REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-16357/2021-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dario Partl, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mislav Šarac, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HP - Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356, zastupanog po punomoćniku Ivanu Deliću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Mislav Šarac, odvjetnika, i punomoćnika tuženika Ivana Delića, odvjetnika, 25. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HP-Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356 da tužiteljici OO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od 4.466,30 EUR bruto uvećano za zakonske kamate koje teku od dospijeća do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 4.466,30 EUR kako slijedi:

- na iznos od 2.315,86 eur od 15.01.2019. godine do isplate;

- na iznos od 2.150,44 eur od 15.01.2020. godine do isplate, sve u roku od 15 dana od donošenja presude.

II. Nalaže se tuženiku HP - Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356, naknaditi tužiteljici OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 2.125,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. lipnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je bila zaposlenica tuženika te da joj je tuženik otkazao ugovor o radu. Protiv odluke o otkazu tužiteljica je pokrenula sudski spor te u istom uspjela, odnosno utvrđena je kao nedopuštena odluka o otkazu koju je tuženik dao tužiteljici u parničnim predmetom koji se kod Općinskog radnog suda u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem Pr-1882/2017. Tužiteljica je odjavljena kod tuženika s 5.12.2017. a zaposlila se na novom radnom mjestu kod drugog poslodavca 18.11.2019. Tuženik je tužiteljici temeljem pravomoćne presude, kojom je utvrđena nedopuštenost odluke o otkazu, isplatio naknadu plaće za razdoblje kada je bila nezaposlena zbog nezakonite odluke o otkazu. Međutim, nije isplatio naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u 2018. i 2019. te istu potražuje ovom tužbom.

2. Kako je tužiteljici radni odnos prestao na temelju odluke o otkazu ugovora o radu, koja je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđena kao nezakonita i nedopuštena, dužan joj je naknaditi sva prava iz radnog odnosa koja bi ostvarila da je cijelo vrijeme radila kod poslodavca.

3. Radnica nije mogla ostvariti pravo na godišnji odmor u naprijed navedenim godinama upravo zbog postupanja poslodavca.

4. Poslodavac je tužiteljici isplatio naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2017. u iznosu od 15.490,29 kn, i to za 20 dana, ali ne i za daljnje razdoblje.

5. Slijedom navedenog, u podnesku od 23.11.2022., nakon što je tuženik dostavio svoj izračun naknade za neiskorišteni godišnji odmor, tužiteljica predlaže naložiti tuženiku da joj isplati iznos od 4.466,30 eur za sporno razdoblje, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

6. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik navodi da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani. Nije sporno da je tužiteljici odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj: HP-02/4-016209/17, donesenoj 01. rujna 2017. godine, otkazan ugovor o radu, niti da je presudom broj Pr-1882/2017 od 30. rujna 2019. godine Općinski radni sud u Zagrebu taj otkaz utvrdio nedopuštenim. Tuženik osporava da bi tužiteljica imala pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2028. i 2019.g.

7. Naime, nije sporno da je tužiteljici isplaćena naknada za neiskorišteni godišnji odmor za 2017. godinu, dakle za godinu u kojoj joj je prestao radni odnos po kasnije osporenoj odluci o poslovno uvjetovanom otkazu u iznosu od 15.490,29 kn. Međutim, tužiteljica neosnovano smatra da joj ista naknada pripada i za 2018. i 2019.g. Naime, za te godine joj je isplaćena naknada plaća za svih 12 mjeseci u kojima je bila nezaposlena. Za vrijeme nezaposlenosti radnik nema potrebu za godišnjim odmorom, jer ne odlazi na posao. Kako je nesporno da je tužiteljici isplaćena puna naknada plaće za sve vrijeme nezaposlenosti, nije jasno temeljem čega tužiteljica misli da bi joj pored naknade od 12 plaća pripala i naknada za godišnji odmor.

8. Nadalje, odredba članka 61. ZOR-a ( sada čl. 82.) na koju se tužiteljica poziva, odnosi se samo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u slučaju prestanka ugovora o radu, što se konkretno dogodilo samo jednom, i to 01.09.2017.g., a ne i 2018. i 2019.g. Isto tako, tužiteljica nije zbog osporene odluke o otkazu stavljena u nejednak položaj, budući bi da je radila bila dužna koristiti godišnji odmor. Tako odredba članka 80. ZOR-a propisuje : „Ništetan je sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora.“ Dakle, da je tužiteljica radila, morala bi koristiti godišnji odmor, a obzirom da nije radila, isplaćena joj je naknada plaće, pa joj nikakvo pravo nije niti povrijeđeno, niti je pretrpjela neku štetu koju bi joj sada tuženik bio dužan nadoknaditi. Dakle, tužiteljici je radni odnos odlukom tuženika prestao 01.09.2017. te joj je temeljem odluke o isplati naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2017.g. priznata i isplaćena naknada za 24 neiskorištena dana godišnjeg odmora u iznosu od 15.490,29 kn, stoga, pored isplaćene naknade za godinu u kojoj je tužiteljici prestao radni odnos, a koja istoj pripada temeljem odredbe čl. 82. ZOR-a, ne postoji više nikakav zakonski osnov po kojemu je tuženik dužan tužiteljici isplatiti bilo kakvu drugu naknadu.

9. Radi iznijetoga tuženik predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovane.

10. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u obrazac EM-2P HZMO-a (str. 4 spisa), elektronički zapis HZMO-a (str. 5-8 spisa), KU za radnike HP Hrvatske pošte d.d. (str. 9-71 spisa), odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu (str. 72 spisa), isplatne liste (str. 73-76 spisa), ugovor o radu od 31.3.2015. (str. 77-79 spisa), odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (str. 80 spisa), odluku o isplati naknade za neiskorišteni godišnji odmor (str. 81 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž R-27/2020 (str. 92-97 spisa), presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr- 1882/2017 od 30.9.2019. (str. 98-125 spisa), izračun utuženog potraživanja (str. 128 spisa), Pravilnik o radu (str. 131-205 spisa), te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka ŠO (str. 215-216 spisa).

11. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

12. Tužbeni zahtjev je osnovan.

13. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika, a prema ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 31.3.2015. bila je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu voditelj grupe poštanskih i filatelijskih usluga u org,. jedinici Ured za korporativni marketing i razvoj, Odjel za razvoj i upravljanje poštanskim uslugama. Nije sporno da je tuženik tužiteljici otkazao predmetni ugovor o radu odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 11.9.2017. te nije sporno da je u parničnom postupku koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem Pr- 1882/2017 odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici utvrđena kao nedopuštena te nije sporno da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-27/2020 od 2.2.2021. odbijena žalba tuženika protiv citirane prvostupanjske presude odnosno da je pravomoćnom sudskom odlukom odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu utvrđena kao nedopuštena. Citirana prvostupanjska i drugostupanjska odluka prileže ovom spisu.

14. Među strankama nije sporno da je tuženik tužiteljici za vrijeme dok nije radila na temelju nedopuštene odluke o poslovno uvjetovanom otkazu isplatio naknadu plaće. Nije sporno da je tuženik tužiteljici isplatio naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 24 dana godišnjeg odmora u 2017. godini, u iznos od 15.490,29 kn a predmetnom spisu prileži i odluka tuženika o isplati naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 24 dana u 2017. godini.

15. Nije sporno među strankama da je tuženik 15.6.2021. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici te da tu odluku o izvanrednom otkazu tužiteljica nije osporavala.

16. Među strankama je sporno ima li tužiteljica pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2018. i 2019. budući tijekom te dvije godine nije radila zbog u sudskom postupku utvrđene kao nedopuštene odluke o poslovno uvjetovanom otkazu.

17. Uvidom u elektronički zapis HZMO-a nedvojbeno je utvrđeno da je tužiteljica odjavljena kod HZMO-a na temelju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu s 5.12.2017. (prestanak osiguranja) te da je ponovno prijavljena kod drugog poslodavca, odnosno da se zaposlila kod drugog poslodavca s 18.11.2019. (Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti).

18. Odredbom čl. 82 st. 1 Zakona o radu je propisano da je u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, a stavkom 2 propisano da se naknada iz st. 1 određuje razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora.

19. Nije sporno među strankama da tužiteljica nije radila u razdoblju od prestanka rada kod tuženika na temelju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, koja je utvrđena kao nedopuštena, do ponovnog zaposlenja kod drugog poslodavca, odnosno kako proizlazi iz podataka HZMO-a od 6.12.2017. do 17.11.2019. te nije sporno da je tuženik tužiteljici za isto razdoblje isplatio naknadu plaće, odnosno za svaki mjesec koji nije radila zbog odluke o poslovno uvjetovanom otkazu koja je utvrđena kao nedopuštena pravomoćnom sudskom odlukom te kojom je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na posao, na odgovarajuće radno mjesto.

20. Dakle, tužiteljica potražuje naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u razdoblju u kojem nije radila zbog nezakonite odluke poslodavca o poslovno uvjetovanom otkazu, koji joj je isplatio naknadu plaće za to razdoblje. Direktivom 2003/88 EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4.11.2003. (Europska direktiva o radnom vremenu) u čl. 7 naslovljenom "godišnji odmor" u st. 2 se propisuje da se najkraći godišnji odmor na može zamijeniti novčanom naknadom, osim u slučaju prestanka radnog odnosa. Nadalje u presudu Europskog suda u spojenim predmetima C-762/18 i C-37/19 od 25.6.2020.- zahtjev za prethodnu odluku, zauzet je stav: čl. 7 st. 2 Direktive 2003 Europskog vijeća i Parlamenta od 4.11.2003. treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalna sudska praksa na temelju koje, u slučaju prekida radnog odnosa da kojeg je došlo nakon što je dotični radnik nezakonito otpušten, a zatim u skladu s nacionalnim pravom, nakon poništenja otkaza, sudskom odlukom vraćen na rad, taj radnik nema pravo na novčanu naknadu za neiskorišteni plaćeni godišnji odmor za razdoblje od dana nezakonitog otkaza do njegovog vraćanja na rad." Polazeći od ovog stava koji obvezuje sudove, osnovan je zahtjev za naknadu na ime neiskorištenog godišnjeg odmor, koji u konkretnom slučaju tužiteljica nije koristila krivnjom tuženika (Županijski sud u Zagrebu, Gž R-1083/2021 od 27.9.2022.)

21. Slijedom naprijed navedenog kako tužiteljica nije mogla koristiti godišnji odmor u spornom razdoblju krivnjom poslodavca koji joj je nezakonito otkazao ugovor o radu, što je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom, to osnovano potražuje naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za to razdoblje.

22. Tuženik je dostavio izračun naknade za neiskorišteni godišnji odmor za sporno razdoblje, koji iznosi 16.202,48 kn, a tužiteljica se očitovala da isti ne osporava te je tužbeni zahtjev uredila sukladno izračunu, s time što je tužbeni zahtjev iskazan u važećoj valuti euro. Prema tuženikovom izračunu naknada za neiskorišteni godišnji odmor za 2018. iznosi 17.448,83 kn za 28 dana neiskorištenog godišnjeg odmora, a za 2019. iznosi 16.202,48 kn, za 26 dana neiskorištenog godišnjeg odmora, što ukupno iznosi 33.651,31 kn, a kada se taj iznos preračuna u važeću valutu euro dobije se iznos od 4.446,30 eura, stoga je tužbeni zahtjev usvojen za taj iznos. Tužiteljica osnovano potražuje i zakonsku zateznu kamatu koja na iznos naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2018. teče od 15. siječnja 2019., a za 2019. od 15. siječnja 2020. Naime, prema čl. 35 st. 1 tuženikovog Pravilnika o radu radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od 4 tjedna, u što se ne ubrajaju blagdana i neradni dani određeni Zakonom, razdoblje privremene nesposobnosti za rad i dani plaćenog dopusta. Prema čl. 36 Pravilnika o radu plan godišnjih odmora za iduću kalendarsku godinu donosi ovlaštena osoba do kraja prethodne kalendarske godine, iz čega proizlazi da se godišnji odmor koristi u kalendarskoj godini za tu godinu, pa i potraživanje tužiteljice s naslova neiskorištene naknade za godišnji odmor za 2018. dospjelo najkasnije do 15.1.2019. a za 2019. dospjelo najkasnije do 15.1.2020.

23. Iz iskaza svjedoka ŠO proizlazi da mu je poslodavac isplatio naknadu za neiskorišteni godišnji odmor i za razdoblje u kojem nije radio zbog odluke o otkazu koji je svjedok dobio te je naveo da mu je naknada za neiskorišteni godišnji odmor isplaćena nakon pravomoćno dovršenog parničnog postupka, te mu je isplaćena i za razdoblje dok je vodio parnični postupak. Iz podataka koji je dostavila porezna uprava Ministarstva financija o isplaćenoj naknadi za neiskorišteni godišnji odmor proizlazi da je radniku ŠO isplaćena ista za 2018., 2019., i 2020. te navedena dokumentacija potvrđuje iskaz svjedoka da mu je poslodavac isplatio naknadu za neiskorišteni godišnji odmor i u razdoblju kada nije radio zbog odluke poslodavca o poslovno uvjetnom otkazu ugovora o radu tom radniku. Predmetnom spisu prileži i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1371/2019 kojom se utvrđuje kao nedopuštena odluka o otkazu od 1. rujna 2017. koji je tuženik dao radniku ŠO, potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-198/20. Slijedom navedenog proizlazi da je poslodavac radniku koji je bio u istoj situaciji kao i tužiteljica isplatio naknadu za neiskorišteni godišnji odmor i to za 2019. i 2020., godine za koje i tužiteljica potražuje naknadu.

24. Međutim, neovisno o navedenoj utvrđenoj činjenici, tužiteljica ima pravo na isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor u razdoblju u kojem nije radila zbog krivnje poslodavca, odnosno zbog nezakonite odluke poslodavca o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici, u visini koja proizlazi iz izračuna koji je dostavio tuženik, slijedom čega je usvojen tužbeni zahtjev.

25. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO- a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO- a do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do isplate na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 164. stavak 1. istog Zakona, a tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak prema zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i to za: sastav tužbe 100 bodova OT (tbr. 7/1), podnesak 7.12.2021. kojim se očitovala na odgovor na tužbu 100 bodova OT (tbr. 8/1), pristup na ročište 9.6.2022. 100 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak 23.11.2022. kojim je specificirala tužbeni zahtjev prema izračunu tuženika 25 bodova OT (tbr. 8/4), ročište 2.2.2023. 100 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 8.11.2023. 100 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 7.3.2024. 100 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 4.11.2024. 100 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak 13.11.2024. 25 bodova OT (tbr. 8/4), ročište 12.5.2025. 100 bodova OT (tbr. 9/1), dakle ukupno 850 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 2,00 eur za jedan bod iznosi 1.700,00 eur, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 2.125,00 eur.

27. Tužiteljici u parnični trošak nisu priznati podnesci s nadnevcima 15.3.2023., 19.3.2024. i 23.12.2024. jer nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

28. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. lipnja 2025.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku