REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1521/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Nenad Dianić, odvjetnik u Ivanić-Gradu, Savska 28, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, kojeg zastupa opunomoćenica TP, službena osoba, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Doma zdravlja Bjelovarsko-bilogorske županije, Josipa Jelačića 13C, Bjelovar, OIB: 01773191483, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 25. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22-01/929, URBROJ: 338-01-06-05-23-05 od 24. ožujka 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Bjelovar KLASA: UP/I-502-03/22-02/240, URBROJ: 338-07-02-22-4 od 6. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenoga 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, pa je tako Upravnom sudu u Osijeku delegiran i predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-1489/2023 te je kod ovoga Suda zaveden pod poslovnim brojem: Us I-1521/2023.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Bjelovar KLASA: UP/I-502-03/22-02/240, URBROJ: 338-07-02-22-4 od 6. prosinca 2022.

2.1. Prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I. izreke, tužiteljici ozljeda pretrpljena dana 8. rujna 2022. pod dijagnozom MKB-10 klasifikaciji, šifre M23 nije priznata ozljedom na radu te joj u svezi navedene ozljede nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točka II. izreke).

3. Tužiteljica u tužbi navodi da nisu jasni razlozi zbog kojih je odbijena žalba tužiteljice koja je teško stradala na poslu prilikom obavljanja radnih zadataka, kod poslodavca Dom zdravlja Bjelovarsko-bilogorske županije u Bjelovaru. Ističe da je na radni zadatak nošenja pacijenta neposredno upućena od nadređenih rukovoditelja, a i sama je bila rukovođena moralnom i radnom obvezom da se pomogne pacijentu. Naime, smatra nespornim da je dana 8. rujna 2022. pretrpjela ozljedu na radu u vrijeme kada je u okviru radnih zadataka i posla, zajedno s kolegom MP, na kardijalnoj stolici nosila pretilog pacijenta DP za vrijeme radnog vremena, a postupajući po nalogu nadređenog rukovoditelja. Dodaje da je za vrijeme prenošenja pacijenta osjetila oštru bol u desnom koljenu te je stajališta da je osnovni i primarni uzrok ozljede upravo obavljanje radnog zadatka nošenja pretilog pacijenta niz ciglene stepenice.

3.1. Nadalje ističe da je neosnovan nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje nije pregledalo tužiteljicu, dok je prvostupanjsko rješenje doneseno bez saslušanja tužiteljice i svjedoka te provođenja usmene rasprave, a nije provedeno niti sudsko medicinsko vještačenje i vještačenje po vještaku zaštite na radu na okolnost utvrđivanja uzroka ozljede i uzročno-posljedične veze između ozljede i obavljanja radnog zadatka. Smatra da su ispunjene sve pretpostavke za primjenu članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju budući je očito da je do ozljede došlo neposrednim kratkotrajnim i mehaničkim djelovanjem te da je ozljeda prouzročena naglom promjenom položaja tijela tj. iznenadnim opterećenjem tijela, kao i da je uzročno-posljedično vezana uz obavljanje poslova i radnog zadatka tužiteljice, dok uzrok ozljede nisu degenerativne promjene jer je tužiteljica do ozljede bila zdrava i bez medicinskih poteškoća vezanih za u nezgodi ozlijeđeno koljeno.

3.2. Slijedom navedenog, predlaže Sudu saslušati tužiteljicu kao stranku u sporu, provesti kombinirano vještačenje po vještaku zaštite na radu i medicinskom vještaku (ortopedu), a nakon provedenih dokaznih prijedloga, poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

4. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi kako smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, a koje u cijelosti ponavlja. Tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu smatra da su za donošenje odluke Suda ključni razlozi medicinske naravi te se ne protivi izvođenju dokaza medicinskog vještačenja, ukoliko medicinska dokumentacija nije dostatna za donošenje odluke.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis, spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu te je proveo dokaz izvođenjem medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za ortopediju, Borisu Žulju, dr. med., spec. ortopedije obzirom da je tužiteljica prigovorima u svezi činjenica medicinske naravi dovela u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a posljedično tome i sumnju u zakonitost osporavanih rješenja.

6.1. Dana 4. lipnja 2025. održana je rasprava na koju je pristupio opunomoćenik tužiteljice koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe, navoda iz podnesaka od 20. studenog 2024. i 16. prosinca 2024. (u kojima se očitovao na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka) i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i preostalih predloženih dokaznih prijedloga, a dodatno je predložio provođenje novog medicinskog vještačenja. Službena osoba tuženika je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja, kao i svih dosadašnjih očitovanja, dok se protivila izvođenju preostalih predloženih dokaznih prijedloga. Ujedno je opunomoćenik tužiteljice zatražio trošak upravnog spora na ime sastava tužbe, na ime prisustvovanja na ročištu te sastava podnesaka od 20. studenog 2024. i 16. prosinca 2024., za svaku radnju iznos od 1.000,00 eura, uvećano za pripadajući PDV.

6.2. Na raspravi je stalni sudski vještak usmeno izložio nalaz i mišljenje (članak 82. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24; u daljnjem tekstu: ZUS) na kojoj raspravi je strankama dana mogućnost o istome se očitovati sukladno odredbi članka 6. stavka 1. i članka 49. ZUS-a.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema odredbi članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13., 137/13., 98/19., u daljnjem tekstu: Zakon), ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima; 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

9. Ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest (članak 67. Zakona).

10. Odredbom članka 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj: 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20., 39/20., 2/22., u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je da se ozljeda na radu može priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

11. Ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona (članak 37. Pravilnika).

12. Iz spisa upravnog postupka razvidno je da je poslodavac tužiteljice, Dom zdravlja Bjelovarsko-bilogorske županije, Bjelovar, za tužiteljicu podnio prijavu ozljede na radu zbog ozljede dijagnoze šifre prema MKB klasifikaciji M23 Bursitis pes anserini I dex, koja je nastala 8. rujna 2022. u redovitom radnom vremenu na adresi [adresa], na stepeništu kuće pacijenta, kada je tužiteljica zajedno s radnim kolegom MP na kardijalnoj stolici nosila pacijenta. Prilikom spuštanja niz improvizirane stepenice tužiteljica je osjetila bol u desnom koljenu, a kao uzrok ozljede navedena je viša sila, šifre 891. Uz Prijavu ozljede na radu priložena je izjava tužiteljice od 14. rujna 2022., izjava svjedoka MP od 12. rujna 2022. te medicinska dokumentacija za tužiteljicu.

13. U provođenju postupka zatraženo je stručno-medicinsko mišljenje Liječničkog povjerenstva Zavoda, Regionalnog ureda Zagreb, koje je svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom KLASA: UP/I-502-03/22-02/240, URBROJ: 338-21-52-22-3 od 11. studenog 2022. utvrdilo da se događaj od 8. rujna 2022. ne može smatrati ozljedom na radu budući da kod tužiteljice postoji predispozicija za navedeno zdravstveno stanje.

14. Stoga je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, Područna služba Bjelovar donijela rješenje KLASA: UP/I-502-03/22-02/240, URBROJ:338-07-02-22-4 od 6. prosinca 2022. kojim tužiteljici ozljeda pretrpljena dana 8. rujna 2022. pod dijagnozom MKB-10 klasifikaciji, šifre M23 nije priznata ozljedom na radu te joj u svezi navedene ozljede nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

15. Tuženik je u drugostupanjskom postupku, a sukladno odredbi članka 19. stavka 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, broj: 8/15, 17/15., 41/15., 104/17. i 34/18.) zatražio stručno medicinsko mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje je svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom KLASA: UP/II-502-03/22-01/929 URBROJ: 338-01-10-04-23-02 od 20. ožujka 2023. potvrdilo nalaz, mišljenje i ocjenu Prvostupanjskog liječničkog povjerenstva.

15.1. Tako se, između ostalog, navodi da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da su kod tužiteljice verificirane brojne promjene različitih struktura desnog koljena uključujući i degenerativne promjene (osteoartritis i hondromalacija IV stupnja medijalnog kondila femura i tibije, degenerativne promjene prednjeg roga medijalnog meniska, hondromalacija patele), a verificirane su i ozljede medijalnog meniska (longitudinalna kosa ruptura trupa stražnjeg roga medijalnog meniska) uz leziju MCL i medijalnog retinakuluma gr. 2 zbog čega je ortoped indicirao operativni zahvat/artroskopiju desnog koljena. Navodi da degenerativne promjene nastaju kroz dugo vremensko razdoblje, a ne jednokratnom traumom. Ozljeda meniska najčešće se događa mehanizmom rotacije u laganoj fleksiji pa se mehanizmom rotacija prema unutra dovodi do ozljede medijalnog meniska, a rotacija prema van do lezije lateralnog meniska. Rupture degenerativno promijenjenih struktura (kod tužiteljice je degenerativno promijenjen medijalni menisk) ne mogu se smatrati ozljedom na radu, a brojne kronične promjene unutar struktura koljenog zgloba, kao i ruptura degenerativno promijenjenog medijalnog meniska, oštećenje MCL i medijalnog retinakuluma gr. 2, koje su verificirane dijagnostičkom obradom, predstavljaju predispoziciju zdravstvenog stanja za nastanak ozljede ili bolesti. Također, iz opisanog mehanizma ozljeđivanja nije razvidno da je bilo traume u užem smislu, osim što su bili zahtjevniji uvjeti u kojima je tužiteljica obavljala posao. Navode i da je bursitis upala burze čiji je uzrok obično nepoznat te nije dijagnoza ozljede već bolesti.

15.2. Sukladno navedenom, Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda ocjenjuje da dijagnoza M23 Bursitis anserini I. dex nije dijagnoza akutne ozljede već bolesti te se, s obzirom na opisani mehanizam nastanka, ne može uzročno-posljedično vezati za predmetni događaj od 8. rujna 2022. Prema MKB-10 klasifikaciji, dijagnoza M23 obuhvaća devet različitih kroničnih poremećaja koljena, a niti jedna od tih dijagnoza nije dijagnoza akutne/svježe ozljede koljena.

16. Osporavano rješenje tuženika u bitnome se temelji na Nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 20. ožujka 2023.

17. Kao što je već navedeno, imajući u vidu navode tužbe iz kojih je razvidno da su u konkretnom slučaju između stranaka prvenstveno sporne činjenice medicinske naravi Sud je, s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, usvojio dokazni prijedlog tužiteljice te je odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku, dr. med. Borisu Žulju, spec. ortopedije rješenjem ovoga Suda poslovni broj: Us I-1521/2023-8 od 29. kolovoza 2024.

18. Slijedom toga, vještak dr. med. Boris Žulj je 14. listopada 2024. u sudski spis dostavio svoj nalaz i mišljenje iz kojega u bitnome proizlazi da je vještak suglasan s nalazima i mišljenjima Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Zavoda, Područne službe Bjelovar od 06. prosinca 2022. godine i Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 24. ožujka 2023. godine u kojima se na ispravan zaključuje kako se tegobe koje su predmet ovog spora ne mogu smatrati novonastalom ozljedom na radnom mjestu. Naime, tegobe koje je imala tužiteljica su samo ponovna manifestacija (ekzarcebacija) od ranije utvrđenih tegoba s desnim koljenom koje se prema ovom vještaku moraju voditi kao M17 odnosno gonartroza te je tužiteljica kandidat za vrlo skoru ugradnju totalne endoproteze koljena. Pregledom osobnog kartona tužiteljice utvrđuje se kako je ista imala najprije ozljedu, a potom i tegobe s koljenom daleko prije 09. rujna 2022., a bitnim ističe datume 02. listopada 2012. i 15. srpnja 2015., ali u osobnom kartonu tužiteljice nije moguće pronaći bilo kakve podatke o zatraženom MR pretrage 2012. i UZV pregleda 2015. godine. Jedini konkretni nalazi su oni RTG i UZV od 13. rujna 2022. i MR od 23. rujna 2022. U tim nalazima jasno je vidljivo kako je riječ o uznapredovalim degeneracijskim medijalnim i patelofemoralnim promjenama, uz degeneracijske promjene prednjeg roga i rupturu stražnjeg roga medijalnog meniska posljedično toj degeneraciji. Prisutan je i uobičajeni izljev koji je vjerojatno dodatno isprovociran radnjom koju je tužiteljica učinila prilikom obavljanja radnih obaveza. No, s obzirom kako je za nastanak ovakvih degeneracijskih promjena potrebno duže vrijeme, a koje su vjerojatno dodatno ubrzale ranije nedovoljno jasne ozljede vidljive u osobnom kartonu tužiteljice, prema viđenju vještaka postojala je jasna predispozicija za tegobe koje su nastale i sukladno tomu smatra kako s medicinske strane ne postoji osnova da se isto prizna kao ozljeda na radu. Vještak nadalje ističe da je dijagnoza „Bursitis pes anserini l. dex” potpuno kriva i ne odražava stanje koljena tužiteljice, a kao takva ni nije potvrđena MR pretragom na kojoj bi svakako morala biti uočena i upisana u nalaz. Sve i da je tomu doista naglašava neke opće informacije o navedenoj dijagnozi: Pes anserinus je anatomska struktura koja se nalazi smještena antero- medijalno i čine ju tri tetive mišića: m. sartorius, m. gracilis i m. semitendinosus. Između tih struktura nalazi se jedna sluzna vreća, tzv. „burza” kod koje može doći do upale pa se javlja bolnost u tom području. Sukladno medicinskim znanjima i podatcima iz literature od koje citira jedan opisni članak o pes anserinusu s Medscape-a (httsp://emedicine.medscape.com/article/308694overview?form=fpf#a5), uzroci ovog burzitisa uključuju slijedeće: 1 . degeneracijske bolesti koljena - čak do 75% pacijenata s osteoartritisom mogu imati simptome burzitisa pes anserinusa, 2. debljina (posebno kod srednjovječnih žena), 3. valgusni deformitet koljena, sam ili u kombinaciji s nestabilnošću kolateralnih ligamenata, 4. spuštena stopala, 5. sportske aktivnosti koje zahtijevaju nagle promjene smjera, 6. lokalna trauma, eksostoza ili „pretegnutost” tetiva, 7. diabetes. Iz navedenog je jasno vidljivo kako se nigdje ne navodi kao uzrok dizanje i nošenje tereta, a jasno se navode degeneracijske promjene koje su kod tužiteljice utvrđene. Dakle, navedena dijagnoza nikako ne može biti svrstana u „ozljede" i svakako ne na način kako je to regulirano Pravilnikom i Zakonom.

19. Tuženik u podnesku od 17. listopada 2024. i zainteresirana osoba u podnesku zaprimljenom na Sudu 2. svibnja 2025. ističu da nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka.

20. Tužiteljica u podnesku od 20. studenog 2024. osporava nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka u cijelosti. Ističe da je upravo pri obavljanju radnih zadataka na poslu te kada je bila pod opterećenjem zbog tereta koji je nosila zadobila ozljedu. Smatra da je prije samog nalaza i mišljenja vještak trebao i pregledati tužiteljicu, što je uobičajeno u svim predmetima medicinskih vještačenja, tim više što su za pravilnu dijagnozu nužna i saznanja dobivena u razgovoru sa tužiteljicom te predlaže da vještak pregleda tužiteljicu kao dopunski dio vještačenja. Dodaje da je ozljeda tužiteljice nastala na radu i tužiteljici se ne može za pretrpljenu ozljedu spočitavati da ima predispozicije za tegobe s koljenom te predlaže neposredno ispitati vještaka na raspravi. Smatra nespornim da je kritičnog dana bez ikakvih poteškoća otišla na posao, da toga dana, a niti prethodno nije osjećala niti imala bilo kakve probleme ili bol s koljenom jer inače ne bi mogla niti doći na posao. Također smatra nespornim da je baš u trenutku izvršenja radnji prenošenja tereta (mase oko 150 kg), i to pacijenta na kardijalnoj stolici, bez krivnje tužiteljice došlo do ozljede te je osnovni uzrok ozljede nastao upravo u trenutku prenošenja tereta kada je i došlo do ozljeđivanja iz čega proizlazi uzročno-posljedična veza između radnog zadatka i pretrpljene ozljede sve sukladno članku 66. Zakona. Stoga postavlja upit vještaku zašto je tužiteljica baš u radnji prenošenja tereta na strmim stepenicama osjetila bol u koljenu, odnosno zašto je u toj radnji zadobila ozljedu, zbog čega je i završila na bolovanju.

21. Uz podnesak od 16. prosinca 2024. tužiteljica je dostavila medicinsku dokumentaciju te predlaže da vještak istu pregleda. Napominje da vještak pogrešno zaključuje da bi tužiteljica ikada prije imala problem sa desnim koljenom te dostavlja uputnicu iz listopada 2012. godine kada je tužiteljica uslijed traume imala problem sa lijevim koljenom. Stoga smatra da vještak u mišljenju potpuno pogrešno navodi da : “tegobe koje je imala tužiteljica su samo ponovna manifestacija (ekzarcebacija) od ranije utvrđene tegobe s desnim koljenom koje se prema ovom vještaku moraju voditi kao M17 odnosno gonartroza, a tužiteljica je kandidat za vrlo skoru ugradnju totalne endoproteze koljena“. Dakle, tvrdi da je ovakav zaključak vještaka potpuno pogrešan jer tužiteljica nije imala nikakvih problema sa desnim koljenom sve do ove ozljede na radu. Napominje da i dr. ČP, dr. med., spec. ortoped, navodi da tužiteljica ima tegobe s desnim koljenom od 8. rujna 2022. godine, a dijagnoza je ruptura stražnjeg roga i dijela korpusa medijalnog meniska, kao i lezija hrskavice med. kondila femura 4. stupnja. U medicinskoj dokumentaciji jasno stoji da do ozljede meniska u pravilu dolazi traumom ili degeneracijom ili kombinacijom jednog i drugog. No, u konkretnom slučaju tužiteljica je zadobila ozljedu nakon traume jer joj se noga pokliznula te se zakrenula prilikom nošenja teškog tereta i nepobitno je da do tada tužiteljica nije imala problem s desnim koljenom.

22. U postupku usmenog izlaganja nalaza i mišljenja, na ročištu održanom 4. lipnja 2025., vještak je naveo da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja te je, u odnosu na navode, pitanja i prigovore tužiteljice iz podnesaka od 20. studenog 2024. i 16. prosinca 2024. izjavio da je došlo do preopterećenja ranije izraženih degeneracijskih promjena koje su potvrđene naknadnom dijagnostičkom obradom u smislu RTG-a i MR-a, a odnose se dominantno na patelo-femoralni dio koljenskog zgloba koje je u toj kretnji pod punim opterećenjem. Posljedično tom opterećenju došlo je do akutne manifestacije bolnosti, a ne ozljede na način kako je to definirano Pravilnikom, Zakonom i dosezima medicinske struke. Što se tiče navoda iz podneska tužiteljice od 16. prosinca 2024., da ista nije imala prije 2022. godine bilo kakav medicinski problem sa desnim koljenom, vještak izjavljuje da je ponovnim uvidom u osobni zdravstveni karton tužiteljice na datum 2. listopada 2012. utvrdio da se navodi dijagnoza contusio genus l. dex, kao dodatna dijagnoza nalazi se oznaka W01 – pad na istoj razini prilikom okliznuća, spoticanja ili posrtanja. Tužiteljica je po tim dijagnozama upućena na ortopedsko traumatološki pregled pod oznakom hitnosti. Znači, u osobnom zdravstvenom kartonu je obiteljski liječnik naveo da je riječ o desnom koljenu. Međutim, bez obzira na te ranije podatke oni nisu suštinski bitni na način da bi utjecali na završno mišljenje i nalaz koji se temelji na dijagnostičkoj obradi od 2022. godine (RTG, UZV i MR).

22.1. Na poseban upit opunomoćenika tužiteljice vještak je izjavio da su tegobe koje je imala tužiteljica akutna manifestacija uznapredovalih degeneracijskih promjena desnoga koljena za čiju pojavnost su potrebne godine pa i desetljeće, a isto je utvrđeno već spomenutom dijagnostičkom obradom te da kod tužiteljice nije riječ o ozljedi. Prema njegovom mišljenju, kod tužiteljice bi se radilo o dijagnozama M17.1, ostale artroze nespecificirane i S93.4 distorsio genus dex, odnosno uganuće.

22.2. Opunomoćenik tužiteljice iznio je primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka jer smatra da vještak donosi pogrešan zaključak na temelju priložene medicinske dokumentacije. Također je predložio provođenje novog medicinskog vještačenja.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, kao i njegovo očitovanje na raspravi, obzirom da su sačinjeni vrlo detaljno opisujući svu priloženu medicinsku dokumentaciju u spisu predmeta, kao i tijek bolesti te je predmetni nalaz dan u skladu s pravilima struke, sukladno medicinskoj dokumentaciji, dok je svojim očitovanjem otklonio iznesene prigovore tužiteljice.

23.1. Naime, sudski vještak se vrlo decidirano izjasnio da je iz RTG-a i UZV-a od 13. rujna 2022. i MR-a od 23. rujna 2022. jasno vidljivo da je kod tužiteljice (u odnosu na desno koljeno) riječ o uznapredovalim degeneracijskim medijalnim i patelofemoralnim promjenama, uz degeneracijske promjene prednjeg roga i rupturu stražnjeg roga medijalnog meniska posljedično toj degeneraciji, a prisutan je i uobičajeni izljev koji je vjerojatno dodatno isprovociran radnjom koju je tužiteljica učinila prilikom obavljanja radnih obaveza, odnosno radi se o preopterećenju ranije izraženih degeneracijskih promjena te je posljedično tom opterećenju došlo do akutne manifestacije bolnosti, a ne do ozljede. S obzirom kako je za nastanak ovakvih degeneracijskih promjena potrebno duže vrijeme (godine, pa i desetljeće), prema viđenju vještaka postojala je jasna predispozicija za tegobe koje su nastale.

24. Uzimajući u obzir potpunost i uvjerljivost nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, koje tužiteljica svojim prigovorima nije dovela u sumnju, Sud je na raspravi održanoj dana 4. lipnja 2025. sukladno odredbi članka 93. stavka 2. ZUS-a odbio dokazne prijedloge tužiteljice za provođenje novog vještačenja po (drugom) stalnom sudskom vještaku, saslušanje tužiteljice kao stranke u sporu i provođenje vještačenja po vještaku zaštite na radu, pri tome imajući u vidu i odredbu članka 8. ZUS-a kojom je, između ostaloga, propisano da će Sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova (načelo učinkovitosti). Navedeno ukazuje i na zaključak da niti tijekom upravnog postupka nije bilo nužno provoditi (dodatni) ispitni postupak, a na način kako je to predložila tužiteljica u žalbenom postupku.

25. Nakon ovako sačinjenog nalaza i mišljenja od strane stalnog sudskog vještaka razvidno je da je putem provedenog vještačenja utvrđeno istovjetno činjenično stanje, kao i putem ovlaštenih vještaka u upravnom postupku. Dakle, u ovoj upravnoj stvari provedena su tri vještačenja u kojima su vještaci suglasni u svojoj ocjeni da se ozljeda tužiteljice od 8. rujna 2022. pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji M23 ne može smatrati ozljedom na radu budući da kod tužiteljice postoje urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest, sve kako je već pojašnjeno u predmetnim nalazima i mišljenjima.

26. Slijedom navedenog, Sud je ocijenio kako je pravilna ocjena prvostupanjskog tijela, odnosno tuženika, kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje zadobivene ozljede dijagnoze prema MKB-10: M23 ozljedom na radu u smislu odredbe članka 66. Zakona. Naime, tužiteljica podliježe primjeni odredbe članka 67. stavka 5. Zakona jer kod nje postoje urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

27. Tužiteljica svojim navodima nije Sud dovela u dvojbu u pogledu medicinskih utvrđenja iz predmetnih nalaza i mišljenja, već iznosi svoja stajališta u svezi zadobivene ozljede te da joj ista treba biti priznata ozljedom na radu. Pri tome valja reći da se ovdje radi o činjeničnim pitanjima medicinske naravi, koja su prije svega u nadležnosti vještaka liječnika, koji su u konačnici zaključili da kod tužiteljice postoje urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest te da se stoga ozljeda tužiteljice od 8. rujna 2022. pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji M23 ne može smatrati ozljedom na radu.

28. Slijedom svega navedenog, kako je osporavano rješenje doneseno na temelju mjerodavne stručne prosudbe, na način i u postupku propisanim zakonom, a koja mjerodavna stručna prosudba je potvrđena i od strane stalnog sudskog vještaka u ovom upravnom sporu, Sud ne nalazi osnove za ocjenu da bi osporavano rješenje bilo utemeljeno na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno pogrešnoj primjeni materijalnog prava te je stoga na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

29. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 147. stavku 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

29.1. Budući da je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom, sama snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

30. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Osijeku 25. lipnja 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici, po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi