Poslovni broj Gž-185/2025-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravni slijednici pok. ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnici Kristini Miklić Dminić odvjetnici iz Krka, protiv tuženice VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Robertu Ristu, odvjetniku iz Krka, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženice, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-1776/2016 od 15. ožujka 2018., u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-1776/2016 od 15. ožujka 2018.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se zahtjev tužitelja za izuzeće sudaca ovog suda kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da je pravna prednica tužitelja ŠH vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] pašnjak, površine 628 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] g.t. 5 u ½ dijela, te se ista ovlašćuje da na osnovu presude, a po njezinoj pravomoćnosti zatraži i ishodi za sebe u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime i kao svoje vlasništvo, sa imena tuženice. U točki II. izreke utvrđeno je da u ostavinu iza pok. ĆH rođenog **.**.1904., a umrlog **.**.1984., iza kojeg se vodi ostavinski postupak kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem O-5306/84 ulazi ½ dijela nekretnine pobliže opisana u točki I. izreke prvostupanjske presude, u zemljišnim knjigama upisane na ime tuženice. Točkom III. izreke, naloženo je tuženici da pravnoj prednici tužitelja naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.849,16 eur / 13.932,50 kn.

2. Protiv presude žalbu podnosi tuženica pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP). U žalbi, u bitnome, tvrdi da nikakvim pravnim aktom ni materijalno pravnim institutom važećim u RH ili u bivšoj SFRJ, tužiteljica nije mogla steći stvarno pravo vlasništva na spornoj nekretnini. Kao bitno ističe činjenicu da se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu, s obzirom da korisnici zemljišta nisu u roku izgradili kuću, da Rješenje imovinskopravne službe Skupštine Općine Krk od 29. srpnja 1967. nikada nije upisano u zemljišnim knjigama radi čega tužiteljica nikada nije bila upisani korisnik a navedeni pravni akt da je prestao proizvoditi pravne posljedice, jer da se u protivnom postavlja pitanje zašto je ĐH davao Očitovanje 1983. Tuženica ukazuje da je pravo vlasništva sporne nekretnine stekla od OH teretnim pravnim poslom - Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 16. srpnja 1990., predmetom kojeg su bile sve nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U žalbi, dalje, tvrdi da s obzirom na okolnosti slučaja ona nije imala razloga posumnjati da sporna nekretnina ne bi pripadala OH jer da tu nekretninu obitelj tužiteljice nikad nije posjedovala već da je upravo ĐH koristio „mošunu“ na spornoj nekretnini, držeći u istoj magarca. Smatra da se ne može primijeniti niti institut stjecanja prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu jer se radilo o društvenom vlasništvu a i građenja da nije bilo do 1983. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužiteljici naknadu troškova postupka, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu pravna prednica tužitelja osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Kao prvo treba napomenuti da je pravna prednica tužitelja u odgovoru na žalbu zatražila izuzeće „Županijskog suda u Rijeci“ uz navode da je majka punomoćnika tuženice, sutkinja ovog suda, radi čega da će izostati objektivnost i nepristanost u odlučivanju. Kako se radi o općenitom zahtjevu za izuzećem svih sudaca ovog drugostupanjskog suda, ističe se da prema odredbi članka 73. stavak 2. točka 1. ZPP-a nije dopušten zahtjev za izuzeće kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca koji bi mogli suditi u ovom predmetu. Stoga je navedeni zahtjev odbačen kao nedopušten, primjenom odredbe članka 73. stavak 3. ZPP-a, pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja (ovakav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj Revd-4325/2024 od 16. veljače 2025. i Revd-4273/2024 od 16. listopada 2024.). Osim toga, kako je tužiteljica očito mislila na sutkinju ovoga suda TH, treba napomenuti da je navedena kolegica u međuvremenu preminula, radi čega više ne bi egzistirali niti razlozi navedeni u zahtjevu za izuzeće.

6. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da je pravna prednica tužitelja ŠH (baka tužitelja) vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] pašnjak, površine 628 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] g.t. 5 u ½ dijela, te zahtjev na utvrđenje da druga polovina iste nekretnine ulazi u ostavinu pravnog prednika tužitelja ĆH (djed tužitelja).

7. U provedenom postupku je utvrđeno:

- predmetna nekretnina z.č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja pašnjak na kojem se nalazi ruševna „mošuna“ (staja) i na kojem je zasađeno nekoliko maslina i jedna smokva te se nalazi neposredno pored z.č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja kuću u posjedu obitelji tužitelja,

- uz gore označene nekretnine nalaze se zč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojima se nalazi kuća i okućnica tuženice,

- sve četiri gore označene nekretnine činile su jedinstveni kompleks zemljišta pod oznakom z.č. [katastarska čestica], katastarske oznake k. č. [katastarska čestica] ukupne površine 2 563 m2, u režimu društvenog vlasništva koje je na predmetnoj nekretnini provedeno temeljem deklaratornog rješenja Uprave prihoda NOO Krk od 6. kolovoza 1959., kao nacionalizirano zemljište, ostavljeno na korištenje prijašnjem vlasniku ĐH,

- Rješenjem imovinsko-pravne službe Odjela za financije Skupštine Općine Krk od 29. srpnja 1967.g. (dalje u tekstu Rješenje o deposedaciji) nekretnina z.č. [katastarska čestica] u g.t. 1 z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u dijelu površine od 1174 m2 kao nacionalizirano građevinsko neizgrađeno zemljište izuzeto je iz posjeda dotadašnjeg posjednika ĐH i predano u posjed pravnim prednicima tužitelja ŠH i ĆH u svrhu izgradnje obiteljske stambene zgrade,

- u člancima III i IV Rješenja o deposedaciji određeno je da je predmetno nacionalizirano građevinsko neizgrađeno zemljište predano na korištenje pravnim prednicima tužitelja radi izgradnje obiteljske stambene zgrade čime se zemljište privodi namjeni a korisnici su bili dužni u roku od dvije godine od pravomoćnosti toga rješenja podići na dodijeljenom zemljištu obiteljsku stambenu zgradu a ukoliko po tome ne postupe gube pravo na korištenje dodijeljenog zemljišta dok je u članku V istog rješenja određeno da će upis prava korištenja provesti zemljišnoknjižni sud po pravomoćnosti toga rješenja,

- navedena deposedacija je izvršena uz suglasnost ĐH i njegove supruge OH, budući se radilo o rodbinskim odnosima (ĆH je bio brat OH) te je unutar obitelj ovo realizirano kao darovanje polovine zemljišta PH sestri ŠH radi izgradnje kuće s okućnicom,

- Rješenjem Skupštine Općine Krk od 14. rujna 1967. investitorima - pravnim prednicima tužitelja ŠH i ĆH, odobrena je uža lokacija za novogradnju jednokatnog stambenog objekta na deposediranom zemljištu,

- prednicima tužitelja 15. ožujka 1968. izdana je Građevinska dozvola broj [broj dozvole],

- kuća prednika tužitelja se gradila duži niz godina, a kako nikada nije postavljena fasada nije ishodovana uporabna dozvola, no kuća se koristila za boravak obitelji u vrijeme godišnjih odmora a povremeno su u kući živjele određene osobe,

- sporna nekretnina kao okućnica kuće je čišćena i održavana od prednika tužitelja ili po njima angažiranih osoba,

- sukladno obiteljskom dogovoru, ĐH je i nakon darovanja i deposedacije nastavio povremeno koristiti „mošunu“ - štalu na spornoj nekretnini za držanje konja/tovara, uz dopuštenje supružnika ĆH koji su živjeli u [adresa] te su povremeno dolazili na [adresa],

- susjedne kuće s okućnicama obitelji ĐH i ĆH, koje su činile katastarski i gruntovno jedinstvenu česticu, [katastarska čestica]. cijepane su na zahtjev ĐH na dvije nekretnine i to z.č. [katastarska čestica] (k. č. [katastarska čestica]) i z.č. [katastarska čestica] (k. č. [katastarska čestica]),

- ĐH je Očitovanjem od 26. srpnja 1983., na kojem su njegov potpis te potpisi ŠH i ĆH ovjereni po nadležnom upravom tijelu (dalje Očitovanje) potvrdio da je suglasan da se 1/2 nekretnine z.č. [katastarska čestica], koja nakon cijepanja provedenog 1983. nosi katastarsku oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1350 m2, otpiše s njegovog imena na ime Ž ĆH, te potvrđuje da su isti u mirnom i nesmetanom posjedu ove nekretnine još od 1967., da su na istoj sagradili obiteljsku stambenu zgradu, prema urednoj građevinskoj dokumentaciji, da ne stavlja više nikakav zahtjev niti polaže bilo kakva prava na predmetnu nekretninu,

- u zemljišnim knjigama nikada u korist prednika tužitelja - supružnika ĆH nije provedeno niti Rješenje o deposedaciji iz 1967. niti Očitovanje ĐH iz 1983., kuće i okućnice obitelji ĐH i ĆH, ostale su režimu društvenog vlasništva s upisanim korisnikom ĐH, iza kojeg se na temelju Ugovora o darovanju iz 1985. a potom i nasljeđivanjem 1989., upisuje kao korisnik na društvenom vlasništvu njegova supruga OH,

- društveno vlasništvo brisano je na temelju pravomoćnog rješenja Sekretarijata za poslove uprave i upravni nadzor Krk od 23. rujna 1993. , kada je na predmetnim nekretninama uknjiženo pravo vlasništva OH, a to se odnosilo i na kuću sa okućnicom pravnih prednika tužitelja ĆH i ŠH,

- tuženica VH je kao davateljica uzdržavanja na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju ovjerenog pred sudom prvog stupnja pod poslovnim brojem R2-64/90 dana 16. srpnja 1990., zaključenog sa primateljicom uzdržavanja OH (dalje Ugovor o doživotnom uzdržavanju) stekla pravo vlasništva kuće i okućnice OH te se po smrti primateljice uzdržavanja 10. veljače 1993., uknjižila kao vlasnica ne samo posjeda pok. OH već i kuće i okućnice prednika tužitelja s obzirom da se pok. LH u zemljišnim knjigama vodila kao vlasnica cijelog zemljišnog kompleksa tada sastojećeg od dvije čestice,

- bez znanja i dopuštenja prednika tužitelja, tuženica VH je prijavnim listom od 21. ožujka 1994. provela cijepanje nekretnina, kojom prilikom su formirane četiri čestice na način da je kuća i okućnica tuženice VH odnosno nekretnina z.č. [katastarska čestica] (k. č. [katastarska čestica]) i [katastarska čestica] (k. č. [katastarska čestica]) a posjed obitelji ŠH odnosno nekretnina z.č. [katastarska čestica] je cijepana na nove nekretnine z.č. [katastarska čestica] (k. č. [katastarska čestica]) na kojoj se nalazi kuća i na spornu z.č. [katastarska čestica] (k. č. [katastarska čestica]),

- tuženica je kao uknjižena vlasnica svih četiri čestica Ugovorom o kupoprodaji raspolagala dijelom kuće pravnih prednika tužitelja oznake z.č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist IH iz [adresa], u odnosu na koju nekretninu je pred istim sudom po tužbi pravne prednice tužitelja u tijeku razdvojen (iz ovog postupka) parnični postupak poslovni broj P-974/2008,

- predmetom ovog postupka je nekretnina [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja danas predstavlja neizgrađeno građevinsko zemljište od 628 m2 u [adresa].

8. Nalazeći da u ovome predmetu kao nerazjašnjeno valja raspraviti pitanje zašto se pravni prednici tužitelja LH i ĆH u zemljišnim knjigama nisu upisali kao korisnici deposediranog građevinskog zemljišta koje je oduzeto iz posjeda prijašnjeg vlasnika ĐH i dano njima na korištenje, sud prvog stupnja utvrđuje da doista na Rješenju o deposedaciji iz 1967. nije stavljena klauzula pravomoćnosti. Međutim, uvidom u sam predmet broj 03-1255/1-1967, sud utvrđuje da se spis sastoji samo od zahtjeva stranaka RH i LH od 19. travnja 1967. i rješenja od 29. srpnja 1967., koje je prema dostavnoj naredbi dostavljeno bivšem vlasniku, novim korisnicima, odjelu za privredu SO Krk, Uredu za katastar u [adresa] i Općinskom javnom pravobranilaštvu, da iz spisa ne proizlazi da je na rješenje uložena žalba te da je spis stavljen „ad acta“, radi čega prvostupanjski sud zaključuje da je rješenje postalo pravomoćno. Ujedno uvažava i iskaz pok. prednice tužitelja ŠH o tome da je prilikom donošenja rješenja o deposedaciji, službenik nadležne službe dao uputu da nisu u obvezi više ništa poduzimati već da će po službenoj dužnosti rješenje biti dostavljeno u gruntovnicu na provedbu.

9. Ocjenom sadržaja Rješenja o deposedaciji iz 1967., zatim, uvidom u prethodno navedeni spis Skupštine Općine Krk te ocjenom iskaza saslušanih stranaka i svjedoka, sud prvog stupnja ocjenjuje da je tužiteljica zajedno sa suprugom postala izvanknjižni nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu koje je pretvorbom postalo njihovo vlasništvo sukladno članku 365. stavak 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09. i 153/09.; - dalje u tekstu: ZV).

10. U odnosu na obvezu pravnih prednika tužitelja iz točki III. i IV. izreke Rješenja o deposedaciji iz 1967., o tome da u roku od dvije godine od pravomoćnosti rješenja izgrade na dodijeljenom zemljištu obiteljsku stambenu zgradu, sud prvog stupnja nalazi utvrđenim (na temelju iskaza svjedoka i pok. tužiteljice ŠH) da su prednici tužitelja u tom roku odnosno do 1969. već imali podignutu obiteljsku stambenu zgradu podobnu za stanovanje, iako zgrada još i danas nije u cijelosti dovršeno jer joj nedostaje fasada.

11. Imajući u vidu da je tuženica pravo vlasništva sporne nekretnine stekla temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s OH **.**.1990., temeljem kojeg se upisala u zemljišne knjige kao vlasnica 10. veljače 1993., sud prvog stupnja ima u vidu načelo zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga koje štiti savjesne stjecatelje vlasništva na nekretninama stečenog na temelju pravnog posla. U tom pravcu uvažava odredbu članka 127. ZV-a koja propisuje da tko stekne pravo vlasništva nekretnine odlukom suda ili drugog dijela, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (stavak 1. ), te da vlasništvo nekretnine stečeno odlukom suda ili drugog tijela ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno odlukom suda ili drugog tijela nije bilo upisano (stavak 2.).

12. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud prvog stupnja je zaključio da u konkretnom slučaju, tuženica VH nije bila u dobroj vjeri kada je stjecala i upisivala svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini jer je znala da njena prednica OH nije bila vlasnica predmetne nekretnine s obzirom da je istu prethodno njezin suprug ĐH otuđio odnosno da je ista deposedirana. Smatra sud da tuženici nije mogla ostati nepoznata činjenica da je na nekretnini z.č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je zajedno sa spornim zemljištem činila jedan jedinstveni kompleks zemljišta, sagrađena kuća prednika tužitelja jer je i sam suprug tuženice izvodio građevinske radove na predmetnoj kući što su potvrdili svjedoci. Prema stajalištu prvostupanjskog suda, činjenica da tuženica o cijepanju nekretnine z.č. [katastarska čestica] uopće nije obavijestila tužiteljicu, govori u prilog tome da ista nije bila u dobroj vjeri i savjesna jer joj nije moglo ostati nepoznato da je u posjedu kuće i okolnog zemljišta na tada postojećoj z.č. [katastarska čestica] sada pok. prednica tužitelja ŠH, s obzirom da su navedene nekretnine u neposrednoj blizini kuće i okućnice tuženice.

13. Stoga prvostupanjski sud smatra da tuženicu u konkretnom slučaju ne štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige jer ista nije bila u dobroj vjeri prilikom zaključivanja i provedbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnim knjigama jer je morala znati s obzirom na okolnosti da sporna nekretnina ne pripada OH odnosno imala je razloga u to posumnjati.

14. Radi navedenog, tužbeni je zahtjev prihvaćen u cijelosti dok je o troškovima postupka odlučeno primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a.

15. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire u žalbi tuženice obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

16. Protivno žalbenim navodima tuženice, pravilno je i potpuno sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje, cijeneći pri tome izvedene dokaze na način kako je to propisano člankom 8. ZPP-a, te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

17. Ovaj sud prihvaća pravno stajalište prvostupanjskog suda o oba sporna pitanja u konkretnom slučaju - o izvanknjižnom stjecanju prava korištenja sporne nekretnine od strane prednika tužitelja te o načelu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga u pogledu tuženice.

18. Naime, u izostanku pravnog akta kojim bi potvrdili činjenicu da je predmeta nekretnina predana njihovim pravnim prednicima na korištenje, tužitelji su mogli dokazivati da je takvo pravo na nekretnini u društvenom vlasništvu stečeno na valjanom pravnom temelju i uz ispunjenje svih ostalih pretpostavki koje su se za stjecanje toga prava zahtijevale u trenutku stjecanja odnosno dokazivati da su njihovi pravni prednici postali izvanknjižni nositelji prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu koje je pretvorbom postalo njihovo vlasništvo sukladno članku 365. stavak 3. i 4. ZV-a u vezi s člankom 364. stavak 6. ZV-a.

19. Već u ranijoj ukidnoj odluci dana je uputa prvostupanjskom sudu da je potrebno utvrditi jesu li pravni prednici tužitelja na valjan način stekli pravo korištenja predmetne nekretnine, pri čemu okolnost da to pravo korištenja nije upisano u zemljišne knjige nije zapreka dokazivanja njegova izvanknjižnog stjecanja u sudskom postupku.

20. Iako su tužitelji u konkretnom slučaju raspolagali pravnim aktom odnosnom odlukom nadležnog upravnog tijela o dodjeli građevinskog zemljišta na korištenje odnosno Rješenjem o deposedaciji iz 1967., za koje je sud prvog stupnja utvrdio da nije pobijano pravnim lijekom iako izostaje potvrda pravomoćnosti, u situaciji kada takvo rješenje nije provedeno u zemljišnim knjigama, prema stajalištu ovoga suda tužitelji su uspjeli dokazati ostalim provedenim dokazima da su takvo pravo na nekretnini u društvenom vlasništvu pravni prednici tužitelji stekli na valjanom pravnom temelju i da ga nisu izgubili.

21. Na zaključak o ispunjenju obveza pravnih prednika tužitelja iz Rješenja o deposedaciji odnosno izgradnji kuće i privođenju zemljišta namjeni u zadanom roku, ukazuje sadržaj isprava – uža lokacija i građevinska dozvola dok iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je „mošunu“ na spornom zemljištu uz odobrenje ŠH nastanjenih u Zagrebu, nastavio koristiti ĐH koji je živio na [adresa] u susjednoj kući i imao stoku. Posebno relevantnim pravilno sud prvog stupnja cijeni Očitovanje ĐH iz 1983. kojim isti potvrđuje da je suglasan da se 1/2 nekretnine z.č. [katastarska čestica] površini od 1350 m2, otpiše s njegovog imena na ime ĆH i ŠH, zatim potvrđuje da su isti u mirnom i nesmetanom posjedu ove nekretnine još od 1967. na kojoj su sagradili obiteljsku stambenu zgradu, prema urednoj građevinskoj dokumentaciji, te da ĐH ne stavlja više nikakav zahtjev niti polaže bilo kakva prava na predmetnu nekretninu. Kako se radi o površini od 1350 m2, odnosno cca polovini nekadašnjeg nacionaliziranog zemljišta od 2500 m2, to je očito da se ĐH u Očitovanju očitovao upravo u pogledu nekretnine koja obuhvaća kuću prednika tužitelja i okolno odnosno sporno zemljište, koje je tada predstavljalo jednu česticu dok se po zahtjevu tuženice tek 1994. nije cijepalo na nove nekretnine.

22. Ukoliko bi se uzelo da su pravni prednici tužitelja pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekli na temelju odluke državnog tijela, te s obzirom na činjenicu da je tuženica pravo vlasništva na istoj nekretnini uknjižila u zemljišnim knjigama na temelju pravnog posla - Ugovora o doživotnom uzdržavanju upisom 1993. sukladno članku 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91., 9/92. i 77/92.), pravilno je sud prvog stupnja u suprotstavljanju navedena dva pravna osnova ocjenjivao savjesnost i dobru volju tuženice prilikom zaključenja i provedbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

23. Vodeći računa o konkurenciji navedenih osnova stjecanja prava vlasništva pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tuženicu ne štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige odnosno da ista nije bila u dobroj vjeri prilikom zaključivanja i provedbe predmetnog ugovora u zemljišnim knjigama uz zaključak da je znala odnosno s obzirom na okolnosti imala razloga posumnjati da sporna nekretnina ne pripada OH. Zaključak prvostupanjskog suda da tuženici nije mogla ostati nepoznata činjenica da je na nekretnini z.č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] koja je zajedno sa spornom nekretninom činila jedan jedinstveni kompleks zemljišta, sagrađena kuća prednika tužitelja u neposrednoj blizini kuće i okućnice tuženice, potvrđuju iskazi svjedoka i pok. ŠH. Iz povedenog postupka proizlazi da je čak suprug tuženice izvodio građevinske radove na kući prednika tužitelja a posebnu važnost o nesavjesnosti tuženice govori činjenica da je ista bez obavijesti i pristanka, kao formalna zemljišno knjižna vlasnica nekretnina, provela cijepanje svoje nekretnine ali i nekretnine i zemljišta na kojem je sagrađena susjedna kuća prednika tužitelja.

24. Radi svega izloženog pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja o stjecanju prava vlasništva pok. prednice tužitelja ŠH na jednoj polovini sporne nekretnine odnosno pravilno je utvrđeno da je u drugoj polovini ova nekretnina pripadala bračnom drugu prednice tužitelja ĆH u trenutku njegove smrti 1984. Stoga, sada pok. tužiteljica ŠH kao supruga i nasljednica pok. ĆH odnosno nastavno tužitelji kao njihovi nasljednici (unuci) imaju pravni interes sukladno članku 187. stavak 1. ZPP-a utvrditi da druga polovina predmetne nekretnine (kao izvanknjižno vlasništvo) ulazi u ostavinu iza pok. prednika tužitelja ĆH sukladno članku 2. Zakona o nasljeđivanju (Službeni list FNRJ broj: 20/55., Službeni list SFRJ broj 12/65., Narodne novine broj:52/71., 47/78., 71/91., 37/94., 56/00., 48/03.).

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primijeni članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

26. Slijedom izloženog, odlučeno kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci 26. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić