REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

                                                                              Poslovni broj: 2 Us I-936/2023-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja N. A., iz G. T., kojeg zastupa opunomoćenica A. K. K., odvjetnica u V., protiv tuženika Ministarstva obrane, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, radi izdavanja potvrde o okolnostima stradavanja hrvatskog branitelja, 30. kolovoza 2023.,

                                                   p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-560-01/2202/17, URBROJ: 521M-02-20-2 od 22. kolovoza 2022., radi nalaganja izdavanja potvrde o stradavanju tužitelja 28. listopada 1995. u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.

 

             

Obrazloženje

 

1.                 Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-562-01/22-01/5, URBROJ: 512M-50-22-2 od 19. srpnja 2022., odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Zahtjev je podnesen u odnosu na stradavanje 28. listopada 1995., za vrijeme pripadnosti VP 3001 Zagreb-Sesvete (144. brigada Hrvatske vojske). 

2.                 Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-560-01/22-02/17, URBROJ: 521M-0220-2 od 22. kolovoza 2022., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. 

3.                 Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, te da sam riješi stvar nalaganjem tuženiku da u roku od

30 dana od pravomoćnosti presude tužitelju izda odgovarajuću potvrdu o stradavanju hrvatskog branitelja. Traži i naknadu troškova spora, u iznosu od 497,71 eura. Ključni dio tužbenih navoda glasi:

„U obrazloženju pobijane odluke u bitnome se navodi kako je zahtjev tužitelja odbijen iz razloga što on nije dostavio liječničku dokumentaciju, a iz koje bi bilo razvidno njegovo stradavanje, dok u arhivskom gradivu ukinute postrojbe niti Središnjem vojnom arhivu postoje podaci o okolnostima stradavanja. S druge strane, izjavama stranaka i svjedoka tijelo nije poklonilo vjeru „iz razloga jer nisu utemeljene na nikakvoj službenoj dokumentaciji o stradavanju.“ 

              Predmetnom odlukom tuženik je zapravo samo „prepisao“ prvostupanjsku odluku, ne osvrćući se uopće na žalbene razloge. 

              Prije svega, nije točno da tužitelj ne bi dostavio liječničku dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno njegovo stradavanje. Naime, u spis je dostavljena liječnička potvrda Ministarstva obrane, Glavnog stožera, Zborno područje Zagreb V.P. 3001 koju je potpisao dr. med. M. C. a iz kojeg je razvidna dijagnoza zbog koje je tužitelj bio na bolovanju od 26.12.1995. do 25.01.1996. godine. Nigdje u pobijanom Rješenju ne navodi se predmetna potvrda niti zbog čega tuženik nije poklonio vjeru istoj. Posebno se ističe kako je istu izdalo upravo tijelo tuženika, pa  u njihovoj arhivi mora postojati trag o predmetnoj ozljedi. Ukoliko to nije slučaj, radi se o propustu tuženika zbog kojeg tužitelj ne smije snositi negativne posljedice. 

              Nadalje, tuženik nije poklonio vjeru ne samo saslušanim svjedocima D. M. i I. K., nego niti Izvješću o ozljeđivanju potpisanom dana 30.12.1995. godine od strane neposrednog zapovjednika tužitelja, satnika Z. B.. Zbog čega navedeni dokument nije uzet u obzir, iz pobijanog Rješenja nije jasno. Isto tako, nije jasno niti zbog čega su uopće saslušavani gore navedeni svjedoci obzirom da su njihovi iskaz očito a priori ocijenjeni nevjerodostojnim zbog navodnog nedostatka liječničke dokumentacije. 

              (…)

              Suprotno obrazloženju pobijanog Rješenja, tuženik nije cijenio sve dokaze zajedno i svaki pojedinačno kao i rezultate cjelokupnih do sada provedenih postupaka, već je naprosto prepisao prvostupanjsku odluku, a što nikako nije bio zadatak drugostupanjskog tijela.“

4.                 Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja, te ističe sljedeće. Zakonodavac je kod ove materije člankom 180. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, 98/19 i 84/21, u nastavku teksta: ZHB) propisao posebne pisane dokaze koji su potrebni da bi se dokazalo da je hrvatski branitelj stradao pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ZHB-a (tj. pri ratnom angažmanu, nap. Suda). Tužitelj te dokaze nije priložio u upravnom postupku. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.  

5.                 U izjašnjenju o odgovoru na tužbu, tužitelj naglašava da možebitna okolnost da u arhivi tuženika ne postoji trag o konkretnoj ozljedi ne može ići na štetu tužitelja, jer je riječ isključivo o propustu tuženika.

6.                 Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz čl. 8. toga Zakona), utvrdivši da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

7.                 Članak 180. ZHB-a glasi:

„Prema ovom Zakonu, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona dokazuje se sljedećim:

 

a)       potvrda o okolnostima smrtnog stradavanja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata je potvrda koju je izdala nadležna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske, ministarstva nadležnog za obranu, policijska uprava ministarstva nadležnog za unutarnje poslove odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove u sjedištu u kojoj se navodi pripadnost postrojbi, vrijeme, mjesto i okolnosti smrtnog stradavanja

b)       potvrda nadležnih tijela državne vlasti Republike Hrvatske o osobi koja je po nalogu u obavljanju vojnih i drugih dužnosti smrtno stradala je potvrda u kojoj se navodi vrijeme, mjesto i okolnosti smrtnog stradavanja osobe te po čijem je nalogu obavljala dužnosti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske

c)       potvrda o okolnostima uhićenja odnosno nestanka hrvatskog branitelja iz

Domovinskog rata je potvrda koju je izdala nadležna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske, nadležno tijelo ministarstva nadležnog za obranu, policijska uprava ministarstva nadležnog za unutarnje poslove odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove u sjedištu u kojoj se navodi pripadnost postrojbi, vrijeme, mjesto i okolnosti uhićenja ili nestanka

d)       potvrda o stradavanju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata je potvrda koju je izdala nadležna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske, nadležno tijelo ministarstva nadležnog za obranu, policijska uprava ministarstva nadležnog za unutarnje poslove odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove u sjedištu u kojoj se navodi pripadnost postrojbi, vrijeme, mjesto i opis uzroka i okolnosti pod kojima je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata ranjen ili ozlijeđen

e)       potvrda o okolnostima stradavanja osobe koja je po nalogu nadležnih tijela državne vlasti Republike Hrvatske u obavljanju vojnih ili drugih dužnosti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ranjena ili ozlijeđena jest potvrda u kojoj se navodi vrijeme, mjesto i okolnosti stradavanja te po čijem je nalogu obavljala dužnosti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske

f)         opis ratnog puta je prikaz ratnih zadataka koje je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata izvršavao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske

g)       medicinska dokumentacija o liječenju nakon ranjavanja ili ozljede jest dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija i načelnik ratnog saniteta postrojbe iz vremena nakon ranjavanja ili ozljede, u kontinuitetu do podnošenja zahtjeva

h)       medicinska dokumentacija da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske je dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva i

i)          potvrda o zatočenju u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom neprijateljskom objektu, o nestanku te o ekshumaciji i identifikaciji posmrtnih ostataka koje izdaje Ministarstvo na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.“

8.                 U odnosu na utvrđivanje činjenice da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ZHB-a propisana je, dakle, formalna dokazna maksima. U konkretnom slučaju, po prirodi stvari, nisu primjenjive odredbe članka 180. točaka a), b), c), e) te i).

9.                 Za izdavanje ovovrsne potvrde zakonodavac očito nije smatrao dostatnim propisati dokazivanje činjenice stradavanja putem očevidaca i opisa ratnog puta branitelja, već je propisao i dokazivanje putem odgovarajuće medicinske dokumentacije o kontinuitetu liječenja, anamnezi, dijagnozi i terapiji. Tom dokumentacijom ne raspolaže samo ni primarno tuženik, već je prije svega riječ o dokumentaciji zdravstvenih ustanova.

10.             Sud utvrđuje da liječnička potvrda od 30. prosinca 1995., na koju se tužitelj poziva, koja potvrda sadržava samo podatke o dijagnozi i trajanju bolovanja, ne može nadomjestiti medicinsku dokumentaciju propisanu člankom 180. točkama g), odnosno h) ZHB-a. Tužitelj nije priložio dodatnu medicinsku dokumentaciju, ni u upravnom postupku, niti u ovome sporu (u kojem je na njemu teret predlaganja relevantnih dokaza u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva – čl. 34. st. 1. ZUS-a). Tužitelj nije naznačio ni zdravstvenu ustanovu / ustanove u kojima bi se mogla nalaziti dokumentacija iz članka 180. točaka g) i h), ako takva dokumentacija postoji. Čak i pod pretpostavkom da može postojati dokazno sredstvo kojim se supstancijalno može nadomjestiti medicinska dokumentacija propisana u članku 180. točkama g) i h) (u kontekstu relevantnog sadržaja te smisla i svrhe rečene dokumentacije), tužitelj u ovome sporu nije predložio izvođenje takvog dokaza.

11.             Na stranci na čiji je zahtjev pokrenut upravni postupak je da ponudi odnosno podnese dokaze u prilog osnovanosti zahtjeva (čl. 47. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Sud ne nalazi da su javnopravna tijela u predmetnom postupku propustila poduzeti neku od radnji koje je - pri dokazima dostavljenima od strane tužitelja - bilo nužno i razumno provesti radi ispunjenja obveza koju službene osobe imaju u cilju ostvarenja načela utvrđivanja materijalne istine u postupcima koji se pokreću na zahtjev stranke (čl. 8. ZUP-a, vezano uz čl. 47. toga Zakona). 

12.             Usto, u većini pravnih područja, uključujući predmetno, razlika u dokaznim sredstvima kojima raspolažu stranke pravno je relevantna. K tomu, medicinska dokumentacija ne nalazi se samo u arhivima nadležnih tijela i medicinskih ustanova, već njome mogu raspolagati i pacijenti.

13.             Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, vezano uz članak 79. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

14.             Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju članka 135. ZHB-a. 

U Rijeci 30. kolovoza 2023.

 

                                                                                                                    S u d a c

 

            dr. sc. Alen Rajko 

 

 

 

              Uputa o pravnom lijeku: 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.