REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-362/2025-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dariu Partlu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja BŽ, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika ŽŽ, dipl.iur. (Su-150/18), 25. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002 isplatiti tužitelju OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 666,43 EUR bruto zajedno sa zateznom kamatom koja do 31.7.2015. godine teče po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržane u dosuđenom bruto iznos u od 666,43 eur, i to na:

- iznos od 6,44 EUR počevši od 16.4.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 EUR počevši od 16.5.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 EUR počevši od 16.6.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 EUR počevši od 16.7.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 EUR počevši od 16.8.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 EUR počevši od 16.9.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 EUR počevši od 16.10.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 EUR počevši od 16.11.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 EUR počevši od 16.12.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,81 EUR počevši od 16.1.2015. pa do isplate,

- iznos od 49,70 EUR počevši od 16.2.2015. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu 666,43 eura.

III. Nalaže se tuženiku Institut Ruđer Bošković Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002 naknaditi tužitelju OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.968,75 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.6.2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom ovog suda poslovni broj Pr-6850/2020 od 20.4.2021. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju za razdoblje od ožujka 2014. do siječnja 2015. iznos od 5.021,23 kn, bruto s naslova isplate dodatka za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima, u visini od 10% od osnovice za izračun plaće u javnim službama, koja pripada za radno mjesto skladišno-transportnog radnika, na kojem je tužitelj radio u utuženom razdoblju. Protiv navedene presude tužitelj je uložio žalbu, u dijelu koji se odnosi na parnični trošak, a ista je odbijena rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-583/2021 od 23.11.2021.

2. Tuženik je stavio prijedlog za ponavljanje postupka, a na ročištu 14.9.2022. sud je donio rješenjem kojim se dopušta ponavljanje postupka, nakon čega je, nakon što je nastavljen postupak, tuženik predložio je da se prekine s postupkom, zbog činjenice da je ukinuta presuda poslovni broj Pr-8589/2014, na kojoj se temelji presuda donesena u ovom predmetu, odnosno pravomoćna odluka koja će biti donesena u predmetu Pr-8589/2014 je prethodno pitanje za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj se suglasio s prekidom postupka te je sud donio rješenje o prekidu postupka 14.9.2022., te odlučio da će se isti nastaviti kada budu pravomoćno dovršen ovosudni postupak Pr-8589/2014, s obzirom na činjenicu da se u predmetu poslovni broj Pr- 8589/2014 odlučuje o zakonitosti odluke Vlade Republike Hrvatske o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22.10.2010., a navedena odluka je prethodno pitanje za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

3. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16194/2021 od 23.4.2024. (ranije poslovni broj Pr-8589/2014) utvrđeno je da je Odluka Vlade RH o otkazivanju KU-a za znanost i visoko obrazovanje od 22.10.2010., objavljena 30.12.2013. u Narodnim novinama broj 159/2013, nezakonita i nedopuštena (točka I. izreke), da je KU bio na snazi do 22.10.2014. (točka II. izreke) te je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju i umješaču parnični trošak. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-568/2024 od 15.10.2024., odbijena je žalba protiv citirane presude te je ista postala pravomoćna, stoga su se stekli uvjeti za nastavak postupka.

4. Tužitelj navodi u tužbi i tijekom postupka da je zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 07.05.2008. na radnom mjestu skladišno – transportnog radnika u Odsjeku za komercijalne poslove.

5. Čl. 54., 55., 56., 57. i 58. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10) propisano je pravo i visina dodatka na plaću za zaposlenike koji rade u posebnim uvjetima rada, odnosno onima koji su izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada.

6. Navedeni Kolektivni ugovor u cijelosti odgovara svojim sadržajem Kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanja (NN 101/02, Aneks NN 81/03, 203/03, Dodatak III – NN 28/06, Dodatak IV NN 11/08 i ispravak Dodatka IV NN 46/08).

7. Naprijed navedeni KU iz 2010. sklopljen je na razdoblje od četiri godine od dana potpisivanja (čl. 4. st. 1. KU-a), a 27. prosinca 2013. Vlada RH je Odlukom (NN 159/2013) isti jednostrano otkazala s otkaznim rokom od tri mjeseca, pozivajući se na bitno promijenjene gospodarske okolnosti iz čl. 4. st. 6. KU-a. Po isteku otkaznog roka od tri mjeseca, odnosno od 28. ožujka 2014., radnicima se više nisu isplaćivala materijalna prava iz KU-a, pa tako ni dodaci za posebne uvjete rada.

8. U tijeku postupka tužitelj navodi da je Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ustao tužbom protiv Odluke Vlade RH o otkazivanju KU-a, a Općinski radni sud u Zagrebu je presudom broj Pr-8589/14 od 29. siječnja 2018. nepravomoćno utvrdio da je otkazivanje predmetnog KU-a nezakonito. Županijski sud u Zagrebu je presudom posl.br. Gž R-700/18 od 4. prosinca 2018. potvrdio citiranu prvostupanjsku presudu, stoga je i pravomoćno utvrđena nezakonitost jednostranog otkazivanja predmetnog KU-a.

9. Nadalje, u tijeku postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Rev-2670/2019 od 25.5.2021. ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-700/2018, te presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8589/2014 od 29.1.2018. Međutim, u ponovljenom postupku, koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim broj Pr-16194/2021 (ranije Pr-8589/2014) ponovno je presudom utvrđeno da je Odluka Vlade RH o otkazivanju KU-a za znanost i visoko obrazovanje od 22.10.2010. nezakonita i nedopuštena te da je KU bio na snazi do 22.10.2014., a Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Gž R-568/2024 od 15.10.2024. odbio žalbu protiv te presude i potvrdio presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-16194/2021 od 23.4.2024. te je ista postala pravomoćna. Dakle, pravomoćnom sudskom odlukom je utvrđeno da je Odluka Vlade RH o otkazivanju KU-a za znanost i visoko obrazovanje od 22.10.2010. nezakonita i nedopuštena te da je KU bio na snazi do 22.10.2014.

10. Pravomoćnim utvrđenjem nezakonitosti jednostranog otkazivanja predmetnog KU-a radnici u sustavu znanosti i visokog obrazovanja stekli su pravo potraživati od poslodavca prava propisana tim KU-om u razdoblju u kojem bi bio na snazi da ga Vlada RH nije jednostrano otkazala. Predmetni KU vrijedio bi do 22. listopada 2014., budući je sklopljen 22. listopada 2010. te još dodatno tri mjeseca sukladno odredbi o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima odnosno na temelju čl. 199. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17).

11. Čl. 58. KU-a propisan je način utvrđivanja poslova s posebnim uvjetima rada i poslova s izvorima opasnosti, slijedom čega je tuženik 15. srpnja 2013. izradio popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, s podacima o zaposlenicima koji rade u posebnim uvjetima rada. Iz istog je razvidno da je radno mjesto tužitelja (radno mjesto III. vrste, skladišno – transportni radnik) označeno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada te da mu po toj osnovi pripada pravo na dodatak na plaću od 10% od osnovice za izračun plaće u javnim službama, pri čemu je visina osnovice za izračun plaće u javnim službama određena Odlukom o visini osnovice za obračun plaća u javnim službama (NN 40/09) u iznosu od 5.108,84 kn.

12. Tužitelj je kroz cijelo utuženo razdoblje bio zaposlen na istom radnom mjestu i radio je pod istim uvjetima rada te se uvjeti rada tužitelja u odnosu na razdoblje kada je sastavljen popis radnih mjesta s posebnim uvjetima od 2013. nisu mijenjali, odnosno bio je jednako izložen izvorima opasnosti tijekom cijelog utuženog razdoblja.

13. Tijekom postupka tužitelj navodi da je tuženik dostavio dokaz o izvršenoj uplati dodatka koji je utužen za ožujak 2014. u iznosu od 462,23 kn stoga mu za mjesec ožujak pripada daljnji iznos od 48,65 kn, budući je tuženik tužitelju bio dužan isplaćivati za posebne uvjete mjesečni iznos od 510,88 kn.

14. Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj za razdoblje od travnja 2014. do prosinca 2014. potražuje dodatak na plaću u postotku od 10% od osnovice za obračun plaće u javnim službama (5.108,84 kn) za posebne uvjete rada, a koji iznosi 510,88 kn za svaki utuženi mjesec, te 48,65 kn na ime razlike dodatka za ožujak 2014. te iznos od 374,66 kn na ime dodataka za siječanj 2015. (do 22. siječnja) , odnosno ukupno 5.021,23 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakog 16. u mjesecu u odnosu na potraživanje za prethodni mjesec.

15. Tužitelj je u podnesku od 10.2.2025. tužbeni zahtjev ponovno specificirao na način da ga je postavio u važećoj valuti euro, slijedom čega potražuje isplatu iznosa od 666,43 eura za razdoblje od ožujka 2014. do siječnja 2015., sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakog 16-tog u mjesecu u odnosu na tražbinu za prethodni mjesec.

16. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev te navodi da je Kolektivni ugovor na koji se tužitelj poziva otkazan Odlukom Vlade RH o otkazivanju KU-a za znanost i visoko obrazovanje, koja je objavljena 30. prosinca 2013. (NN 159/13). Prestankom važenja kolektivnog ugovora prestale su važiti i sve odredbe kojima su regulirani dodaci na plaću, njihova visina, način kako se određuju te ostale postupovne odredbe kojima je normirana isplata dodataka na plaću.

17. U razdoblju važenja KU-a za znanost i visoko obrazovanje, pravo na dodatak na plaću uslijed rada u posebnim uvjetima regulirano je Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) kojim je u čl. 55. propisano da zaposleniku u javnim službama, koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada dodatak na plaću. Stavkom 2 istog članka propisano je da će se radna mjesta i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako radno mjesto utvrditi Granskim kolektivnim ugovorom.

18. Granskim kolektivnim ugovorom, a to je KU za znanost i visoko obrazovanje, propisano je u čl. 58. da se temeljem odredaba Zakona o zaštiti na radu u svakoj ustanovi izrađuje procjena opasnosti na temelju koje će se izraditi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima. Popis zaposlenika koji rade u posebnim uvjetima predstavlja akt koji zajednički utvrđuju poslodavac i sindikalni predstavnik. Dakle, taj popis je predstavljao osnovni akt na temelju kojeg je tužitelj ostvarivao svoje pravo za rad u posebnim uvjetima. Tuženik je prema propisanoj obvezi iz GKU-a sastavio Popis za 2013., a za 2014. obveza sastavljanja popisa nije postojala, to obzirom na naprijed navedenu činjenicu da je 27.12.2013. Vlada RH donijela odluku o otkazivanju navedenoga GKU-a.

19. Prestankom važenja GKU-a za znanost i visoko obrazovanje prestale su s važenjem sve odredbe kojima su regulirani dodaci na plaću, njihova visina, način kako se određuje te ostale postupovne odredbe kojima je normirana isplata dodatka na plaću.

20. Odredbe koje načelno uređuju dodatke na plaću uslijed rada u posebnim uvjetima u razdoblju kada GKU nije bio na snazi jesu odredbe čl. 55. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama i čl. 9. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09). U skladu s navedenim odredbama TKU-a i Zakona o plaćama u javnim službama pravo na posebne dodatke kako i visina dodatka moraju se utvrditi Granskim kolektivnim ugovorom te se ne mogu neposredno primijeniti na dodatke na plaću za rad u posebnim uvjetima za vrijeme kada GKU nije na snazi, budući ni u jednom dijelu ne definiraju radna mjesta, odnosno poslove s posebnim uvjetima rada, kao ni visinu dodatka.

21. Napominje se da prestankom važenja GKU-a Vlada RH i reprezentativni sindikati nisu uredili kriterije za isplatu dodatka.

22. Tuženik je stava da je pitanje primjene odredaba GKU-a prethodno pitanje za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

23. Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu i u dijelu tijeka zakonskih zateznih kamata, budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto dodataka, dospijevaju tek s isplatom te do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

24. Tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

25. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 07. 05. 2008. (str. 6-7 spisa), Popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima (str. 8-21 spisa), presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-8589/14 od 29.01.2018. (str. 60-76 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž R-700/18 od 04.12.2018. (str. 86-89 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (str. 105 spisa).

26. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o paničnom postupku.

27. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

28. Uvidom u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 07. 05. 2008. utvrđeno je da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu III. vrste, skladišno – transportni radnik.

29. Među strankama nije sporno da je kod tuženika 15.07.2013.g. izrađen Popis radnih mjesta i zaposlenika s podacima o postotku na plaću, a vezano za rad na radnim mjestima s posebnim uvjetima, odnosno vezano za izloženost izvorima opasnosti na radnom mjestu. Predmetnom spisu prileži navedeni Popis te je uvidom u isti utvrđeno da je tužitelj naveden pod rednim brojem 67 u Upravi, na radnom mjestu skladišno – transportni radnik, te mu je utvrđen postotak izloženosti izvorima opasnosti od ukupnog radnog vremena od 10 do 25% te mu je nadalje utvrđen po navedenom osnovu dodatak na plaću od 10% od proračunske bruto osnovice.

30. Nakon Popisa od 15.07.2013.g. nije izrađen kod tuženika novi popis radnih mjesta i zaposlenika s podacima postotka na plaću.

31. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari potražuje dodatak za rad u posebnim uvjetima, sukladno KU za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/2010).

32. Odredbom čl. 54. naprijed navedenog KU propisano je da zaposlenicima za koje se temeljem procjene opasnosti iz čl. 58. st. 1. ovog ugovora i popisa radnih mjesta iz čl. 58. st. 3. ugovora, utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada, pripada dodatak na plaću u visini od 7%- 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama. Prema čl. 55. KU-a, sukladno Pravilniku o izradi procjene opasnosti, izvorima opasnosti smatraju se: mehaničke opasnosti, padovi i rušenja, električna struja, kemijske tvari, biološke tvari, požari eksplozije, vruće ili hladne tvari, buka, prašina, vibracije, zračenja, mikroklima, rasvjeta, fizički napor, nefiziološki položaj tijela, psihofiziološki napori i dr. Čl. 56. propisano je da zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su istima izravno ili neizravno izloženi.

33. Čl. 57. propisano je da zaposlenici imaju pravo na dodatak od 10% ako povremeno rade s izvorima opasnosti odnosno ako su povremeno izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 10% pa do 25% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti.

34. Čl. 58. st. 1. KU-a propisano je da će svaka ustanova u skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu izraditi procjenu opasnosti, a st. 3. da će se na temelju procjene opasnosti izraditi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji obvezno mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima. St. 4. propisano je da će popis učiniti zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu i sindikalni povjerenik, a st. 5. propisana je obveza dostavljanja popisa iz st. 3. ovog članka Ministarstvu u roku od 15 dana od izrade s dokazom da je u ustanovi izrađena procjena opasnosti te se propisuje obveza reažuriranja podataka iz popisa.

35. Kolektivni ugovor sklopljen je na razdoblje od 4 godine (čl. 4.), a stupio je na snagu s danom potpisivanja (čl. 55.).

36. Vlada RH je Odlukom (NN 159/2013) naprijed navedeni KU jednostrano otkazala, s otkaznim rokom od 3 mjeseca.

37. Tuženik smatra da na temelju činjenice da je Vlada RH jednostrano otkazala naprijed navedeni KU isti nije bio na snazi od isteka otkaznog roka od 3 mjeseca utvrđenog Odlukom Vlade RH.

38. Uvidom u presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-700/18, od 04.12.2018. utvrđeno je da je istom potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8589/14-47 od 29.01.2018., kojom presudom je utvrđeno da je Odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22.10.2010. nezakonita i nedopuštena te da je KU bio na snazi do 22.10.2014. Presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-700/2018, ukinuta je rješenjem Vrhovnog suda RH, poslovni broj Rev-2670/2019, kao i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8589/2014, ali u ponovljenom postupku Općinski radni sud u Zagrebu je pod poslovnim brojem Pr-16194/2021 donio 23.4.2024. novu presudu kojom je ponovno utvrđeno da je Odluka Vlade RH o otkazivanju KU-a za znanost i visoko obrazovanje od 22.10.2010. nezakonita i nedopuštena te da je KU bio na snazi do 22.10.2014. a ova prvostupanjska presudu potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-568/2024 od 15.10.2024., dakle presuda poslovni broj Pr-16194/2021 od 23.4.2024. je pravomoćna te je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđena kao nezakonita i nedopuštena Odluka Vlade RH o otkazivanju KU-a za znanost i visoko obrazovanje od 22.10.2010. te da je KU bio na snazi do 22.10.2014.

39. Obzirom na nedvojbeno utvrđenu činjenicu da je pravomoćnom sudskom odlukom Odluka Vlade RH o otkazivanju predmetnog Kolektivnog ugovora utvrđena kao nedopuštena i nezakonita, to se tuženik neosnovano poziva na navedenu Odluku Vlade RH.

40. Slijedom navedenog, predmetni Kolektivni ugovor vrijedio je u razdoblju od 4 godine od njegovog zaključenja, budući je sklopljen na rok od 4 godine, dakle do 22.10.2014. U odnosu na pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, primjenjuje se odredba čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17) prema kojoj nakon isteka roka na koji je sklopljen KU, pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, do sklapanja novog KU, u razdoblju od 3 mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen KU, odnosno 3 mjeseca od isteka otkaznog roka. Slijedom navedenog, pravna pravila iz naprijed navedenog kolektivnog ugovora koja uređuju pravo na isplatu dodatka za rad na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, budući ulaze u sadržaj radnog odnosa, primjenjuju se daljnja 3 mjeseca od isteka kolektivnog ugovora, a kako je kolektivni ugovor istekao 22.10.2014., to znači da se pravna pravila iz tog KU koja se odnose na dodatak za rad na radnim mjestima s posebnim uvjetima primjenjuju do 22.01.2015.

41. Tužitelj predmetnom tužbom potražuje isplatu dodatka do 22.01.2015. odnosno do dana do kada su se primjenjivala pravna pravila kolektivnog ugovora kojima se uređuje pravo na isplatu dodatka za rad na radnim mjestima s posebnim uvjetima sukladno čl. 199. st. 1. Zakona o radu (3 mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen KU, a KU je bio sklopljen za razdoblje do 22.10.2014.)

42. Predmetnom spisu prileži Popis radnih mjesta i zaposlenika tuženika s podacima postotka na plaću od 15.07.2013.g. te je razvidno da se na istom Popisu nalazi tužitelj kao skladišno – transportni radnik pod rednim brojem 67. te je iz istog Popisa razvidno da mu je utvrđen dodatak za rad u posebnim uvjetima od 10% od proračunske bruto osnovice te je nadalje utvrđen postotak izloženosti izvoru opasnosti od 10 do 25% ukupnog radnog vremena.

43. Tužitelj je iskazao da je u spornom razdoblju radio na radnom mjestu skladištara i u vrijeme izrade Popisa iz 2013. radio je na istom radnom mjestu. Na tom radnom mjestu, osim što diže teške terete, tužitelj dolazi u doticaj s kiselinama, lužinama i otopinama i sličnim opasnim tvarima. U 2014. i 2015. ništa se nije promijenilo u pogledu uvjeta rada tužitelja kao skladištara u odnosu na 2013. i bio je jednako izložen izvorima opasnosti i štetnim utjecajima. U utuženom razdoblju radio je kao skladištar, a 2016. sklopio je novi ugovor o radu za drugo radno mjesto – operater u laboratoriju.

44. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je u utuženom razdoblju radio na istom radnom mjestu na kojem je radio i kada je izrađen popis osoba i radnih mjesta zaposlenika tuženika koji rade u posebnim uvjetima te je nadalje utvrđeno da je na tom radnom mjestu tužitelj izložen štetnim utjecajima i izvorima opasnosti, budući dolazi u doticaj s kiselinama, lužinama, otopinama i drugim opasnim tvarima. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da se u pogledu uvjeta rada i izloženosti izvorima opasnosti na njegovom radnom mjestu ništa nije promijenilo u utuženim godinama u odnosu na 2013., kada je sastavljen Popis.

45. Po stavu suda, tužitelju u spornom razdoblju pripada pravo na dodatak za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima budući je u tom razdoblju, od ožujka 2014. do siječnja 2015., u kojem se imala primjenjivati odredba čl. 54. KU-a za znanost i visoko obrazovanje, koja propisuje pravo na isplatu utuženog dodatka, nedvojbeno radio na radnom mjestu skladišno – transportnog radnika (koje radno mjesto se nalazi na Popisu radnih mjesta i zaposlenika tuženika s podacima postotka na plaću iz 2013.g.). Nakon 2013. do utuženog razdoblja poslodavac nije izradio novi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, ali to nije od utjecaja na pravo tužitelja na isplatu predmetnog dodatka, budući je iz iskaza tužitelja te iz spisu priležećeg Popisa iz 2013.g. kojega su zajednički sačinili poslodavac i sindikalni predstavnik (tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da su popis iz 2013. zajednički utvrđivali poslodavac i sindikalni predstavnik) utvrđeno da je u utuženom razdoblju tužitelj radio na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada (skladišno – transportni radnik) pri čemu je tuženik kao poslodavac tužitelja, u skladu s odredbom čl. 58. st. 5.KU-a bio obvezan dostaviti nadležnom Ministarstvu eventualni novi popis iz čl. 58. st. 3. KU-a, zajedno s dokazom da je na Ustanovi izrađena procjena opasnosti te jednom godišnje sačiniti reažuriranje podataka s popisa, a propust tuženika u smislu naprijed navedenog ne može ići na štetu tužitelja kao radnika tuženika, budući obveza reažuriranja podataka predstavlja obvezu tuženika.

46. Dakle, obzirom je tuženik u spornom razdoblju propustio postupati u skladu s obvezama koje propisuje KU, nije odlučno što za 2014. nije izrađen novi Popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade u posebnim uvjetima, odnosno u konkretnom slučaju sud je utvrdio iz iskaza tužitelja te iz zadnje izrađenog Popisa radnih mjesta i zaposlenika s podacima postotka na plaću iz 2013. da tužitelj i u utuženom razdoblju radi na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, na kojem je izložen izvorima opasnosti (skladišno – transportni radnik) pri čemu je, kako proizlazi iz iskaza tužitelja, izložen na radnom mjestu utjecaju štetnih tvari (kiseline, lužine i otopine) i to na jednak način i u jednakom opsegu kao i u razdoblju kada je izrađen Popis iz 2013. slijedom čega mu za utuženo razdoblje pripada pravo na dodatak za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima sukladno čl. 54. KU-a za znanost i visoko obrazovanje.

47. Sukladno Popisu radnih mjesta i zaposlenika s podacima postotka na plaću iz 2013. taj dodatak iznosi 10% od osnovice za izračun plaće u javnim službama, te se napominje da je iz Popisa razvidno da tužitelju kao skladišno – transportnom radniku pripada dodatak za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima u toj visini. Nadalje se navodi da prema kolektivnom ugovoru dodatak od 10% pripada zaposlenicima tuženika na radnim mjestima na kojima su povremeno radi s izvorima opasnosti odnosno na kojima je radnik povremeno izložen izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 10% pa do 25% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti.

48. Tužitelj predmetnom tužbom potražuje isplatu dodatka za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima od 10% od osnovice za izračun plaće u javnim službama u iznosu koji pripada za radno mjesto skladišno – transportnog radnika, na kojem je tužitelj nesporno radio u utuženom razdoblju, a među strankama je nesporan matematički izračun tog dodatka (10% od u spornom razdoblju važeće osnovce za izračun plaće u javnim službama od 5.108,84 kn iznosi 510,88 kn) te nije sporan izračun razmjernog dijela dodatka za 22 dana u siječnju 2015. od 374,66 kn, te nije sporno da je tuženik tužitelju za ožujak 2014. na ime dodatka za rad u posebnim uvjetima isplatio iznos od 462,23 kn (slijedom čega razlika između isplaćenog iznosa i pripadajućeg iznosa tužitelju od 510,88 kn iznosi 48,65 kn) slijedom čega ukupno potraživanje tužitelja iznosi za razdoblje od ožujka 2014. do siječnja .2015., 5.021,23 kn, odnosno kada se taj iznos preračuna u važeću valutu euro 666,43 eura. Tužitelj je u podnesku od 10.2.2025. postavio tužbeni zahtjev u važećoj valutu euro, koji glasi na iznos od 666,43 eura a tuženik se na ročištu 14.5.2025. očitovao da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, stoga je usvojen tako postavljen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 666,43 eura.

49. Sud nije posebno cijenio navode tuženika iz odgovora na tužbu vezano za TKU za službenike i namještenike u javnim službama i Zakon o plaćama u javnim službama koji uređuju pravo radnika na dodatak za rad u posebnim uvjetima, budući je nedvojbeno utvrđeno da je u cijelom utuženom razdoblju bio na snazi KU za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10) na temelju kojeg tužitelj ostvaruje pravo za rad u posebnim uvjetima.

50. Tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od 16-og u mjesecu u odnosu na potraživanje za prethodni mjesec, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porazu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Naime, dosuđeni bruto iznos od 666,43 eura sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R- 376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.).

51. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO-a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO-a do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do isplate na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

52. Parnični trošak priznat tužitelju, zastupanom po punomoćniku, odvjetniku, odmjeren je sukladno zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora, u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT), i to: za sastav tužbe 75 bodova OT (tbr. 7/1), za sastav podneska kojim se tužitelj očituje na odgovor na tužbu od 14.12.2018. 75 bodova OT (tbr. 8/1), za pristup na ročište 04.02.2019. 75 bodova OT (tbr. 9/1), sastav podneska 4.5.2020. 18,75 bodova OT (tbr. 8/3), za pristup na ročište 03.11.2020. 75 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 3.3.2021. 75 bodova OT (tbr. 9/1), ročište za objavu presude 37,5 bodova OT (tbr. 9/3), podnesak 29.12.2021. 75 bodova OT (tbr. 8/1), ročište 14.2.2022. 75 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak 8.1.2025. 75 bodova OT (tbr. 8/1), podnesak 10.2.2025. kojim je uredio tužbeni zahtjev 18,75 bodova OT (tbr. 8/4), ročište 14.5.2025. 75 bodova OT (tbr. 9/1), ročište za objavu presude 37,5 bodova OT (tbr. 9/3) dakle, ukupno 787,50 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 2,00 eura za jedan bod iznosi 1.575,00 eura, što uz obračunati PDV od 25% iznosi 1.968,75 eura koji je iznos priznat tužitelju kao parnični trošak u ovoj pravnoj stvari.

53. Tužitelju nije priznat u parnični trošak podnesak od 04.02.2019. budući je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška za taj podnesak presudom od 20.4.2021., a tužitelj je protiv te presude u dijelu koja se odnosi na parnični trošak izjavio žalbu, koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Splitu kao neosnovana te je potvrđeno rješenje o trošku iz točke III. izreke presude Pr-6850/2020 od 20.4.2021., dakle vezano za zahtjev za naknadom troška za taj podnesak već je pravomoćno odlučeno. Tužitelju nije priznat u parnični trošak sastav žalbe od 2.6.2021., budući je ista odbijena kao neosnovana.

54. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. lipnja 2025.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku