

4. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužiteljica iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP-a), te predlaže preinačenje pobijane odluke, odnosno podredno ukidanje i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. U žalbi tužiteljica u bitnom navodi da svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbi čl. 369. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ( ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO-a ), odnosno zbog nastupa promijenjenih i izvanrednih okolnosti vezanih za njeno psihičko zdravlje koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme zaključenja ugovora. Navodi da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da njeno pogoršanje psihičkog stanja kao primateljice uzdržavanja predstavlja takvu okolnost koja se mogla predvidjeti u vrijeme zaključenja ugovora jer da je opseg pogoršanja njenog zdravstvenog stanja ( Alzheimerova bolest ) zbog koje ima potrebu za 24-satnom njegom, izvan svakog aspekta očekivanosti i predvidivosti. Navodi da sud nema medicinsko znanje da bi bio ovlašten samostalno zaključivati da bolest, koja je nastala nakon zaključenja ugovora, predstavlja redovni prosce starenja. Navodi da joj tuženik ne pruža brigu kojom se obvezao ugovorom, pa da se radi o očiglednoj povredi načela jednake vrijednosti činidbi. Navodi da nema dovoljno sredstva za podmirenje troškova doma u koji je smještena, da od tuženika ne dobiva skrb na koju se ugovorom obvezao, niti može raspolagati nekretninama koje su opterećene zabilježbom postojanja predmetnog ugovora, pa da održavanje predmetnog ugovora na snazi, zbog promijenjenih okolnosti za nju predstavlja neuravnotežen i nepravedan odnos. Navodi i da je prilikom odbijanja eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva sud zanemario da prema odredbi čl. 369. st. 1. ZOO- a jedna ugovorna strana ima pravo tražiti od suda da se ugovor izmijeni. Osporava i odluku o trošku kao pogrešnu.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio sve žalbene navode tužiteljice, te je predložio odbijanje žalbe kao neosnovane.

7. Žalba nije osnovana.

8. Predmetnim glavnim tužbenim zahtjevom tužiteljica kao primateljica uzdržavanja zahtjeva raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 16.01.2006. zaključenog sa tuženikom kao primateljem uzdržavanja zbog nastupa promijenjenih izvanrednih okolnosti nastalih nakon zaključenja ugovora koje se očituje u pogoršanju njenog zdravstvenog stanja, posljedično čemu je djelomično lišena poslovne sposobnosti.

9. Također predmetnim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužiteljica zahtjeva izmjenu odredbe čl. 3. i čl. 4. predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

10. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje:

- da među strankama nije sporno da su međusobno 16.01.2006. zaključile Ugovor o doživotnom uzdržavanju, te da se čl. 3. Ugovora tuženik obvezao da će doživotno uzdržavati tužiteljicu kao primateljicu uzdržavanja, podmirivati troškove električne energije, plina i sve tekuće režijske troškove, njegovati je i dvoriti u slučaju bolesti, po potrebi joj pripremati hranu i pružati svu nužnu skrb, a poslije smrti pristojno ju sahraniti,

- da nije sporno da se psihičko stanje tužiteljice u velikoj mjeri pogoršalo nakon hospitalizacije u prosincu 2009. a zbog čega je ista pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu pod posl. br. R1-142/10 od 08.07.2010. djelomično lišena poslove sposobnosti u pogledu nadzora nad provođenjem psihijatrijskog liječenja, te raspolaganja imovinom većeg opsega,

- da nije sporno da je Rješenjem Centra za socijalnu skrb Zagreb od 10.01.2011. tužiteljici, kao osobi djelomično lišenoj poslovne sposobnosti, postavljena skrbnica u osobi njene kćeri NN, a koja je pozvana da se kao skrbnica savjesno brine o tužiteljici, njenim pravima, obvezama, imovini i dobrobiti,

- da nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-913/17 od 28.03.2019. odbijen zahtjev tužiteljice za raskidom Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 16.01.2006. zbog neispunjavanja ugovornih obveza od strane tuženika i zbog poremećenih odnosa između stranaka,

- da iz obrazloženja navedene pravomoćne presude proizlazi da tuženik nije svojom krivnjom prestao sa ispunjavanjem obveza preuzetih ugovorom, a niti da je tužiteljici bila potreba svakodnevna pomoć i skrb da bi poremećaj u odnosima, za kojeg je utvrđeno da za isti nema krivnje na strani tuženika, bio razlogom za raskid Ugovora,

- da je među strankama sporno da li okolnosti psihičkog stanja tužiteljice, koje se u znatnoj mjeri pogoršalo nakon hospitalizacije u prosincu 2009. te stavljanje iste pod skrbništvo, predstavljaju izmijenjene okolnosti koje bi opravdale glavni zahtjev tužiteljice za raskidom Ugovora o doživotnom uzdržavanju, odnosno eventualno kumulirani zahtjev za sklapanjem Dodatka Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, sa sadržajnom izmjenom odredbi čl. 3. i 4. Ugovora,

- da je u svezi tvrdnji tužiteljice o tome da tuženik, kao davatelj uzdržavanja, ne ispunjava preuzete obveze iz Ugovora, već pravomoćno odlučeno odlukom pod posl. br. P-913/17, pa da se radi o presuđenoj stvari slijedom čega da sud iste, kao nedopuštene, u ovom postupku nije razmatrao niti je posebno cijenio dokaze priložene na te okolnosti ( dokumentaciju priloženu po tuženiku ), niti prihvatio dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanjem predloženih svjedoka,

- da je u svezi navedene činjenice, o kojoj je već pravomoćno odlučeno, sud vezan pravomoćnom sudskom odlukom i nije ovlašten o njemu drugačije odlučiti, već mora uzeti da je ono što je utvrđeno pravomoćnom odlukom istinito (''res iudicata pro veritate habetur''),

- da iz iskaza skrbnice tužiteljice i tuženika proizlazi da su njihovi odnosi izrazito narušeni u vezi brige za majku (tužiteljicu) u kontekstu srodničke povezanosti te moralne odgovornosti njih kao djece u smislu brige za majku i u kontekstu skrbnice i davatelja uzdržavanja u smislu brige za osobu pod skrbništvom, odnosno primateljicu uzdržavanja,

- da međusobni odnosi skrbnice i davatelja uzdržavanja nisu odlučni za ishod spora, već da li činjenica stavljanje tužiteljice pod skrbništvo i njeno pogoršanje psihičkog stanja predstavlja takvu izmijenjenu okolnost koja bi opravdala raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju,

- da prema odredbi čl. 369. st. 1.u vezi čl. 589. ZOO-a tužiteljica kao primateljica uzdržavanja može tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ako su se poslije njegova zaključenja prilike znatno promijenile, a ovu promjenu stranke nisu pretpostavile po redovnom tijeku događaja niti bi pod takvim okolnostima bile zaključile ugovor,

- da pogoršanje psihičke bolesti tužiteljice i njeno stavljanje pod skrbništvo nesporno predstavljaju okolnosti koje su nastupile nakon zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju,

- međutim da bolest, pa i u smislu pogoršanja psihičkog stanja primateljice uzdržavanja, te posljedično njeno djelomično lišenje poslovne sposobnosti i stavljanje pod skrbništvo (kao posljedica psihičkog pogoršanja) su takve okolnosti koje su ugovorne stranke mogle i morale pretpostaviti u vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji sam, po svojoj svrsi, osigurava primateljici uzdržavanja pružanje pomoći i njege od strane davatelja uzdržavanja sukladno ugovornim odredbama,

- na navedeno da ukazuje i odredbe čl. 3. Ugovora kojom je ugovorena obveza tuženika za njegovanjem i dvorenjem u slučaju bolesti,

- stoga da pogoršanje zdravstvenog stanja primateljice uzdržavanja (koja je rezultirala skrbništvom) nije okolnost koja se po redovnom tijeku događaja nije mogla pretpostaviti, već da je upravo svrha takvog ugovora da se primateljicu uzdržavanja uzdržava do kraja života, a notorna je činjenica da se u starijoj životnoj dobi i očekuju razne bolesti i promjene zdravstvenog stanja, pa da se ne može biti govora o izvanrednim okolnostima koje se nisu mogle predvidjeti,

- da se u skladu sa načelima propisanim odredbama Ustava i zakona Republike Hrvatske, sklapanje ugovora predstavlja slobodnu volju i dispoziciju stranaka, pa da kako se ne radi o situaciji propisanoj odredbom čl. 584. st. 2. ZOO, sud nije ovlašten prisiliti tuženika na sklapanje Dodatka Ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

11. Slijedom navedenog prvostupanjski sud odbija tužiteljicu sa glavnim i eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom u cijelosti, dok odluku o trošku donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

12. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tužiteljica sadržajno poziva jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

13. Također pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je odbijen glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice.

14. Naime, tužiteljica u konkretnom slučaju zahtijeva raskid predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 16.01.2006. kojeg je kao primateljica uzdržavanja zaključila sa tuženikom kao davateljem uzdržavanja zbog promijenjenih okolnosti koje se sastoje u tome da je nakon sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju psihički oboljela posljedično čemu da je u potpunosti ovisna o tuđoj brizi i njezi, te posljedično čemu da je djelomično lišena poslovne sposobnosti, pa joj je kao skrbnica imenovana kćerka NN.

15. Odredbom čl. 369. st. 1. ZOO-a propisano je da ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine.

16. U konkretnom slučaju bolest tužiteljice i njeno djelomično lišenje poslovne sposobnosti zbog čega joj je imenovana skrbnica, predstavljaju okolnosti koje su nastupile nakon zaključenja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Međutim navedene okolnosti ne predstavljaju izvanredne okolnosti koje ugovorne strane nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, a kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

17. Naime, svrha i smisao sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju je da primatelj uzdržavanja za sebe u slučaju starosti, nemoći i bolesti tj. stanja u kojem se neće moći brinuti o sebi, osigura brigu od strane druge osobe tj. davatelja uzdržavanja, a kojoj zauzvrat prepušta svoju imovinu. Zbog toga bolest, odnosno pogoršanje zdravstvenog stanja primateljice osiguranja i njeno djelomično lišenje poslovne sposobnosti nije okolnost koja se po redovnom tijeku događaja nije mogla pretpostaviti. Na navedeno ukazuje i sama odredba čl. 3. predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju prema kojoj se tuženik obvezao tužiteljicu, između ostalog i „njegovati i dvoriti u slučaju bolesti i pružati joj svu nužnu skrb“.

18. Stoga tužiteljica sukladno odredbi čl. 369. st. 2. ZOO-a u konkretnom slučaju zbog bolesti i ne može zahtijevati izmjenu ili raskid ugovora, pa su žalbeni navodi u tom smislu u cijelosti neosnovani.

19. Pored toga izvanredne okolnosti iz čl. 369. st. 1. ZOO-a odnose se na okolnosti koje se u pravilu nalaze izvan stranaka ( viša sila ), odnosno koje su nepredvidive i na koje se nije moglo računati jer se normalno ne dešavaju i ne mogu se otkloniti ( kao što su neotklonjivi prirodni događaji poput poplava, potres, političke i društvene promjene i dr.), a u što nedvojbeno ne spada predmetno pogoršanje zdravstvenog stanja tužiteljice kao primateljice uzdržavanja.

20. Nadalje nisu osnovani niti žalbeni navodi u svezi neizvršavanja ugovornih obveza jer je u konkretnom slučaju, a kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P- 914/17 odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za raskidom ugovora zbog neispunjenja ugovornih obveza od strane tuženika i to temeljem istog činjeničnog supstrata kojeg tužiteljica ponovno navodi i u predmetnoj tužbi.

21. Neosnovani su i žalbeni navodi i u svezi povrede načela jednake vrijednosti činidbe iz razloga što je osnovana karakteristika ugovora o doživotnom uzdržavanju njegova aleatornost, odnosno neizvjesnost njegova trajanja i ispunjavanja obveza od strane davatelja uzdržavanja jer se ne zna koliko će primatelj uzdržavanja živjeti.

22. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tužiteljicu i sa eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom sukladno čl. 369. st. 2. ZOO-a jer okolnost bolesti tužiteljice i njeno djelomično lišenje poslovne sposobnosti nisu okolnosti koje se prilikom sklapanja predmetnog ugovora nisu mogle uzete u obzir.

23. Pored toga, čak i u slučaju da su se okolnosti promijenile na takav način da je izvršenje obveze još uvijek moguće, dužnik se ne može osloboditi obveze pozivajući se na višu silu, već se daje mogućnost drugoj ugovornoj strani koja je pogođena promijenjenim okolnostima da zahtijeva adekvatno prilagođavanje ugovora novonastaloj situaciji ili eventualno njegov raskid, ako to okolnosti zahtijevaju. Navedeno bi u konkretnom slučaju značilo da bi eventualno tuženik kao strana koja je pogođena promijenjenim okolnostima, a ne tužiteljica ( na čijoj strani je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tj. bolesti ) mogao tražiti izmjenu ugovora ili raskid i to samo ukoliko je izvršenje obveze nemoguće, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi jer tuženik, bez obzira na bolest tužiteljice i nadalje, može izvršavati svoje ugovorom preuzete obveze.

24. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda i o naknadi parničnog troška primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a jer je tuženik uspio u sporu. Pri tom valja istaknuti da iz sadržaja žalbe ne proizlazi na koje se konkretno parnične troškove i iz kojeg razloga upire žalbom, a ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

25. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 25. lipnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec