Poslovni broj Gž R-119/2023-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Panduru, odvjetniku iz Preloga, protiv tuženika Perutnina Ptuj-Pipo d. o. o. iz Čakovca, Ulica Rudolfa Steinera br. 7, OIB: 07977096210, zastupanog po punomoćniku Nikoli Žganecu, odvjetniku iz Čakovca, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 16 Pr-646/2021-25 od 17. studenoga 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 25. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 16 Pr-646/2021-25 od 17. studenoga 2022. godine u točki I. izreke, kao i u točki III. izreke, uz istovremeni ispravak te točke izreke tako da umjesto riječi „u iznosu od 1.250,00 kuna“ treba pisati „u iznosu od 1.250,00 kuna/165,90 eura“.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici na ime neimovinske i imovinske štete iznos od 24.800,00 kuna, uvećan za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od utuženja 16. ožujka 2022. godine do isplate, sve pobliže naznačeno u izreci.

2. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 55.620,00 kuna, uvećanog za zakonske zatezne kamate od utuženja do isplate, te za naknadu parničnog troška uvećanog za zakonske zatezne kamate od presuđenja do isplate.

3. U točki III. izreke naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kuna, u roku od 15 dana.

4. Protiv te presude, u dijelu koji se odnosi na točke I. i III. izreke, pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), te predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza tužiteljice i iskaza svjedokinja ĆG, UG i CG, te nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke (specijaliste kirurga) dr. TG, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika radi naknade neimovinske i imovinske štete nastale uslijed ozljede na radu dana 21. studenoga 2019. godine.

8. U vezi toga utvrđuje da je tužiteljica kao radnica tuženika, koja je u mesnoj industriji bila neprekidno zaposlena od 2011. godine, doživjela dana 21. studenoga 2019. godine ozljedu na radu na način da je obavljajući posao u proizvodnom pogonu tuženika za preradu mesa, odnosno radeći na posluživanju stroja za filetiranje pilećeg mesa, čistila nakupinu mesa na dijelu modula za skidanje kostiju, pri čemu joj je stroj zahvatio zaštitnu rukavicu, te povukao i ozlijedio kažiprst desne ruke.

9. Nadalje utvrđuje da tužiteljica nije dobila od tuženika nikakve upute za rad na strojevima za rasjecanje i pakiranje mesa, a da je pravilan i siguran način čišćenja nakupina mesa na predmetnom stroju za filetiranje pilećeg mesa bio da se stroj prije pristupanja čišćenju nakupina mesa zaustavi, te da se nakupine čiste dok je stroj zaustavljen, a ne dok je radu, ali da je praksa kod tuženika bila da se navedeni stroj ne zaustavlja prilikom svake nakupine mesa, već da se nakupine čiste dok stroj radi, te da su se na navedenom stroju učestalo stvarale veće nakupine mesa, pri čemu radnicima od strane nadređenih im osoba nije bilo dopušteno učestalo zaustavljanje stroja radi čišćenja tih nakupina, kako se ne usporavao radni proces, odnosno da su radnicima koji su radili da navedenom stroju, u slučaju kada bi se isti često zaustavljao, bile upućivane kritike od strane predradnice i tehnologa tog pogona, u smislu „zašto se ne radi, zašto se stoji ?“, s time da su radnici u slučaju čestog zaustavljanja stroja radi čišćenja nakupina mesa bili premještani na drugo, slabije plaćeno radno mjesto, odnosno bez plaćene stimulacije, ili na teže radno mjesto.

10. Prvostupanjski sud utvrđuje da je inspekcijskim nadzorom Državnog inspektorata ... koji je proveden u povodu predmetne ozljede tužiteljice na radu između ostalog utvrđeno da je ona bila osposobljena za rad na siguran način, te da je u trenutku navedene ozljede koristila osobna zaštitna sredstva, a da je provedenim inspekcijskim nadzorom među ostalim utvrđeno da su na konkretnom radnom stroju za filetiranje mesa, na kojem je tužiteljica ozlijeđena, u vrijeme ozljede na radu bili postavljeni znakovi sigurnosti koji upućuju na opasnosti, zabrane i obveze rukovatelja na strani stroja kod komandnog pulta, te je bila postavljena naljepnica sa pravilima za rad na siguran način na strojevima i uređajima za rad, ali da na samom sredstvu rada s druge strane stroja u vidnom polju radnika gdje radnici na izlazu iz stroja uzimaju komade mesa nije bilo nikakvih znakova sigurnosti koji upućuju na opasnost, zabrane i obaveze rukovatelja, kao što su opća opasnost, obavezna uporaba zaštitne naprave, opasnosti od rotirajućih dijelova, opasnost od uklještenja, zabranjeno guranje ruke i drugih sigurnosnih znakova, sukladno odredbi članka 53. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14, 94/18 i 96/18, u nastavku teksta: ZZR) i odredbama Pravilnika o sigurnosnim znakovima („Narodne novine“ br. 91/15). Osim toga, da je utvrđeno i kako tuženik nije planirao, pripremio i provodio radne postupke otklanjanja nakupine mesa na dijelu modula za skidanje kostiju na predmetnom stroju za filetiranje pilećeg mesa u radu istog bez zaustavljanja, a da se prema uputi proizvođača radne opreme za čišćenje stroja, stroj treba zaustaviti pritiskom na tipku STOP, a nakon toga sa rukom odstraniti veće komade mesa, odnosno da tuženik kao poslodavac nije razradio i primjenjivao tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu (prema uputi proizvođača radne opreme) i drugim propisima, te nije osigurao da se uklanjanje nakupine mesa obavlja sigurno za radnike prema pravilima zaštite na radu, sukladno odredbi članka 44. stavak 1. i 2. ZZR-a.

11. S obzirom na navedeno, utvrđuje da je prilikom nastanka utuženog štetnog događaja nastao propust tuženika kao poslodavca u organizaciji rada i tehnološkom procesu rada, jer da isti organizaciju i tehnološki proces navedenog posla na stroju za filetiranje pilećeg mesa nije osigurao na dovoljno siguran način, a da je takav propust tuženika u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom predmetnog štetnog događaja, tj. ozljedom tužiteljice na radu, do koje nije došlo namjernim postupanjem tužiteljice, niti krajnjom nepažnjom, odnosno zbog nemarnog obavljanja posla od strane iste.

12. Stoga utvrđuje da je tuženik u skladu s odredbom članka 25. stavak 1. ZZR-a, odredbom članka 111. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17 i 98/19, u nastavku teksta: ZR), te odredbom članka 1045. stavak 3. i 4. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, u nastavku teksta: ZOO) odgovoran za nastanak predmetne ozljede na radu, pa da je dužan tužiteljici naknaditi cjelokupnu štetu nastalu u opisanom štetnom događaju.

13. Nastavno utvrđuje da je tužiteljici zbog opisane ozljede na radu izvršena amputacija krajnjeg članka kažiprsta desne ruke, te su uslijedile tri kontrole kod kirurga, a da je kirurško liječenje završeno dana 13. prosinca 2019. godine, pri čemu su na strani tužiteljice zaostale trajne posljedice u vidu nemogućnosti savijanja prsta u prvom zglobu članaka, atrofičnog bataljka, pojačane osjetljivosti bataljka kažiprsta na bol i hladnoću, otežanog rada sa desnom rukom (osobito fine motorike-preciznog rada), koje posljedice su u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi sa zadobivenim ozljedama.

14. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica prilikom samog štetnog događaja do završetka liječenja trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, fizičke bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana, te fizičke bolove slabog intenziteta u trajanju od 20 dana, pa utvrđuje da istoj na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova pripada pravo na pravičnu naknadu neimovinske štete u iznosu od 5.000,00 kuna.

15. Nadalje utvrđuje da je tužiteljica u vezi utuženog štetnog događaja pretrpjela primarni strah slabog intenziteta do 5 minuta nakon ozljede, sekundarni strah srednjeg intenziteta koji je trajao do 10 dana (strah u vidu anksioznosti, zabrinutosti i neizvjesnosti za ishod liječenja), te sekundarni strah slabog intenziteta u trajanju do 2 mjeseca od ozljede, slijedom čega utvrđuje da tužiteljici na ime pravične novčane naknade neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na duševno zdravlje po kriteriju straha pripada pravo na isplatu iznosa od 12.000,00 kuna.

16. Sud prvog stupnja utvrđuje da tužiteljici pripada i pravo na naknadu neimovinske štete po kriteriju pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti u iznosu od 7.500,00 kuna, jer utvrđuje da je na strani iste kao posljedica zadobivene ozljede zaostalo naruženje slabog stupnja, koje je trećim osobama vidljivo u svakodnevnom kontaktu.

17. Osim toga, utvrđuje da je tužiteljici u vezi opisanog štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 30 sati, pa utvrđuje da istoj imajući u vidu cijenu sata nemedicinske pomoći od 10,00 kuna po satu pripada po toj osnovi novčana naknada u iznosu od 300,00 kuna.

18. Stoga pozivom na odredbe članaka 19. stavak 1. i 2., 1046., 1100. stavak 1. i 2. i 1095. ZOO-a dosuđuje tužiteljici na ime naknade utužene neimovinske i imovinske štete ukupan iznos od 24.800,00 kuna, a pozivom na odredbe članaka 29. stavak 1. i 2., 1103. i 1086. ZOO-a i pripadajuće zatezne kamate na taj iznos tekuće od podnošenja tužbe do isplate, dok u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

19. Odluku o troškovima predmetnog parničnog postupka temelji na odredbama članaka 154. stavak 2., 155. i 164. ZPP-a.

20. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

21. Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tuženik, te se u svemu može ispitati.

22. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica dana 21. studenoga 2019. godine doživjela ozljedu na radu na način da je obavljajući posao u proizvodnom pogonu tuženika za preradu mesa, odnosno radeći na posluživanju stroja za filetiranje pilećeg mesa, čistila nakupinu mesa na dijelu modula za skidanje kostiju, pri čemu joj je stroj zahvatio zaštitnu rukavicu, te povukao i ozlijedio kažiprst desne ruke.

22.1. Pravilno je i utvrđenje suda da tuženik kao poslodavac nije razradio i primjenjivao tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu (prema uputi proizvođača radne opreme) i drugim propisima, te nije osigurao da se uklanjanje nakupine mesa obavlja sigurno za radnike prema pravilima zaštite na radu, sukladno odredbi članka 44. stavak 1. i 2. ZZR-a.

22.2. Isto tako, iz pravilnog utvrđenja suda proizlazi da je pravilan i siguran način čišćenja nakupina mesa na predmetnom stroju za filetiranje pilećeg mesa bio da se stroj prije pristupanja čišćenju nakupina mesa zaustavi, te da se nakupine čiste dok je stroj zaustavljen, a ne dok je radu, ali da je praksa kod tuženika bila da se navedeni stroj ne zaustavlja prilikom svake nakupine mesa, već da se nakupine čiste dok stroj radi, te da su se na navedenom stroju učestalo stvarale veće nakupine mesa, pri čemu radnicima od strane nadređenih im osoba nije bilo dopušteno učestalo zaustavljanje stroja radi čišćenja tih nakupina, kako se ne usporavao radni proces, odnosno da su radnicima koji su radili da navedenom stroju, u slučaju kada bi se isti često zaustavljao, bile upućivane kritike od strane predradnice i tehnologa tog pogona, u smislu „zašto se ne radi, zašto se stoji ?“, s time da su radnici u slučaju čestog zaustavljanja stroja radi čišćenja nakupina mesa bili premještani na drugo, slabije plaćeno radno mjesto, odnosno bez plaćene stimulacije, ili na teže radno mjesto.

23. S obzirom na opisani proces rada kod tuženika prilikom rukovanja strojem za filetiranje pilećeg mesa, kod kojeg tuženik ne samo da nije postupao u skladu s obvezama u vezi s tehnologijom rada i radnim postupcima u odnosu na radno mjesto na kojem je tužiteljica zadobila predmetnu ozljedu, propisanim odredbom članka 44. stavak 1. i 2. ZZR-a, već je štoviše inzistirao da se nakupine mesa na navedenom stroju čiste dok on radi, uslijed čega je i nastala predmetna ozljeda na strani tužiteljice, to okolnost da bi ista bila osposobljena za rad na siguran način ne može u konkretnoj situaciji ukazivati na postojanje njezine suodgovornosti za nastanak utuženog štetnog događaja i štetu kao njegovu posljedicu, već je prema pravilnom utvrđenju suda upravo tuženik isključivo odgovoran za nastalu štetu, budući je ista nastala kao posljedica povrede njegove obveze koja se odnosi na organiziranje i provođenje zaštite na radu, propisane odredbom članka 19. ZZR-a, a ne kao posljedica namjere ili krajnje nepažnje tužiteljice na koju tuženik kao poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (članak 25. stavak 2. ZZR-a).

24. Stoga su neosnovani svi oni žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u dijelu koji se odnosi na utvrđenu isključivu odgovornost te stranke za nastanak utuženog štetnog događaja i štetu koja je nastala tužiteljici zbog ozljede na radu, jer su izraz subjektivne ocjene provedenih dokaza.

25. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tuženik za predmetnu štetu odgovara u skladu s odredbom članka 25. stavak 1. ZZR-a, odredbom članka 111. stavak 1. ZR-a i odredbom članka 1045. stavak 3. i 4. ZOO-a, pri čemu tuženik ne osporava visinu dosuđene neimovinske i imovinske štete, pa je pravilnom primjenom odredaba članaka članaka 19. stavak 1. i 2., 1046., 1100. stavak 1. i 2. i 1095. ZOO-a tužiteljici dosuđena naknada imovinske i neimovinske štete u iznosu od 24.800,00 kuna, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od utuženja do isplate, u skladu s odredbama članaka 29. stavak 1. i 2., 1103. i 1086. ZOO-a.

26. Međutim, osnovano tuženik navodi da je prvostupanjski sud prilikom dosude parničnog troška toj stranci u iznosu od 1.250,00 kuna (točka III. izreke pobijane odluke) propustio taj trošak iskazati i u eurima (iznos od 165,90 eura), u skladu s odredbama članaka 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22 i 88/22), pa je primjenom odredbe članka 342. stavak 1. ZPP-a valjalo u tom dijelu ispraviti pobijanu presudu.

27. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I izreke ove presude, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

28. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova tog postupka.

29. Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 25. lipnja 2025. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar