Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1916/2021-9

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan i Jabuka u Rijeci, protiv tuženika Opće bolnice Pula - Ospedale Generale di Pola, Zagrebačka 30, OIB 16089706543, zastupanog po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Pr-406/2018-25 od 8. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Pr-406/2018-25 od 8. listopada 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe tuženika odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos od 94.914,06 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, počev od 16.1.2014., svakog 16. tog dana u mjesecu, do 16.1.2019. Točkom II. izreke odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći iz točke I. ove izreke. U točki III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.722,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 8.10.2021. pa do isplate, dok je točkom IV. odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova kao i preostali zahtjev za naknadu troškova tužitelja.

2. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu pobijajući citiranu presudu u cijelosti pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) te predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda i odbiti tužbeni zahtjev uz na naknadu parničnih troškova tuženiku, podredno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbe.

2.1. Tuženik u žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio mjesečni fond radnih sati posljedično čemu i obračun prekovremenih sati, a da pritom nije uvažio zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi kolektivnog ugovora, posebice Zaključak broj 153. sukladno kojem se u mjesečni fond sati ne oduzimaju blagdani odnosno neradni dani (osim subote i nedjelje). Tužitelj kao i svi drugi radnici tuženika da su zaduženi za isti broj radnih sati koji moraju mjesečno odraditi, a ukoliko tužitelj radi na blagdan tada dobiva uvećanje plaće za 150%. Tuženik u žalbi navodi da je na nivou cijele Republike Hrvatske sačinjen sustav obračun plaća

– Centralni obračun plaća (COP) koji je obvezan za sve korisnike sredstava državnog proračuna pa tako i tuženika koji nema mogućnosti utjecaja ni izmjena obračuna plaća. Tuženik žalbom upire i na nezakonito i pogrešno utvrđenje vještakinje o "efektivnim" radnim satima koji kao takvi nisu propisani niti jednom normom tvrdeći da vještakinja samoinicijativno umanjuje mjesečni fond radnih sati, a preostale sate prikazuje kao prekovremene, samostalno tumačeći pozitivne propise iako je primjena i tumačenje prava zadaća suda.

2.2. Također tuženik žalbom osporava i da bi se na (pogrešno) obračunate prekovremene sate trebali obračunati dodaci (stimulacija, za posebne uvjete rada, položajni dodaci) koji se obračunavaju na redovne sate. Tuženik tvrdi da su se navedeni dodaci počeli obračunavati i na prekovremene sate tek s Izmjenama Kolektivnog ugovora od 1.4.2020. pa da je i u tom smislu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kao i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, da sve što liječniku pripada od osnovne plaće i dodataka u redovnom radu ima biti plaćeno i u prekovremenom radu, koje shvaćanje da nije primjenjivo na utuženo razdoblje i ne može se retroaktivno primjenjivati. Tuženik u žalbi ustraje kod svih iznijetih primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje kao i kod prekluzije prava na podnošenje tužbe te dopuštenosti podnošenja stupnjevite tužbe prema odredbi članka 186.b. ZPP-a i prigovora zastare.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće, na radnom mjestu specijalista opće kirurgije, zbog pogrešnog obračuna mjesečnog fonda radnih sati, posljedično čemu i obračuna prekovremenih sati rada te neisplate dodatka za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta u vrijeme prekovremenog rada u razdoblju od prosinca 2013. do prosinca 2018. kao i pogrešnog obračuna naknade za godišnji odmor.

6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da nije sporno da tužitelju kao specijalisti opće kirurgije zaposlenom kod tuženika pripadaju dodaci za posebne uvjete rada od 25% i dodatak za vjernost 8%, zatim liječnički dodatak koji je do rujna 2015. iznosio 10%, a nakon toga 12%, da je do rujna 2015. tužitelj imao pravo na dodatak na znanstveni stupanj 8% pa su stoga tužitelju ukupni dodaci do rujna 2015. iznosili 43%, a od listopada 2015. 45%,

- da nije sporno da je tužitelj radio ovisno o potrebama posla prekovremeno, u dežurstvima, subotom, nedjeljom i državnim blagdanima o čemu tuženik vodi evidenciju,

- da je sporno je li tuženik ispravno obračunava plaću tužitelju kada je tužitelj radio na državni blagdan koji pada u vrijeme radnog tjedna od ponedjeljka do petka i sukladno tome je li ispravno obračunavao prekovremeni rad te pripada li pravo tužitelju na isplatu dodataka na rad sukladno kolektivnom ugovoru i na prekovremene sate koje dodatke tuženik nije isplaćivao, a posljedično tome i je li tužitelju isplaćena u cijelosti naknada za godišnji odmor za utuženo razdoblje,

- da tuženik neosnovano tvrdi da se rad na blagdan uračunava u redovni rad i redovnu mjesečnu satnicu jer da isto nije propisano niti Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 39/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11 - dalje: Zakon), niti Zaključkom 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva,

- da je pravilo da se na dane blagdana ne radi jer su to neradni dani pa se oni kao takvi ne mogu uračunavati u redovnu mjesečnu satnicu niti u redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba ostvariti u redovnom radu,

- da sav višak sati koji nastaje izvan redovnog mjesečnog fonda radnih sati predstavlja prekovremeni rad sukladno čemu je vještakinja utvrdila sve sate prekovremenog rada za koje tuženik nije isplatio plaću tužitelju,

- da činjenica što se plaća obračunava u elektroničkom sustavu - Centralni obračun plaća (COP) koji vrši izračun prekovremenih sati bez mogućnosti utjecaja tuženika na izračun, ne opravdava tuženika u nepravilnom načinu obračuna prekovremenih sati kojim je tužitelj zakinut za dio plaće koji mu pripada,

- da je tužitelj kao liječnik za svaki odrađeni sat radio u jednakim uvjetima, dakle otežanim uvjetima rada, što vrijedi i za prekovremeni rad, te je imao jednaku odgovornost za život i zdravlje pacijenata u redovnom radu kao i u prekovremenom radu pa da je stoga neosnovana tvrdnja tuženika da tužitelju ti dodaci pripadaju samo na redovni rad,

- da se tužitelju trebaju isplaćivati i dodaci za prekovremeni rad koji se međusobno ne isključuju već se oni primjenjuju kumulativno sa svim ostalim dodacima sukladno čl. 57. i 59. Kolektivnog ugovora zajedno sa dodacima za prekovremeni rad, a koje stajalište potvrđuje Vrhovni sud RH u svom pravnom shvaćanju sa sjednice građanskog odjela od 9. prosinca 2019.,

- da sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Zorice Unkić kao i visinu naknade za prekovremeni rad tužitelja koju je ista utvrdila, a koju tuženik nije isplatio sukladno čemu je isplaćena i manja naknada za godišnji odmor prema prosječnoj plaći isplaćenoj u prethodna tri mjeseca,

- da je vještačenjem po vještakinji Zorici Unkić izvršen izračun prekovremenih sati tužitelja od prosinca 2013. do prosinca 2018. na način da je prikazan puni mjesečni fond sati (umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati) te efektivnih sati kao sati koje je tužitelj morao odraditi u redovnom radu, a koje efektivne sate čini razlika između punog mjesečnog fonda sati, umanjenog za sate blagdana/državnih praznika, GO-a, BO-a, slobodnih sati, plaćenih dopusta odnosno svih sati koji se odnose na neradne dane koje tužitelj nije bio na poslu, a za koje da tužitelj ima pravo na naknadu plaće kao da je radio,

- da je usmenim vještačenjem vještakinja razjasnila da prekovremeni rad tužitelja u utuženom razdoblju predstavlja ostvareni rad iznad efektivnog mjesečnog fonda sati u koji ne ulaze blagdani, godišnji, slobodni dani, sve sukladno odredbama Kolektivnog ugovora.

6.1. Slijedom prednjih utvrđenja prvostupanjski sud utvrđuje osnovanim tužbeni zahtjev s osnova manje isplaćene naknade za prekovremeni rad tužitelja kao i naknade za godišnji odmor u ukupnom iznosu od 94.914,06 temeljem odredbe članka 65. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 - dalje ZR/14) sa pripadajućim zakonskim kamatama na mjesečne iznose, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, te obvezuje tuženika na naknadu parničnih troškova tužitelju temeljem članka 154. stavak 5. ZPP- a i odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano upire u žalbi tuženik obzirom da pobijana presuda nema takve nedostatke zbog kojih ju nije moguće pravno ispitati.

