Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-25/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Dubravki Rajić, odvjetnici iz Zagreba, Kneza Mislava 10, protiv tuženika PLIVA HRVATSKA d.o.o., OIB: 44205501677, Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 25, zastupanog po punomoćnici Belindi Čačić, odvjetnici iz OD Čačić & Partners d.o.o. iz Zagreba, A. Hebranga 27, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 03. lipnja 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 25. lipnja 2025. godine,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku PLIVA HRVATSKA d.o.o., Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 25, isplatiti tužitelju TP iz [adresa], na ime naknade plaće bruto

iznos

od 116.056,38

eura

(slovima: stošesnaesttisućapedesetišesteuraitridesetosamcenti) sa zateznim kamatama po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos od 2.068,54 EUR od 16.01.2019. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.02.2019. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.03.2019. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.04.2019. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.05.2019. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.06.2019. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.07.2019. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.08.2019. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.09.2019. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.10.2019. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.11.2019. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.12.2019. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.01.2020. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.02.2020. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.03.2020. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 1604.2020. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.05.2020. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.06.2020. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.07.2020. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.08.2020. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.09.2020. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.10.2020. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.11.2020. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.12.2020. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.01.2021. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.02.2021. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.03.2021. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.04.2021. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.05.2021. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.06.2021. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.07.2021. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.08.2021. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.09.2021. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.10.2021. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.11.2021. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.12.2021. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.01.2022. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.02.2022. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.03.2022. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.04.2022. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.05.2022. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.06.2022. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.07.2022. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.08.2022. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.09.2022. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.10.2022. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.11.2022. do isplate,

- na iznos od 2.395,16 EUR od 16.12.2022. do isplate,

- na iznos od 1.415,32 EUR od 16.01.2023. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku PLIVA HRVATSKA d.o.o., Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 25, isplatiti tužitelju TP iz [adresa], na ime naknade prigodne nagrade - božićnice bruto iznos od 1.698,87 eura (slovima: tisućušestodevedesetosameuraiosamdesetsedamcenti) sa zateznim kamatama po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos 265,45 EUR od 20.12.2018. do isplate,

- na iznos 331,81 EUR od 20.12.2019. do isplate,

- na iznos 331,81 EUR od 20.12.2020. do isplate,

- na iznos 331,81 EUR od 20.12.2021. do isplate,

- na iznos 437,99 EUR od 20.12.2022. do isplate, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku PLIVA HRVATSKA d.o.o., Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 25, isplatiti tužitelju TP iz [adresa], na ime jednokratnog dodatka na plaću (regresa) za korištenje godišnjeg odmora bruto iznos od 902,52 eura (slovima: devetstodvaeuraipedesetdvacenta) sa zateznim kamatama po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos od 225,63 EUR od 01.07.2019. do isplate,

