Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-910/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Stanković, odvjetnik iz Siska, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pn- 88/2022-22 od 29. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pn-88/2022-22 od 29. ožujka 2024. potvrđuje u odbijajućem dijelu točke I izreke podstavak prvi u odnosu na odbiće zahtjeva tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 3.261,40 eura s tijekom počev od 20. ožujka 2022. do 28. ožujka 2024.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se citirana presuda u preostalom dijelu i sudi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da tužitelju DL, na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 3.261,40 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. ožujka 2024.do isplate i isplati iznos od 66,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom 02. travnja 2022., kao dana računa br. 15/2022 do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da tužitelju DL naknadi parnični trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 750,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 392,23 eura, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.081,81 eur sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zatražio od tuženika na ime naknade imovinske štete isplatu iznosa od 3.261,40 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2022. do isplate, kao i zahtjev za naknadu imovinske štete u iznosu od 66,36 eura sa zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2022. do isplate, te da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka (točka I. izreke). Tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.081,81 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati, uz obvezu tuženika na naknadu parničnog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od 3.261,40 eura s kamatama na vozilu i iznosa od 66,36 eura, s kamatama na ime troška angažiranja prometnog vještaka radi procjene štete nastale na vozilu u vlasništvu tužitelja, do koje štete je došlo 20. ožujka 2022. usljed naleta divlje svinje na kolniku na NC6 u [adresa].

6. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je TL **.**.2022. u 20:58 h upravljala osobnim automobilom u vlasništvu tužitelja, reg. oznaka [registarska oznaka], marke Škoda Octavia, proizvedeno 2010., cestom u [adresa], NC 6 (400 metara od raskrižja s ulicom Otokara Keršovanija u smjeru mosta ,, Crnac");

-da je dolaskom na navedeno mjesto prednjom lijevom stranom vozila udarila u divlju životinju, divlju svinju koja je pretrčavala kolnik iz lovišta broj III/119, koje je u zakupu lovačkog društva "Stari Gaj" Sisak;

-da je nakon navedenog događaja od udarca divlja svinja uginula na lijevoj prometnoj traci;

-da je u trenutku udara bila noć, kolnik suh, neosvjetljeni dio ceste;

-da iz smjera kretanja vozačice nije bio postavljen prometni znak „divljač na cesti“, a brzina ograničenja prometnim znakom iznosila je 50 km/h;

-da je vozačica alkotestirana i nije bilo reakcije na alkohol, što proizlazi iz službene bilješke MUP-a RH, Policijske uprave Sisačko-Moslavačka od 21. ožujka 2022.;

-da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Pere Todorovića od 7. siječnja 2023. proizlazi da je primarni kontakt s divljači, vozilo tužitelja uspostavilo lijevim dijelom prednje strane, da se mjesto naleta nalazilo na prometnoj traci kojom se vozilo kretalo, na dijelu ceste na kojem nije bio postavljen znak „divljač na cesti“;

-da se u trenutku naleta vozilo kretalo brzinom od 63 km/h, da je divljač kolnik prelazila približavajući se vozilu s desne strane, a u trenutku naleta prednjoj strani vozila bila je okrenuta lijevom stranom tijela;

-da bi vozačica štetni događaj izbjegla pri brzini vozila ne većoj od 48 km/h, te da prometnu nezgodu ne bi izbjegla da je vozilom upravljala brzinom od 50 km/h;

-da iz nalaza i mišljenja vještaka za procjenu šteta i vrijednosti motornih vozila ČL od 2. travnja 2022. proizlazi da je na vozilu u vlasništvu tužitelja nastupila totalna šteta koju procjenjuje u iznosu od ukupno 3.261,40 eura / 24.573,00[1] kn od čega se iznos od 32.764,00 kn odnosi na tržišnu vrijednost vozila, te iznos od 8.191,00 kn na vrijednost ostatka vozila;

-da je prema priloženom računu broj: 15/2022 od 2. travnja 2022. imenovani vještak izradu nalaza i mišljenja od 2. travnja 2022. naplatio u iznosu od 66,36 eura / 500,00 kn;

-da prema odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ br. 99/18, 32/19 i 32/20, dalje: ZL) za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi te lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova;

-da je odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ br. 84/11, 22/13, 54/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23 i 133/23, dalje: ZC) propisano da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, a prema odredbi st. 2. istog članka pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovara za štetu iz st. 1. ovog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima;

-da sukladno odredbi čl. 11. st. 2. toč. 5. ZL-a javna cesta nije lovište.

7. Slijedom izloženoga, sud prvog stupnja utvrđuje da za štete od divljači koju pretrpe vozila na cestama odgovara ovlaštenik prava lova ako nema odgovornosti vozača niti odgovornosti pravne osobe koja gospodari cestom, te ukoliko je šteta nastala kao posljedica lova u lovištu.

8. S obzirom da je do štetnog događaja došlo na javnoj cesti, a ne u lovištu, te da tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da bi šteta nastala zbog provođenja lova organiziranog od strane lovoovlaštenika (osiguranika tuženika) ili uz njegovo odobrenje, utvrđuje da sukladno odredbi čl. 80. st. 6. ZL-a, neovisno o okolnostima što je šteta nastala uslijed naleta vozila na divlju svinju koja je istrčala iz lovišta osiguranika tuženika i što nema doprinosa vozačice ML nastanku štete (jer je procjena prometnog vještaka Pere Todorovića da ista ne bi izbjegla štetni događaj ni da je vozila brzinom nižom od dopuštene tj. 48 km/h i da na tom dijelu ceste nije bilo prometnog znaka "divljač na cesti"), nema odgovornosti lovoovlaštenika za pretrpljenu štetu na vozilu tužitelja, a time ni odgovornosti tuženika kao njegovog osiguratelja sukladno odredbi čl. 965. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO). Pri tome utvrđuje da nema mjesta primjeni odredbe čl. 1064. ZOO-a jer da je upravo automobil u pokretu opasna stvar, odnosno predstavlja opasnost za okolinu.

9. S obzirom na navedeno, sud prvog stupnja odbio je kao nepotreban dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza vještačenjem po vještaku za lovstvo na okolnost je li mjesto događaja područje na kojem nije moguće uspostaviti lovište i provoditi lov, radi pribave podataka je li korisnik predmetne nelovne površine izradio Program zaštite divljači odnosno ima li on prava lovoovlaštenika, kao i radi pribave podataka od Grada Siska tko je bio zadužen za održavanje ceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda te nalazi li se ista unutar područja na kojem nije moguće uspostaviti lovište i nije dopušteno provođenje lova.

10. Iz navedenih razloga sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja, pobliže navedeno točkom I. izreke pobijane presude, dok odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbe iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23- dalje Tarifa).

11. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka.

12. Međutim, pravilnom je primjenom materijalnog prava, a jer bitne činjenice među strankama nisu sporne, tužbeni zahtjev tužitelja trebalo prihvatiti, izuzev u odnosu na zakonske zatezne kamate na iznos od 3.261,40 eura s tijekom od 20. ožujka 2022. do 28. ožujka 2024.

13. Polazeći od prethodno citirane odredbe čl. 50. st. 1. i 2. ZC-a i stanja spisa proizlazi da na predmetnoj dionici ceste na kojoj je došlo do štetnog događaja nije bio postavljen prometni znak "opasnost od naleta divljači", a tuženik niti ne tvrdi da bi njegov osiguranik pravnoj osobi koja upravlja tom cestom podnio zahtjev za postavljanje takvog prometnog znaka opasnosti u kojim okolnostima ne bi postojala odgovornost pravne osobe koja upravlja tom cestom, jer bi odgovornost ove pravne osobe za štetu nastalu zbog naleta na divljač postojala samo u situaciji da je osiguranik tuženika kao osoba koja gospodari lovištem podnio zahtjev da se na dionici ceste koja prolazi uz lovište postavi odgovarajući prometni znak.

14. Nadalje, time što odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a nije propisano po kojem se kriteriju odgovara za štetu u slučaju kada ona nije posljedica provođenja lova ne znači da su tom odredbom derogirane odredbe čl. 1045., 1063. i 1067. ZOO-a koje reguliraju odgovornost za štetu po principu uzročnosti, a na što izričito upućuje odredba čl. 76. st. 2. ZL-a koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se određuju obvezni odnosi, ako taj zakon ne propisuje drugačije.

14.1.S tim u vezi valja navesti da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I/4249/2018 od 18. lipnja 2019. odbijen prijedlog za ocjenu ustavnosti odredbe čl. 80. st. 6. ZL-a, a istu je Ustavni sud obrazložio na slijedeći način:

"14.1. Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača."

15. Prema ocjeni ovoga suda odgovornost tuženika za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, o kojem je pitanju praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske jedinstvena (primjerice Rev-352/22 od 5. travnja 2022., Rev-2902/2016 od 28. kolovoza 2019).

16. Slučajeve oslobođenja od odgovornosti za tu štetu propisuje odredba čl. 1067. st. 1. ZOO-a u skladu sa kojom se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala, među ostalim, isključivo radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (st.2.), a ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (st.4.).

17. Tuženik navedeno nije dokazao, a niti proizlazi da bi vozačica doprinjela nastanku štetnog događaja, budući da je ocjenom provedenih dokaza – prometnim vještačenjem utvrđeno da nije postojala tehnička pretpostavka za izbjegavanje prometne nezgode kod brzine od 50 km/h , odnosno štetni događaj bi izbjegla da je vozila brzinom nižom od dopuštene tj. 48 km/h.

18. Nije prijeporno da je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta u visini od 3.261,40 eura, u kojem pravcu je za tužitelja nalaz i mišljenje izradio stalni sudski vještak za procjenu šteta i vrijednosti motornih vozila ČL i tužitelju za taj nalaz ispostavio račun broj 15/2022 od 2. travnja 2022. na iznos od 66,36 eura.

19. Stoga, kako se radi o nerepariranoj imovinskoj šteti na vozilu te da se navedena odštetna tražbina sudskom odlukom pretvara u novčanu tražbinu, pravilnom je primjenom materijalnog prava tužitelju na iznos od 3.261,40 eura zateznu kamatu trebalo odrediti od donošenja sudske odluke, sukladno odredbama iz čl. 1086., čl. 1089. st. 2. i čl. 29. st. 1. ZOO-a, a na iznos od 66,36 eura prema računu broj 15/2022 od 2. travnja 2022. kamatu s tijekom od izdavanja tog računa 2. travnja 2022.

20. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1. i čl. 373. a st. 1.. ZPP- a odlučeno kao u izreci ove presude.

21. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka valjalo je sukladno odredbi iz čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka. Tužitelju je na temelju odredbi iz čl. 154. st. 5. i č. 155. ZPP-a dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za pristup ročištima 4. siječnja 2023. i 14. veljače 2024. u iznosima od 200,00 eura prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što iznosi ukupno 600,00 eura, te PDV na navedeni iznos od 150,00 eura, ukupno 750,00 eura. U preostalom je dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbijen, budući da spisu ne prileži dokaz o plaćenim pristojbama na tužbu i presudu.

22. Tužitelju je dosuđeni trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife u iznosu od 312,50 eura i trošak plaćene pristojbe na žalbu u iznosu od 79,73 eura ukupno 392,23 eura.

23. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen je kao neosnovan, budući da nije uspio u sporu u odnosu na glavnu stvar, dok u odnosu na tijek zateznih kamata nisu nastali posebni troškovi.

U Rijeci, 25. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović