Broj: Pp - 1168/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

PREKRŠAJNI ODJEL

Ul. Svetog Teodora br.02

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu tog suda Ljiljani Božina kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marijane Borić kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice ŽB, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( NN 67/08, 48/ 10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), rješavajući po prigovoru okrivljenice na obavezni prekršajni nalog Općine Medulin, Upravni odjel za komunalnu izgradnju i održavanje, pod brojem Klasa:

340-02/24-01/0857 Ur.broj: 2163-27-02-1-1/9-25-6 od dana 06. lipnja 2025. godine, temeljem članka 94. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona ( NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18,114/22 ), dana 25. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Temeljem članka 244. stavka 2. Prekršajnog zakona,

I - prihvaća se dijelom prigovor okrivljenice ŽB, r. Ž, od oca S, rođene dana **.**.1972.. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanke Hrvatske, prekršajno nekažnjavane,

-te se preinačuje obavezni prekršajni nalog u pogledu odluke o kazni na način da se sukladno članku 37. stavku 3. točki 1. Prekršajnog zakona, okrivljenici izriče novčana kazna u iznosu od 60,00 ( šezdeset /00 ) eura

II Temeljem članka 33. stavka 10., a u svezi sa člankom 34. stavkom 1. Prekršajnog zakona, okrivljenica je dužna platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti /uručenja presude.

Ako u roku koji joj je određen za plaćanje kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena ( čl.152. st.3. PZ).

III U ostalim se dijelovima obavezni prekršajni nalog potvrđuje.

IV Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, okrivljenica se oslobađa nadoknade troškova žalbenog postupka iz čl.138. st.2. toč.3b Zakona, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Općina Medulin, Upravni odjel za komunalnu izgradnju i održavanje, pod brojem Klasa:

340-02/24-01/0857 Ur.broj: 2163-27-02-1-1/9-25-3 dana 12. svibnja 2025.godine, izdala je obavezni prekršajni nalog za okrivljenicu ŽB, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojim ju je proglasila krivom i kaznila novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura i obvezala na naknadu troškova postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura,

2.-što u ostavljenom roku od 15 dana od dana uručenja Obavijesti o počinjenom prekršaju Klasa: 340-02/24-01/0857 Ur.broj: 2163-27-02-1-1/9-24-2 izdanog 12. studenog 2024. godine, a koji je uručen 21. studenog 2024. godine, u ovaj Upravni odjel, kao vlasnik/ korisnik vozila [registarska oznaka], nije dostavila vjerodostojan podatak o identitetu osobe kojoj je dala na upravljanje vozilo reg. oznake [registarska oznaka], kojim je počinjen prometni prekršaj zaustavljano ili parkirano na nogostupu dana 18. rujna 2024.god., u 09,27 sati u Općini Medulin, Centar u blizini kućnog broja 227, čime je 07. prosinca 2024.godine počinjen prekršaj iz čl.229. st. 3. kažnjiv čl.229. st.7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

3. Okrivljenica je podnijela dopušteni i pravodobni prigovor u kojem obrazlaže razloge zbog kojih je parkirala vozila na opisanom mjestu. Izjavljuje da je za taj prekršaj platila kaznu.

Predlaže da se prigovor prihvati.

4.Prigovor je djelomično osnovan.

5.Ocjenjujući prigovor okrivljenice te obavezni prekršajni nalog, ovaj sudac utvrdio je kako izdavatelj naloga nije povrijedio propis iz članka 239. stavka 1. i stavka 4. Prekršajnog zakona, kojim se određuju opći uvjeti za izdavanje obaveznog prekršajnog naloga, a da okrivljenica u prigovoru ne poriče činjeničnu tvrdnju tužitelja, već je obrazložila činjenice koje se odnose na drugi događaj od onog iz optužbe, sa drugačijim činjeničnim i pravnim osnovom i drugim zaštitnim objektom, zbog čega ne postoji povezanost između tih činjenica sa odlučnim činjenicama iz optužbe iz kojeg proistječe zakonsko obilježje djela. Okrivljenica nije priložila dokaze o činjenicama koje se odnose na terećeni prekršaj ( čl.242. st.3. PZ).

6. Razmotrivši dokaze koji se podnose u prilogu obaveznog prekršajnog naloga, ovaj sudac našao je da spisu preleži dokaz iz kojeg proizlazi da je dana 21. 11. 2024.godine ( list br. 11. spisa), okrivljenici kao vlasnici vozila izvršena osobna dostava Obavijesti o počinjenom prekršaju s obrascem za dostavljanje podataka o vozaču ( čl. 146. st.4. PZ), a da u ostavljenom roku od 15 dana od izvršene dostave, okrivljenica nije dostavila tražene podatke , kako to normira članak 229. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i kako to jasno i nedvosmisleno proizlazi iz sadržaja pravilno dostavljene Obavijesti.

7.Članak 229. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( NN 70/19-114/22) normira obvezu vlasnika, odnosno osobe kojoj je vozilo povjereno, da je dužna na zahtjev policijskog službenika, ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka 4. ovoga Zakona, dati vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a pritom se dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje, dok svako protivno postupanje vlasnika vozila, odnosno osobe kojoj je vozilo povjereno čini prekršaj kažnjiv stavkom 7.ovoga članka za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 660,00 do 1990,00 eura.

7.1. Sudac upućuje okrivljenicu na obvezu koja je za nju proizlazila iz članka 229. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa o cestama, a o čemu je svoju ocjenu dao i Ustavni sud Republike Hrvatske, u Rješenju od dana 23. prosinca 2014.godine, navodeći da citiranu pravnu normu treba sagledati u svjetlu izmjena i dopuna ZSPNC-a koje su učinjene 2013. godine (ZID ZSPNC-a/13), jer je 1. srpnja 2013. Republika Hrvatska ušla u punopravno članstvo Europske unije.

7.1.1. U tom smislu je u članku 1. ZID-a ZSPNC-a/13 navedeno da se ZSPNC-om u pravni poredak Republike Hrvatske prenose direktive Europske unije, uz ostale i Direktiva 2011/82/EU, pobliže opisana u točki 9. obrazloženja ovog rješenja.

7.1.2. Ustavni sud u svom Rješenju podsjeća na usporedivu (u bitnim elementima istovjetnu) praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) u slučaju kada je podnositelj zahtjeva, registrirani korisnik motornog vozila prigovarao da mu je prisilom na davanje informacije o punom imenu i adresi vozača koji je u trenutku prekoračenja dopuštene brzine vožnje (dakle, prometnog prekršaja) vozio to motorno vozilo povrijeđeno pravo na šutnju (right to remain silent) te da je povrijeđena zabrana prisiljavanja na samooptuživanje (the privilege against self-incrimination).

7.1.3. U predmetu P i H protiv Ujedinjenog Kraljevstva (presuda, 29. lipnja 2007., zahtjevi br. 15809/02 i 25624/02, § 57.) ESLJP primjećuje da je - u okolnostima tog slučaja - traženje podatka o vozaču motornog vozila stavljeno u kontekst posebne dužnosti registriranog korisnika motornog vozila da pruži informaciju o vozaču koji je to motorno vozilo vozio u određenim okolnostima. Pri tome ESLJP posebno naglašava da svi oni koji imaju motorna vozila ili upravljaju njima znaju da se čineći to podvrgavaju režimu pravnih propisa koji nije ustanovljen zato što su vlasništvo ili vožnja automobilima privilegij ili širokogrudnost koje je odobrila država nego zato što posjedovanje i korištenje automobilom ( kao i npr. puškom) mogu uzrokovati ozbiljnu povredu.

7.1.4. ESLJP ističe da se za osobe koje imaju motorno vozilo i njime upravljaju može smatrati da su prihvatile određene odgovornosti i obveze kao dio pravnog režima u vezi s motornim vozilima, a u pravnom okviru Ujedinjenog Kraljevstva te odgovornosti u slučaju sumnje u počinjenje prometno cestovnog prekršaja uključuju obvezu da obavijeste vlasti o identitetu vozača koji je tom prilikom upravljao vozilom.

7.2. Članak 25. stavak 1. Prekršajnog zakona, propisuje da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kada je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje.

7.3. Članak 84. Prekršajnog zakona, utvrđuje pretpostavku okrivljenikove nedužnosti istaknute i u čl.28. Ustava Republike Hrvatske, kojom se krivnja mora dokazati u postupku, a teret dokaza nalazi se na tužitelju.

7.4. Članak 88. stavak 1. Prekršajnog zakona propisuje da je sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist.

7.5. Članak 89. stavak 1. Prekršajnog zakona, propisuje da je Sud dužan postupak provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje svih nepotrebnih radnji i troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava što pripadaju strankama i sudionicima u postupku.

8.Ocjenjujući dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju, logički ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, sudac je stekao potrebno i čvrsto uvjerenje da je u potpunosti i istinito utvrđeno činjenično stanje i da je tužitelj dokazao djelo, a da je okrivljenica kriva za prekršaj iz nehaja.

9.Ispitujući odluku o kazni koja je izrečena za prekršaj sudac je utvrdio kako obrazloženje prigovora sadrži razloge koji su za okrivljenicu naročito olakotni, osobito cijeneći činjenicu da je za primarni prekršaj zbog kojeg je pozvana dostaviti podatke o osobi koja je upravljala vozilom propisana novčana kazna u iznosu od 30,00 eura ( čl.82. st.4. ZSPC ) pa se novčana kazna izrečena u granici posebnog minimuma ukazuje nerazmjernom težini terećenog prekršaja i društvenoj opasnosti djela, posebno jer iz primarnog prekršaja nije proizašla štetna posljedica, kao i to da ne proizlazi dosadašnje kažnjavanje počiniteljice, pa je prema načinu postupanja okrivljenice, pobudama počinjenja djela, njezinoj krivnji i izostanku štetne posljedice, ostvareno nepravo po svojoj naravi lakše prirode, slijedom čega je stekao uvjerenje da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od propisane, zbog čega je odmjerio kaznu ispod donje granice propisane za taj prekršaj, smatrajući da i tako izrečena kazna nalazi opravdanje u općoj svrsi kažnjavanja, odnosno da je i na taj način izrečena novčana kazna dovoljan izraz društvenog prijekora počiniteljici zbog ostvarenog neprava i da se njezin odabir u konkretnom predmetu ukazuje pravednim, svrhovitim i odvraćajućim.

10.Troškovi postupka temelje se na članku 239. stavku 4. Prekršajnog zakona, a čini ih paušalna svota troškova za izdavanje prekršajnog naloga do 26,54 eura, dok je troškova žalbenog postupka iz čl.138. st.2. toč.3b Prekršajnog zakona, ovaj sudac oslobodio okrivljenicu, u cijelosti.

11.Temeljem članka 244. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

Presuda se dostavlja izdavatelju obaveznog prekršajnog naloga, okrivljenici i za spis.

U Puli, 25. lipnja 2025.godine

Zapisničar

Sudac

Marijana Borić

Ljiljana Božina

Protiv presude nije dopuštena žalba ( čl. 244. st. 3. PZ).