Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1128/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Cišper, predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Božidara Horvata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Nataši Ružička, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta, iz Garešnice, protiv tuženika Privredne banke d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćniku Andreju Šooš Maceljskom, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučuju o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici Stalna služba u Slatini poslovni broj P-478/2023-22 od 24. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Privredne banke kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici Stalna služba u Slatini poslovni broj P-478/2023-22 od 24. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod st. I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.549,80 eura s pripadajućim zateznim kamatama (st. I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.456,80 eura s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 475,00 eura (st. III. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu pod stavcima I. i II. izreke iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba je neosnovana.

4. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na konkretan pravni posao. Naime, sud je na temelju iskaza tužitelja i ugovora o kreditu utvrdio činjenice koje su odlučne za ocjenu suda je li tužitelj bio od strane tuženika upoznat sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF te radi li se o tiskom ugovoru.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet ovog spora je zahtjev da se kao prethodno pitanje utvrdi ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora o kreditu, te zahtjev za isplatu iznosa isplaćenih temeljem tih ništetnih ugovornih odredbi u iznosu od 6.549,80 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Prije svega treba reći da je prvostupanjski sud pravilno na temelju iskaza tužitelja utvrdio da se o spornoj ugovornoj odredbi prije zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik sukladno čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 i 46/07, dalje: ZZP) nije dokazao suprotno. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza tužitelja utvrdio da ga tuženik nije informirao prilikom sklapanja ugovora o svim bitnim parametrima za određivanje tečaja CHF, niti ga upoznao sa svim rizicima zaključenja ugovora sa takvom valutnom klauzulom.

9. Slijedom toga, budući da u konkretnom slučaju tužitelj nije bio potpuno informiran o svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF niti je bio potpuno informiran o svim bitnim parametrima formiranja tečaja CHF, pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 502.c ZPP, pozivajući se na pravna utvrđenja iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, kao prethodno pitanje utvrdio da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

10. Nadalje, pravilno je pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

11. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, koja je podnesena 12. lipnja 2023., nije protekao zastarni rok od 5 godina.

12. Prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., zastarni rok restitucijskog zahtjeva kod pretplate temeljem ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu iznosi 5 godina, što se odnosi na glavnično i sporedno potraživanje.

13. Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka Dijane Vuković, od 22. siječnja 2024., kojeg je prvostupanjski sud prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da preplata tužiteljice po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iznosi 6.549,80 eura.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je financijski vještak visinu pretplate utvrdio kao razliku između početnog tečaja CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita i tečaja CHF koji je vrijedio na dan isplate pojedinog anuiteta, a što je u skladu sa ustaljenom i stabilnom sudskom praksom da se kao posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli visina preplate obračunava kao razlika između tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita i tečaja koji je vrijedio na plaćanja svakog pojedinog anuiteta.

15. Stoga je prvostupanjski sud na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i visinu pretplate, pravilno primijenio i materijalno pravo kada je naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.549,80 eura, koja se odluka temelji na 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“,broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

16. Jednako tako, pravilno je sud prvog stupnja naložio tuženiku da tužitelju isplati zatezne kamate na dosuđeni iznos preplate od dana isplate svakog pojedinačnoj iznosa sukladno čl. 1115. ZOO, jer je tuženik bio nesavjestan stjecatelj budući da je postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je zaključio predmetni ugovor a da pritom nije upoznao tužitelja sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što je sve tuženiku moralo biti poznato.

17. Slijedom izloženog trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke pobijane presude.

18. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom parničnom postupku, tako da mu je pravilno prvostupanjski sud dosudio troškove parničnog postupka temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, pa je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. II. izreke pobijane presude.

19. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 25. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tihana Cišper