Poslovni broj Gž-883/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima MCN, Josipu Popariću i Marku Križanecu, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Klokočovnik i Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d. d. iz Zagreba, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2949/19-39 od 31. siječnja 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 25. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2949/19-39 od 31. siječnja 2025. godine u točki II izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici na dosuđeni iznos materijalne štete u visini od 67.104,88 kuna, odnosno 8.906,35 eura i zatezne kamate za razdoblje od 21. rujna 2019. godine do 29. listopada 2019. godine, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici na ime materijalne štete daljnji novčani iznos od 535,14 eura, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. rujna 2019. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po godišnjoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu od 182,79 eura.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I izreke) naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici na ime materijalne štete iznos od 67.104,88 kuna, odnosno 8.906,35 eura, sa zateznim kamatama od 29. listopada 2019. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po godišnjoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. U točki II izreke odbijen je tužbeni zahtjev za iznos glavnice od 4.032,05 kuna, odnosno 535,14 eura, te zahtjev za tijek kamate od 21. rujna 2019. godine do 29. listopada 2019. godine.

3. U točki III izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 3.537,56 eura, sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, sve pobliže naznačeno u izreci.

4. Protiv te presude, u dijelu koji se odnosi na točku II izreke, pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se presuda u tom dijelu preinači, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je osnovana.

7. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza svjedoka LC i tužiteljice, te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Igora Jakoplića i njegovog iskaza, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužiteljice radi naknade imovinske (materijalne) štete nastale na njezinom vozilu registarske oznake [registarska oznaka], koja šteta je prema tužbenim navodima počinjena dana 18. rujna 2019. godine u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika LC.

8. U vezi toga utvrđuje da se predmetna nezgoda dogodila na zapadnom kolniku ulice Mlinovi u Zagrebu, po kojem su se sudionici kretali od sjevera prema jugu, a da se sudar dogodio ispred semaforiziranog raskrižja s ulicom Gračanska cesta i Ksaverska cesta, te da su u nezgodi sudjelovala 3 vozila, i to vozilo tužiteljice Bmw 520d touring, registarske oznake [registarska oznaka], vozilo Opel Insignia 2.0 CDTI ST, registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao osiguranik tuženika LC, te vozilo marke Alfa Romeo 147 2.0 TS, registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao vozač VC.

8.1. Sud prvog stupnja utvrđuje da je do nastanka opisanog štetnog događaja došlo tako što je osiguranik tuženika prednjim dijelom vozila Opel udario u stražnji dio vozila tužiteljice marke Bmw, koje je posljedično odbačeno na vozilo oštećenika Alfa Romeo, te da je tehnički moguće da bi vozilo tužiteljice Bmw kao posljedica stražnjeg naleta vozila osiguranika tuženika marke Opel bilo ubrzano u dovoljnoj mjeri za nastanak oštećenja na prednjem dijelu navedenog vozila tužiteljice, kao i na stražnjem dijelu vozila oštećenika koji je upravljao vozilom Alfa Romeo.

9. Na temelju nalaza vještaka Igora Jakoplića i njegovog iskaza utvrđuje kako stvarnu štetu na navedenom vozilu tužiteljice predstavlja razlika između tržišne vrijednosti neoštećenog vozila (111.841,47 kuna) i vrijednosti ostatka oštećenog vozila (44.736,59 kuna), što zajedno s uključenim državnim davanjima iznosi oko 67.104,88 kuna, odnosno 8.906,35 eura, a da bi u slučaju da se kao referentan datum za izračun visine štete na vozilu tužiteljice uzme datum prijave štete, vrijednost neoštećenog vozila iznosila 118.561,55 kuna, dok bi vrijednost ostatka vozila iznosila 47.424,62 kuna, a visina štete iznosila bi 71.136,93 kuna.

10. Stoga pozivom na odredbe članaka 1085., 1089. i 1090. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZOO) usvaja zahtjev tužiteljice za isplatu naknade materijalne štete u iznosu od 67.104.88 kuna, odnosno 8.906,35 eura, kao i zahtjev za isplatu pripadajućih zateznih kamata na taj iznos od 29. listopada 2019. godine do isplate, jer utvrđuje da je tužiteljica u vezi opisanog štetnog događaja podnijela odštetni zahtjev tuženiku dana 21. rujna 2019. godine, ali da ga je dopunila dana 28. listopada 2019. godine, pa da tek od tog dana tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete, u skladu s odredbama članaka 29. stavak 1. i 2. i 1089. stavak 2. ZOO-a, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev u dijelu naznačenom u točki II izreke pobijane presude.

11. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

12. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

13. Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tužiteljica, te se u svemu može valjano ispitati.

14. Međutim, u pravu je tužiteljica kada ističe da je donošenjem pobijanog dijela presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

15. Naime, predmet ovog parničnog postupka bio je zahtjev tužiteljice radi naknade imovinske štete na vozilu registarske oznake [registarska oznaka], marke Bmw, nastale u prometnoj nesreći od 18. rujna 2019. godine, koju je prema pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja prouzročio osiguranik tuženika LC.

16. U vezi toga odredbom članka 1089. stavak 2. ZOO-a propisano je da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo, pri čemu se pod slučajem „kad zakon određuje što drugo“ trebaju prema stajalištu ovog suda uzeti u obzir odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (“Narodne novine” br. 151/05, 35/09, 75/09, 76/13 i 152/14, u nastavku teksta: ZOOP) kao posebnog propisa (lex specialis), a koje odredbe su bile na snazi na dan 18. rujna 2019. godine, točnije odredba članka 12. stavak 4. tog Zakona, prema kojoj u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, a o kojoj situaciji se upravo radi u konkretnom slučaju, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa bi iz te odredbe proizlazilo da je obveza tuženika na naknadu utužene imovinske štete, kao društva za osiguranje s kojim je vlasnik prijevoznog sredstva kojim je tužiteljici prouzročena imovinska šteta na vozilu sklopio ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama, dospjela u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva, što je prema pravilnom utvrđenju suda bilo dana 21. rujna 2019. godine.

17. Stoga je visinu utužene štete trebalo utvrditi u iznosu od 71.136,93 kuna (sada iznos od 9.441,49 eura), tj. u visini koja je prema iskazu vještaka Igora Jakoplića sa ročišta od 07. studenoga 2022. godine utvrđena u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, a ne u iznosu od 67.104,88 kuna, odnosno 8.906,35 eura, tj. prema izračunu navedenog vještaka u vrijeme sačinjenja nalaza i mišljenja, pa je tužiteljici na ime naknade imovinske (materijalne) štete trebalo dosuditi i daljnji iznos od 535,14 eura, zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos počev od 21. rujna 2019. godine do isplate, kao i na dosuđeni iznos od 67.104,88 kuna/8.906,35 eura, u skladu s odredbom članka 12. stavak 4. ZOOP-a, jer je tužiteljica upravo tog dana podnijela odštetni zahtjev tuženiku, pa na početak tijeka zatezne kamate ne utječe to što je ista naknadno dopunila taj zahtjev (dana 28. listopada 2019. godine), kako pogrešno utvrđuje sud prvog stupnja.

18. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tužiteljice i primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

19. Budući je tužiteljica u cijelosti uspjela u žalbenom postupku, pripada joj u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a i odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, u nastavku teksta: Tarifa) pravo na naknadu troškova tog postupka, i to u iznosu od 125,00 eura za sastav žalbe po punomoćniku-odvjetniku (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), zatim u iznosu od 31,25 kuna na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), te u iznosu od 26,54 eura na ime plaćene sudske pristojbe za žalbu, tj. sveukupno 182,79 eura, pa je odlučeno kako je naznačeno u točki II izreke ove presude.

U Rijeci, 25. lipnja 2025. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar