Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1298/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sande Crljen Ivančić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buljan Gržetić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, N i partneri, Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P- 1384/2019-38 od 24. ožujka 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovnog broja P-1348/2019-41 od 3. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P-1384/2019-38 od 24. ožujka 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovnog broja P-1348/2019-41 od 3. travnja 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u pobijanom dijelu točke I., III. i IV. izreke presude.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 13.304,84 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose označene u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik plati troškove vještačenja u iznosu od 398,17 eura sa zakonskom zateznom kamatom pobliže označeno u točki II. izreke, prigovor radi prijeboja tuženika u iznosu od 272,56 eura s osnova otplaćenih i povlaštenih anuiteta i iznos od 2.363,36 eura s osnova kamatne stope odbija se kao neosnovan kako je odlučeno u točki III. izreke, te je naloženo tuženiku da tužitelju plati troškove parničnog postupka u iznosu od 3.220,86 eura sa zakonskom zateznom kamatom kako je odlučeno u točki IV. izreke.
1.1. Rješenjem suda prvog stupnja dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva tužitelja u podnescima od 14. lipnja 2023. i 27. studenoga 2025.
2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tuženik pobijajući odluku suda prvog stupnja u točkama I., III. i IV. izreke presude iz svih žalbenih razloga predviđeni člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Temeljem odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na odgovor tužitelju.
Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.
Žalba tuženika je osnovana.
3. Predmetnim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje od tuženika povrat razlike između iznosa koji je stvarno isplaćen temeljem ugovorne promjenjive kamatne stope u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu, povrat razlike između iznosa koji je stvarno isplaćen tuženiku temeljem ugovorene obveze na plaćanje anuiteta sa valutnom klauzulom u CHF u odnosu na tečaj CHF u trenutku realizacije kredita, kao i povrat na ime pogrešno obračunate glavnice. Navedenu isplatu tužitelj potražuje kao posljedicu ništetnosti ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu kojeg je tužitelj zaključio sa tuženikom, a koje odredbe se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i ugovorenu valutnu klauzulu u CHF.
4. Iz rezultata provedenog parničnog postupka pred sudom prvog stupnja proizlazi da su stranke zaključile ugovor o kreditu 28. rujna 2006. u valuti CHF. Navedenim ugovorom tuženik kao kreditor je tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje 112.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, navedeni ugovor je zaključen radi izgradnje stambenog objekta. Stranke su zaključile i Aneks ugovora broj 1., 10. veljače 2016., gdje je ugovor obračunat u eurima te Aneks broj 2. od 20. prosinca 2018.
5. Kako je u ovom postupku između stranaka zaključen Aneks ugovora, to je sud prvog stupnja donoseći pobijanu odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom zbog ništetnih odredbi, sud posve zanemario činjenicu da su stranke 10. veljače 2016. sklopile Aneks tog ugovora kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, i to ne samo u pogledu valute nego i u pogledu kamatne stope, a temeljem ZID ZPK-a, a što je tuženik istakao još u odgovoru na tužbu i što ponavlja u žalbi.
6. U svezi s pitanjem valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK-a, izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.:
„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“
7. Nadalje, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK-a poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 11/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – u daljnjem tekstu: ZOO), te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO-a o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK-a o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.
7.1. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.).
8. Slijedom iznesenog, kao odlučno u ovom postupku je trebalo utvrditi je li dodatak ugovora o kreditu sklopljen između stranaka, sklopljen u skladu s uvjetima iz ZID ZPK-a, jer ako jeste, radilo bi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke i kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana.
9. Pritom se skreće pozornost kako se u rješenju Vrhovnog suda RH broj Gos- 1/2019 također ukazuje da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK-a valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.
10. Posebno se glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, ističe da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019., taj sud izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.
11. Stoga je u ovom slučaju potrebno utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i računski točno, odnosno je li način izračuna konverzije kredita izvršen prema odredbama članka 19.c ZID ZPK-a, i to iznos preplate iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 5. ZID ZPK-a ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK-a ako je on utvrđen, kao i postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a (npr. poslovna nesposobnost), te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača.
12. Navedena utvrđenja predstavljaju relevantne okolnosti koje Vrhovni sud RH spominje i u svojem rješenju iz oglednog spora i to kao eventualne osnove za postavljanje kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit.
13. Naime, u ovom postupku sud prvog stupnja treba izraditi vještački nalaz iz kojeg vještačkog nalaza pravilno treba utvrditi je li u trenutku zaključenja Aneksa ugovora 10. veljače 2016. između stranaka poštovana odredba članka 19.c ZID ZPK- a i to na način da se utvrdi eventualna visina kamate na pojedinačne pretplate po valuti i po promjenjivoj kamatnoj stopi za razdoblje od trenutka zaključenja ugovora od 28. rujna 2006. do dana konverzije 10. veljače 2016. kao i eventualno razlika glavnice u odnosu na valutu osnovnog ugovora CHF i valutu ugovora do konverzije u eurima. Tako izrađen vještački nalaz bi bio osnov o kojem sud prvog stupnja može raspravljati u postupku zahtjeva potrošača za isplatom eventualne razlike iznosa koji tužitelju nije priznat u situaciji ako konverzija nije obavljena sukladno ZID ZPK-a.
14. Kako je u navedenom ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na ovaj dio pobijane odluke, trebalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu u tom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom radi ponovnog odlučivanja.
15. U nastavku postupka sud prvog stupnja imat će u vidu uputu iz ukidne odluke i nadopuniti će činjenično stanje, te nakon pravilne primjene materijalnog prava ponovno odlučiti i o ovom zahtjevu tužiteljice, a time i o troškovima postupka.
16. Ujedno se skreće pozornost suda prvog stupnja da je osnovana žalba tuženika i u dijelu gdje prigovara o troškovima parničnog postupka u dijelu kada je priznao tužitelju troškove preliminarnog nalaza i mišljenja vještaka Ivana Marenčića u iznosu od 398,17 eura, što će sud prvog stupnja imati u vidu u nastavku postupka.
U Splitu 25. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Marija Šimičić
