Poslovni broj: Gž-1916/2023-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, u pravnoj stvari tužiteljice ŽŽ, pok. Ž, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Antunu Franetoviću odvjetniku uSplitu, protiv tuženice HŽ, pok. H iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Želju Ostoji, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-3760/2021 od 6. ožujka 2023., 25. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-3760/2021 od 6. ožujka 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da isplati tužiteljici iznos od 267,93 eura/ 2.018,75 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. svibnja 2021. pa do konačnog namirenja u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke), te je tuženici naloženo da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 276,87 eura/ 2.086,08 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. ožujka 2023. pa do konačnog namirenja u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe (točka II. izreke)
2. Protiv te presude žali se tuženica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno da se preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
2.1. Na žalbu nije odgovoreno.
2.2. Žalba tuženice nije osnovana.
3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice usmjeren prema tuženici za isplatom iznosa od 267,93 eura za kojeg tužiteljica tvrdi da je stečen bez osnove, a sve u skladu s odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. u daljnjem tekstu: ZOO).
5. Iz spisa prvostupanjskog suda u bitnom proizlazi slijedeće činjenično stanje:
- da je u parničnom postupku vođenom pred Općinskim sudom u Splitu, donesena presuda poslovni broj P-3594/2018 od 24. travnja 2020. kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja da se tuženici PŽ naloži predaja u suposjed kuće izgrađene na čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tuženici HŽ uklanjanje betonskog zida na toj nekretnini,
- da su odlukom o trošku u tom sporu uz tužiteljicu, na naknadu troška u iznosu od 6.875,00 kuna obvezani i tužitelji OŽ, CŽ i ĐŽ,
- da je tužiteljica prema presudi poslovni broj P-3594/2018 od 24. travnja 2020. u obvezi naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 1.718,75 kuna,
- da je tuženica PŽ predala zahtjev Financijskoj agenciji za izravnom naplatom temeljem pravomoćne i ovršne presude P-3594/2018 od 24. travnja 2020. te da je tužiteljici 12. rujna 2021. zaplijenjen iznos od 950,64 kuna,
- da je tužiteljica prethodno podmirila tuženici iznos od 2.018,75 kuna, te da su prisilnim putem s računa tužiteljice naknadno 12. travnja 2021. i 23. travnja 2021. naplaćeni iznosi od 933,26 kuna i 950,64 kuna.
6. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je zaključio kako je tužiteljica isti dug platila dva puta i da je utuženi iznos 12. travnja 2021. i 23. travnja 2021. prešao u imovinu tuženice bez ikakve pravne osnove, slijedom čega je tuženica u skladu s odredbom članka 1111. i članka 1115. ZOO-a dužna vratiti ono što je stečeno bez osnove i platiti zatezne kamate, zbog čega je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti prihvatio kao osnovan.
7. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, a tuženica pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda, kao ni pravilnu primjenu materijalnog prava žalbenim navodima nije dovela u pitanje.
8. Pravilno je po mišljenju ovog suda prvostupanjski sud u razrješenju spornog odnosa pošao od odredbe članka 1111. ZOO-a kojom je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, kao i od odredbe članka 1115. ZOO-a kojom je propisano i plaćanje zatezne kamate od dana stjecanja, ukoliko je stjecatelj nepošten.
9. Neosnovano tuženica u žalbi ističe da obveza plaćanja parničnog troška po pravomoćnoj i ovršnoj presudi poslovni broj P-3594/2018 od 24. travnja 2020. u situaciji kada postoji više tužitelja i tuženika postoji solidarno u odnosu na sve tužitelje prema svim tuženicima, pa da je do plaćanja došlo temeljem valjane pravne osnove, jer je odredbom članka 161. stavkom 1. i 2. ZPP-a propisano da suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, te da će, ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara.
10. Solidarnost obveze tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka postojala bi jedino u slučaju postojanja solidarne odgovornosti u glavnoj stvari, a u parničnom postupku pod poslovnim brojem P-3594/2018 tuženice HŽ i PŽ nisu imale položaj jedinstvenih suparničara niti bi sud, sve i da je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na njih donio jedinstvenu odluku, jer je za svaku od njih traženo donošenje odluke o predaji u posjed i prestanku uznemiravanja na različit način, pa kako tuženice nisu bile solidarno odgovorne u glavnoj stvari, tako nema ni solidarne odgovornosti za troškove dosuđene protivnoj strani, pri čemu ni u izreci presude kojom su tužitelji obvezani na naknadu parničnog troška nije izričito navedena solidarnost te obveze.
11. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tuženice trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.
12. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Splitu 15. lipnja 2025.
Sutkinja
Sanda Crljen Ivančić