- na iznos od 225,63 EUR od 01.07.2020. do isplate,

- na iznos od 225,63 EUR od 01.07.2021. do isplate,

- na iznos od 225,63 EUR od 01.07.2022. do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku PLIVA HRVATSKA d.o.o., Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 25, isplatiti tužitelju TP iz [adresa], na ime jubilarne nagrade za neprekidne godine rada kod poslodavca bruto iznos od 895,59 eura (slovima: osamstodevedesetpeteuraipedesetdevetcenti) sa zateznim kamatama tekućim od 24.08.2020. do isplate, po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku PLIVA HRVATSKA d.o.o. naknaditi tužitelju TP parnični trošak u iznosu od 11.562,50 € sa zateznim kamatama tekućim od 25. lipnja 2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 08.01.2024. navodi da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4116/2018 od 24. veljače 2020. utvrđena je nezakonitom Odluka o otkazu Ugovora o radu od 7. svibnja 2018. te ja naloženo tuženiku vratiti tužitelja na poslove koje je obavljao prije nezakonitog otkaza. Prvostupanjska presuda stekla je svojstvo pravomoćnosti 9. lipnja 2022. i ovršnosti 9. kolovoza 2022. Odlukom tuženika od 20. prosinca 2022. tužitelj je pozvan da se vrati na rad. Odlukom o otkazu Ugovora o radu tužitelju je određen otkazni rok od 6 mjeseci, slijedom čega mu je radni odnos prestao s danom 4. prosinca 2018. Tuženik je tužitelja vratio na rad 20. prosinca 2022. iz čega proizlazi da je zbog nezakonitog otkaza Ugovora o radu tužitelj bio nezaposlen u razdoblju od 5. prosinca 2018. do 19. prosinca 2022. Slijedom navedenog tužitelj ovom tužbom zahtjeva da Naslovni sud naloži tuženiku da mu za predmetno razdoblje isplati naknadu plaće i druga materijalna prava te da mu prizna sva prava iz radnog odnosa kao je da radio. U vrijeme otkaza Ugovora o radu tuženik je radio na radnom mjestu Stručni suradnik za kontinuiranu inventuru te je ostvario mjesečnu plaću u bruto I iznosu od 18.046,30 kn, odnosno prema fiksnom tečaju konverzije 2.395,16 EUR* (Fiksni tečaj konverzije 7,5340). Kod tuženika je u primjeni Kolektivni ugovor kojim su detaljnije regulirane plaće i naknade plaće te druga materijalna prava radnika. Člankom 26. Kolektivnog ugovora je definirano da se plaća isplaćuje najkasnije do 8. dana u mjesecu za prethodni mjesec. Kolektivnim ugovorom ugovorena je obvezna isplata božićnica i to:

- za 2018. godinu u iznosu od 2.000,00 kn/265,45 EUR bruto, - za 2019., 2020. i 2021. godinu u iznosu od 2.500,00 kn/331,80 EUR bruto, - za 2022. godinu u iznosu od 3.300,00 kn/437,99 EUR. Člankom 37. Kolektivnog ugovora iz 2017. je definirano da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću (regres) za korištenje godišnjeg odmora u minimalnom iznosu od 1.700,00 kn/225,63 EUR, koji se isplaćuje najkasnije 30. lipnja za tekuću godinu. Člankom 38. Kolektivnog ugovora iz 2017. je definirano da radnik ima pravo na jubilarnu nagradu za navršenih 35 godina radnog staža u bruto iznosu od 6.750,00 kn/895,59 EUR. Tužitelj bi 23. srpnja 2020., da nije bilo nezakonitog otkaza, navršio 35 godina radnog staža. Slijedom svega iznesenog, a uzimajući u obzir činjenicu da je do prekida radnog odnosa tuženika došlo zbog nedopuštenog otkaza Ugovora o radu, tuženik je dužan tužitelju priznati i isplatiti sva ona materijalna prava koja bi tužitelj ostvario da je radio u utuženom periodu, odnosno da nije bilo nedopuštenog otkaza ugovora o radu. Naime, obveza je tuženika da tužitelja dovede u radnopravni status kao da nedopuštene odluke o otkazu nije ni bilo, uključujući isplatu plaće, ali i drugih materijalnih prava na koja je tužitelj ima pravo za vrijeme kroz koje nije radio zbog nezakonitog prekida radnog odnosa, a koje bi ostvario da nije bilo nedopuštenog otkaza. Predlaže da sud, nakon provedenog postupka, donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju prizna sva prava iz radnog odnosa temeljem Ugovora o radu od 21.10.2005. i Aneksa istom od 17.02.2009., 31.01.2011., 30.04.2014. i 02.02.2017. za razdoblje od 05.12.2018. do 19.12.2022., odnosno da se naloži tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade plaće zbog nezakonitog otkaza iznos od bruto 116.207,33 eura sa zateznim kamatama tekućim na dospjele mjesečne iznose razlike plaće od 8. -og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate; na ime prigodne nagrade – božićnice za razdoblje od 2018. do 2022. ukupno bruto 1.698,85 eura sa zateznim kamatama od 20. prosinca svake od godina u utuženom razdoblju do isplate; na ime jednokratnog dodatka na plaću (regresa) za korištenje godišnjeg odmora iznos od bruto 902,52 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 01.07. svake godine u utuženom razdoblju do isplate; na ime jubilarne nagrade za neprekidne godine rada kod poslodavca iznos od 895,59 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24.08.2020. do isplate, te obvezati tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, do isplate.

