REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.br. P-985/2024

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kbr. 283, kojeg zastupa punomoćnik Mark Baničević odvjetnik u Splitu, a kao preuzimatelj postupka iza smrti ĆH (Grgura) Pecotića, protiv tuženog ŽHA, OIB [osobni identifikacijski broj], 22 KH, QLD 4871 Julatten, Australia, kojeg zastupa punomoćnica Danijela Nenadić, odvjetnica u Zagrebu, radi predaje u suposjed nekretnine, nakon glavne rasprave održane dana 11. travnja 2025. u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika, dana 25. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Tuženi je dužan predati tužitelju u suposjed nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća sa okućnicom u Smokvici – "Na Lučilu", kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 1.346 €, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužbom koju je dana 16. travnja 2015. podnio tužitelj ĆH zatraženo je da sud naloži tuženiku predati tužitelju u suposjed nekretninu bilježenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja stambenu kuću zv. Na lučilu. U tužbi se navodi da su stranke suvlasnici opisane nekretnine, da suvlasnička zajednica nije razvrgnuta a da tuženik opisanu kuću drži u isključivom posjedu i odbija tužitelju omogućiti suposjed.

1. 1. Tužitelj ĆH je nakon podnošenja tužbe umro pa je rješenjem ovoga suda pod posl.br. P-1612/15 od 8. lipnja 2018. utvrđen prekid postupka (list spisa br. 2).

1. 2. Postupak je nastavljen nakon što je nasljednik ŽH izjavio da preuzima ovu parnicu (list spisa br. 3) a sve sukladno odredbi čl. 215. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP).

2. Tuženik ne osporava da drži kao posjednik utuženu nekretninu no tvrdi da tužitelju, a neovisno o upisima u zemljišnu knjigu, ne pripada pravo supsojeda. U odgovoru na tužbu on tvrdi da su prednici stranaka jš 1978. izvršili diobu i da je predmetna kuća u [adresa] pripala njegovome ocu IH nakon čega su i on sam i njegov otac uložili znatna sredstva u obnovu te kuće koju smatra svojim isključivim vlasništvom. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.

3. Proveden je dokaz pregledom spisu priloženih isprava, ovosudnog ostavinskog spisa pod posl.br. O-1477/16, te parničnog spisa Općinskog suda u Korčuli pod posl.br. P-147/12 kao i saslušanjem parničnih stranaka.

4. Provedenim je dokazima utvrđeno:

- da su stranke prvi rođaci a njihovi očevi pok. ĆH (otac tužitelja) i pok. IH (otac tuženika) bili su braća

- da je tužitelj ŽH proglašen nasljednikom svog oca u ostavinskom postupku ovog suda pod posl.br. O-1477/16 te mu je po rješenju o nasljeđivanju od 10. studenog 2016. (list spisa br. 3, prilog 2) pripala, među ostalim, i čest.zem. 6812/3 k.o. [adresa]

- da je tuženik sin i univerzalni nasljednik pok. IH po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli pod br. O-15/79 od 24. svibnja 1979.

(rješenje priloženo u parničnom spisu P-147/12)

- da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi upisana kao vrt te da su i tužitelj i tuženik upisani kao suvlasnici za po 3/50 dijela (list spisa br. 1, prilog 2)

- da je u naravi riječ o kući u [adresa] koju stranke nazivaju kuća na Lučilu i koju u isključivom posjedu drži tuženik

- da su stranke suvlasnici i drugih nekretnina naslijeđenih od svojih prednika pa tako i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća u [adresa]

- da je tuženik iz ove parnice u svojstvu tužitelja podnio dana 8. ožujka 2012. pred Općinskim sudom u Korčuli tužbu protiv tuženih UH i ŽH zatraživši predaju suposjeda predmetne kuće u [adresa]

- da je tužba zaprimljena pod posl.br. P-147/12 a okončana je pravomoćnom presudom od 8. veljače 2013. kojom je naloženo tamošnjem tuženiku UH da preda ŽHA u suposjed stojnu kuću u [adresa] bilježenu kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s time što iz obrazloženja navedene presude jasno proizlazi da faktična dioba nekretnina u suvlasništvu stranaka nije provedena

- da su stranke odnosno njihovi očevi pregovarali o načinu diobe, da je o tome bio sačinjen i pismeni prijedlog (list spisa br. 26) no isti nije potpisan od ugovornih stranaka niti takav prijedlog predstavlja valjani ugovor o diobi

5. Sve ovo i nije sporno među strankama koje su se o tome očitovale u svojim iskazima pri čemu i sam tuženik tvrdi da između prednika stranaka nije izvršena dioba svih suvlasničkih nekretnina no ujedno smatra da su se po pitanju naslijeđenih kuća u [adresa] njihovi očevi suglasili, da po takvom sporazumu je utužena nekretnina pripala njegovome ocu dok je tužiteljevom ocu pripala druga kuća zvana Na poljica.

6. Tužitelj, dakle, predmetnom tužbom zahtjeva od tuženika predaju suposjeda nekretnine, a takav se njegov zahtjev temelji na odredbi čl. 42. st. 1. i čl. 46. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje ZV). Prema odredbi čl. 42. st. 1. ZV-a propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed ili izvršavanje određenih vlasničkih ovlasti dok je čl. 46. st. 1. istog Zakona propisano da svaki suvlasnik ima pravo u pogledu cijele stvari postavljati ostalim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

7. Shodno navedenim zakonskim odredbama, a na temelju sadržaja provedenih dokaza, ovaj je sud utvrdio da tužitelju pripada pravo na suposjed utužene nekretnine. Ovo stoga jer je tužitelj knjižni suvlasnik iste, a tuženik ničim nije potkrijepio svoju tvrdnju da je riječ o kući koja predstavlja njegovo isključivo vlasništvo niti se pismeni prijedlog za diobu priložen na listu spisa br. 26 može smatrati pravnim poslom po kojemu je izvršena faktična dioba. Na ovakav zaključak upućuje i iskaz samog tuženika (list spisa br. 41 i 42) koji potvrđuje da je potrebno izvršiti konačnu diobu nekretnina među strankama budući je riječ o nepodijeljenom imanju, zatim dalje navodi da je u međuvremenu tužitelj prodavao određenu imovinu te navodi da je upravo u svrhu konačne diobe on pokrenuo parnicu radi predaje suposjeda kuće u [adresa] koja se vodila pod posl.br. P-147/12.

7. 1. U postupku nije sporno da je tuženik isključivi posjednik utužene nekretnine, da je u istu ulagao sredstva te je određeno vrijeme i iznajmljivao za potrebe mjesne ambulante odnosno ljekarne. No ovakav posjed tuženik nije vršio temeljem ugovora o razvrgnuću suvlasništva već se radilo o diobi posjeda među prednicima stranaka, kao bliskim srodnicima.

7. 2. Upitan na okolnost postoji li usmeni sporazum o podijeli posjeda tužitelj potvrđuje da je njegov otac održavao kuću u [adresa], a da je s druge pak strane tuženikov otac odnosno sam tuženik ulagao svoja sredstva u održavanje kuće u [adresa]. On dalje navodi da nikada nije izvršena faktična dioba suvlasništva niti mu je poznato da je postojao nekakav konkretan sporazum između njegovog oca i tuženikova oca po pitanju diobe posjeda.

7. 3. Tuženik, pak, uporno navodi da je po obiteljskom sporazumu njegovome ocu u isključivo vlasništvo pripala kuća zv. Na lučilu dok je tužiteljevome ocu pripala novoizgrađena kuća u predjelu zv. Poljica. Pri tome tuženik ne iskazuje o eventualnoj diobi posjeda već smatra da je njegov otac bio isključivi vlasnik kuće koja je predmetom ove parnice. Tuženik se pri tome pozivao i na sadržaj isprave koju je predao uz podnesak od 25. srpnja 2024. (list spisa br. 46) no riječ je o ispravi koju je tuženik predao nakon zaključenja prethodnog postupka te istu sud nije uzeo u obzir primjenom odredbe čl. 299. ZPP-a, a posebice tuženik ničim nije dokazao da takvu ispravu koja datira iz 1994. godine nije mogao ranije predati u spis.

7. 4. Imajući u vidu ovakve izjave stranaka te sadržaj parnice koja se pred Općinskim sudom u Korčuli vodila pod posl.br. P-147/12 ovaj je sud ocijenio da među strankama nije na snazi sporazum o diobi posjeda u smislu čl. 42. st. 1. ZV-a. Sve ukoliko je među njihovih prednicima i postojao usmeni sporazum o tome na koji će način vršiti posjed suvlasničke imovine do konačne diobe, očito je da se sadašnji suvlasnici više ne slažu sa takvim izvršavanjem vlasničkih ovlasti. Na takav zaključak jasno upućuje okolnost da je ovdašnji tuženik još tijekom 2012. podnio tužbu radi predaje suposjeda kuće u [adresa] obuhvativši na strani tuženika takvom tužbom sad pok. UH i TH. Na zapisniku glavne rasprave koja je u toj parnici održana **.**.2013. ŽH je jasno naveo da dioba suvlasništva nije provedena, da su među strankama odnosi poremećeni, da se prije podnošenja tužbe u toj parnici NH u više navrata obraćao njegovome ocu polažući stvarno pravo na nekretninu u [adresa].

7. 5. Shodno tome sud je utvrdio da u ovoj pravnoj stvari ne postoji između stranaka usmeni sporazum o diobi posjeda suvlasničkih nekretnina odnosno da parnične stranke više nisu voljne nastaviti posjed na način na kojega su ga vršili njihovi prednici.

8. Utvrdivši tako u postupku da je tužitelj suvlasnik nekretnine koju tuženik drži u isključivom posjedu te da tuženik nije u postupku dokazao svoje pravo na posjed u odnosu na čitavu nekretninu, sud je prihvatio tužiteljev zahtjev presudivši kao u izreci.

9. O troškovima postupka je odlučeno prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a obavezavši tuženika da tužitelju naknadi troškove koji su bili potrebni radi vođenja ove parnice. Odmjereni se troškovi sastoje od izdataka tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe i zastupanje na ročištima od 6. ožujka 2024., 25. lipnja 2024., 23. srpnja 2024., 14. ožujka 2025. i 11. travnja 2025., za svaku radnju po 100 bodova (200 €) te od troškova sudskih pristojba na tužbu i odluku (2 x 73 €).

10. Zbog navedenoga odlučeno je kao u izreci.

U Korčuli, 25. lipnja 2025.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).