Posl.br. P-854/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

I

RJEŠENJE

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Petroneli Jakobušić, u pravnoj stvari tužitelja TĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Slaven Šoša, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, koje zastupa punomoćnik LĆ iz Žurići partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne glavne rasprave zaključene dana 03. lipnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 25. lipnja 2025.godine

presudio je

I Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke i da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu koji je ovjeren po javnom bilježniku Nikši Viđenu posl.br. OV 12147/04 od 08. studenog 2004.g. u dijelu kojim je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne stope sukladno jednostranoj odluci, a koju odluku korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru potvrđuje, kao i u dijelu u kojem je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka – CHF.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenljivoj kamatnoj stopi, iznos od 3.041,80 EUR-a skupa a zateznim kamatama koje se obračunavaju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12. 2022.g. koju kamatnu stopu utvrđuje i objavljuje HNB, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3postotna poena do 31. prosinca 2023.g., a od 1.siječnja 2024.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od 21. siječnja 2016.g., pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju iznos od 213,23 EUR.

riješio je

I Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva iz podneska od 14. svibnja 2025. godine.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 2.850,00 eura sa zateznom kamatom po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je sa tuženikovim prednikom Nova banka d.d. zaključio 05. studenog 2004. godine ugovor o kreditu, za iznos kredita 22.950,00 CHF, ovjeren pred javnim bilježnikom Nikši Viđenu OV-12147/04 od 08. studenog 2004. Navodi da je po sklopljenom ugovoru o kreditu plaćao mjesečne anuitete koji nisu uvijek iznosili kako je bilo predviđeno odredbama ugovora o kreditu već su se povećavali zahvaljujući nepoštenim ugovornim odredbama o jednostranoj promjeni kamatne stope od strane tuženika kao i nezakonito ugovorenoj valutnoj klauzuli. Ukazuje da je u kolektivnom sporu pokrenutom od strane potrošača-Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka (među kojima je i tuženik) donesena pravomoćna sudska presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014.koja je i u odnosu na tuženika presudila da je način promjene kamatne stope ništetan s obzirom da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, odnosno bez posebnog pregovaranja o istome. Također ukazuje da je donesena pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koja je i u odnosu na ovdje tuženika presudila da je ugovaranje valutne klauzule u CHF ništetno jer tuženik prilikom zaključenja ugovora nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim za zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF. Smatra da tužiteljevo potraživanje predstavlja razliku između iznosa anuiteta kojeg je stvarno plaćao i iznosa anuiteta kojeg bi plaćao da mu tuženik nije nametnuo te ništetne odredbe,te da je visinu tužbenog zahtjeva odredio sukladno dokumentaciji koju posjeduje, a predlaže od tuženika zatražiti dokumentaciju koju posjeduje vezanu za predmetni pravni odnos. Predlaže provesti financijsko vještačenje na okolnost utvrđenja razlike izvršenih pretplata po osnovi nepošteno ugovorenih odredbi, a nakon čega zadržava pravo precizirati tužbeni zahtjev.Ukazuje i da je proveo konverziju kredita temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju, kao i da sukladno čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača odluka o zaštiti kolektivnih interesa obvezuje i ostale sudove pa predlaže utvrditi da ne proizvode pravne učinke i da su ništetene odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojem je određeno pravo banke izvršiti primjenu kamatne stope sukladno jednostranoj odluci, a koju odluku je korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru i potvrđuje, kao i u dijelu u kojem je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka CHF, te isplatu iznosa od 15.036,62 kune (1.995,70 eura) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da se protivi tužbenom zahtjevu iz tužbe u cijelosti. Predlaže prekinuti postupak do okončanja revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2017. Prigovora zastaru predmetnog potraživanja jer je postupak pokrenut tek 11. lipnja 2019. i ako bi ista bila kvalificirana kao tražbina s osnove naknada štete, tražbina povremenih davanja ili kao tražbina iz stjecanja bez osnove. Navodi da se utvrđenja iz parnice "potrošač" ne mogu primijeniti na konkretan predmet i smatra da je u svakom pojedinom sporu potrebno dokazati postojanje svih onih pretpostavki na kojima je zasnovana presuda Visokog trgovačkog suda. U odnosu na navode o nepoštenosti valutne klauzule u CHF ističe da je ista jasna, lako uočljiva i razumljiva pa ne može biti predmetom ocjene poštenosti, te da se sama tužiteljica bila dužna informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze. Ističe da tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. Također ističe da tuženik unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. U odnosu na navode o nepoštenosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika ukazuje da je u vrijeme sklapanja ugovora kao i danas izrekom predviđena mogućnost pregovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, te pravni osnov za promjenu kamatnih stopa kod tuženika predstavljale su odredbe samih ugovora o promjenjivosti kamatne stope i načinu promjene, interni akti tuženika, te ostale isprave i podnesci tuženika,te da je netočno da je tuženik donosio proizvoljne odluke s kojima tužitelj nije niti mogao biti upoznat,te da je tuženiku bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju vrijednosti određene odlukom o kamatama banke što je interni akt tuženika i dostupan svima. Navodi da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi jasna i uočljiva i razumljiva pa njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije dopušteno utvrđivati, niti su uzrokovali postojanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana,te nije protivna načelu savjesnosti i poštenja. Osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, te navodi da s obzirom da tužitelj potražuje razliku između početno ugovorenih mjesečnih obroka i kasnije naplaćenih anuiteta jer sama činjenica eventualne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ne znači da bi se trebala primijeniti fiksna kamatna stopa tijekom cijelog razdoblja otplate kredita.

3. Tuženik podneskom od 18. svibnja 2022. godine u bitnome navodi da je predmetni kredit konvertiran u kredit sa valutnom klauzulom u eurima temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine, te da je tužitelj prihvatio ponudu banke i sklopio Dodatak 1 Ugovoru o kreditu kojim je od strane banke utvrđena i preplata, a kojim je tužitelj pristao da se izjednači s potrošačem koji je od prvog dana koristio kredit s valutnom klauzulom u eurima i koji je pristao da se eventualne preplate koriste za namirenje budućih anuiteta po eur- otplatnom planu. Navodi i da Dodatak 1 ima značaj novog pravnog posla.Tuženik istim podneskom navodi da u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva ističe i ističe prigovor radi prebijanja s iznosom preplate od 7.231,85 kuna utvrđenim u Dodatku 1 Ugovora o kreditu sa kamatama koje teku od 20. siječnja 2016. godine pa do isplate, donijeti odluku o prijeboju i odbiti zahtjev tužitelja.

4. Tužitelj podneskom od 27. svibnja 2022. godine u bitnome osporava zastaru tražbine navodeći da je zastara prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu za zaštitu kolektivnih interesa, te koja je počela teći iz početka od 13. lipnja 2014. godine. Osporava i osnovanost tražbine iz prigovora radi prebijanja jer da osnova i visina nisu dokazani. Smatra da unatoč konverziji potrošač zadržava pravo na punu restituciju koju mu jamče propisi koji reguliraju zaštitu potrošača, te da pristajanje na konverziju ne znači i odricanje na punu restituciju i povrat stečenog.

8. Konačno, tužitelj podneskom od 14. svibnja 2025. specificira tužbenih zahtjev sukladno Nalazu i mišljenju vještaka i Dopuni 1. i 2., te toč. I zahtijeva utvrđenje ništetnih odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope kao i odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, toč. II potražuje s osnove ništetne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli ukupan iznos od 3.041,80 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, toč. III iznos od 213,23 eura, s osnove preostalih zateznih kamata (nakon izvršenog prijeboja) i toč. IV troškove postupka.

9. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to:

- ugovor o kreditu broj 041105461968SF od 05. studenog 2004. (l.s.9-14)

- promet po računu od 30. svibnja 2019. (l.s. 15-29)

- promet po računu od 01. siječnja 2014. do 19. siječnja 2016. (l.s.30-33)

- amortizacijski plan od 08. studenog 2004. (l.s.34-38)

- obavijest o naplati interkalarne kamate od 09. studenog 2004. (l.s.39)

- obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate od 30. svibnja 2019. (l.s.40- 47)

- potvrda o iznosu pretplate po konvertiranom kreditu od 19. siječnja 2016. (l.s.73)

- Dodatak br. 1 ugovora o kreditu br. 151109069140 novi broj, (041105461968 stari broj ) (l.s.74-78)

- Nalaz i mišljenje vještaka od 05. rujna 2024. (l.s.127-159)

- Dopuna nalaza i mišljenja vještaka od 27. siječnja 2025. (l.s.168-175)

- Dopuna nalaza i mišljenja vještaka od 16. travnja 2025. (l.s. 184-185).

10. Sud je saslušao tužitelja TĆ na ročištu od 04. ožujka 2024. i saslušao vještakinju za računovodstvo i financije Smiljanu Čučuković radi davanja usmenog Nalaza i mišljenja.

11. Sud nije provodio daljnje dokaze koji su predlagani, već ih je, u smislu odredbe članka 292. stavka 4. ZPP-a u vezi s člankom 220. stavkom 2. ZPP-a, kao nepotrebne odbio jer su predloženi na okolnosti koje sud, na temelju već provedenih dokaza, smatra dovoljno utvrđenim ili na okolnosti koje nisu sporne ili nisu od utjecaja na rješavanje predmeta spora. Iz istih razloga nije posebno cijenio ni preostale izvedene dokaze.

13. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik imali sklopljen predmetni Ugovor o kreditu, te da je sklopljen Dodatak 1. Ugovoru o kreditu.

14. Među strankama je sporno je li odredba Ugovora o kreditu kojom je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne stope sukladno jednostranoj odluci ništetna, je li ništetna odredba u kojem je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka, je li tuženik u obvezi vratiti tužitelju ono što je temeljem takvih ugovornih odredbi primio odnosno je potraživanje tužitelja u zastari, kao i je li konverzijom kredita tužitelj konačno uredio svoja prava i obveze iz tog ugovornog odnosa, te je li osnovan prigovor radi prebijanja iznosa preplate utvrđenog u konverziji kredita.

15. Iz stanja spisa proizlazi:

- da su tužitelj, kao korisnik kredita i prednik tužene banke (Nova banka d.d. S) kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu 05. studenog 2004. godine. kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 22.950,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB važećem za CHF na dan korištenja kredita s namjenom za adaptaciju obiteljske kuće na vrijeme od 15 godina koji kredit se tužiteljica obvezala platiti kroz 180 mjesečnih anuiteta,

- da je ugovorena kamatna stopa od 5,39 % godišnje s time da je ona promjenjiva u skladu i vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje,

- da je tuženica u nekoliko navrata za vrijeme otplate povećavala kamatnu stopu te se mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu što je dovelo do povećanja mjesečnih anuiteta,

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj:

Revt-249/14 od 9. travnja 2015., a u odnosu na ugovorenu valutu CHF presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.

- da je izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženica, odnosno njezin prednik, u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. listopada 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31 prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tuženica odnosno njezina prednica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima

- da naprijed navedena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu na temelju članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14 - dalje u tekstu: ZZP/14) obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika dok je člankom 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati da naprijed navedena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu na temelju članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14 - dalje u tekstu: ZZP/14) obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika dok je člankom 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati,

- da u pojedinačnom sporu banke imaju pravo dokazivati da je potrošač tijekom pregovaranja bio upoznat s posljedicama ugovaranja valute švicarski franak uz koju se vezala glavnica i kamata za trajanja kreditnog odnosa, ali da tuženica nije predlagala dokaze saslušanjem svojih djelatnika koji su sudjelovali od strane banke u sklapanju predmetnog ugovora na okolnost da je tužitelj u vrijeme sklapanja osnovnog ugovora znao i mogao znati za rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak i za rizik vezan uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu kao i procijeniti sve posljedice koje bi takve odredbe mogle imati i utjecati na visinu otplate kredita dok iz iskaza tužitelja proizlazi da ga kod sklapanja ugovora o kreditu nitko u banci nije upozorio na mogućnost značajnog rasta CHF i kamate, pa imajući u vidu navedeno zaključuje da se obvezujući učinak pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača primjenjuje u ovom postupku jer se radi o potrošačkom ugovoru sastavljenom po tuženici na unaprijed pripremljenom tipskom ugovoru i u vrijeme obuhvaćenom tom pravomoćnom presudom i koje i koje odredbe su imale za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana u vidu povećanja kamatnih stopa i znatnog povećanja anuiteta zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu,

- da iz iskaza tužitelja TĆ u bitnome proizlazi da je podigao kredit 2004. godine zbog adaptacije obiteljske kuće na način da napravi svoj stan. Te da se odlučio za banku tuženika jer je već bio klijent u toj banci i to mu je bilo najjednostavnije. Raspitivao se koji bi mu kredit bio najpovoljniji te se pokazalo da je kredit sa valutnom klauzulom u CHF nešto povoljniji i s obzirom na njegovu kreditnu sposobnost i s obzirom na kamatu koja je niža od kredita sa valutnom klauzulom u eurima, pa se i odlučio za kredit sa klauzulom u CHF. Navodi da mu nije baš bilo jasno što znači promjenjiva kamatna stopa. U banci mu nisu ništa posebno objašnjavali koji su to elementi koju mogu utjecati na promjenu kamatne stope a niti objašnjavali rizike vezane za tečaj u CHF. Tekst ugovora je već unaprijed bio pripremljen u banci i nije imao mogućnost pregovaranja u vezi odredbi kredita, te on nije niti tražio od banke da bi pregovarao o kojoj odredbi od kredita, samo mu je bilo važno da dobije kredit. Također u vezi spornih odredbi kredita nije mu ništa objašnjavao javni bilježnik kod koga je ugovor o kreditu solemniziran. Banka ga jest obavještavala o promjeni kamatnih stopa pisanim putem. Kredit je podigao na vrijeme od 15 godina a početna rata mu je iznosila oko 800,00 kuna, te je rasla sve do 1.200,00 kuna mjesečno. Kredit je do 2015. godine otplaćivao po toj povećanoj mjesečnoj rati, te je 2016. sklopio aneks ugovora, te je ugovor prebačen u ugovor sa valutnom klauzulom u eurima. U aneksu ugovora utvrđena je i pretplata 7.231,85 kuna koje je kasnije korištena od strane banke za umanjenje mjesečne rate, ali ne zna točno s koje osnove je ta pretplata bila obračunata. Nadalje navodi da je po tom dodatku kredit u cijelosti isplaćen iste godine. Navodi da jest pročitao ugovor o kreditu, ali nije baš razumio sve odredbe, ono što je razumio je bio iznos kredita koji će dobiti i mjesečni anuitet i da se nije savjetovao u vezi odredbi ugovora koje mu nisu jasne odgovara da nije jer je bio usredotočen na to da dobije kredit i da krene u adaptaciju stana za stanovanje. Navodi i da nije bio svjestan rizika sklapanja ugovora "sa promjenjivom kamatnom stopom" jer da je bio svjestan da će mu rata toliko porasti sigurno ne bi takav ugovor sklopio. Obavijesti o promjeni kamatne stope jest pročitao ali nije išao u banku povodom toga se posebno raspitivati jedino ga je zanimalo koliko će se povećati rata kredita. Iskazuje i da u vrijeme sklapanja ugovora nije bio vlasnik obrta niti član nekog trgovačkog društva.

- da je tuženik tijekom postupka istaknuo prigovor radi prebijanja za iznos od 7.231,85 kuna (959,83 eura) utvrđen u postupku konverzije kredita Dodatak 1. Ugovora o kreditu i potvrdi o iznosu preplate po konvertiranom klreditu,

- da je u Nalazu i mišljenju od 05. rujna 2024.godine vještakinja financijske struke Smiljana Čučković izračunala iznos pretplate kamate u odnosu na početnu stopu od 5,39 % te da iznosi 623,81 euro, a da preplata tečaja u odnosu na početni tečaj iznosi 1.757,24 eura.

- da je Dopunom Nalaza i mišljenja, te Dopuni od 27. siječnja 2025. godine i Dopuni od 16. travnja 2025. godine obračunala i zatezne kamate koje teku od dana plaćanja svake preplate kamate do konverzije te koja iznosi 528,23 eura i zatezne kamate s osnove tečajne razlike i koje iznose 644,83 eura.

- da je vještakinja je izvršila i prebijanje tražbine tužitelja sa iznosom utvrđenim u konverziji od 7.231,85 kuna (959,83 eura) i to po redu uračunavanje iz čl. 171. ZOO-a namirujući prvo zatezne kamate, te da je utvrdila da je preostali iznos zatezne kamate 214, 23 eura (koji nije prebijen), te iznos preplate kamate i tečaja 3.041,80 eura odnosno ukupno 3.255,03 eura. Vještakinja je dala tabelarni prikaz razlika s obje osnove, obračune zateznih kamata i prikazala iznos preplate u konverziji, kao i datume isplate. Na provedeno vještačenje stranke nisu imale primjedbi ni prigovora, pa ga je sud u cijelosti prihvatio kao objektivnog, obrazloženog i izrađenog u skladu s pravilima struke.

16. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno Nalazu i mišljenju i Dopunama. Tako uređeni tužbeni zahtjev sadržava i povećanje tužbenog zahtjeva (prvotni zahtjev je glasio na isplatu 15.063,62 kuna (1.995,70 eura), a konačni zahtjev na isplatu 3.255,03 eura (3.041,80 eura+213,23 eura).Tuženik se nije protivio povećanom tužbenom zahtjevu, nego se upustio u raspravljanje po istom.

17. Ovaj sud smatra da je predmetna preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama sukladno čl.190. st.3. ZPP-a, a tako i Vrhovni sud RH u zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. studenoga 2021. "U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.".

18. Sud je u cijelosti prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev, kao osnovan.

17. Odredbe Ugovora o kreditu koje su jasne i razumljive te odmah određene i primjenjive u smislu kamatne stope, su po ocjeni ovog suda kamatna stopa od 5,39 % godišnje, kao stopa koja je jedina jasno određena. To su parametri koji su bili jasni i potpuni i o kojima je tužitelj kao potrošač jasno informiran jer se radi o konkretnim parametrima. U odnosu na navode tuženika ističe se da stranke jesu ugovorile promjenjivu kamatnu stopu, ali pri tome nisu na valjani način odredile kriterije promjene iste. Tužitelj kao potrošač uopće nije jasno i potpuno informiran o rasponu kretanja kamatne stope, pa da bi isti pristao na takvu cijenu i način mijenjanja iste. U situaciji kada je jedini ugovoreni parametar, kao jasan i potpun kriterij, ugovorena određena stopa isti predstavlja osnovu potraživanja stranaka, a sud nije ovlašten ugovorni odnos stranaka regulirati na način da sam određuje kriterije i elemente ugovora, a koji nisu ugovoreni između stranaka, što bi predstavljala situacija u kojoj bi sud određivao kamatnu stopu prema kriterijima koji nisu sastavni dio ugovora o kreditu.

18. Slijedom prethodno utvrđenog, sud nalazi da su odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope i o valutnoj klauzuli ništetne i protivne odredbi članka 81. stavak 1. i 2. ZZP-a budući da je tuženik prilikom ugovaranja promjenjive katne stope i valutne klauzule u švicarskim francima propustio informirati tužitelja u cijelosti o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke koja bi bila utemeljena na potpunoj obavijesti tijekom pregovora a i kasnije u vezi sa zaključenjem samog Ugovora o kreditu, zbog čega smatra da su odredbe o valutnoj klauzuli korištene protivno svrsi čime su izazvale neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, te da je navedeni Ugovor sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama čime je tužitelj, kao potrošač, stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku pa zaključuje da su te odredbe ništetne. Iz iskaza samog tužitelja TĆ proizlazi da mu u banci nisu ništa posebno objašnjavali koji su to elementi koju mogu utjecati na promjenu kamatne stope a niti objašnjavali rizike vezane za tečaj u CHF, da je tekst ugovora unaprijed bio pripremljen u banci i nije imao mogućnost pregovaranja u vezi odredbi kredita, te on nije niti tražio od banke da bi pregovarao o kojoj odredbi od kredita.

19. Člankom 323. stavak 1. i 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) regulirane su obveze ugovornih strana u slučajevima ništetnosti ugovora ili djelomične ništetnosti, pa je tako propisano da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakonom što drugo nije određeno.

20. Na obveze ugovorne strane koja je dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetnog ugovora primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove (članak 1111. ZOO). Ugovorna strana čija imovina je prešla u imovinu stjecatelja ima pravo na restituciju.

21. Ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO), te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO). Dakle, ništetne odredbe ugovora o kreditu, nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi.

22. Sud EU je u presudi broj: C-452/18 zauzeo stajalište da se potrošač (korisnik kredita) mogao nagoditi i dogovoriti s davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi pod uvjetom da su potrošaču bili poznati u cijelosti svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora, cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.

23. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona, a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

24. Tužitelj i dalje ima pravo na restituciju i ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz odredbi ZIDZPK/15 proizlazi da bi mu to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO-a. Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi, pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača, a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.

25. Polazeći od stajališta Suda Europske unije (Sud EU) izraženog u predmetima C-452/18 i C-118/17 ovaj sud je mišljenja da konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer aneksom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana jer ni odredbama ZID ZPK-a, a ni aneksom Ugovora izrekom nije naveden način rješavanja posljedica ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli. Protivno shvaćanju tuženika ovaj sud smatra da tužitelj sklapanjem Aneksa ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZIDZPK/15 nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu, koje potraživanje valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije.

26. U konkretnom slučaju tužitelj je, dakle, stekao pravo na restituciju preplaćenih svota s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule zbog ništetnosti tih odredbi u ugovoru o kreditu, pa je odlučeno kao u toč. I, II i III izreke presude.

27. Preplata utvrđena konverzijom kredita u valutu EUR u biti predstavlja djelomično ispunjenje tuženikove obveze po osnovi ništetnih odredbi, a kako je tuženik pored glavnice dugovao i zatezne kamate koje teku od preplate svakog pojedinačnog iznosa do dana konverziji time su namirene kamate jer sukladno odredbi članka 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) kada dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica, sve kako je to obračunala vještakinja u svom Nalazu i mišljenju, te Dopunama.

28. Sukladno čl. 214. st. 1. do 3. ZOO-a zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze te da se sud neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao. Čl. 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

29. Istaknuti prigovor zastare potraživanja nije osnovan. Naime, podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu (čl. 502. a ZPP-a) o kojoj je odlučeno presudom poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.godine, prema stavu ovog suda zastarni rok je prekinut u smislu odredbe čl. 338. ZOO-a. Obzirom se radi o postupku koji je pravomoćno okončan tek 13. lipnja 2014.godine, isti rok je sukladno odredbi čl. 392. st. 1. i st. 3. ZOO-a, počeo od tada iznova teći za potraživanja isplate po osnovi ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi.Također, za utvrđenja vezana za valutnu klauzulu rok je počeo teći od odluke VTS RH Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine.

30. U konkretnom slučaju tužitelj je predmetni postupak pokrenuo 11. lipnja 2019. godine odnosno prije isteka nanovo započetog tijeka općeg zastarnog roka od pet godina iz čl. 225. ZOO-a koji se primjenjuje za tražbine stečenog bez osnove.

31. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 1115. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, dalje:ZOO-a) kojom je propisano da se kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kao dan početka tijeka zakonske zatezne kamate utvrđen je dan kad je tužitelj preplatio dužni iznos budući je tuženik nepošten od dana stjecanja tog iznosa. Naime, ocjena je ovog suda da je tuženik od trenutka stjecanja, odnosno od trenutka uplate anuiteta koje je sam obračunao primjenom ništetnih odredbi ugovora znao ili morao znati da nema pravo na isplatu istih. Visina zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT). Sukladno određeno postavljenom zahtjevu tužitelja i konačno postavljenoj vrijednosti predmeta spora od 3.255,03 eura:za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženih podneska od 14. svibnja 2025. i 22. svibnja 2025., za svako po 100 bodova (Tbr 8/1 OT), za pristup na ročišta 19. svibnja 2022., 08. rujna 2022., 26. siječnja 2023., 04. ožujka 2024., 23. siječnja 2025., 14. travnja 2025., 03. lipnja 2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), 1000 bodova, uz vrijednost 1 boda od 2,00 eura, ukupno 2.000,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a, 2.250,00 eura.Na navedeni iznos valjalo je priznati i plaćeni trošak vještačenja u iznosu od 600,00 EUR, sveukupno 2.850,00 eura. (toč. II izreke rješenja)

33. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl.151. st.3. ZPP-a dosuđene i zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude do isplate (toč. II izreke rješenja).

U Dubrovniku, 25. lipnja 2025.godine

Sutkinja

Petronela Jakobušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju, putem punomoćnika

- tuženiku, putem punomoćnika

* Fiksni iznos tečaja 1 EUR = 7.53450 kuna