Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-502/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju nacrta prijedloga odluke koju je izradio viši sudski savjetnik Dražen Lovretić, u pravnoj stvari tužitelja NH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-252/2020-27 od 2. rujna 2024., 25. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-252/2020-27 od 2. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 485,32 eura sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke).
1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 700,00 eura u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima. Žalitelj potražuje trošak sastavljanja žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 485,32 eura, a prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu od 29. rujna 2023.godine (list 71. spisa) s osnova kamate na isplaćenu razliku plaće, a koja kamata u tom smislu postaje glavno potraživanje i to zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
6. S obzirom na vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva tužitelja na isplatu iznosa od 485,32 eura, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, zbog čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a.
7. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje koje bitne povrede postupka, učinjene od prvostupanjskog suda, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, s obzirom na to da je pobijana presuda jasna, razumljiva i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni ispravama u spisu.
8. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku utvrdio da je predmet potraživanja u konkretnoj pravnoj stvari potraživanje s osnove neisplaćenih zateznih kamata u utuženom iznosu od 485,32 eura / 3.656,63 kuna na ime zakašnjelo nesporno plaćene glavnice s osnova razlike plaće u isplaćenom ukupnom iznosu od 8.454,88 eura / 63.703,32 kuna.
8.1. Nadalje, neprijeporno je, a što proizlazi i iz priložene dokumentacije, odnosno dostavljenog obračuna kamata od strane tuženika (list 52. spisa) da neisplaćena kamata na iznos razlike plaće koja je isplaćena tužitelju iznosi ukupno 485,32 eura / 3.656,63 kuna.
8.2 Sporno je u ovom postupku, je li osnovan tuženikov prigovor zastare navedenog potraživanja.
8.3. Naime, u tom smislu potrebno je navesti da su kamate sporedno i akcesorno potraživanje koje u potpunosti dijeli pravnu sudbinu glavnog potraživanja pa uslijed zastare glavnog potraživanja zastarijeva i potraživanje zateznih kamata. U konkretnoj pravnoj stvari na predmetno potraživanje kamata (kad je glavno potraživanje navedene razlike plaće prestalo ispunjenjem) potrebno je primijeniti odredbu članka 226. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da se povremenim potraživanjem smatraju i sporedna povremena potraživanja kao što je potraživanje kamata koja zastarijevaju za tri godine računajući od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Iz navedene odredbe članka 226. ZOO-a proizlazi da samostalna tražbina zateznih kamata nakon što je podmirena glavna tražbina, zastarijeva u roku od tri godine od nastanka svakog pojedinog dnevnog iznosa kamata jer to potraživanje nastaje i dospijeva svakog dana u vremenu od dospijeća do prestanka glavnog potraživanja.
8.4. U tom smislu prema mišljenju i ovog suda ne zastarijevaju kamate koje su dospjele u vremenu od tri godine računajući unatrag od dana podnošenja tužbe jer se sukladno odredbi članka 241. ZOO-a zastara prekida podnošenjem tužbe. Kako tužitelj potražuje samostalnu tražbinu zateznih kamata nastalih u razdoblju od donošenja rješenja MUP-a od 29. siječnja 2013. kad je tužitelj premješten u PP Sinj pa do dana definitivnog prestanka glavnog potraživanja u studenom 2017., te kako je tužbu za isplatu navedene samostalne tražbine zateznih kamata, a kojom je prekinuo zastaru tog potraživanja tužitelj podnio najprije podneskom od 4. svibnja 2021., a potom je navedeni zahtjev konačno uredio podneskom od 29.rujna 2023., to u zastari nisu jedino kamate u razdoblju od 4. svibnja 2018. pa nadalje, slijedom čega je kompletno potraživanje u zastari jer je proteklo tri godine od nastanka svakog pojedinog dnevnog iznosa kamata u vremenu od dospijeća do prestanka glavnog potraživanja.
9. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojim tvrdi da se u ovom slučaju na kamatu koja je sada glavno potraživanje primjenjuje rok zastare od pet godina prema odredbi članka 139. Zakonu o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.), kada se u ovom slučaju ne primjenjuje ta odredba, već citirane odredbe ZOO-a.
10. Odluka o parničnom trošku je pravilno i zakonito odmjerena, sukladno odredbama članka 154. ZPP-a, s tim što je posebnim žalbenim navodima tužitelj ni ne pobija.
11. Žalitelju ne pripada trošak jer nije uspio sa žalbom.
12. Kako nisu osnovani žalbeni razlozi tužitelja, trebalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu 25. lipnja 2025.
Sutkinja
Marija Šimičić