8. Međutim, tužitelj u žalbi osnovano ističe da je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe članka 355. ZPP- a jer zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda nije pravilno izvršen obračun mjesečnog fonda radnih sati posljedično čemu niti obračun prekovremenih sati kao i naknade za godišnji odmor u utuženom razdoblju.

9. Naime, protivno žalbenim navodima tuženika, pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelju u utuženom razdoblju za prekovremeni rad pripada pravo na isplatu dodatka za otežane uvjete rada kao i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi kumulativno sa dodatkom za prekovremeni rad te da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu navedenih dodataka jer tužitelj i kada radi u prekovremenom radu, radi u otežanim uvjetima rada i ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a posljedično tome ima i uvećanu naknadu za godišnji odmor prema prosječno isplaćenoj plaći u prethodna tri mjeseca.

9.1. Navedeno iz razloga što je Zakonom o radu propisano da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu (čl. 90. st. 2. ZR) i da radnik za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, ima pravo na povećanu plaću (čl. 94. ZR). Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15, 29/18 – dalje KU/13 i KU/18) je ugovoreno da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti posla radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 53. st. 1 i 2. KU/13 odnosno čl. 45. st. 1. i 2. KU/18); da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (čl. 53. st. 3. KU/13, odnosno čl. 45. st. 3. KU/18 ); da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te se po tom osnovu plaća uvećava 50% (čl. 51. KU/13 odnosno čl. 49. KU/18); da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (čl. 57. KU/13 odnosno čl. 55. KU/18 ); da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi zdravstveni radnici ostvaruju dodatak na plaću (čl. 59.a KU/13 odnosno čl. 58. KU/18 ).

9.2. Također, odredbom čl. 58. KU/13 odnosno čl. 56 KU/18 propisano je da se položajni dodaci ne mogu kumulirati s dodacima iz čl. 57. odnosno čl. 55 Kolektivnog ugovora kojim su propisani dodaci, odnosno uvećanja plaća s osnova posebnih uvjeta rada, dok kolektivnim ugovorom nije izričito propisano mogu li se uvećanja plaća za prekovremeni rad kumulirati s uvećanjem plaće s osnove prekovremenog rada kao i s uvećanjem zbog otežanih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

9.3. S obzirom na navedeno, može se zaključiti da se uvećanja iz čl. 51. KU/13, odnosno 49 KU/18 među kojima je i uvećanje za prekovremeni rad, mogu kumulirati s uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i s dodatkom za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi jer da su stranke imale namjeru isključiti kumulaciju, one bi izrijekom ugovorile nemogućnost kumuliranja ove dvije osnove, kao što su to učinile s dodacima iz čl. 58. KU/13, odnosno 56 KU/18.

9.4. Isto tako, odredba čl. 53 KU/13, odnosno 51. KU/18 ne isključuje isplatu dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost. Naime, isključenje kumulacije iz navedenog članka odnosi se na položajni dodatak, što ovdje nije predmet spora.

9.5. Konačno, prekovremeni rad se obavlja kao i rad u redovnim uvjetima, u uvjetima iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, kao i u otežanim uvjetima, pa po prirodi stvari, ukoliko kumuliranje samim ugovorom nije isključeno, valjalo bi zaključiti da se na odrađene prekovremene sate kumuliraju i dodaci iz čl. 57. i čl. 59.a KU/13, odnosno čl. 55. i čl. 58. KU/18.

10. U odnosu na navedeno na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-18 koja je održana 9. prosinca 2019. zauzeto je pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15 – dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljude iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu".

10.1. Citirano pravno shvaćanje primjenjivo je i na razdoblje važenja Kolektivnog ugovora 29/2018 koji se primjenjuje od 1.3.2018., a sadrži identične odredbe kao Kolektivni ugovor 143/13, odnosno odredba čl. 55. Kolektivnog ugovora 29/18 sadržajno je ista kao i odredba čl. 57. Kolektivnog ugovora 143/13, dok je odredba čl. 58. Kolektivnog ugovora 29/18, sadržajno ista kao i odredba čl. 59.a Kolektivnog ugovora 143/13.

11. Također nije osnovan ni žalbeni navod tuženika kojim ističe da je bolnica javna ustanova te da se obračun i isplata plaće zaposlenicima tuženika vrši putem Centraliziranog obračuna plaća (COP) na koji tuženik ne može utjecati, iz razloga jer je tuženik kao poslodavac sukladno odredbi članka 7. ZR-a dužan za obavljeni rad radniku isplatiti plaću, a činjenica da istu obračunava putem COP-a tuženika ne oslobađa od obveze na ispravan obračun i isplatu plaće tužitelju za izvršeni rad, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

12. Neosnovan je prigovor zastare tuženika budući da je zastarni rok 5 godina sukladno odredbi članka 139. u svezi članka 232. stavak 2. ZR-a za cijelo utuženo razdoblje. Također je neosnovan prigovor prekluzije budući da je evidentno da tuženik nije imao namjeru spor riješiti mirnim putem tim više što stranke uvijek mogu dogovorno i tijekom parničnog postupka, bilo sklapanjem sudske nagodbe ili u postupku mirenja pred sudom, riješiti predmetni spor. Konačno, neosnovani su i žalbeni navodi glede stupnjevite tužbe posebice u okolnostima postavljenog kumuliranog tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od 100.001,00 kn o kojem je prvostupanjski sud i odlučivao.

13. Međutim, osnovano tuženik žalbom upire na pogrešan obračun mjesečnog fonda radnih sati provedenim vještačenjem posljedično čemu i obračun prekovremenih sati odnosno visine naknade za godišnji odmor. U žalbi tuženik ispravno navodi da je obveza prvostupanjskog suda dati jasnu i preciznu zadaću vještačenja, a ne prepustiti vještaku tumačenje i primjenu pravnih propisa, što je u konkretnome rezultiralo da je za cijelo utuženo razdoblje vještakinja obračun vršila sukladno Zaključku broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a pritom ga pogrešno tumačeći u smislu odredbi Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj.

13.1. Naime, glede spornog pravnog pitanja o načinu utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, pravno stajalište je iznio Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka, pa tako i u odluci broj Rev-872/2021-2 od 31. kolovoza 2021. u kojoj iznosi: "Prema shvaćanju ovog suda, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 prema kojoj tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjem Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i ovaj sud u odlukama poslovni broj Revr-630/17, Revr-676/2013, Revr793/13, Revr-1515/2013 i dr.). Pri tome nije isključena mogućnost da sud prema općim odredbama obveznog prava otkloni i primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili slično."

13.2. Odredbu članka 51. stavak 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo i to prvi puta 01.7.2015. kada je donijet Zaključak br. 148 koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen."

i drugi puta 21.12.2015. kada je donijet Zaključak br. 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."

13.3. Prema ocjeni Vrhovnog suda RH, ne nalazi se da bi, obzirom na opće odredbe obveznog prava, trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU-a.

14. Nadalje je utvrđeno da se Zaključak br. 153., u bitnom razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

15. Također je uzeto u obzir i da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU- a na 30. sjednici donijelo Zaključak broj 169 koji glasi:

"Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

16. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmijene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje.

17. Nadalje prema stajalištu Vrhovnog suda, tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora imaju obvezujući karakter, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (članka 19. stavak 6. KU/13). Odredbom članka 52. KU/13, odnosno članka 50. KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u članku 51. KU/13 odnosno članku 49. KU/18 te ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe članka 51. stavak 9. KU/13 odnosno članka 49. stavak 9. KU/18.

18. Slijedom izloženog, a zbog pogrešnog pravnog pristupa u rješavanju ovog spora, činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno pa će sud prvog stupnja ponovno raspraviti pitanje pravilnosti obračuna prekovremenih sati koje je tužitelj odradio u spornom razdoblju.

18.1. Pritom će sud prvog stupnja voditi računa o svim iznesenim uputama u ovom rješenju te u ponovnom postupku dati jasnu i preciznu zadaću vještačenja rukovodeći se prednje iznesenim pravnim shvaćanjima o načinu obračuna mjesečnog fonda redovnih radnih sati te sukladno citiranim tumačenjima Zajedničkog povjerenstva utvrditi prekovremene sate rada tužitelja u utuženom razdoblju sa svim dodacima na plaću priznatim kolektivnim ugovorom te donijeti novu zakonitu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva kojom će odlučiti i o svim troškovima postupka sukladno članku 166. stavak 3. ZPP-a.

19. Iz navedenih razloga valjalo je uvažiti žalbu tužitelja te pozivom na odredbu članka 370. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

20. Odluka sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude kao nepobijena ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 25. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak