Poslovni broj: Gž-2293/2023-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, u pravnoj stvari I tužiteljice BŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II tužitelja HŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa Ivan Maloča, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, OIB 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, kojeg zastupa Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 1 Psp-1/2020-21 od 1. ožujka 2023., 25. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Preinačava se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 1 Psp-1/2020-21 od 1. ožujka 2023. kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te se rješava:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tuženik Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 smetao tužitelje u posljednjem mirnom posjedu poslovnog prostora koji se nalazi u prizemlju ulične zgrade u [adresa], površine 47,00 m2 na način da je dana 19.01.2021. samovlasno zauzeo predmetni prostor i onemogućio tužitelje u korištenju istoga, na način da je na ulazna vrata (koja se nalaze sa zapadne strane zgrade uz [adresa], a na krajnjem južnom dijelu zgrade) postavio dva lokota od kojih ključ ima samo tuženik i uvođenjem zaštitara tvrtke “Bilić-Erić” u predmetni prostor, na koji su način tužitelji isključeni iz posjeda tog poslovnog prostora.

2. Nalaže se tuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, da u roku od 8 dana od dana zaprimanja rješenja, uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije čina smetanja koji je opisan u točki I. izreke, na način da sa ulaznih vrata (koja se nalaze sa zapadne strane zgrade uz [adresa], a na krajnjem južnom dijelu zgrade) poslovnog prostora koji se nalazi u prizemlju ulične zgrade u [adresa], površine 47,00 m2 ukloni postavljene lokote i da iz prostora ukloni zaštitare tvrtke “B, te mu se zabranjuje svako buduće takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja.

3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 603,89 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena tekućom od 27. travnja 2023. do plateža, sve to u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 603,89 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena tekućom od 27. travnja 2023. do isplate, sve to u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade trošak žalbenog postupka u iznosu od 202,40 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena tekućom od 25. lipnja 2025. do isplate, sve to u roku od 8 dana, dok se za više traženi trošak žalbenog postupka u iznosu od 55,18 eura zahtjev kao neosnovan odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tuženik smetao tužitelje u posljednjem mirnom posjedu poslovnog prostora koji se nalazi u prizemlju ulične zgrade u [adresa], površine 47,00 m2 na način da je dana 19. siječnja 2021. samovlasno zauzeo predmetni prostor i onemogućio tužitelje u korištenju istoga, na način da je na ulazna vrata (koja se nalaze sa zapadne strane zgrade uz [adresa], a na krajnjem južnom dijelu zgrade) postavio dva lokota od kojih ključ ima samo tuženik i uvođenjem zaštitara tvrtke “B u predmetni prostor, na koji su način tužitelji isključeni iz posjeda tog poslovnog prostora (točka I. izreke).

1.1. Nadalje je tim rješenjem naloženo tuženiku da u roku od 8 dana od dana zaprimanja rješenja, uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije čina smetanja koji je opisan u točki I. izreke, na način da sa ulaznih vrata (koja se nalaze sa zapadne strane zgrade uz [adresa], a na krajnjem južnom dijelu zgrade) poslovnog prostora koji se nalazi u prizemlju ulične zgrade u [adresa], površine 47,00 m2 ukloni postavljene lokote i da iz prostora ukloni zaštitare tvrtke “B, te mu se zabranjuje svako buduće takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja (točka II. izreke).

1.2. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 603,92 eura u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. travnja 2023. do isplate, sve u roku od 8 dana (točka III. izreke).

2. Protiv tog rješenja žali se tuženik pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.

- Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 114/22. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se isto preinači i tužitelje odbije s tužbenim zahtjevom, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno je zatražio i trošak žalbenog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba je osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4.2. Međutim, osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Predmet ovoga spora predstavlja zahtjev tužitelja za pružanje zaštite zbog smetanja posjeda poslovnog prostora koji se nalazi u prizemlju ulične zgrade u [adresa], površine 47,00 m2.

6. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da iz potvrde MUP-a od 22. siječnja 2022. proizlazi da je zatražena intervencija policije na adresi predmetnog poslovnog prostora radi provale te da je u predmetnom prostoru zatečen djelatnik zaštitarske tvrtke Bilić-Erić koji je dobio nalog od Grada Zagreba, Gradskog ureda za upravljanje imovinom Grada za 24satno čuvanje navedenog prostora od 19. siječnja 2021. do opoziva,

- da iz zapisnika o očevidu na licu mjesta od 6. studenog 2020. sačinjenog od strane tuženika proizlazi da je sukladno dojavi upravitelja zgrade društvu GSKG d.o.o. o potrebi hitne intervencije došlo do otvaranja predmetnog prostora, uz pomoć ovlaštenog bravara, i ulaska u isti, te da je utvrđeno da se u prostoru nalaze stvari nakon čega su iste popisane po javnom bilježniku. Utvrđeno je također da su postavljena dva lokota kao i to da su djelatnici hitnih intervencija zatvorili glavni vodovodni ventil u prostoru, da je primjerak ključeva lokota predan voditelju područne službe GSKG Dubrava radi daljnje sanacije procurivanja vodovodne instalacije, a po završenoj sanaciji da se isti ima vratiti tuženiku,

- da iz zapisnika o potvrđivanju (posvjedočenju) javnog bilježnika Kristijana Hukelja od 6. studenog 2020. proizlazi da se u poslovni prostor u prizemlju zgrade u [adresa] ušlo uz pomoć bravara, da je stara brava zamijenjena novom, te da "hitne intervencije" nisu u prostoru utvrdile mogućnost puknuća cijevi i istjecanja vode, kao i to da je glavni ventil za vodu zatvoren,

- da iz iskaza I tužiteljice proizlazi da se u prostoru nalazi inventar koji je služio obavljanju ugostiteljske djelatnosti, te da je ugostiteljska djelatnost zatvorena prije desetak godina, da ona kontinuirano dolazi u predmetni prostor, te da su ulazna vrata prostora bila zatvorena lokotom i da su ključ tog lokota imali jedino tužitelji. Dolaskom do predmetnog prostora 18. siječnja 2021. da je uočila da nema lokota na ulaznim vratima, te da je ona, koristeći institut samopomoći, uz pomoć bravara kojeg je angažirala uklonila lokot i postavila novi, ali da je već sljedećeg dana primijetila da tog novog lokota nema, već da su vrata prostora bila otvorena a u prostoru da se nalazio predstavnik Grada i predstavnici zaštitarske službe B. U svom je iskazu osporila da bi razlog ulaska u predmetni prostor bilo puknuće cijevi, jer da ona to puknuće, kao ni tragove vode nije vidjela, a nije osporila činjenicu da se protiv tužitelja vodi postupak radi iseljenja, kao i da isti još u tijeku,

- da iz iskaza svjedoka RŽ, zaposlenog u Gradskom uredu za upravljanje imovinom Grada Zagreba proizlazi da se na temelju dojave upravitelja zgrade o puknuću vodovodne cijevi na navedenoj adresi u predmetni prostor ušlo uz pomoć ovlaštenog bravara, nakon čega je sačinjen zapisnik od strane javnog bilježnika, a isto tako i zapisnik od strane Grada Zagreba, čiji je on potpisnik. Nakon ulaska u predmetni prostor da je postavljena nova brava i lokot, a ključevi da su predani upravitelju zgrade. U predmetnom slučaju da je poštovana procedura, te da je prilikom ulaska u prostor bio prisutan i javni bilježnik o čemu je sačinjen zapisnik,

- da je prije zaključenja raspravljanja u predmetnom postupku, u ovršnom postupku ovrhovoditelja Grada Zagreba protiv ovršenika BŽ i HŽ 15 veljače 2023. doneseno rješenje poslovni broj: Ovr-828/2022-41 koje je postalo pravomoćno 1.ožujka 2023. i kojim se utvrđuje da je dovršena ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine određena rješenjem o ovrsi od 21. travnja 2022. poslovni broj: Ovr-828/2022.

7. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja u konkretnom slučaju prvostupanjski je sud zaključio da ostvarena pravna zaštita tuženika u sudskim postupcima iseljenja tužitelja ne daje pravo tuženiku nasilnog ulaska u posjed predmetnog prostora koji se nalazi u prizemlju ulične zgrade u [adresa], te da je tuženik je uz pomoć bravara ušao u predmetni poslovni prostor izmijenivši bravu, a nakon primijenjene samopomoći tužitelja ponovno nasilno ušao u predmetni prostor i isti osigurao zaštitarima, te da je na taj način tužiteljima onemogućio pristup u isti, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio kao osnovan.

8. Izloženi zaključak prvostupanjskog suda, u dijelu koji se odnosi na pravnu mogućnost pružanja sudske zaštite posjeda na navedeni način, nije pravilan. Naime, tamo gdje nije moguća uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja nema mjesta ni zabrani budućeg smetanja posjeda, dok sam deklaratorni zahtjev nije moguće samostalno prihvatiti jer je sudska zaštita posjeda kondemnatorne naravi. U tom smislu i tuženik u žalbi iznosi pravilan pravni stav, međutim, ne i kad tvrdi da bi takvim presuđenjem bila ostvarena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer se ne radi o proturječju kakvog u vidu ima navedeni propis već o pitanju pravilne primjene materijalnog prava, koje je u konkretnom slučaju doista pogrešno primijenjeno na štetu tuženika.

9. Prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik nije mogao samovlasno provaljivati u predmetni poslovni prostor za vrijeme trajanja postupka iseljenja, te da je i u slučaju hitne intervencije radi eventualnog puknuća vodovodne cijevi i istjecanja vode, ključeve promijenjene brave i postavljenog lokota bio dužan predati tužiteljima. Međutim, prevladavajuća okolnost koju ovaj drugostupanjski sud drži razlogom za uskratu prava posjedovne zaštite je činjenica da je u tijeku postupka koji je prethodio donošenju osporene odluke doneseno pravomoćno rješenje poslovni broj: Ovr- 828/2022-41 kojim se utvrđuje da je dovršena ovrha radi ispražnjenja i predaje predmetne nekretnine određena rješenjem o ovrsi od 21. travnja 2022. poslovni broj: Ovr-828/2022.

10. Zbog navedenog osnovano u žalbi prigovara tuženik da je prvostupanjski sud nezakonito pružio posjedovnu zaštitu tužiteljima koji su iseljeni iz predmetne nekretnine u ovršnom postupku, pa premda posjedovna zaštita štiti faktično stanje posjeda, ona ne pruža zaštitu kada je do gubitka posjeda došlo na temelju zakonitog postupka, kao što je u konkretnom slučaju ovršni postupak temeljen na pravomoćnoj sudskoj odluci. U konkretnom slučaju utvrđeno je da tužitelji nemaju pravo zakupa poslovnog prostora i da su iseljeni temeljem zakonite sudske odluke slijedom čega ovaj drugostupanjski sud smatra da posjed nije samovlasno narušen, već je izgubljen temeljem pravomoćne sudske odluke, zakonito provedenom ovrhom, pa stoga nema osnove za posjedovnu zaštitu.

11. Nadalje, u skladu s odredbom članka 22. stavak 2. ZVDSP-a tužbeni zahtjev upravljen prema zaštiti posjeda putem suda sastoji se od tri elementa: 1. od zahtjeva da se utvrdi čin smetanja posjeda, 2. od zahtjeva da se tuženiku naredi uspostava ranijeg posjedovnog stanja i 3. od zahtjeva da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

11.1. Tužba zbog smetanja posjeda u smislu odredbe članka 22. stavka 1. ZVDSP-a ne bi bila dopuštena u okolnostima kada bi tužitelj bio u mogućnosti istaknuti samo deklaratorni zahtjev na utvrđenje posjeda i čina smetanja, dok je takva zaštita dopuštena u okolnostima kada je tužitelj uz taj deklaratorni zahtjev u mogućnosti osnovano postaviti barem jedan kondemnatorni zahtjev tj. zahtjev za uspostavom ranijeg posjedovnog stanja odnosno zabranu jednakog ili sličnog smetanja u budućnosti.

11.2 Naime, rezultat ostvarenja prava na zaštitu posjeda stvari treba uvijek biti uspostavljanje ranijeg posjedovnog stanja što znači da posjednik uspostavlja (vraća) njegovu faktičnu vlast na stvari u onom sadržaju i opsegu kakav je bio u času smetanja posjeda. Da bi se tužitelju pružila posjedovna zaštita nužno je da je takva zatražena posjedovna zaštita objektivno i moguća.

12. U konkretnom slučaju, upravo činjenica da je u međuvremenu, a prije okončanja postupka koji je prethodio donošenju osporene odluke doneseno pravomoćno rješenje poslovni broj: Ovr-828/2022-41 kojim se utvrđuje da je dovršena ovrha radi ispražnjenja i predaje predmetne nekretnine određena rješenjem o ovrsi od 21. travnja 2022. poslovni broj: Ovr-828/2022, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, razlog je za uskratu tražene posjedovne zaštite zbog nemogućnosti uspostave ranijeg posjedovnog stanja. Rezultat ostvarenja prava na zaštitu posjeda stvari treba uvijek biti uspostavljanje ranijeg posjedovnog stanja što znači da posjednik uspostavlja (vraća) njegovu faktičnu vlast na stvari u onom sadržaju i opsegu kakav je bio u času smetanja posjeda, a u konkretnom slučaju tužitelji su posjed izgubili sudskom odlukom i mogućnosti uspostavljanja ranijeg posjedovnog stanja više nema.

13. Slijedom svega iznesenog, pozivom na odredbu članka 380. stavka 3. ZPP-a trebalo je prihvatiti žalbu tuženika i preinačiti prvostupanjsko rješenje na način da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti, kako je to i odlučeno u pod točkom I. izreke ovog rješenja, a kako je preinačena odluka o glavnoj stvari trebalo je preinačiti i odluku kojom je tuženik obvezan na naknadu parničnog troška tužiteljima jer im isti ne pripada i na naknadu troška tužitelju obvezati tužitelje.

14. Obzirom da je tuženik uspio s tužbenim zahtjevom u cijelosti, pripada mu i pravo na naknadu troška parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjskog rješenja sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.), i to temeljem Tbr. 7 točka 2. u visini jednokratne naknade u iznosu od 398,17 eura uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 99,54 eura, te pristojbe na tužbu i rješenje od po 53,09 eura, što sveukupno iznosi 603,89 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjskog rješenja, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

15. Tuženiku pripada i pravo na naknadu troška žalbenog postupka u visini od 202,40 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja drugostupanjskog rješenja, dok je zahtjev za naknadu troškova sudskih pristojbi u iznosu od 55,09 eura trebalo odbiti jer je tuženik u spis dostavio dokaz o plaćenoj pristojbi u visini 50% od iznosa utvrđenog rješenjem o pristojbi od 8. svibnja 2023. slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke rješenja.

U Splitu 25. lipnja 2025.

SUTKINJA

Sanda Crljen Ivančić