REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj Povrv-170/2021-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u parničnom predmetu tužitelja/protutuženika SG, kao vl. građevinskog obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andreju Bašoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika/protutužitelja VRDOLJAK d.o.o., Rijeka, Antuna Gustava Matoša 7, OIB: 64055455068, zastupanog po punomoćniku Igoru Bezjaku, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Matković i Igor Bezjak u Rijeci, radi isplate/naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja/protutuženika i punomoćnika tuženika/protutužitelja, objavljene 25. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Velibora Panjkovića sa sjedištem u [adresa], poslovni broj OVRV-7889/2020 od 8. siječnja 2021., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku/protutužitelju VRDOLJAK d.o.o., Rijeka, Antuna Gustava Matoša 7, OIB: 64055455068, isplatiti tužitelju/protutuženiku SG, kao vl. građevinskog obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 42.711,2 kn/5.664,61 EUR[1] zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida citirani platni nalog u dijelu u dijelu u kojem je naloženo tuženiku/protutužitelju naknaditi tužitelju/protutuženiku trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.442,47 kn/324,17 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika/protutužitelja koji glasi:

„ I. Nalaže se tužitelju/protutuženiku SG, kao vl. građevinskog obrt [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku/protutužitelju VRDOLJAK d.o.o., Antuna Gustva Matoša 7, Rijeka, OIB: 64055455068, isplati novčani iznos od 70.173,75 kn/9.313,66 EUR uvećan za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od 13. listopada 2020. pa do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2. ZOO-a (NN 35/05.), odnosno eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena do dana 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po kamatnoj stopi koja je propisana Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužitelju/protutuženiku da tuženiku/protutužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

IV. Nalaže se tuženiku/protutužitelju VRDOLJAK d.o.o., Rijeka, Antuna Gustava Matoša 7, OIB: 64055455068, naknaditi tužitelju/protutuženiku SG, kao vl. građevinskog obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 4.213,78 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja/protutuženika za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba tužitelja djelomično povučena za iznos od 9.887,15 kn/1.312,50 EUR sa zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Velibora Panjkovića sa sjedištem u [adresa], poslovni broj OVRV-7889/2020 od 8. siječnja 2021., naloženo je tuženiku (ovršeniku) isplatiti tužitelju (ovrhovoditelju) iznos od 52.567,12 kn/6.976,86 EUR zajedno sa zateznom kamatom te troškovima ovršnog postupka u iznosu od 2.442,47 kn/324,17 EUR.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor kojim osporava osnovanost platnog naloga i rješenja o ovrsi u cijelosti, kao i postojanje duga, navodeći da nema nikakvih dospjelih i nepodmirenih dugovanja spram tužitelja s bilo koje osnove. Također, navodi da je nesporno da je tužitelj za tuženika izvodio zidarsko konstruktivne radove prilikom izgradnje dvojnog objekta na česticama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali da su stranke poslovale na način da se sve plaćalo po privremenim situacijama, slijedom čega da je na navedeni način tuženik tužitelju podmirio sve troškove. Obzirom na praksu stranaka, tuženik osporava postojanje duga posebno iz razloga jer iz rješenja o ovrsi kojem prileže računi tužitelja nije razvidno temeljem kojih je pruženih usluga tužitelj zaračunao ukupno dugovanje, a koje navodno ima spram tuženika. Slijedom iznijetog, tuženik drži odlučnim istaći kako dostavljeni računi ne ispunjavaju uvjete iz odredbe čl. 31. Ovršnog zakona pa da se isti ne mogu smatrati vjerodostojnom ispravom podobnom za ovrhu. Ujedno, osporava i dio rješenja o ovrsi kojim je određen trošak tužitelju.

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-170/2021-2 od 26. travnja 2021. stavljeno je izvan snage ranije citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprve u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj/protutuženik (dalje: tužitelj) je istaknuo da su stranke 16. kolovoza 2019., sklopile dva ugovora o izvođenju građevinskih radova i to ugovor o građenju, kojim je ugovoreno izvođenje građevinskih radova polugrađene više obiteljske zgrade (B) na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za koju je naručitelj ovdje tuženik izradio glavni projekt izvođenja br. projekta 02/2018 te ugovor o građenju, kojim je ugovoreno izvođenje građevinskih radova polugrađene više obiteljske zgrade (A) na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za koju je naručitelj, ovdje tuženik, izradio glavni projekt izvođenja, br. projekta 02/2018. U odredbi čl. 4. predmetnih ugovora stipulirana je odredba plaćanja izvedenih građevinskih radova u rokovima i iznosima koje je tužitelj dogovorio sa tuženikom, temeljem privremenih situacija ovjerenih od nadzornog inženjera, a koje je tuženik dužan platiti u roku sedam dana po primitku pojedinog računa. Ono što je nesporno, jest da tuženik uplate nije izvršavao sukladno ugovorenom roku po okončanoj situaciji, te su slijedom toga ostala dugovanja po računima u ukupnom iznosu 52.567,12 kuna. Svi predmetni računi dostavljeni su tuženiku neposredno ili putem e-maila, a što tužitelj dokazuje izvodom poslanog e- maila, kao i SMS porukama kojima je tužitelj više puta pozivao tuženika na plaćanje istih. Uzgred rečeno, u građevinskom dnevniku, kao niti neposredno tužitelj nije upozoren da bi na građevinama postojali materijalni nedostatci, a što bi eventualno bio razlog neplaćanja računa. Obzirom da tuženik osporava količine izvedenih radova, tužitelj predlaže građevinsko vještačenje kojim će se utvrditi isto, također predlaže da se službenim putem od porezne uprave pribavi podatak je li tuženik tražio odbitak pretporeza. Na koncu tužitelj ističe kako je građevina građena sukladno projektu i sukladno Posebnim uzancama o građenju, a obzirom da je tuženik građevinu počeo koristiti prije njezinog završetka tužitelj se poziva na čl. 105. st. 2. Posebnih uzanci o građenju koji navode Ako je naručitelj prije primopredaje počeo koristiti građevinu ili dio građevine koji predstavlja funkcionalnu cjelinu, smatra se da je primopredaja izvršena danom početka korištenja.

5. Tuženik/protutužuitelj (dalje: tuženik) je 25. svibnja 2021. podnio protutužbu u kojoj je naveo da je tuženik s tužiteljem poslovno surađivao i prilikom ugradnje dimnjaka na istim nekretninama, odnosno na dvojnom objektu na česticama k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je za tuženika bio dužan ugraditi četiri dimnjaka, dva na nekretnini A i dva na nekretnini B. Nakon što je tužitelj završio sa ugradnjom dimnjaka, društvo DIMNJAČAR d.o.o. je na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu, Odluke o obavljanju dimnjačarskih poslova i utvrđenog stanja dimnjaka na dan 2. srpnja 2020. izdao nalaze kojima se ne odobrava korištenje dimnjaka za sva četiri ložišta na predmetnim nekretninama. Iz nalaza koje tuženik dostavlja da je vidljivo kako dimnjaci nisu izgrađeni sukladno uputama za montažu niti jednog poznatog proizvođača dimnjaka te kako su spojevi elemenata dimovoda loše popunjeni te nisu zaglađeni, a priključci su izvedeni neuredno i nepravilno te je stanje dimovoda označeno je kao opasno. Nadalje, u nalazima je navedeno kako je dimnjake prije daljnje upotrebe potrebno sanirati na adekvatan način. Tuženik je obavijestio tužitelja o nedostacima dimnjaka, no kako tužitelj nije ispravio nedostatke, tuženik je morao angažirati drugog izvođača koji je obavio radove rušenja dimovodne cijevi, kako bi iste zamijenio novima, odnosno kako bi dimnjaci bili u funkciji. Navedeno je prouzročilo tuženiku trošak u iznosu od 70.173,75 kn. Slijedom navedenog, predlaže usvojiti protutužbeni zahtjev te tužitelju naložiti isplatu iznosa od 70.173,75 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 13. listopada 2020. pa do isplate.

6. U odgovoru na protutužbu tužitelj je osporio navode iste, navodeći da je sve radove koji su predmet ove protutužbe izvršio sukladno pravilima struke te da nedostatci koje navodi tuženik su fiktivne naravi, obzirom da nije provedeno osiguranje dokaza niti je tuženik notificirao nedostatke tužitelju, kao niti nadzornom inženjeru. Nadalje, ističe kako mu tuženik prije no što je ustao ovom protutužbom, nije niti ponudio da predmetne skrivene nedostatke otkloni, a što je morao prema općim pravilima Zakona o obveznim odnosima. Ističe kako mu ranije nije dano do znanja da bi postojali skriveni materijalni nedostatci dimnjaka, niti u jednom obliku, usmeno niti pismeno, obzirom da su mu tek protutužbom dostavljeni nalazi iz kojih proizlaze navodni skriveni nedostatci dimnjaka. Također, navedeni nedostatci nisu evidentirani niti navedeni u građevinskom dnevniku, niti se ne nalaze notificirani u primopredajnom zapisniku, iz čega proizlazi kako nije niti mogao znati za iste. U završnom izvješću glavnog nadzornog inženjera CG dipl. ing., od 20. svibnja 2021. navedeno je u toč. 6. kako su tijekom izvođenja radova na zgradi vršena ispitivanja ugrađenih materijala i pribavljeni dokazi ugrađenog materijala, postignutoj kvaliteti radova, građevinskih proizvoda i opreme. Zgrada je izvedena tako da ispunjava sve bitne zahtjeve za zgrade i druge uvjete propisane Zakonom o gradnji, tehničkim propisima i drugim propisima donesenim na temelju Zakona o gradnji, uvjetima glavnog projekta, te drugim uvjetima propisanim posebnim propisima koji su od utjecaja na bitne zahtjeve za zgradu. Nadalje glavni nadzorni inženjer u toč. 7. izjavljuje da je zgrada građena sukladno

Građevinskoj dozvoli KLASA: UP/I361-03/18-01/30, URBROJ: 2170/1-13-02-18-8/VL od 12. listopada 2018. Nadalje posebne uzanca o građenju in concreto broj 105. navodi: Ako je naručitelj prije primopredaje počeo koristiti građevinu ili dio građevine koji predstavlja funkcionalnu cjelinu, smatra se da je primopredaja izvršena danom početka korištenja. Obzirom je tužitelj građevinu krenuo koristiti ranije to se uzima kao dan primopredaje. Također, da navodnih nedostataka nije bilo, proizlazi i iz činjenice kako nadzorni inženjer nije postupio sukladno odredbi čl. 8. Pravilnika o načinu provedbe stručnog nadzora građenja, obrascu, uvjetima i načinu vođenja građevinskog dnevnika te o sadržaju završnog izvješća nadzornog inženjera koji navodi kako u provedbi stručnog nadzora građenja, nadzorni inženjer određuje način otklanjanja nedostataka. Iz istog proizlazi kako nadzorni inženjer nije tuženiku izdao nalog niti odredio način otklanjanja nedostataka, ovo obzirom da ga niti tužitelj nije obavijestio o istima. Budući da je nesporno kako je tužitelj za skrivene materijalne nedostatke saznao puno ranije što proizlazi iz nalaza društva Dimnjačar d.o.o., sve nakon prijema građevine, to ističe prigovor zastare sukladno odredbi čl. 605. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kojim je normirano da je obveza tužitelja bila o skrivenim nedostatcima obavijestiti izvođača, projektanta ili osobu koja obavlja nadzor bez odgode, a najkasnije u roku od jednog mjeseca otkad je nedostatak utvrđen, inače gubi pravo da se na nedostatak pozove. Obzirom na navedeno, nesporno je kako je tužitelju protekao navedeni rok za isticanje materijalnih nedostataka. Nadalje, tužitelj tužbi prilaže račun IG, kao vl. trgovačko uslužnog obrta za plinske instalacije, [obrt] kojima opravdava tužbeni zahtjeva i radove u iznosu cijene 70.173,75 kn. Međutim, uvidom u predmetne stavke računa 73/POSL2/1-2020, proizlazi kako su u istome iskazane cijene i usluge poput montaže i puštanja u pogon bojlera, dakle specifične radnje koje ne spadaju u opis poslova građevinske struke već iste predstavljaju specijalizirane radnje koje moraju obaviti osobe koje posjeduju specifična znanja i vještine te adekvatne licence, a koje tuženik nije ovlašten izvoditi. Stoga, tužitelj ističe kako predmetni radovi u navedenom računu nisu ugovoreni između parničnih stranaka što proizlazi i iz troškovnika građevinskih radova. Slijedom prethodno iznesene argumentacije, tužitelj navodi da je iznos potraživanja ovom protutužbom paušalan, ovo obzirom da radove naplaćene računom tužitelj nije niti ovlašten izvoditi, dok se u odnosu na materijalne nedostatke dimnjaka poziva na prigovor zastare.

7. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-170/2021-6 od 27. svibnja 2021. određeno je da će se odvojeno raspravljati o protutužbi tuženika VRDOLJAK d.o.o., Rijeka protiv tužitelja SG, kao vl. građevinskog obrta [obrt], [adresa], radi isplate iznosa od 70.173,75 kn te se razdvojeni postupak vodi pod novim poslovnim brojem P-259/2021, dok je raspravnim rješenjem ovoga suda poslovni broj P-259/2021 na ročištu održanom 21. rujna 2021. predmet poslovni broj P-259/2021 spojen na predmet poslovni broj Povrv-170/2021, radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

8. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica sud je u tijeku postupka izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priležeću spisu, proveo dokaz saslušanjem svjedoka CG, DG, BG, tužitelja SG i zastupnika po zakonu tuženika LG, a na okolnost utvrđenja količine izvedenih radova je proveo građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ivanu Vučemilu, dipl.ing. građevine.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.,84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, dok protutužbeni zahtjev tuženika nije osnovan.

10. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 52.567,12 kn/6.976,86 zajedno sa zateznom kamatom s osnove računa kao vjerodostojne isprave i to za uslugu izvođenja zidarsko konstruktivnih radova prilikom izgradnje dvojnog objekta na česticama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je predmet protutužbenog zahtjeva tuženika zahtjev za isplatom iznosa od 70.173,75 kn/9.313,66 EUR zajedno sa zateznom kamatom, a koji iznos je tuženik platio drugom izvođaču radi otklanjanja navodnih nedostataka nastalim prilikom ugradnje dimnjaka na predmetnim nekretninama.

11. Nije sporno da su stranke 16. kolovoza 2019. sklopile dva ugovora o izvođenju građevinskih radova i to ugovor o građenju, kojim je ugovoreno izvođenje građevinskih radova polugrađene više obiteljske zgrade (B) na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te ugovor o građenju, kojim je ugovoreno izvođenje građevinskih radova polugrađene više obiteljske zgrade (A) na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Također, nije sporno da su parnične stranke poslovno surađivale i prilikom ugradnje dimnjaka na predmetnim nekretninama, odnosno na dvojnom objektu na predmetnim česticama, budući je tužitelj za tuženika bio dužan ugraditi četiri dimnjaka, dva na nekretnini A i dva na nekretnini B. Nadalje, nije sporno da je društvo DIMNJAČAR d.o.o. na temelju utvrđenog stanja dimnjaka 2. srpnja 2020. izdao nalaze kojima se ne odobrava korištenje dimnjaka za sva četiri ložišta na predmetnim nekretninama.

12. Međutim, sporna je osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, odnosno je li tuženik dužan platiti tužitelju utuženi iznos od 52.567,12 kn, obzirom da isti tvrdi da je nejasno na koje usluge se potraživanje tužitelja odnosi te je sporna količina izvedenih radova, kao i visina tužbenog zahtjeva.

13. Također, sporna je osnovanost osnove protutužbenog zahtjeva, odnosno osnovanost istaknutog prigovora prekluzije tužitelja, odnosno odlučna činjenica je li tuženik uopće obavijestio tužitelja o skrivenim nedostacima dimnjaka te je sporno da li je tuženik tužitelju omogućio da iste otkloni, kao i visina istog.

14. Uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu, a koju je sud prihvatio kao vjerodostojnu, konkretno u ugovore o građenju zaključenim 16. kolovoza 2019. između tužitelja kao izvođača i tuženika kao naručitelja, (list 26-31 spisa), sud utvrđuje da je predmet istih izvođenje građevinskih radova polugrađene više obiteljske zgrade (B) na k. č. br. [katastarska čestica], k.o. i više obiteljske zgrade (A) na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], prema projektu i troškovniku, koji su sastavni dio ugovora. Nadalje, odredbom čl. 3. je ugovoreno da će naručene građevinske radove naručitelj plaćati sukladno ponudbenom troškovniku, ne uključujući vrijednost ugrađenog materijala.

15. Uvidom u dostavljenu korespondenciju parničnih stranaka putem SMS poruka (list 65-71 spisa), sud utvrđuje da se stranke u periodu od kolovoza 2019. pa do travnja 2020. komunicirale glede realizacije ugovorenih radova, kao i da je tužitelj tuženika pozivao na uplatu.

16. Uvidom u račune tužitelja (list 7-9 spisa), sud utvrđuje da je iste izdao tužitelj tuženiku i to za izvršenu uslugu građevinskih radova na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], Srdoči, kao i da je u istima naveden datum izdavanja i datum dospijeća istih. Slijedom iznijetog, tuženikovu tvrdnju da računi ne udovoljavaju uvjetima iz odredbe čl. 31. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20), ovaj sud je ocijenio neosnovan jer je u istima jasno naznačen vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

17. Također, sukladno prijedlogu tužitelja, sud je dopisom od 21. rujna 2021. od nadležne porezne uprave zatražio podatak je li tuženik po utuženim računima koristio pravo na odbitak pretporeza, odnosno jesu li isti knjiženi u njegovim poslovnim knjigama. Slijedom traženog, nadležna porezna uprava je dopisom od 29. studenog 2021. (list 112 spisa) obavijestila sud da je tuženik knjižio navedene račune u knjigama URA/IRA za veljaču i travanj 2020. na način da je na istima primijenjen prijenos porezne obveze pa je primatelj isporuke (tuženik) dužan obvezu po navedenom računu iskazati u Obrascu PDV. Obračunan i iskazan PDV u navedenom obrascu porezni obveznik ima pravo odbiti u istom obračunskom razdoblju.

18. Prema odredbi čl. 221. b st. 1. ZPP-a ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže suprotno. Dakle, u ovoj pravnoj stvari ostvarena je (oboriva) presumpcija postojanja tužiteljeve tražbine. Iz navedenog proizlazi da je na tuženiku bio teret dokazivanja osnovanosti osporavanja te tražbine.

19. Iz iskaza tužitelja (list 113-115 spisa), proizlazi da je predmetne ugovore o građenju u kolovozu 2019. zaključio kao izvođač s tuženikom kao naručiteljem te da se radilo o radovima građevinske konstrukcije roh bau. Plaćanje za navedene radove je ugovoreno po jediničnim cijenama iz ugovornog troškovnika, odnosno punudbenim troškovnikom i po stvarno izvedenim radovima. Plaćanje je ugovoreno po privremenim situacijama te su za svaki objekt ispostavljene četiri privremene situacije i jednu okončanu i to iz razloga jer su objekti rađeni po dvije građevinske dozvole i svaki se nalazio na jednoj građevinskoj čestici. Dakle, za svaku situaciju ja ispostavljen račun, a u prilogu računa dostavljena je i situacija. Predmet ugovora bili su betonski, armirano betonski i zidarski radovi. Za vrijeme gradnje nije bilo nikakvih prigovora, prvi prigovori glede količine izvedenih radova uslijedili su tek kada je po završetku radova u ožujku 2020., slijedom čega je napravio dokaznicu mjera i predao ih tuženiku. Prigovor tuženika na dokaznicu mjera je bio da ne odgovaraju količine oplate. Ukupni iznos za svaki objekt je na kraju bio cca 300.000,00 kn, a preostali neplaćeni iznos je upravo utuženi iznos. Radovi su započeti u rujnu 2019., a završeni su u ožujku 2020. Na objektu je nadzor vršila gđa. OG, a tužitelj je sam vodio građevinske dnevnike, ukupno četiri građevinska dnevnika za oba objekta, koje je predao g. LG. Po završetku radova, tuženik nije spominjao dimnjake, već jednostavno nije htio platiti. Pokušavao je g. LG kontaktirati te su se jednom našli kod njega i jednom na objektu, ali on jednostavno nije htio platiti ove preostale račune. Slao mu je i poruku, ali se oglušio. Prije ovog spora nije čuo za nikakav problem s dimnjacima te smatra da bi bilo logično da ga je tuženik nazvao i obavijestio o grešci u dimnjaku, ali nikakvu obavijest niti od nadzora nije dobio. Jedino se sjeća da mu je g. LG u studenom 2020. u komunikaciji putem SMS poruka napisao otprilike "hvala tebi za dimnjake". Službene primopredaje nije bilo, a tužitelj je zapravo bio podizvođač tuženika koji je bio glavni izvođač i investitor tako da nije prisustvovao tehničkom pregledu. Što se tiče dimnjaka, tužitelj je radio samo zidarske radove, a materijal za ugradnju dimnjaka dao je tuženik. Odnosno tužitelj je umetnuo cijev i stavio tzv. schidl plašt, čiste zidarske radove, dok nije radio instalacije. Uvidom u predmetni račun izdanog od obrta [obrt] iskazuje da se u vezi sa radovima koje je on izvodio može dovesti samo montaža dimovoda, sve drugo da se radi o strojarskim radovima na daljnjim instalacijama, bojleru i sl., što nije bilo predmet njihovog ugovora. Također je iskazao da na navedeni način oduvijek radi te da nije bilo nikakvih reklamacija. Nakon što se dimnjak ugradio treba ishoditi atest, odnosno materijal mora imati atest, a to je obveza onoga tko daje materijal. Prije tehničkog pregleda dimnjačar mora doći pregledati dimnjak. Kada se tužitelju predočio račun kojeg je tuženik dostavio uz protutužbu, tužitelj je iskazao da isti nije nikada vidio te da mu nije poznato na što se isti odnosi. Izjavio je da nije radio instalacije već samo ugradnju schidlovog dimnjaka kojeg je dao tuženik. Tuženik da mu nikada nije reklamirao dimnjake niti mi je dao bilo kakav rok za otklanjanje eventualnih nedostataka, kao i da nije bilo nikakvog zahtjeva za naknadu troškova otklanjanja navodnih nedostataka.

20. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika LG, (list 115-117 spisa), proizlazi da je predmet ugovora bila izgradnja objekta A i B, odnosno da se radilo o dvojnom objektu. Tužitelj je izvodio radove na prvoj i drugoj etaži sa njegovim materijalom, slijedom čega je tužitelj imao samo ruke i potrošni materijal, odnosno oplatu, a sav ugradbeni materijal je bio njegov. Postojao je ugovorni troškovnik gdje je bila ugovorena jedinična cijena rada po m2, odnosno po ugrađenom betonu, željezo po težini, plus oplata tužitelja. Ponudbeni troškovnik je imao prilikom sklapanja ugovora te je isti pročitao i nakon toga potpisao ugovor. Ukupna vrijednost radova na oba objekta je bila ugovorena u vrijednosti od cca 600.000,00 kn. Problem je nastao u zadnjim situacijama odnosno računima te su sve ranije privremene situacije plaćene s time da ih tuženik nije potpisao, već ih je trebala potpisati OG kao nadzor, ali ih platio i time priznao. Međutim, okončana situacija je bila paušalna i nedefinirana, što je tužitelju dao do znanja nakon čega je isti napravio dokaznicu mjera za koju smatra da također nije bila u redu te pojašnjava da je tužitelj primjerice stavio obostranu cijenu za oplatu, a npr. zidovi imaju dvostranu oplatu, a ploča jednostranu pa smatra da je tužitelj sve računao po cijeni obostrane. Pored toga, tuženiku je dao daske za šalovanje, a on to nije uzeo u obzir u toj konačnoj računici. Trebali su se naći oko tog obračuna, ali nisu. Tuženik je iskazao kako je napravio svoj obračun, na način da je osobno utvrdio količine i za to je koristio podatke iz projekta, ali svoj obračun nije saopćio tužitelju. Pored navedenog, tužitelj je na gradilištu bio sve do lipnja 2020. sa svojom opremom i skelama. Taj sporni obračun nakon te dokaznice mjera iznosio je cca 38.000,00 kuna, nakon čega je uplatio još cca 10.000,00 kn, dok je ostalo osporio. Nije vratio sporne račune tužitelju jer su se dogovarali da će ih riješiti. Građevinske dnevnike tužitelj je predao nadzornom inženjeru i to je dugo oklijevao, dok se ne riješi to navodno dugovanje između nas, dok mu je dokaznicu mjera predao sa zadnjim računom negdje u ožujku ili travnju 2020. Tužitelju nije spominjao dimnjake u srpnju 2020. te su dimnjačari nakon što smo ih pozvali za ateste, rekli da su dimnjaci opasni i neupotrebljivi. Dakle, dokument od društva Dimnjačar d.o.o. je dobio u srpnju 2020., a to je dokument koji se inače traži prije tehničkog pregleda. Tehnički pregled bio je u siječnju 2021. Konzultirao se o sanaciji dimnjaka te je iskazao kako je bilo potrebno sanirati sva četiri dimnjaka. Zaključak društva Dimnjačar d.o.o. je bio da je dimovodna instalacija neispravno ugrađena, na snimkama se vidjelo višak silikona koji je curio od spajanja cijevi. Morao je angažirati obrt [obrt]. Tuženik je iskazao da se nije obratio, odnosno nije pitao tužitelja da popravi te dimnjake, kao i da je nemoguće da tužitelj navedeno popravi jer se tiče dimnjačarske struke. U računu obrta [obrt] stoji i montaža bojlera te navodi kako je točno da to nema veze s ovom sanacijom dimnjaka (stavka 11). Dakle, obrt [obrt] morala je razbiti keramičke cijevi koje je stavio tužitelj i stavila je cijevi od drugog materijala i od drugog dobavljača Vailand. Dakle, dimovodni kanal je skroz izmijenjen. U svojoj zadnjoj poruci putem mobitela 23. listopada 2020. zahvalio se tužitelju na dimnjacima i to je bilo sve od njihove komunikacije o dimnjacima, a prije ove protutužbe.

21. Iz iskaza svjedokinje CG, nadzornog inženjera (list 181-184 spisa), proizlazi da je bila jedan od nadzora na predmetnom objektu i to za građevinske radove. Pored nje, bili su još nadzor za strojarske i elektroradove, međutim ona je bila glavni nadzor, tako da je u svom izvješću obuhvatila izvješća strojarskog i elektroinženjera, a na temelju njihovih posebnih izvješća koje su joj predali. Na predmetnom objektu tužitelj je bio podizvođač dok je tuženik bio i izvođač i glavni investitor. Gradnja je bila negdje 2020. ili 2021. s time da je tehnički pregled bio u ožujku 2021. Ugovor o nadzoru sklopila je s ovdje tuženikom kao investitorom, kao što je i uobičajeno. U tijeku izvođenja radova nije bilo nikakvih problema, objekt je dobio uporabnu dozvolu. Ne zna ništa o primopredaji jer nije bila prisutna na primopredaji između tužitelja i tuženika, dok je bila na tehničkom pregledu. Poznato joj je da je između tužitelja i tuženika došlo do nesporazuma glede plaćanja. U početku je sve bilo dobro, a onda je došlo je do konflikta između stranaka. Na tehničkom pregledu bile su neke manje primjedbe u svezi parkirnih mjesta, ograde, okoliša, odnosno zaštite pokosa, ali se sve riješilo te je izdana uporabna dozvola. Spomenuti konflikt između stranaka nastao je nakon što je tužitelj dovršio radove, a prije tehničkog pregleda. Tužitelj je bio podizvođač i radio je građevinske radove na prvom i drugom katu, dok su prizemlje garaže, nulta i prva točka već bili dovršeni. Za dimnjake je nadležan inženjer strojarske struke, odnosno strojarski nadzor jer je to vezano za grijanje. Taj nadzor je vršilo društvo GPZ, ali o tim dimnjacima nema nikakvih saznanja. Završno izvješće glavnog nadzornog inženjera potrebno je za prijavu tehničkog pregleda i na samom pregledu, tako da ga je dostavila nadležnim službama, a i tuženiku odnosno g. LG. Građevinska knjiga nije bila vođena te ne zna kako su stranke utvrđivale izvedene količine, a nije niti vidjela ugovor između tužitelja i tuženika pa da bi znala kako su ugovorili plaćanje radova. Što se tiče građevinskog dnevnika koliko se sjeća, budući je tuženik bio i glavni izvođač, isti je vodio građevinski dnevnik, ali nije sigurna da li ga uopće potpisala, mislim da možda je na kraju. Uglavnom, obuhvatila ga je u završnom izvješću, i to na način da je glavni inženjer, a to je bila KG u svom izvješću navela te dnevnike, te je ona to prihvatila i napisala u svom izvješću. Ne sjeća se da li je u dnevnicima bilo ikakvih primjedbi na radove koje je izvodio tužitelj kao jedan od izvođača. Koliko joj je poznato, nisu se sastavljale privremene situacije, a niti okončane, u svakom slučaju, nije ih vidjela niti potpisivala, niti je sudjelovala na okončanom obračunu. Nije kontrolirala količine koje je izveo tužitelj, te kako je već iskazala, građevinska knjiga nije vođena, a te količine nije kontrolirala niti na jedan drugi način. Na licu mjesta kontrolirala je kvalitetu izvedenih radova, odnosno da li su isti izvedeni sukladno pravilima struke i sukladno projektnoj dokumentaciji, te svjedokinja iskazuje da je sve napisala u završnom izvješću, odnosno izjavljuje da su radovi izvedeni prema pravilima struke i projektu te je tako napisala u završnom izvješću i to je osobno utvrdila. Pregled radova koje je izveo tužitelj, vršila je na način da je dolazila na objekt. Na objektu je bila nekoliko puta mjesečno te smatra da je bitno da su radovi izvođeni u skladu s glavnim projektom.

22. Iz iskaza svjedoka PG, (list 188-190 spisa), proizlazi da je isti tehnički direktor u društvu Dimnjačar d.o.o. te da je njihove usluge naručio tuženik koji je imao nekoliko objekata. Nadalje je iskazao da ukoliko se pojavi problem da je uglavnom uvijek isti, a to je slučaj kada je dimnjak izveden sa keramičkim cijevima te ne bude dobro popunjen kitom na spojevima i zaglađen. U ovom slučaju je koliko se sjeća, također bio problem u tom popunjavanju i zaglađivanju spojeva na keramičkoj cijevi dimnjaka. Mi u tom slučaju napišemo da taj spoj nije izveden sukladno uputama proizvođača. Na tim spojevima treba dobro "zamazati", treba biti dobro spojeno jer inače postoji opasnost od propuštanja. Kada se svjedoku predoče nalazi na listu 81- 87 spisa, isti iskazuje da nisu imali dokumente od poznatog proizvođača dimnjaka pa su naveli da zahtijevaju tu dokumentaciju te da su utvrdili da su spojevi loše popunjeni i nisu zaglađeni i to za sva četiri dimnjaka. Nakon toga, odnosno nakon što su nedostaci otklonjeni, opet su izašli na objekt. Nedostaci su otklonjeni na način da je ubačena plastična cijev i tada je sve bilo u redu te je to jedini način kako se to može otkloniti kada je dimnjak već izveden te da je i inače lakše raditi dimnjake od plastičnih cijevi u odnosu na građevinsko izvođenje. Dodaje da postoji još jedna vrsta sanacije, a to je sa umetanjem inox cijevi, ali to je skuplja varijanta te drugih mogućnosti za sanaciju nema. Dakle, kada su utvrdili da su dimnjaci popravljeni, izdali su nalaz da su dimnjaci u redu. Te potrebne radove za tuženika je radio plinoinstalater S, konkretno BG, a za to je trebao i novi projekt kojeg je napravio GG.

23. Iz iskaza svjedoka NG, (list 193-194 spisa), proizlazi da ga je za sanaciju dimnjaka na objektu na Srdočima angažirao tuženik. Sjećam se da su porazbijali dimnjake, odnosno unutarnje dijelove dimnjaka. Naime, vanjski dio dimnjaka je betonska kocka i to nisu dirali, a unutra su keramičke cijevi koje su razbili. Tu sanaciju su napravili po nalogu društva Dimnjačar d.o.o. Pregled se vrši samo kamerom, a oni da navedeno nisu radili s obzirom da za to nisu ovlašteni. Keramičke cijevi ne idu van bez da ih se razbije. Umjesto keramike stavili smo fleksibilne plastične cijevi, radi se o originalnoj opremi od predmetnih plinskih bojlera. To su cijevi koje se upravo koriste za sanaciju, a izvorno se stavljaju te keramičke cijevi. Konkretno, iskazuje da su oni mijenjali te cijevi, a ostali su isti bojleri. Kada se svjedoku predoči račun br. 73 na listu 91 spisa, izjavljuje da je to račun kojeg je ispostavio za sanaciju, s time da su radove pod stavkom 1., 2. i 11., izveli neovisno o sanaciji, dok su sve ostale stavke vezane upravo za sanaciju. Taj račun ispostavio je ovdje tuženiku i isti mu je plaćen. Radove koje je on izveo u sklopu sanacije dimnjaka su instalaterski radovi, dakle ne radi se o armiranobetonskim radovima, te radove koje je on izveo ne rade građevinske firme, ali izvorno dimnjake postavljaju građevinari, uključujući keramičku cijev koju su morali razbiti.

24. Prije svega, ističe se da je prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja, sud iskaze gore navedenih svjedoka, a sve sukladno njihovim saznanjima, uzeo u obzir kao vjerodostojne, budući su isti međusobno suglasni. Također, obzirom na njihovu podudarnost te usklađenost s ostalim materijalnim dokazima te obzirom da isti ne proturječe, sud navedene iskaze svjedoka prihvaća u cijelosti.

25. Glede tvrdnje tuženika iznesene u prigovoru protv rješenja ovrsi da je nejasno na što se radovi odnosi, sud je istu ocijenio paušalnom i neosnovanom, budući da iz iskaza stranaka suglasno proizlazi da se radi o radovima građevinske konstrukcije roh bau, odnosno armiranobetonskim radovima na dvojnom objektu, kao i da je plaćanje za navedene radove ugovoreno po jediničnim cijenama iz ugovornog troškovnika, odnosno punudbenim troškovnikom i po stvarno izvedenim radovima. Nadalje, iz samog iskaza zastupnika po zakonu tuženika, sud je utvrdio da je tužitelj izvodio radove na prvoj i drugoj etaži sa njegovim materijalom te da je ukupna vrijednost radova na oba objekta bila ugovorena u vrijednosti od cca 600.000,00 kn. Ocjenom iskaza tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika, ovaj sud prihvaća kao vjerodostojan iskaze stranaka, obzirom su isti suglasni te jer ih potkrjepljuje i dokumentacija u spisu.

26. Budući da je tuženik u svom iskazu osporio količinu izvedenih radova od strane tužitelja, navodeći da je okončana situacija paušalna i nedefinirana, kao i da je dokaznica mjera sačinjena od strane tužitelja također upitna, sud je prihvatio tužiteljev dokazni prijedlog te je rješenjem od 24. siječnja 2023., kao i rješenjem od 11. listopada 2024., odredio izvođenje predloženog dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka građevinske struke Ivana Vučemila, dipl.ing. građevine, čija je zadaća bila da na temelju dokumentacije u spisu, kao i neposrednog opažanja utvrdi količinu stvarno izvedenih radova.

27. Na uviđaju na licu mjesta održanom 22. studenog 2024., (list 360-361 spisa), na kojem su bile prisutni osobno tužitelj i zastupnik po zakonu tuženika uz punomoćnike, stranke su suglasno izjavile da je nesporno da tužitelj nije izvodio radove na prizemlju već na prvom i drugom katu objekta. Također, su suglasno izjavile da je nesporno da je nosivi zid između dva objekta radio tužitelj na razini između prvog i drugog kata, kao i da je isti betonski. Odnosno, da je nesporno da je cijela jezgra stubišta betonski zid, kao i kompletan zid između dvije zgrade te sjeverni zid sobe od južnog stana. Zaključno, utvrđeno je da su kao armiranobetonski zidovi izvedeni zajednički nosivi zidovi između dviju zgrada, zidovi jezgre stubišta u obje zgrade i sjeverni zidovi soba na prvom i drugom katu obje zgrade.

28. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ivana Vučemila od 20. prosinca 2024., (list 363-373 spisa), u bitnome proizlazi da je na osnovu dostupnih podataka i izračuna sveukupna površina, odnosno količina oplate koja je korištena za izgradnju armiranobetonskih zidova na predmetnim objektima, a koje je izvodio tužitelj, iznosi 222,61 m2.

29. Podneskom od 23. siječnja 2025. tužitelj je istaknuo primjedbe navodeći da nalaz i mišljenje vještaka ne odgovara priloženoj dokumentaciji, slijedom čega nije jasno na temelju kakvog izračuna je vještak zaključio da sveukupna površina, odnosno količina oplate iznosi 222,61 m2.

30. Slijedom iznijetog, sudski vještak se podneskom od 4. veljače 2025. dodatno pisano očitovao (list 395-401 spisa) te je obrazložio da dostavlja novi izračun potrebne oplate za zidove koje je izvodio tužitelj i to u dvije varijante i to jednu bez uračunatih uzdužnih zidova u zapadnoj zgradi u kojoj sveukupna površina iznosi 533,89 m2 i druga sa uračunatim uzdužnim zidovima u zapadnoj zgradi u kojoj sveukupna površina iznosi 660,49 m2. Međutim, da li su ti zidovi izvedeni kao betonski od strane tužitelja, navodi da je moguće utvrditi samo probnim bušenjem ili ih učiniti nespornim.

31. Budući da je tuženik podneskom od 5. ožujka 2025. u cijelosti osporio nalaz i mišljenje vještaka, navodeći da dopuna nalaza i mišljenja ne obuhvaća pravilan izračun svih nespornih zidova, slijedom čega predlaže uzeti u obzir nalaz i mišljenje vještaka od 20. prosinca 2024., sud je proveo dokaz usmenim saslušanjem vještaka na ročištu održanom 10. lipnja 2025. (list 408-410 spisa). Iz iskaza vještaka, sud je utvrdio da je isti sačinio dvije varijante izračuna potrebne oplate za zidove koje je izvodio tužitelj i to opcije sa i opciju bez uračunatih uzdužnih zidova, a koji zidovi nisu spominjani na uviđaju, a isti se konkretno nalaze između dnevnog boravka i sobe, odnosno hodnika i kupaonice unutar stanova u zapadnoj zgradi. Po njegovom mišljenju uzdužni zidovi u statičkom smislu nisu armiranobetonski zidovi u jednoj zgradi, dok ih drugoj zgradi niti nema pa ostaje pri mišljenju da sveukupna površina iznosi 533,89 m2. Također je iskazao da je iz njegovog obračuna jasno da se obračun oplate za zajednički zid vršio samo jednom, odnosno da isti nije dupliciran. Na upit suda pod koju stavku ponudbenog troškovnika građevinskih radova bi spadao izračun potrebne oplate, vještak je iskazao da je tijekom gradnje došlo do usmenog dogovora o promjeni načina gradnje, slijedom čega zidovi nisu građeni kao zidani blok opekom nego kao armiranobetonski, stoga da u odnosu na ove zidove ne bi bio mjerodavan ponudbeni troškovnik.

32. Nakon usmenog saslušanja sudskog vještaka tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik ustrajao na svojim primjedbama iz podneska od 5. ožujka 2025., međutim isti nije predložio provođenje dopunskog ili novog građevinskog vještačenja. Upravo na ročištu održanom 10. lipnja 2025. zastupnik po zakonu tuženika je iskazao da je jedinična cijena za oplatu ugovorena u iznosu od 80,00 kn po m2, slijedom čega su stranke suglasno utvrdile da navedeni iznos predstavlja dogovorenu jediničnu cijenu za izvršene radove. Slijedom iznijetog, na predmetnom ročištu tužitelj je nakon saslušanja sudskog vještaka i suglasno utvrđene jedinične cijene za izvršene radove smanjio svoj tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukao tužbu te je isti uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje da mu tuženik na ime izvedenih armiranobetonskih radova isplati iznos od 5.664,61 EUR zajedno sa zateznom kamatom.

33. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvatio jer je isti sačinjen prema pravilima struke te je sudski vještak isti stručno, logično i objektivno obrazložio. Također, vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju, a potom i usmeno, detaljno, stručno i uvjerljivo odgovorio na postavljenu zadaću, kao i na pitanja i na primjedbe stranaka. Istaknutim prigovorima tuženik nije doveo u sumnju ova utvrđenja niti kompetencije vještaka, slijedom čega ovaj sud ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 261. st. 2. ZPP-a.

34. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, dodatnim očitovanjem vještaka te usmenom nalazu i mišljenju vještaka danog na ročištu održanom 10. lipnja 2025., ovaj sud utvrđuje kao odlučnu činjenicu da j na predmetnim objektima sveukupna površina, odnosno količina oplate koja je korištena za izgradnju armiranobetonskih zidova na predmetnim objektima, a koju je izvodio tužitelj iznosi 533,89 m2. Visinu tužbenog zahtjeva je sud utvrdio jednostavnim obračun, budući da su stranke suglasno utvrdile da je jedinična cijena za oplatu ugovorena u iznosu od 80,00 kn po m2 (533,89x80=42.711,2 kn).

35. Slijedom navedenog, sud je pozivom na odredbu čl. 9. i čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.668,75 EUR, te je pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave zajedno sa zateznom kamatom.

36. Na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskog odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. usvojen je zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke ove presude.

37. Glede protutužbenog zahtjeva, valja istaći da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 590. ZOO-a, jer se radi o ugovoru kojim se izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada i slično. Iako u tekstu novog ZOO-a je izostavljena izričita pravna kvalifikacija ugovora o građenju kao ugovora o djelu on je i dalje ostao vrsta ugovora o djelu, pa se i na taj ugovor primjenjuju odredbe o ugovoru o djelu, kao i odredba čl. 608. ZOO-a te je stavkom 1. tog članka propisano da naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni, i za to mu odrediti primjeren rok. Stavkom 2. istog članka je propisano da on ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga te je stavkom 3. propisano da ako uklanjanje nedostatka zahtijeva pretjerane troškove, izvođač može odbiti da ga izvrši, ali u tom slučaju naručitelju pripada, po njegovu izboru, pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora te pravo na naknadu štete.

38. Nadalje, prema odredbi čl. 604. ZOO-a naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim (uočenim) nedostacima bez odgađanja obavijesti izvođača. Ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen (zakonska presumpcija). Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli uočiti uobičajenim pregledom, osim ako je za njih znao a nije ih pokazao naručitelju. Ako se nakon primopredaje pokaže neki skriveni nedostatak koji se nije mogao uočiti uobičajenim pregledom djela, naručitelj se može na njega pozvati pod uvjetom da je o njemu obavijestio izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegovog otkrivanja. Kod trgovačkih ugovora to znači bez odgađanja (čl. 605. st. 1. ZOO-a).

39. U konkretnom slučaju, iz suglasnih iskaza stranaka, sud je utvrdio da zastupnik po zakonu LG nakon što je saznao za neispravnost dimnjaka i to 1. srpnja 2020. o navedenom uopće nije obavijestio tužitelja i to iz razloga jer je smatrao da se navedeno tiče dimnjačarske struke, slijedom čega je angažirao obrt [obrt] za sanaciju. Također, iz iskaza svjedoka ĆG, sud je utvrdio da radove koje je isti izveo u sklopu sanacije dimnjaka su instalaterski radovi, odnosno da se ne radi o armiranobetonskim radovima.

40. Dakle, ovdje se radi o prekluzivnim rokovima koji su strogi zakonski rokovi za poduzimanje određenih radnji uslijed čijeg propuštanja se gubi zahtjev i pravo na traženje odgovarajuće pravne zaštite. Prekluzija znači gubitak zahtjeva i subjektivnog prava zbog nepoduzimanja određenih radnji u propisanim zakonskim rokovima na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Prekluzivni rok je zakonom određeni protek vremena kojim istekom prestaje postojati, ne samo zahtjev nego i samo pravo, ako ga titular ne ostvari u tom roku. Prekluzija je u pojedinim elementima slična zastari pa ta dva pravna instituta imaju neka zajednička obilježja, ali nisu istovjetna.

41. Prema činjeničnom supstratu utvrđenom u postupku i navedenom u protutužbi, tuženik nije uopće pa tako niti u rokovima propisanim odredbom čl. 605. ZOO-a obavijestio izvođača, ovdje tužitelja, o uočenim nedostacima koje je naknadno sanirao o vlastitom trošku, slijedom čega je tužiteljev istaknuti prigovor prekluzije ocijenio osnovanim.

42. Cijeneći izvedene dokaze, sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovanost svog protutužbenog zahtjeva, odnosno da je nastupila prekluzija to je temeljem odredbi čl. 604. i čl, 605. ZOO-a te čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 7. st. 1. ZPP-a, odbio isti kao neosnovan i odlučio kao u toč. III. izreke ove presude.

43. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, i to na naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 324,17 EUR te na naknadu troškova parničnog postupka i to za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa), zatim za sastav obrazloženog podneska od 4. svibnja 2021., 10. listopada 2023., 30. listopada 2023. i 23. siječnja 2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.), za zastupanje na ročištu 21. rujna 2021., 30. studenog 2021., 10. ožujka 2022., 1. lipnja 2022., 21. rujna 2022., 7. studenog 2023., 10. listopada 2024., 22. studenog 2024. i 10. lipnja 2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1.), što ukupno iznosi 2.600,00 EUR, odnosno s uključenim PDV-om od 25 % (650,00 EUR) i ovršnim troškom, sveukupno iznosi 3.574,17 EUR.

43.1. Također, tužitelj ima pravo i na naknadu troškova predujma za građevinsko vještačenje od 24. siječnja 2023. u iznosu od 79,29 EUR, budući mu je rješenjem ovoga suda od 30. studenog 2023. izvršen povrat predujma u iznosu od 584,32 EUR, kao i na naknadu predujma za građevinsko vještačenje u iznosu od 457,18 EUR, a koji iznos također predstavlja razliku nakon preostalog salda, te na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 103,14 EUR, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18.) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.), što sveukupno iznosi 4.213,78 EUR.

43.2. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka nije osnovan, obzirom da se radi o troškovima koji nisu bili potrebni i opravdani za vođene predmetnog parničnog postupka i to za sastav podnesak od 9. ožujka 2022. i 10. listopada 2023., kojima isti dostavlja potrebu dokumentaciju radi provođenja građevinskog vještačenja, te obzirom da je parnični trošak tužitelja u iznosu od 11.038,12 EUR previsoko zatražen.

43.3. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da takav zahtjev tužitelj nije postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u toč. IV. izreke presude.

Napominje se da su novčani iznosi u odluci dvojno iskazani u valuti eura i kune, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.).

Rijeka, 25. lipnja 2025.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od petnaest dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).