2. Nakon što je proveden dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o., tužitelj je podneskom od 09.04.2025. (strana 152-155 spisa) postavio konačan tužbeni zahtjev, tako da potražuje na ime naknade plaće zbog nezakonitog otkaza iznos od bruto 116.056,38 eura sa zateznim kamatama tekućim na dospjele mjesečne iznose razlike plaće od 8. -og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate; na ime prigodne nagrade – božićnice za razdoblje od 2018. do 2022. ukupno bruto 1.698,87 eura sa zateznim kamatama od 20. prosinca svake od godina u utuženom razdoblju do isplate; na ime jednokratnog dodatka na plaću (regresa) za korištenje godišnjeg odmora iznos od bruto 902,52 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 01.07. svake godine u utuženom razdoblju do isplate; na ime jubilarne nagrade za neprekidne godine rada kod poslodavca iznos od 895,59 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24.08.2020. do isplate, te obvezati tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tužitelj Tužbom zahtijeva donošenje presude kojom se nalaže Tuženiku priznati Tužitelju sva prava iz radnog odnosa temeljena na Ugovoru o radu od 21. listopada 2005. godine i aneksa od 17. veljače 2009., 31. siječnja 2011., 30. travnja 2017., i 2. veljače 2017. godine za razdoblje od 05. prosinca 2018. godine do 19. prosinca 2022. godine, uz isplatu naknade štete (i) na ime naknade plaće u ukupnom iznosu od 875.564,15 kn bruto/116.207,33 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate, (ii) na ime prigodne nagrade – božićnice iznos od 12.800,00 bruto/1.698,85 EUR, (iii) na ime jednokratnog dodatka na plaću (regresa) iznos od 6.800,00 kn bruto/902,52 EUR, (iv) na ime jubilarne nagrade iznos od 6.750,00 kn bruto/895,59 EUR, sve to uz naknadu troška. U pogledu zahtjeva za priznavanje prava iz radnog odnosa za razdoblje od 05. prosinca 2018. godine do 19. prosinca 2022. godine, Tuženik osporava pravo Tužitelja na zahtijevanje istog. Tužitelj je u razdoblju od 05. prosinca 2018. do 19. prosinca 2022. godine imao status umirovljenika. Tužitelju je Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Klasa: UP/I 141-

