Poslovni broj: I Kž-Us-71/2023-8

Poslovni broj: I Kž-Us-71/2023-8

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog T. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-Us-40/2023. (K-Us-59/2014.) od 4. travnja 2023. u sjednici vijeća održanoj 30. kolovoza 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog T. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I izreke, odbijen je kao neosnovan prijedlog optuženog T. B. za ukidanje privremene mjere osiguranja oduzimanja protupravne imovinske koristi određene pod točkom I izreke rješenja suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 3. prosinca 2013. broj Kir-Us-991/2013., potvrđenog rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. ožujka 2014., broj I Kž-Us-22/2014.

 

1.1. Pod točkom II izreke pobijanog rješenja, na temelju članka 557. e stavka 3. u vezi s člankom 557. a stavkom 1. a) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) optuženom T. B. produljena je privremena mjera osiguranja oduzimanja protupravne imovinske koristi određena na prijedlog Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u Zagrebu (dalje: USKOK), rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 3. prosinca 2013. broj Kir-Us-991/2013., potvrđenog rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. ožujka 2014., broj I Kž-Us-22/2014., kojom se zabranjuje optuženom T. B. otuđenje ili opterećenje nekretnine označena kao stan na drugom katu lijevo, koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 81,82 čm koji se nalazi u stambenoj zgradi Z., sagrađenoj na k.č.br…., po novoj izmjeri k.č.br. …k.o. Črnomerec, upisane u knjigu položenih ugovora zk.ul.br. …(pravilno:…), podul.br. …k.o. Grad Zagreb, kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

 

1.2. Pod točkom III izreke pobijanog rješenja, na temelju članka 557. e stavka 2. ZKP/08. određeno je da privremena mjera može trajati najdulje šezdeset dana od dana dostave obavijesti državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi T. B. osobno i po branitelju, odvjetniku N. B., zbog "bitnih povreda odredaba kaznenog postupka" u kojoj predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje na način da prihvati prijedlog optuženika za ukidanje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi određene rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu, broj Kir-Us-991/2013. od 3. prosinca 2013. Kako se obje žalbe međusobno nadopunjuju, razmatraju se kao jedinstvena žalba optuženika.

 

3. Spis je sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan prijedlog optuženika za ukidanje privremene mjere osiguranja iz članka 557. a stavka 1.a) ZKP/08. te je ujedno pravilno produljio daljnju primjenu te mjere protiv optuženog T. B. jer i dalje egzistiraju zakonske pretpostavke za njezinu primjenu i to u vidu postojanja osnovane sumnje da je optuženi T. B. protupravnim radnjama ostvario imovinsku korist te u vidu postojanja pretpostavljene opasnosti da se bez primjene mjere osiguranja, protupravna imovinska korist neće moći oduzeti od optuženika, odnosno da će oduzimanje imovinske koristi biti otežano.

 

6. Prije svega, drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 2. ZKP/08. na koju upire žalitelj. To iz razloga jer činjenica da je ista sutkinja kao članica izvanraspravnog vijeća donijela pobijano rješenje u istom predmetu u kojem je bila predsjednica raspravnog vijeća, ne predstavlja razlog za izuzeće u skladu s člankom 32. stavkom 1. točkom 4. ZKP/08.

 

7. Nadalje, protivno tvrdnjama žalitelja da prvostupanjski sud nije od određivanja privremene mjere osiguranja ispitao osnovanost njezine daljnje primjene, kao i da je iscrpljen rok najduljeg trajanja privremene mjere, nije povrijeđena odredba članka 557. e stavka 2. i 3. ZKP/08.

 

7.1. Naime, člankom 557. e stavkom 2. ZKP/08. propisano je da privremena mjera može trajati najdulje dvije godine do podizanja optužnice, određivanja rasprave na temelju privatne tužbe ili podnošenja prijedloga sukladno članku 560.a ZKP/08., a nakon toga najdulje šezdeset dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist. Kako je privremena mjera osiguranja protiv optuženog T. B. u ovom predmetu određena 3. prosinca 2013., a optužnica je podignuta 13. prosinca 2013., to je u pravu prvostupanjski sud da nije iscrpljen rok trajanja mjere propisan člankom 557. e stavkom 2. ZKP/08. te je pravilno utvrdio da privremena mjera, imajući u vidu da je optužnica potvrđena, može trajati najdulje šezdeset dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist.

 

7.2. Jednako tako, u pravu je prvostupanjski sud da je rok propisan člankom 557.e stavkom 3. ZKP/08. instruktivnog karaktera koje stajalište je izraženo i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Stoga, iako prvostupanjski sud nije svaka tri mjeseca od određivanja privremene mjere ispitao opravdanost njezine daljnje primjene, takvo postupanje ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja jer se ne radi o prekluzivnom roku.

 

8. Nadalje, potvrđenom optužnicom optuženi T. B. se tereti da je zajedno sa optuženom R. B., optuženom M. K. i optuženom K. S. ostvario protupravnu imovinsku korist u iznosu 286.681,27 eura te zajedno sa optuženom R. B. u iznosu od 430.021,90 eura, dok je vrijednost nekretnine koja je predmet osiguranja procijenjena u približnom iznosu od 225.005,00 eura. Dakle, vrijednost opterećene nekretnine ne prelazi iznos ukupno ostvarene protupravne imovinske koristi prema potvrđenoj optuženici, pa nisu osnovani žalbeni navodi kojima optuženik nastoji dovesti u pitanje razmjer između ostvarene protupravne imovinske koristi te vrijednosti imovine koja je predmet osiguranja, a pored toga optuženik nije ničime potkrijepio svoje navode u odnosu na vrijednost nekretnine.

 

9. U pogledu mišljenja žalitelja da opterećena nekretnina ne može biti predmet osiguranja privremenom mjerom jer se radi o jedinoj i zakonito stečenoj nekretnini optuženika, napominje se da ovdje još nije riječ o oduzimanju protupravno stečene imovinske koristi, već o postupku osiguranja. U tom smislu, radi osiguranja oduzimanja takve imovinske koristi, privremena mjera se može odrediti na cjelokupnoj imovini optuženika bez obzira na njezino podrijetlo te se ne mora odnositi isključivo na imovinu stečenu kaznenim djelom. Naime, ovom mjerom se privremeno zabranjuje otuđenje i opterećenje imovine optuženika radi osiguranja eventualnog oduzimanja imovinske koristi. U tu svrhu može poslužiti svaka imovina (stvari i prava) koja može biti predmet ovrhe, a nalazi se u vlasništvu, posjedu ili pod kontrolom počinitelja kaznenog djela ili povezane osobe, pa bila stečena i na zakonit način. Smisao donošenja privremene mjere je upravo da se spriječi bilo kakav pravni posao kojim bi optuženik raspolagao sa stvarima ili pravom koje je predmet osiguranja privremenom mjerom, a sve s ciljem da se onemogući izvršenje oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, pa je stoga neosnovan prigovor optuženika da se mjera osiguranja može odrediti samo na imovini stečenoj protupravnom radnjom.

 

9.1. S obzirom na navedeno, drugostupanjski sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nije narušena pravična ravnoteža između interesa da se osigura oduzimanje protupravno stečene imovinske koristi te interesa zaštite prava vlasništva optuženika pa nije od utjecaja pozivanje optuženika u žalbi na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske.

 

10. Slijedom svega navedenog, kako žalbenim navodima optuženika nisu dovedene u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 30. kolovoza 2023.