- 1 -              Rev 1270/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1270/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Igora Periše predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. J. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Odvjetničkom uredu M. S.&I. H. S. u Z., protiv tuženika T. o. d.d. Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik N. K. odvjetnik u  Odvjetničkom društvu M.&K. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-7/2022-4 od 14. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2189/2019-102 od 15. travnja 2022., u sjednici održanoj 30. kolovoza 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda drugog stupnja je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

 

“I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„1.Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17.srpnja 2012. nije dopuštena te da radni odnos tužitelja nije prestao.

 

2. Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na posao product managera a kojem je radio prije nezakonitog otkaza u roku od 8 dana.

 

3. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, u roku od 8 dana.“

 

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku na ime parničnog troška iznos od 11.600,00 kuna u roku od 8 dana.“

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe 382.a Zakona o parničnom postupku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju preinačiti drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda ili je ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a njemu dosuditi parnični trošak i trošak sastava revizije.

 

3. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio tužiteljeve revizijske navode i predložio reviziju odbiti, a njemu dosuditi trošak sastava odgovora na reviziju.

 

4. Revizija je neosnovana.

 

5. Sukladno odredbi čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 24/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud je povodom tužiteljeve revizije ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Tužitelj je u reviziji, u okviru revizijskog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka naveo da su drugostupanjski i prvostupanjski sud počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer su obrazloženja nižestupanjskih odluka "nepromišljena, nedostatna i paušalna". Tvrdi da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 219., čl. 220. i čl. 250. ZPP jer je prvostupanjski sud propustio dati valjane razloge o (ne)relevantnosti dokaznog prijedloga (prometnog vještačenja). Osim toga, tužitelj u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi opširne činjenične navode kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključak sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

7. Suprotno navodima revizije pobijana drugostupanjska i prvostupanjska presuda su jasne, razumljive i sadrže razloge o odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u činjeničnom stanju utvrđenom provedenim dokazima. Stoga nije osnovan tužiteljev revizijski navod da su nižestupanjski sudovi tijekom postupka počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

8. Neosnovan je tužiteljev revizijski navod da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 219., čl. 220. i čl. 250. ZPP jer su stranke tijekom postupka iznijele činjenice i predlagale dokaze na kojima su temeljile svoje zahtjeve, odnosno kojima su pobijale navode i dokaze protivnika sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP, a sud je, sukladno ovlaštenju iz čl. 220. ZPP od predloženih dokaza izveo one dokaze koje je smatrao potrebnim izvesti radi odlučivanja odlučnih činjenica, pa tako i proveo prometno vještačenje sukladno odredbi čl. 250. ZPP.

 

9. U odnosu na tužiteljeve opširne navode kojima u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključke nižestupanjskih sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, dajući pritom vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba navesti da takvi prigovori po svojoj naravi predstavljaju činjenične prigovore, koje revizijski sud ne može uzeti u razmatranje s obzirom da prema odredbi čl. 386. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojeg je tužitelj podnio reviziju u ovom postupku.

 

10. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. srpnja 2012., zahtjev za utvrđenje da mu radni odnos nije prestao te zahtjev da ga tuženik vrati na posao product menagera na kojem je radio prije donošenja predmetne odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju.

 

11. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

 

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu product managera za razvoj proizvoda automobilskog osiguranja pri Uredu uprave,

 

- da je mu je tuženik odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. srpnja 2012. otkazao ugovor o radu zbog povrede radnih zadataka u obavljanju nadzora nad radom likvidatora/procjenitelja koje povrede je tuženik utvrdio na temelju Izvještaja o istrazi od 27. lipnja 2012.,

 

- da je odgovorna osoba tuženika za povrede koje se tužitelju stavljaju na teret saznala dostavom Izvješća SPORP-a sastavljenog 27. lipnje 2012., koje je dostavljeno upravi 3. srpnja 2012.,

 

- da je tužitelju odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu stavljeno na teret propuštanje nadzora nad radom procjenitelja Z. Z. i M. J. te likvidatora K. A., jer da je tužitelj bio zadužen izvršiti nadzor svih predmeta u kojima je šteta iznad 10.000,00 kuna do iznosa od 50.000,00 kuna,

 

- da je sam tužitelj vodio postupke procjene i likvidacije šteta 2010/15622 i 2010/15626 te je provedenim vještačenjem utvrđeno da je stvarna kalkulacija iznosa šteta bila manja od ispostavljenih računa Autoservisa N. K.,

 

- da je tužitelj morao kontrolirati račune Autoservisa N. K. je li obračunato 5% ugovorenog popusta na originalne dijelove na likvidiranim računima te jesu li dostavljeni računi autoservisa s cijenama dijelova u skladu s cijenama prema računalnom sustavu tuženika te je li do nesreće moglo doći na način kako je prikazano u prijavi štete,

 

- da u predmetima koje je tužitelj samostalno kontrolirao postoje znatna odstupanja u kalkulaciji šteta, dok u štetovnim spisima koje je kontrolirao, oštećenja na vozilima ne odgovaraju dinamici štetnog događaja te nije obračunat rabat, koje nepravilnosti predstavljaju osobito teške povrede radne obveze iz radnog odnosa propisane člankom 79. Pravilnika o radu tuženika i to neizvršavanje, nesavjesno i nepravovremeno izvršavanje radnih obveza te zloupotreba položaja ili prekoračenje ovlaštenja,

 

- da je tužitelj protiv tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu podnio zahtjev za zaštitu prava, nakon čega je zatražio sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa,

 

- da je tuženik tužitelju omogućio iznošenje obrane što je tužitelj i učinio iznošenjem pisane obrane,

 

- da je tuženik o namjeri donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu zatražio mišljenje sindikalnog povjerenika koji se nije očitovao na dostavljenu dokumentaciju, sudovi su kao neosnovan odbili tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 108. st. 1. i st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 82/12 - dalje: ZR) u vezi s čl. 111. st. 2. ZR, čl. 131. ZR i čl. 149. ZR ocijenivši da je tuženik, na kojem je bio teret dokaza u smislu odredbe čl. 131. st. 3. ZR, tijekom postupka dokazao da je pravovremeno donio odluku o otkazu ugovora o radu, da je postupak otkazivanja ugovora o radu zakonito proveo te da je dokazao postojanje opravdanog razloga za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju.

 

12. Tužitelj u reviziji u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava navodi da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 111. st. 1. ZR jer smatra da nisu postojale okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da prije otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, istoga pisano upozori na obvezu iz radnog odnosa i ukaže mu  na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. Također je naveo da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 112. st. 2. ZR je je tuženiku omogućio da naknadno kreira razloge za otkaz koje je onda podveo pod općenito obrazloženje odluke.

 

13. Prema ocjeni vijeća tužitelj u reviziji neosnovano navodi da su sudovi, odlučujući o dopuštenosti predmetnog izvanrednog otkaza ugovora o radu pogrešno primijenili materijalno pravo iz odredbi čl. 111. st. 1. ZR i čl. 112. st. 2. ZR. Naime, obveza poslodavca, propisana odredbom čl. 111. st. 1. ZR, da radnika pisano upozori na obvezu iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavke te povrede postoji u postupku kojeg poslodavac provodi prije otkazivanja u slučaju donošenja odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika, ali poslodavac takvu obvezu nema u postupku prije otkazivanja donošenjem odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Nadalje, u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je poslodavac, odnosno tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju u pisanom obliku u kojem je obrazložio razlog za donošenje te odluke, koji razlog je tijekom postupka detaljnije obrazložio.

 

14. Iako iz obrazloženja nižestupanjskih presuda proizlazi da su se sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku pozvali na odredbe Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13), to ne utječe na pravilnost primjene materijalnog prava u ovom postupku jer Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Narodne novine", broj 73/13) nisu sadržajno mijenjane mjerodavne odredbe ZR na temelju kojih je odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku. Prema tome, u ovoj pravnoj stvari nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

15. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

16. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 30. kolovoza 2023.