02/19-01/01147298099, URBROJ: 341-25-05/3-19-002820 od 09.01.2019. određena invalidska mirovina i priznato pravo na isplatu mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, počevši od 05.12.2018. godine. Okolnost da je Tužitelj odmah nakon nezakonitog otkaza svojevoljno otišao u invalidsku mirovinu ne dovodi do uspostave prijašnjeg radno- pravnog statusa za razdoblje do ponovnog zaposlenja, budući da se Tužitelj za cijelo to razdoblje nalazio u statusu umirovljenika. Takav stav zauzet je u sudskim odlukama Vrhovnog suda RH (VS RH broj Revr-587/2017 od 20. siječnja 2021., Revr-675/17-2 od 5. veljače 2019., Revr-268/14-2 od 19. ožujka 2014.). Podredno navedenom, a u odnosu na zatražene iznose, odnosno visinu tužbenog zahtjeva, Tuženik nadalje ističe da čak i u slučaju kada bi se Tužitelju priznalo pravo na isplatu naknade plaće za razdoblje kako je navedeno u Tužbi, isto ne bi bilo moguće u visini i prema obračunu kako ga postavlja Tužitelj u svom tužbenom zahtjevu. Naime, kako je prethodno navedeno, Tužitelj je kroz cijelo utuženo razdoblje bio u statusu umirovljenika temeljem pravomoćnog Rješenja HZMO-a, te je primao mirovinu. Iz navedenog razloga, eventualnu naknadu plaće bilo bi potrebno umanjiti za iznos mirovine koju je primao. Sukladno tome, potrebno je prije svega utvrditi iznos mirovine koji je Tužitelj primao kroz navedeno razdoblje, te napraviti odgovarajući obračun radi izračuna razlike. Takav stav zauzet je u praksi Vrhovnog suda Republike, Revr-505/02-2 od 20.11.2002. godine gdje se navodi: „Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran (čl. 85. st. 3. ZR), ali sukladno općim načelima obveznog prava koja se primjenjuju i na ugovor o radu (čl. 6. ZR) tu naknadu treba umanjiti za iznos zarade koju je ostvario kod drugog poslodavca, ali i za iznos mirovine koju je primio. Odredba čl. 90. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 102/98, 127/00, 59/01 i 109/01) - na koju se pozivaju nižestupanjski sudovi, a prema kojoj se korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza osiguranja obustavlja isplata mirovine – ne može se primijeniti u konkretnom slučaju. Njome nije propisana obveza vraćanja mirovine od strane korisnika, već pravo Zavoda da obustavi isplate mirovine kada se ispune te propisane pretpostavke. Jednako tako ni u odredbi čl. 165. toga Zakona nema uporišta za stajalište nižestupanjskih sudova da tužiteljici pripada pravo na naknadu plaće bez odbitka iznosa primljene mirovine, jer tom je odredbom propisana obveza vraćanja stečenog bez osnove. Takva obveza vraćanja, prema stavku 2. toga članka, postoji kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno zakonu i kada je novčano davanje isplaćeno u svoti većoj od pripadajuće. Tužiteljici je isplaćivana mirovina na temelju rješenja od 9. studenog 1999. godine o priznanju prava na mirovinu donesenog u propisanom postupku i ne postoji njezina obveza vraćanja onoga što je primila.“ Ne isključujući naprijed navedeno, Tuženik navodi da čak i u slučaju kada bi Tužitelj ostvarivao pravo na naknadu plaće/razlike plaće za razdoblje od otkaza ugovora o radu pa do ponovnog zapošljavanja, svakako ne bi navedeno mogao za razdoblje od 09. lipnja 2022. godine (pravomoćnosti presude Pr-4116/18) pa do 19. prosinca 2022. godine ostvarivati u ovom postupku. Naime, kada potraživanje naknade plaće nije utvrđeno prethodnim postupkom u kojem se odlučivalo o dopuštenosti odluke o otkazu, tada radnik, ovdje Tužitelj to pravo može ostvarivati u posebnom parničnom postupku, ali samo za razdoblje od prestanka rada do pravomoćnosti. Naime, za razdoblje nakon pravomoćnosti, eventualna naknada plaće može se isključivo ostvarivati u ovršnom postupku sukladno odredbama Ovršnog zakona. Dodatno, Tuženik osporava pravo Tužitelja na zahtjev za naknadu štete s osnove isplate regresa. Naime, regres predstavlja jednokratni dodatak za korištenje godišnjeg odmora. Godišnji odmor označava razdoblje u određenoj kalendarskoj godini u kojem neka osoba privremeno prestaje sa svojim redovnim poslovnim aktivnostima, to jest radom, i to u svrhu odmora i rekreacije. S obzirom na to da je svrha godišnjeg odmora da se radnik odmori od posla, u sudskoj praksi je zauzeto pravno shvaćanje da radnik koji nije radio nema potrebu odmaranja. Dalje, s obzirom da je svrha regresa lakše podmirivanje povećanih troškova vezanih uz korištenje godišnjeg odmora, radnik koji nije koristio godišnji odmor nema pravo na regres jer nije bio u prilici koristiti godišnji odmor i time imati povećane troškove. Također, Tuženik osporava i pravo Tužitelja na isplatu po osnovi jubilarne nagrade budući se jubilarna nagrada isplaćuje radnicima koji su faktično radili u određenom vremenskom razdoblju. Dodatno svemu navedenom, a ne isključujući već naprijed iznesene prigovore, Tuženik navodi da je tužbeni zahtjev pogrešno postavljen i u odnosu na zahtjev za isplatom kamata. Naime, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a uz to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela. U skladu s time obveza poslodavca da isplati porez i prirez na porez na dohodak na plaću dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da Tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega Tužitelju ne pripada ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos. Takav stav potvrđen je i od strane Vrhovnog suda RH u presudi Rev 618/2021-2 od 17. studenog 2022. godine. „U odluci ovog suda poslovni broj Revr-717/16 od 6. rujna 2017., a na koju se u reviziji poziva tuženik, izraženo je sljedeće pravno shvaćanje: „Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku (što podrazumijeva i dodatak na plaću) obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a uz to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela. Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze, sve u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela. U situaciji kao što je konkretna, kada dakle obveza tuženika kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na dodatak na plaću tužiteljici dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužiteljici ne pripada ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužiteljice, a kako je to pravilno i ocijenjeno u pobijanoj presudi, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud. Stoga odgovor na pitanje postavljeno u reviziji tuženika glasi: tužiteljici ne pripada potraživati zateznu kamatu na dio dosuđene bruto plaće a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak.“ Slijedom navedenog, tužitelj u konkretnom slučaju nema pravo na isplatu utuženog iznosa, a koji predstavlja zatezne kamate na iznos predujma poreza i prireza na dohodak, obračunatih od dospijeća tužiteljeve bruto plaće do dana isplate." Slijedom svega navedenog, Tuženik predlaže da se Tužba i tužbeni zahtjev Tužitelja odbiju, te da se obveže Tužitelja naknaditi Tuženiku trošak vođenja ovog postupka u roku 8 dana.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. broj Pr-4116/18-20 od 24.02.2020. koja je postala pravomoćna dana 09.06.2022., a ovršna dana 09.08.2022. (strana 7-16 spisa), u Odluku tuženika od 20.12.2022. o oslobađanju zaposlenika TP od obveze rada od 20.12.2022. do rješavanja njegovog radnopravnog statusa, uz naknadu plaće (strana 18 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 19.12.2022. (strana 19-23 spisa), u popis poslova radnog mjesta viši računovođa (senior accountant – viši računovođa; strana 24 spisa), u evidenciju HZMO o prijavama na osiguranje i odjavama sa osiguranja za radnika TP (strana 25-26 spisa), u platne liste za tužitelja za mjesece svibanj 2018., listopad 2018. i studeni 2018. (strana 27-29 spisa), u Kolektivni ugovor za radnike tuženika od 24.10.2017. sa prilogom I. (strana 30-63 spisa), u Kolektivni ugovor o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora od 28.10.2021. (strana 64 spisa), u izvod iz rješenja HZMO, Područna služba u Zagrebu broj klasa: UP/I 141-02/19-01/01147298099 od 09.01.2019. (strana 76 spisa), u rješenje HZMO, Područna služba u Zagrebu broj klasa:

UP/I 141-02/10-01/OB:01147298099 od 23.03.2011. (strana 97-100 spisa), u rješenje HZMO, Područna služba u Zagrebu broj klasa: UP/I 141-02/19-01/OB: 01147298099 od 09.01.2019. (strana 101-102 spisa), u rješenje HZMO, Područni ured Bjelovar, broj klasa:

UP/I 141-02/22-01/OB: 01147298099 od 11.01.2023. (strana 103-104 spisa), u dopis HZMO, Područni ured Bjelovar, Odsjek za obračun primitaka i naknada korisnicima, klasa: 140-01/24-24/01147298099 od 02.08.2024. (strana 114-115 spisa), u obračunske liste za plaću radnika TPL za mjesece rujan 2018., listopad 2018. i studeni 2018. (strana 119-121 spisa), proveden je dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (strana 136-145 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknada plaća i svih materijalnih prava koja proizlaze iz radnog odnosa (božićnica, regres, jubilarna nagrada) za razdoblje dok je bio nezaposlen zbog prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca, odnosno u razdoblju od 05.12.2018. do 19.12.2022.

9. Među strankama je sporna i pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Među strankama nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4116/2018 od 24.02.2020. utvrđena nezakonitom Odluka tuženika od 07.05.2018. o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, te da je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na poslove koje je obavljao prije nezakonitog otkaza.

11. Među strankama nije sporno da je naprijed navedena presuda postala pravomoćna dana 09.06.2022., a ovršna 09.08.2022.

12. Među strankama nije sporno da je tuženik pozvao tužitelja da se vrati na rad budući da je tužitelj uspio u radnom sporu.

13. Među strankama nije sporno da je tuženik tužitelja vratio na rad dana 20.12.2022.

14. Tužitelj je u razdoblju od 05.12.2018. do 19.12.2022. imao status umirovljenika. Tužitelju je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj Klasa: UP/I 141- 02/19-01/01147298099 od 09.01.2019. određena invalidska mirovina i priznato pravo na isplatu mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad (djelomične nesposobnosti) počevši od 05.12.2018.

15. Tužitelj je nakon nezakonitog otkaza koristio invalidsku mirovinu do ponovnog vraćanja na rad, odnosno primao je invalidsku mirovinu u utuženom razdoblju od 05.12.2018. do 19.12.2022.

16. U čl. 95 st. 1 i 3 Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano je da za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

17. U konkretnom slučaju, do prekida radnog odnosa tužitelja u razdoblju od 05.12.2018. do 19.12.2022. došlo je krivnjom poslodavca, a u navedenom razdoblju tužitelj je primao invalidsku mirovinu zbog djelomične profesionalne nesposobnosti za rad. Poslodavac je tužitelja vratio na rad, nakon što je tužitelj uspio u radnom sporu u kojem je pobijao Odluku o otkazu, odnosno vratio ga je na rad 19.12.2022.

18. Nije sporno da radnik ima pravo na naknadu plaće u razdoblju kada je imao prekid rada krivnjom poslodavca, što je ovdje slučaj.

19. Sporno je između stranaka da li radnik ima pravo na naknadu plaće, odnosno razliku između naknade plaće i invalidske mirovine koju je tužitelj primao u cijelom utuženom razdoblju, odnosno u razdoblju u kojem nije radio kod tuženika zbog opravdanog prekida rada. Tužitelj smatra da korištenje invalidske mirovine ne utječe na radnopravni status radnika, odnosno da se primljeni iznosi invalidske mirovine u utuženom razdoblju ne trebaju oduzeti od pretpostavljene plaće koju bi tužitelj ostvario u utuženom razdoblju da je radio. Tuženik smatra suprotno, odnosno smatra da tužitelj uopće nema pravo na naknadu plaće u utuženom razdoblju jer je primao invalidsku mirovinu.

20. U ovom postupku tužitelj potražuje od tuženika isplatu naknada plaća i svim materijalnih prava koja proizlaze iz radnog odnosa (božićnica, regres, jubilarna nagrada) za razdoblje dok je bio nezaposlen, odnosno od 05.12.2018. do 19.12.2022.

21. Korisnici invalidskih mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti mogu raditi uz mirovinu. Tužitelj je još od 2010. godine ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad (djelomične), odnosno primao je invalidninu. Invalidska mirovina nema izravnog utjecaja na visinu starosne mirovine, jer se invalidnost i starosna mirovina tretiraju kao dva odvojena prava. Invalidska mirovina se temelji na statusu invalidnosti, dok se starosna mirovina temelji na broju godina staža i uplaćenim doprinosima. Zbog navedenog, ovaj sud smatra da se invalidska mirovina u konkretnom slučaju ne treba uračunavati u naknadu bruto plaće koju je tuženik dužan platiti tužitelju zbog nezakonitog otkaza. To stoga jer je tuženik kao poslodavac obvezan uplaćivati doprinose za cijeli iznos naknade bruto plaće bez ikakvih umanjenja kako se ne bi smanjio ukupan broj godina staža i uplaćenih doprinosa za starosnu mirovinu.

22. Stalni sudski vještak knjigovodstveno-financijske struke Ručević vještačenja d.o.o. je u svom nalazu i mišljenju (str. 136-145 spisa), na temelju utvrđenja, odnosno dokumentacije u spisu i izračuna dao mišljenje da bi plaća koju bi tužitelj ostvario pod pretpostavkom da nije došlo do prestanka radnog odnosa kod tuženika za razdoblje od 05.12.2018. do 19.12.2022. iznosila 116.056,38 EUR bruto (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa pretpostavljenih plaća); pojedini mjesečni iznosi dani u stupcu "c1" Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR), a datumi dospijeća (isplate) istih dani su u stupcu "d" Tabele 1 iz nalaza (str. 138 i 139 spisa).

23. Na izračun knjigovodstveno-financijskog vještaka niti jedna stranka nije imala primjedbi.

24. Nesporna je činjenica da je tužitelj kroz cijelo utuženo razdoblje primao isplate invalidske mirovine. Sporno je da li iznose isplaćene mirovine treba odbiti od iznosa naknade plaće koju bi tužitelj ostvarivao u utuženom razdoblju.

25. Slijedom naprijed navedenog, sud je dosudio tužitelju naknadu plaća koju bi tužitelj ostvario pod pretpostavkom da nije došlo do prestanka radnog odnosa kod tuženika za razdoblje od 05.12.2018. do 19.12.2022., odnosno ukupno 116.056,38 EUR, bez uračunavanja bilo isplaćene invalidske mirovine tužitelju u tom razdoblju, odnosno bez uračunavanja pretpostavljene invalidske mirovine tužitelja u utuženom razdoblju.

26. Visina zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a zatezne kamate na dospjele mjesečne iznose razlike plaće teku od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec. U podnesku tužitelja od 09.04.2025. pod toč. II tužitelj je naveo da je suglasan da se kao dan dospijeća smatra 15-i dan u mjesecu za prethodni mjeseci, što znači da se zakašnjenje počinje računati od prvog idućeg dana, odnosno od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec.

27. S obzirom na čl. 45. st. 1. i 2. u svezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 i drugi), te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05 i drugi), plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada pa tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, pa je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja ("izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak").

28. U utuženom razdoblju na zaposlenike tuženika Pliva Hrvatska d.o.o. primjenjivao se Kolektivni ugovor sklopljen 24.10.2017. na rok do 31.12.2023., s time da je to razdoblje smanjeno sklapanjem Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama kolektivnog ugovora od 28.10.2021., tako da se navodi da se taj Kolektivni ugovor sklapa za razdoblje do 31.10.2022.

29. U čl. 41 Kolektivnog ugovora (dalje: KU), koji je naprijed naveden, ugovoreno je da je poslodavac obvezan za božićne blagdane svakom zaposleniku isplatiti božićnicu u ukupnom bruto iznosu od najmanje 2.000,00 kn. U slučaju da nije bilo nedopuštenog otkaza tuženik bi tužitelju isplatio božićnicu kao što je isplatio i ostalim radnicima i to za 2018. godinu u iznosu od 2.000,00 kn bruto, što prema fiksnom tečaju konverzije 1,00 EUR = 7,53450 kn iznosi 265,45 EUR; za 2019., 2020. i 2021. u iznosu od 2.500,00 kn bruto, što prema fiksnom tečaju konverzije 1,00 EUR = 7,53450 kn iznosi 331,80 EUR; za 2022. godinu iznos od 3.300,00 kn bruto, što prema fiksnom tečaju konverzije 1,00 EUR = 7,53450 kn iznosi 437,99 EUR, odnosno ukupno 1.698,87 EUR. Tuženik nije dokazao da je u međuvremenu navedene iznose/iznos isplatio tužitelju s te osnove, pa je tužbeni zahtjev tužitelja s te osnove, postavljen u podnesku od 09.04.2025. sud prihvatio u cijelosti. Na prigodnu nagradu – božićnicu zatezne kamate teku od 20. prosinca godine u kojoj je božićnica trebala biti isplaćena s obzirom da se božićnica trebala isplatiti prije blagdana. Visina stope zatezne kamate na dosuđeni iznos božićnice propisana je čl. 29 ZOO-a.

30. U čl. 37 st. 1 i 2 navedenog KU propisano je da zaposleniku pripada pravo na jednokratni dodatak na plaću (regres) za korištenje godišnjeg odmora u bruto iznosu od najmanje 1.700,00 kn. Taj dodatak isplaćuje se najkasnije do 30. lipnja za tekuću godinu. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. proizlazi da bi od ostalih materijalnih prava, tužitelju u utuženom razdoblju bio isplaćen i regres za razdoblje od 2018. do 2022. godine u visini od 225,63 EUR, s time da je tužitelju isplaćen regres za 2018., pa on u tužbenom zahtjevu potražuje isplatu regresa za 2019., 2020., 2021. i 2022. godinu. S obzirom da tužitelj ima pravo na taj dodatak temeljem KU, te da tužitelju nije isplaćen regres za naprijed navedeno razdoblje, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u kojem potražuje isplatu bruto iznosa od 902,52 EUR, jer tuženik nije dokazao da je isplatio tužitelju to materijalno pravo u utuženom razdoblju. Na dosuđene godišnje iznose regresa teku zatezne kamate i to od 01.07. za tekuću godinu, što znači za 2019. godinu od 01.07.2019. iznos od 225,63 EUR, te na isti način i za 2020., 2021. i 2022. godinu. Visina stope zatezne kamate na dosuđene iznose regresa propisana je čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126,21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO).

31. U čl. 38 naprijed navedenog KU propisano je da radnik ima pravo na jubilarnu nagradu za neprekidne godine rada kod poslodavca, te se između ostalog navodi da za 35 godina rada ima pravo na jubilarnu nagradu u visini od 6.750,00 kn. To pravo tužitelj je ostvario u 2020. godini. Tuženik nije dokazao da je tužitelju isplatio jubilarnu nagradu za 35 godina rada kod poslodavca. Slijedom navedenog, a imajući u vidu izračun financijskog vještaka iz nalaza i mišljenja (Tabela 2), sud je s te osnove dosudio tužitelju traženi iznos od 895,59 EUR, koji predstavlja konvertirani iznos iznosa od 4.000,00 kn neto i pretpostavljeni iznos od 2.750,00 kn bruto, a prema fiksnom tečaju konverzije 1,00 EUR = 7,53450 kn. Tužitelj bi 23.07.2020., da nije bilo nezakonitog otkaza, navršio 35 godina radnog staža. Na dosuđeni iznos jubilarne nagrade teku zatezne kamate od 24.08.2020. do isplate. Visina stope zatezne kamate na dosuđeni iznos jubilarne nagrade propisana je čl. 29 ZOO-a.

32. S obzirom na čl. 45. st. 1. i 2. u svezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 i drugi), te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05 i drugi), plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada pa tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, pa je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja ("izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak"), u dijelu u kojem se odnosi i na naknadu plaće i na prigodnu nagradu – božićnicu i na jednokratni dodatak na plaću regres i na jubilarnu nagradu.

33. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

34. Tužitelja je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška, odnosno potraživao je trošak prema troškovniku koji prileži spisu na str. 163.

35. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, pa mu je tuženik dužan nadoknaditi prouzročene parnične troškove.

36. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi ukupno 119.553,36 €. Tužitelju je priznat slijedeći trošak: sastava tužbe u visini od 900 bodova; za sastav obrazloženih podnesaka od 16.03.2024. i 09.04.2025., za svaki po 900 bodova; za sastav podneska od 11.12.2024. 25 bodova; za zastupanje na ročištima od 10.06.2024. i 03.06.2025., za svako po 900 bodova. Kada se naprijed navedeno zbroji dobije se iznos od 4525 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 9.050,00 €. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 2.262,50 €. Tužitelju je u cijelosti priznat trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u visini od 250,00 €. Sveukupno je tužitelju priznat trošak ove parnice u iznosu od 11.562,50 €.

37. Tužitelj je na dosuđeni trošak potraživao zatezne kamate na koje ima pravo temeljem odredbi čl. 67. st. 3 u vezi s čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12, 93/14 i 73/17) pa je njegov zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 25. lipnja 2025.g. pa do isplate, po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126,21, 114/22, 156/22, 155/23).

38. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

U Zagrebu, 25. lipnja 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja, odvj. Dubravka Rajić iz Zagreba

- pun. tuženika. odvj. iz OD Čačić & partneri iz Zagreba