REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 130 P Ob-232/2024-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Tei Golub kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČVŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici ČV, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici GV, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hrabar & Partneri d.o.o. Zagreb, radi razvoda braka i donošenja odluke o roditeljskoj skrbi, nakon ročišta za glavnu raspravu održanom dana 03. lipnja 2025. godine u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu odvjetnicu ČV, tuženika osobno uz punomoćnicu odvjetnicu GV i posebne skrbnice mlt. djece DV, djelatnice Centra za posebno skrbništvo Zagreb, a u odsutnosti uredno pozvanog HZSR PU Trnje, dana 25. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Razvodi se brak zaključen dana 20. listopada 2006. godine u Zagrebu, upisan u maticu vjenčanih Matičnog ureda Trešnjevka za matično područje Trešnjevka za godinu 2006 pod rednim brojem 493, koji su sklopili

TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen dana **.**.1973. u Zagrebu,

i ČVŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena ČVŠ, rođena dana **.**.1975. u Zagrebu.

II Zajednička maloljetna djeca stranaka mlt. ĐV, rođena **.**.2008. i mlt. SV, rođena **.**.2010., stanovat će s majkom ČVŠ na adresi majčinog boravišta u [adresa]. III Osobni odnosi mlt. ĐV i mlt. SV s ocem TV odvijat će se prema dogovoru roditelja, uvažavajući želje i interese maloljetne djece stranaka, a ako dogovor izostane na način kako slijedi :

- Svake druge subote u mjesecu od 12-15 sati, na lokaciji koju će otac i djeca zajednički dogovoriti.

IV Majka ČVŠ ostvarivat će djelomično samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. ĐV i mlt. SV u donošenju odluka koje se odnose na zdravlje i školovanje djece, upisima u škole i druge obrazovne institucije, dozvoli za bavljenje sportskim i drugom aktivnostima, dozvoli za odlaske na izlete i druga putovanja te izradi osobnih dokumenata djece, dok će roditelji ČVŠ i TV ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb u odlukama o bitnom osobnim pravima djece iz čl. 100 st. 1 Obiteljskog zakona.

V Nalaže se TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje mlt. ĐV plaća iznos od 800,00 Eura mjesečno, počem od 23. svibnja 2024. godine pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, plativo do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, time da mu se nalaže da sve dospjele obveze razlike između plaćenog i dosuđenog iznosa uzdržavanja u ukupnom iznosu 7.150,00 Eura plati odjednom u roku 15 dana od pravomoćnosti ove presude, uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana dospijeća svakog dospjelog a neplaćenog obroka uzdržavanja do isplate, kako slijedi :

- za lipanj 2024. na iznos od 550,00 Eura (800,00 dosuđenih – 250,00 plaćenih) počem od 16.06.2024. godine do isplate,

- za srpanj 2024. na iznos od 550,00 Eura počem od 16.07.2024. godine do isplate,

- za kolovoz 2024. na iznos od 550,00 Eura počem od 16.08.2024. godine do isplate,

- za rujan 2024. na iznos od 550,00 Eura počem od 16.09.2024. godine do isplate,

- za listopad 2024. na iznos od 550,00 Eura počem od 16.10.2024. godine do isplate,

- za studeni 2024. na iznos od 550,00 Eura počem od 16.11.2024. godine do isplate,

- za prosinac 2024. na iznos od 550,00 Eura počem od 16.12.2024. godine do isplate,

- za siječanj 2025. godine na iznos od 550,00 Eura počem od 16.01.2025. godine do isplate,

- za veljaču 2025. godine na iznos od 550,00 Eura počem od 16.02.2025. godine do isplate,

- za ožujak 2025. godine na iznos od 550,00 Eura počem od 16.03.2025. godine do isplate,

- za travanj 2025. godine na iznos od 550,00 Eura počem od 16.04.2025. godine do isplate,

- za svibanj 2025. godine na iznos od 550,00 Eura počem od 16.05.2025. godine do isplate,

- za lipanj 2025. godine na iznos od 550,00 Eura počem od 16. lipnja 2025. godine do isplate,

koja kamata se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te mu se nalaže i ubuduće plaćati dosuđeni mjesečni iznos uzdržavanja od 800,00 Eura time da je u slučaju kašnjenja u plaćanju dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu počem od dana dospijeća svakog dospjelog a neplaćenog iznosa uzdržavanja, sve na tekući račun majke i zz ČVŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj].

VI Nalaže se TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje mlt. SV plaća iznos od 800,00 Eura mjesečno, počem od 23. svibnja 2024. godine pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, plativo do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, time da mu se nalaže da sve dospjele obveze razlike između plaćenog i dosuđenog iznosa uzdržavanja u ukupnom iznosu 7.150,00 Eura plati odjednom u roku 15 dana od pravomoćnosti ove presude, uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana dospijeća svakog dospjelog a neplaćenog obroka uzdržavanja do isplate, kako slijedi :

- za lipanj 2024. na iznos od 550,00 Eura (800,00 dosuđenih – 250,00 plaćenih) počem od 16.06.2024. godine do isplate,

- za srpanj 2024. na iznos od 550,00 Eura počem od 16.07.2024. godine do isplate,

- za kolovoz 2024. na iznos od 550,00 Eura počem od 16.08.2024. godine do isplate,

- za rujan 2024. na iznos od 550,00 Eura počem od 16.09.2024. godine do isplate,

- za listopad 2024. na iznos od 550,00 Eura počem od 16.10.2024. godine do isplate,

- za studeni 2024. na iznos od 550,00 Eura počem od 16.11.2024. godine do isplate,

- za prosinac 2024. na iznos od 550,00 Eura počem od 16.12.2024. godine do isplate,

- za siječanj 2025. godine na iznos od 550,00 Eura počem od 16.01.2025. godine do isplate,

- za veljaču 2025. godine na iznos od 550,00 Eura počem od 16.02.2025. godine do isplate,

- za ožujak 2025. godine na iznos od 550,00 Eura počem od 16.03.2025. godine do isplate,

- za travanj 2025. godine na iznos od 550,00 Eura počem od 16.04.2025. godine do isplate,

- za svibanj 2025. godine na iznos od 550,00 Eura počem od 16.05.2025. godine do isplate,

- za lipanj 2025. godine na iznos od 550,00 Eura počem od 16. lipnja 2025. godine do isplate,

koja kamata se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te mu se nalaže i ubuduće plaćati dosuđeni mjesečni iznos uzdržavanja od 800,00 Eura time da je u slučaju kašnjenja u plaćanju dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu počem od dana dospijeća svakog dospjelog a neplaćenog iznosa uzdržavanja, sve na tekući račun majke i zz ČVŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj].

VII Odbija se tužiteljica s dijelom zahtjeva za isplatom uzdržavanja za mlt. ĐV i mlt. SV za razdoblje od 23. rujna 2023. do 23. svibnja 2024. godine, kao neosnovanim.

VIII Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu 500,00 Eura u roku 15 dana.

IX Odbija se tuženik/protutužitelj s dijelom zahtjeva prema kojem će roditelji u potpunosti zajednički ostvarivati roditeljsku skrb kao i s dijelom zahtjeva po kojem će se osobni odnosi oca i mlt. djece odvijati u širem opsegu no što je odlučeno pod točkom III izreke presude.

X Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

O b r a z l o ž e nj e

1.Tužiteljica u tužbi navodi kako su stranke zaključile brak 20.10.2006. godine u Zagrebu, koji je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Trešnjevka za godinu 2006 pod rednim brojem 493. U braku stranaka rođeno je dvoje zajedničke maloljetne djece, kćeri ĐV dana **.**.2008. i SV dana 16.11.2010. godine.

1.1. Odnosi stranaka su teško i trajno poremećeni, te su roditelji tijekom rujna 2023. godine odlučili razvesti brak, koju su odluku priopćili zajedničkoj djeci. Tužiteljica navodi kako je dogovor stranaka bio da će ona nastaviti s djecom živjeti u zajedničkom stanu, a tuženik će iseliti, što je isti unatoč usmenom dogovoru odbio učiniti. Stranke su zajedno s djecom u trenutku podnošenja tužbe stanovale zajedno, no zbog poremećenih odnosa i činjenice da takav suživot zbog zajedničke djece nije više bio moguć, tužiteljica se zajedno s djecom dana 23.05.2024. godine iselila iz stana i privremeno se nalaze kod majke tužiteljice na adresi u [adresa].

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ne protivi razvodu braka kao i traženju da zajednička djeca stranaka nastave stanovati s majkom. Predlaže donijeti odluku o načinu odvijanja njegovih osobnih odnosa s djecom te smatra da je tužiteljica manipulativnim ponašanjem dovela do situacije u kojoj ga kćeri ne žele vidjeti niti ostvariti s njim susrete.

2.1. Tijekom postupka utvrđeno je da je tuženik ustao posebnom tužbom za razvod braka i donošenja odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, te je izvanraspravnim rješenjem ovog suda od 18.04.2025. godine spis po tužbi tuženika spojen na ovaj radi zajedničkog raspravljanja i donošenja odluke o istoj pravnoj stvari i između istih stranaka.

3. Rješenjem suda od 05.03.2024. godine je mlt. ĐV i mlt. SV imenovana posebna skrbnica DV, djelatnica Centra za posebno skrbništvo Zagreb.

4. Tijekom trajanja postupka promijenile su se životne okolnosti stranaka i njihove djece, prvo činjenicom da je majka s djecom odselila iz zajedničkog stana te od 23.05.2024. godine žive kod bake po majci.

Kako su nakon iseljenja osobni odnosi oca i djece zapravo u potpunosti izostali (osim nekoliko završnih priredbi u školi ili školi plesa te slučajnih susreta oca i djece pred školom), i roditelji i djeca su u nekoliko navrata obrađivani u HZSR, provođeni su višekratni razgovori kako bi se postigao barem privremeni dogovor, što nije realizirano.

4.1. Predmet ovog postupka je odluka suda o zahtjevu stranaka za razvodom braka (nesporno), pri čemu se donosi odluka i o tome s kojim će roditeljem djeca stanovati (nesporno s majkom), načinu odvijanja osobnih odnosa s drugim roditeljem te visini uzdržavanja.

5. Od početka postupka, što je kulminiralo razdvojenim životom, jasno je kako je veći dio problema u obitelji zapravo uzrokovan neriješenim imovinskim odnosima s osnova bračne stečevine roditelja, o čemu ne mogu postići mirno rješenje spora.

5.1. Tužiteljica tijekom postupka pred sudom a i u razgovorima sa stručnim timom HZSR navodi kako je odluku o razdvajanju donijela nakon saznanja da je suprug „u tajnosti“ kupio drugi stan, što je slučajno saznala nekoliko godina kasnije. Sačekala je s odlukom o razvodu do rujna 2023. godine kako bi djeca imala mirno ljeto, a tada su roditelji djeci saopćili svoju odluku, pri čemu je tužiteljica smatrala da su postigli sporazum da ona s djecom ostane u stanu na adresi prebivališta a da suprug preseli u stan koji je kupio. Međutim, do toga nije došlo a sve je dovelo do pogoršanja obiteljskih odnosa, napetosti i konfliktne komunikacije, te je nakon jednog takvog konflikta u koji je bila uključena i mlt. ĐV tužiteljica donijela odluku da se s kćerima preseli kod svoje majke. U tom je trenutku mlt. ĐV odmah otišla s majkom, a mlt. SV im se pridružila dan kasnije, nakon povratka sa školskog izleta. Tužiteljica je navedenom situacijom ogorčena, smatra da su djeca trebala ostati u obiteljskom domu a suprug se trebao odseliti jer ima kuda, sada su one kod bake a spominje i kako se ona i djeca, pogotovo mlt. ĐV, teško nose sa „nepravednom situacijom“ za koju oca smatraju odgovornim. Djeca su bila uključena u program psihološke podrške u Polikliniku Kocijan Hercigonja, a mlt. ĐV i u tretman pred KBC Zagreb, Klinika za dječju adolescentnu psihijatriju. Mlt. ĐV od tada odbija kontakt s ocem, dok je SV neko vrijeme odgovarala ocu na poruke, no do susreta ne dolazi.

5.2. Tuženik tijekom postupka pred sudom i u razgovorima sa stručnim timom HZSR navodi kako se tužiteljica samovoljno s djecom iselila iz stana, čemu je prethodio verbalni konflikt u koji se uključila i mlt. ĐV. Smatra da nije bilo potrebe za iseljenjem jer su mogli zajedno živjeti do donošenja odluke u sudskom postupku vezano za podjelu bračne imovine, te da je supruga selidbom željela napraviti pritisak da se on odseli iz stana u stan koji je kupio, no isto u ovom trenutku ne planira. Od tada se sa suprugom otežano dogovara bilo što, smatra da ga se isključuje iz roditeljske uloge pri čemu npr. opisuje situacije gdje se za prijevoz SV u plesnu školu angažira majka ili baka dok se njegova inicijativa u time odbija. Sa ĐV nema nikakvu komunikaciju jer ju ona odbija, a SV mu odgovori na poziv ili poruku.

6. Iz izvješća HZSR iz srpnja 2024. godine (list 71-79 spisa) proizlazi u bitnom kako su oboje roditelja suglasni da kćeri nastave stanovati s majkom, kojoj su emocionalno privržene i koja je u cijelosti organizirala i provodi svakodnevnu skrb nad njima. Majka je roditelj koji dobro poznaje navike i razvojne potrebe djece, na iste pretežno primjereno reagira, no uočen je zaštitnički stav majke prema djeci. U odnosu oca s mlt. kćerima izostaje emocionalna bliskost te dominira ljutnja i otpor djece, posebice mlt. ĐV. Mišljenje je stručnog tima kako je u interesu djece da roditelji smanje međusobne tenzije u komunikaciji i postignu dogovor vezan uz zajedničku imovinu, jer isto predstavlja neprimjereni pritisak i razvojni rizik za djecu, a nepovoljno se odražava na njihovu komunikaciju s ocem. Stručni tim HZSR je prema utvrđenim okolnostima u srpnju 2024. godine predložio da otac ostvaruje osobne odnose s djecom jednom tjedno (srijeda popodne od 18-19,30 sati), jedan vikend mjesečno (prvi vikend u mjesecu od subote u 10 do nedjelje od 18), dva tjedna tijekom ljetnih školskih praznika te svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan.

7. Trajanjem postupka, mlt. kćeri stranaka su u nekoliko navrata iznosile svoje mišljenje, sukladno odredbama Obiteljskog zakona i Konvencije za zaštitu prava djeteta, kojima je svakom maloljetnom djetetu dano pravo aktivnog sudjelovanja u postupku i donošenju odluka o stvarima koje se odnose na njihov način života.

Djevojčice su u pratnji posebne skrbnice svoje mišljenje izrazile i neposredno pred raspravnom sutkinjom, o čemu je sastavljena službena bilješka dana 31.01.2025. godine (list 129 spisa), pri čemu su bile opuštene, razgovorljive te odlučne u svojoj namjeri iskazivanja mišljenja. Iskazale su ljutnju prema ocu koji je ostao stanovati u obiteljskom domu, dok su one s majkom kod bake po majci. Baka pomaže oko svakodnevne skrbi i skuha ručak, zajedno u svemu funkcioniraju. U odnosu na oca iskazuju otpor prema bilo kojem vidu komunikacije, smatraju da je svojim ponašanjem i nepoštivanjem obiteljskog dogovora sam uzrokovao ovu situaciju. Upitane za mišljenje o načinu ostvarivanja osobnih odnosa s ocem ukoliko bi se on iselio iz zajedničkog stana, odnosno ukoliko bi postojala mogućnost da se one s majkom vrate u stan, otvoreno iskazuju nevjericu da bi uopće postojala takva mogućnost. Djevojčice navode da su bile upoznate s obiteljskim dogovorom da se otac iseli iz stana, što je on na kraju odbio učiniti i dalje odbija, što one doživljavaju ne samo usmjerenim na majku već i na njih. Navode i da se baka po majci trudi da se one osjećaju što bolje i zadovoljnije, no da je bakin stan mali a njihovi uvjeti odrastanja potpuno drugačiji nego što su imale u svom stanu, za što oca smatraju direktno odgovornim. Izričito odbijaju bilo kakav prijedlog viđanja oca.

8. U aktualnoj situaciji, sud smatra kako je važno voditi se načelima hitnosti postupanja u postupcima koji se odnose na svaki vid sadržaja roditeljske skrbi i uzdržavanja, te da čekanje rješenja imovinskih odnosa s osnova bračne stečevine stranaka nije u interesu obitelji. Naime, svi postupci u kojima se odlučuje o osobnim pravima mlt. djece su žurni sukladno čl. 347 Obiteljskog zakona. Rečeno je da imovinski odnosi roditelja ne smiju utjecati na prava djece na jednaku dostupnost svakog roditelja prilikom odrastanja, no na žalost situacija je u ovdje konkretnom slučaju izmakla kontroli budući majka i djeca već dulje od 14 mjeseci žive u malom stanu koji je u vlasništvu njihove bake po majci, što je kod svih izazvalo osjećaj nemoći, izdaje, razočarenja, nemira, nesposobnosti pomirenja sa situacijom i opće iscrpljenosti, a za što djeca direktno krive oca jer nikakvo drugo logično objašnjenje situacije nemaju. Pri navedenome, sud je u razgovoru s djevojčicama utvrdio autentičnost njihovog mišljenja, želju da mišljenje saopće sudu i posebnoj skrbnici, osjećaj povrijeđenosti postupanjem oca te nevjericu da bi se uopće on mogao „predomisliti“ i dozvoliti im da se s majkom usele u svoj obiteljski dom, a on da iseli u drugi stan koji također drži u posjedu.

Sud smatra kako bi roditelji trebali iznaći mogućnost rješavanja svojih imovinskih odnosa, no navedeno nije predmetom ovog postupka, već je prema trenutnog obiteljskoj situaciji sud prvenstveno imao u vidu činjenicu da obje zajedničke kćeri stranaka imaju pravo na svoje mirno odrastanje, da su mišljenje dale bez ikakve zadrške i da su željele sudu poručiti svoju povrijeđenost. Naravno, u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke kojima bi se odnos oca i djece zabranio, te je odlukom o načinu odvijanja osobnih odnosa sud imao mogućnost iste odrediti prema slobodnoj procjeni, vodeći računa o životnoj dobi djece i njihovim interesima i pravima. Jasno je da su obje djevojčice „stale na stranu majke“, oca smatraju nepravednim izdajnikom, pa će predloženi način odvijanja osobnih odnosa, ukoliko se ostvari, istome dati priliku da na samo razgovara s djecom i objasni im razloge ovakvog postupanja, a kasnije i da ostvari s njima emotivnu bliskost za koju u brojnim podnescima tvrdi da je postojala od samog rođenja obje kćeri.

9. Još valja reći da je u spis dana 12.05.2025. godine zaprimljena dopuna prijedloga i mišljenja HZSR iz koje proizlazi da je ovdje roditeljima određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu u razdoblju od 15.11.2024. do 15.05.2025. godine, te da voditeljica mjere predlaže nastavak praćenja obitelj iako tijekom trajanja mjere nije došlo do pomaka u rješavanju stambenog pitanja djece, uspostavljanja kvalitetnije komunikacije između oca i djece, poboljšanja međusobne komunikacije roditelja, stvaranja zdravih odnosa između oca i djece niti komunikacije između bake i djeda s očeve strane i mlt. djece. Iz izvješća voditeljice mjere vidljivo je da se otac ne viđa s djecom iako je navedeno da ih zove ili im šalje poruke, a djevojčice mu ne odgovaraju te od srpnja 2024. godine iskazuju otpor prema ocu i odbijaju kontakte s njim. U svrhu poboljšanja narušenog odnosa i komunikacije između oca i djece, stručni tim je mišljenja kako bi se isti trebali odvijati pod nadzorom stručne osobe, dva puta mjesečno prema dogovoru roditelja i voditeljice nadzora, a ukoliko isti izostanu, svaku drugu subotu od 10-12 sati na dogovorenoj lokaciji. Predlažu i da voditeljica mjere nadzora bude ista koja je provodila mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu.

9.1. Sud nije prihvatio prijedlog HZSR da se u ovom postupku određuje da se susreti oca i djece odvijaju pod nadzorom stručne osobe, jer nije jasno obrazloženo iz kojeg razloga bi takva odluka bila u interesu djece. Uvažavajući načelo hitnosti u postupanju, sud smatra da je dokazni postupak iscrpljen te da je obzirom na životnu dob djece svima u interesu donijeti meritornu odluku. Pri tome je imao u vodu činjenicu da je izrečena mjera nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi trajala 6 mjeseci, da u to vrijeme nije ostvaren niti jedan susret niti kontakt oca i djece koja su osobno pred sudom i posebnom skrbnicom izrazila iscrpljenost sporošću sustava.

10. Stoga je odlučeno da će se prema trenutnim okolnostima, osobni odnosi oca i djece odvijati svake druge subote u vrijeme ručka, kako bi se ipak moglo omogućiti ostvarenje samostalnog kontakta u kojem će otac imati prilike razgovora s kćerima te na daljnje postupanje u skladu s njihovim životnim interesima i općoj dobrobiti.

11. Sud je odlučio da će majka ostvarivati djelomično samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na odluke o svakodnevnoj skrbi (opisano u izreci), koju je temeljio na odredbi čl. 105 Obiteljskog zakona. Naime, majka od iseljenja i tako samostalno skrbi i odlučuje o svim životnim potrebama djece, a obzirom da je mlt. ĐV uskoro punoljetna a mlt. SV sada kreće u 1. razred srednje škole, jasno je da se odluke donose u skladu sa željama i interesima djece. Činjenica je da otac nema nikakvog kontakta s djecom niti to djeca žele, ta bi njegovo formalno zadržavanje roditeljske skrbi potencijalno moglo ugroziti dječji interes, budući je i dosadašnjim postupanjem pokazao inat i nekritičnost prema vlastitim odlukama. Obzirom na dostupnost oca te njegovu verbalizaciju želje za sudjelovanjem u odrastanju djece, sud je odlučio da roditelji i dalje ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb u odnosu na bitna osobna prava djece iz čl. 100 st. 1 Obiteljskog zakona.

12. Najsporniji dio ovog postupka se odnosi na traženu visinu iznosa uzdržavanja, koji se prema čl. 311 Obiteljskog zakona određuje prema životnom standardu oca kao roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Nije jasno niti utemeljeno na Obiteljskom zakonu traženje oca da sud službenim putem pribavlja podatke o primanjima tužiteljice, koje je istaknuo i u primjedbama na potpisani raspravni zapisnik (podnesak od 11.03.2025. godine, list 140 spisa), budući je prema čl. 310 Obiteljskog zakona roditelj s kojim djeca ne stanuju obveznik plaćanja uzdržavanja, a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu.

13. Iz stanja spisa proizlazi da je postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka pokrenut pred nadležnim HZSR 28.09.2023. godine, te da otac u vrijeme kada su još u teško poremećenim odnosima svi živjeli u obiteljskom domu nije plaćao novčano uzdržavanje za djecu, izuzev što je plaćao režijske troškove stanovanja. Majka i djeca su iselile 23.05.2024. godine, da bi otac u rujnu 2024. godine uplatio 2.000 Eura, odnosno 250 Eura po djetetu, retroaktivno za 4 mjeseca. Iako je tijekom postupka, naročito podneskom od 08.04.2025. godine (list 159 spisa) tuženik naveo da je tužiteljica „nota bene, odbila njegov prijedlog za plaćanjem uzdržavanja u ukupnom iznosu od 800 Eura mjesečno), nije jasno zašto tuženik takav usmeni prijedlog nije realizirao faktičnim plaćanjem. Naime, nije sporno da je isti samoinicijativno i dobrovoljno, bez postojanja važeće sudske odluke, započeo plaćati kada je mislio da treba i koliko je želio, a tužiteljica njegov prijedlog nije odbila tj. nije mu vratila ponuđeni iznos, već je zahtjev u odnosu na visinu uzdržavanja postavila prema svim okolnostima slučaja, odnosno prema materijalnim mogućnostima oca kao obveznika plaćanja uzdržavanja.

14. Obzirom na izrazito nepovjerenje koje su obje stranke iznosile oko vjerodostojnosti tvrdnji suprotne strane, sud je službenim putem od poslodavca tuženika Ericsson Nikola Tesla d.d. zatražio podatke o primanjima s osnova radnog odnosa.

Iz očitovanja i dostavljene dokumentacije poslodavca, utvrđeno je da tuženik ima dodijeljen benefit kompanijskog vozila, što znači da ga može koristiti i u privatne svrhe. Od 14.03.2024. do 02.09.2024. godine dobio je benefit vozilo Cupra Formentor 1.5 TSI (godina proizvodnje 2024.), od 02.09.2024. do 01.10.2024. godine koristio je zamjensko vozilo Škoda Octavia 2.0 TDI (% KW Ambition, a od 01.10.2024. na dalje koristi Hyundai Tucson 1.6 T-GDI PREMIUM proizveden 2024. godine. Tuženiku poslodavac podmiruje trošak leasing rate, trošak registracije, trošak osiguranja od auto odgovornosti i troškove kasko osiguranja u punom iznosu troška. Tuženik samostalno podmiruje troškove servisa i održavanja automobila, troškove goriva i troškove zamjene guma i brige o gumama.

Tuženik ima pravo na službeni mobitel, a troškovi istog su u poslovne svrhe plaćeni od 01.02.2024. godine na dalje. Dodijeljen mu je i službeni laptop u poslovne svrhe, koji može koristiti u prostorijama kompanije ili izvan prostorija ureda u danima kada koristi pravo na rad na daljinu, sukladno internom pravilniku kompanije.

Osim plaće, tuženik od poslodavca ostvaruje i druga primanja sukladno Pravilniku o radu, Kolektivnom ugovoru i drugim internim aktima poslodavca (dostavljeni u isplatnim listama u prilogu). Iznosi kompanijske nagrade/nagrade za sve zaposlenike (AEA) te Varijabilnog dijela za ostvarenje ciljeva (STV/SIP) nisu unaprijed određeni niti jednaki za svaku godinu, već ovise o ostvarenju unaprijed planiranih poslovnih ciljeva i uvjeta definiranih početkom svake poslovne godine u skladu s internim aktima poslodavca.

Prema priloženim podacima o primanjima tuženika koje je dostavio njegov poslodavac isti je u svojstvu stručnjaka – inženjera za razvoj sustava u redovnom radnom odnosu te ostvaruje redovnu plaću od prosječno 2.700- 2.900 Eura mjesečno, no također i razne dodatke i nagrade (automobil, mobitel, laptop, regres, jubilarna nagrada, nagrade za radne rezultate i druge oblike dodatnog nagrađivanja) koji su kao neoporezivi primici razvidni i iz priloženih potvrda o visini dohotka i primitaka pribavljenih od strane Porezne uprave (siječanj 2025-ožujak 2025 na listu 205 spisa i 2024. godina na listu 203 spisa).

14.1. Slijedom istog, imovinsko stanje tuženika je iznad prosječno, a kada se tome pribroji činjenica da stanuje sam u stanu koji nije kreditno opterećen te je vlasnik i druge nekretnine za koju plaća kredit 622 Eura mjesečno (iznos rate kredita + osiguranje kredita), jasno je da može bez ikakve štete za svoje nužno uzdržavanje ostvariti i dodatne prihode kojima bi povećao svoje materijalne mogućnosti. Ovdje je sud imao u vidu i činjenicu da tuženik nema nikakvih kontakata s djecom te i izvan radnog vremena može dodatno raditi kako bi djeci osigurao jednak životni standard koji ima i sam, jer svoje materijalne troškove (hrana, higijena, odjeća, obuća) procjenjuje iznosom od 1.500 Eura mjesečno.

14.2. Konačno, nije sporno da tuženik osim zajedničkog stana stranaka u kojem stanuje, ima u posjedu drugi stan koji je kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka. Uvidom u kupoprodajni ugovor na listu 10-12 spisa utvrđeno je da je riječ o trosobnom stanu površine 66,18 m2 s loggiom površine 7,09 m2 na adresi [adresa], a osim stana kupljena je i garaža na istoj adresi površine 12,5 m2.

15. Iako je tuženik u iskazu i tijekom postupka pokušao osporiti vjerodostojnost priložene dokumentacije i tako tvrdi da su njegova mjesečna primanja „samo 2.728“ Eura, navedeno nije točno. Upravo je plaća samo jedno primanje iz radnog odnosa a poslodavac je izričito naveo da osim plaće tuženik ima pravo na nagrade, regrese, dodatak na plaću u vidu službenog mobitela i laptopa te vozi služeni automobil, što sve ukazuje da su njegova stvarna primanja veća od redovne platne liste, a mogućnosti stvarne zarade i daleko više. Tuženik je dalje tražio da sud pri odluci o visini uzdržavanja uzme u obzir činjenicu da plaća kredit za drugi stan (kojeg samostalno posjeduje), što je sud i učinio no smatra da ta kreditna obveza nema nikakvog utjecaja na visinu uzdržavanja za dvije kćeri, a osim toga je riječ o nekretnini s kojeg osnova tuženik sigurno iznajmljivanjem može ostvariti i dodatne prihode, a ako to ne može učiniti bez štete za vlastito uzdržavanje, može i prodati nekretninu koja mu je samo teretna.

16 . Iz iskaza tužiteljice koji se odnosi na materijalne potrebe djece proizlazi da s njima stanuje u stanu koji je vlasništvo njene majke. Baka plaća režije, a troškove hrane i kućanskih potrepština snose zajednički, a procjenjuje ih u iznosu oko 2000 Eura mjesečno. Mlt. ĐV je završila treći razred srednje škole, ima 17,5 godina a mlt. SV je završila 8. razred osnovne škole i ima 14,5 godina. Troškove djece vezane za odjeću, obuću, higijenu, kozmetiku, školski pribor, socijalni život (džeparac, izleti) procjenjuje u iznosu 1.700 Eura za obje. Nedavno je platila i trošak maturalnog putovanja za mlt. ĐV u iznosu 1.000 Eura. Kako sada žive u [adresa], djecu vozi u školu i na njihove aktivnosti te joj trošak goriva mjesečno iznosi oko 150 Eura. Tužiteljica ima mjesečna primanja od 1.900 Eura, tuženik uplaćuje 500 Eura mjesečno a u podmirivanju ostalih životnih troškova pomaže joj majka koja je u mirovini koja mjesečno iznosi 900 Eura.

17. Sud je iskaz tužiteljice na okolnost mjesečnih potreba djece prihvatio kao neposredno i životno uvjerljiv, riječ je o djevojčicama koje su u fazi rasta i razvoja, mlt. SV se aktivno bavi plesom te osim redovne osnovne škole pohađa Plesnu školu Ane Maletić. Obzirom na utvrđeno materijalno stanje tuženika te potrebe djece, sud smatra primjerenim da tuženik za uzdržavanje svake kćeri plaća mjesečno iznos od 800,00 Eura, koji je primjeren njihovim potrebama i njegovim materijalnim mogućnostima.

18. Sud je dosudio iznos uzdržavanja počem od 23.05.2024. godine kao dana prestanka obiteljske zajednice života, pa dalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Iako je iz stanja spisa očito da su stranke u rujnu 2023. godine donijele odluku o razvodu braka te pokrenule postupak Obveznog savjetovanja, stanovale su zajedno s djecom sve do rečenog 23.05.2024. godine, tuženik je plaćao režije, tužiteljica kupovala hranu koju je on malo konzumirao pa malo nije, no sud smatra kako u takvim okolnostima zajedničkog suživota nije moguće odrediti točan doprinos svakog roditelja u plaćanju troškova djece, već je to moguće učiniti tek nakon prekida zajednice života, što je i učinjeno. Stoga je s dijelom zahtjeva za plaćanje uzdržavanja u ranijem razdoblju tužiteljica odbijena kao neosnovanim.

Kako nije sporno da tuženik trenutno plaća ukupno 500 Eura (250 Eura po djetetu), isti iznos je uračunat u dosuđeni te mu je naloženo platiti razliku za ranije dospjelu obvezu.

19. Imajući u vidu sve okolnosti slučaja, sud je prema čl. 366 Obiteljskog zakona odlučio da je tuženik dužan platiti tužiteljici prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u visini jednokratne nakade u postupku razvoda braka prema Tbr. 7 toč. 3 OT u visini 200 bodova ili 400 Eura, što uvećano za 25 % PDV-a čini dosuđeni iznos od 500 Eura.

Kako je Obiteljskim zakonom propisano da sud po službenoj dužnosti u brakorazvodnim postupcima odlučuje o svim sadržajima roditeljske skrbi i uzdržavanju, riječ je o jedinstvenom postupku jednokratne naknade.

U Zagrebu, 25. lipnja 2025. godine

S u d a c:

Tea Golub

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 6 istovjetnih primjeraka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- Tužiteljici po pun

- Tuženiku po pun

- Posebnom skrbniku

- HZSR