REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice LO, radi prekršaja iz članka 57. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a povodom prigovora okrivljenice na obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Bjelovar Klasa: 211-07/24-4/16068, Urbroj: 511-02-05-24-1. od 21.2.2024., nakon provedenog žurnog postupka te proglašenja presude dana 24.6.2025., na temelju članka 221. stavka 1. točke 1. i članka 222. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 25. lipnja 2025.,

p r e s u d i o j e

OKRIVLJENICA LO, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćerka L i K, r. Ž, rođena **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., sveučilišni profesor, 3.100,00 eura, udata, bez djece, državljanka Republike Hrvatske, visoka stručna sprema, pismena, prekršajno neosuđivana,

k r i v a j e

I što je dana 9. veljače 2024., u 8:00 sati, u Bjelovaru, upravljala osobnim automobilom registarske oznake i broja [registarska oznaka], krećući se Gudovačkom ulicom u smjeru zapad-istok te dolaskom do raskrižja sa ulicom Velike Sredice, koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, nije svoje vozilo zaustavila na znak STOP već je bez zaustavljanja ušla u raskrižje i oduzela prednost službenom vozilu marke Škoda registarske oznake [registarska oznaka], a koje je naglim kočenjem izbjeglo udarac u vozilo,

dakle, kao vozač u prometu na cesti nije propustila vozilo koje se kreće cestom s prednošću prolaska,

pa je time počinila prekršaj iz članka 57. stavka 4. u vezi stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj se prekršaj na temelju istog propisa, a uz primjenu članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona

p r i m j e n j u j e

O P O M E N A.

II Na temelju članka 139.stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), u roku od 30 dana od primitka pravomoćne presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. POLICIJSKA POSTAJA BJELOVAR, obaveznim prekršajnim nalogom Klasa: 211-07/24-4/16068, Urbroj: 511-02-05-24-1. od 21.2.2024., oglasila je okrivljenicu krivom radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Na navedeni obavezni prekršajni nalog okrivljenica je pravodobno uložila prigovor, nakon čega je pobijani nalog stavljen van snage i proveden je žurni postupak.

3. Okrivljenica se očitovala o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnila kako se ne smatra krivom za prekršaj stavljen joj na teret.

4. Ispitana LO navodi da je kritične zgode u 8:00 sati, u Bjelovaru, upravljala osobnim automobilom registarske oznake i broja [registarska oznaka], te se kretala Gudovačkom cestom u pravcu istoka nailazeći na tzv. "T" raskrižje sa ulicom Velike Sredice koja predstavlja kolnik s prednošću prolaska u odnosu na cestu kojom se kretala. Vezano za to nailaskom na predmetno raskrižje uočila je vertikalni prometni znak Stop zbog čega se vozilom zaustavila u potpunosti u mjestu pred raskrižjem. Time je nastavila pratiti prometnu situaciju na glavnoj prometnici kojom su se kretala vozila u oba smjera. Kod toga naglašava da se na glavnoj prometnici iz smjera kretanja od juga prema sjeveru nalaze dvije prometne trake za prestrojavanje i to lijeva prometna traka za skretanje u lijevo u Gudovačku ulicu na kojoj se ona nalazila dok je desna prometna traka namijenjena za pravocrtan način kretanja. Upravo u prometnoj traci za skretanje u lijevo na ulici Velike Sredice se nalazilo službeno vozilo policije koje je imalo namjeru skretati u lijevo u Gudovačku ulicu ali je bilo prilično vremena zaustavljeno u mjestu kao prvo vozilo u koloni, jer je moralo propuštati vozila koja su se kretala iz suprotnog smjera i zadržavala pravac kretanja. Kada je došlo do situacije da na raskrižju nije bilo vozila osim vozila kojim je ona upravljala i službenog vozila nastavila je pratiti ponašanje vozača službenog vozila, ali je vozač i dalje iz nepoznatog razloga ostao stajati u mjestu ne krećući niti ulazeći u raskrižje skretanjem u lijevo u Gudovačku ulicu. Time je zaključila da to vozilo iz nekog njoj nepoznatog razloga ostaje stajati u mjestu i da nema namjeru ulaziti u raskrižje iako su imali za to mogućnost. To je bio razlog zbog kojeg je odlučila tada iz mjesta krenuti u raskrižje skretanjem u lijevo, jer je navedeno službeno vozilo dalje stajalo u mjestu. Time se uključila na glavnu prometnicu i nastavila s vožnjom, da bi je na južnoj obilaznici grada isto službeno vozilo zaustavilo putem rotacionih svjetala, ali joj službene osobe nisu saopćile razlog zaustavljanja niti protupravnu radnju koju je navodno izvršila u prometu. Time decidirano i izričito ističe kako nije svojom radnjom u prometu odnosno uključivanjem u raskrižje ni na koji način ugrožavala drugog sudionika u prometu odnosno predmetno službeno vozilo, jer je ono pri njenom uključivanju u raskrižje i dalje stajalo u mjestu, što znači da nikako nije bilo uključivanja tog vozila u raskrižje gdje bi ona zbog svoje radnje u prometu izazvala navodno naglo kočenje vozača službenog vozila i time ugrozila drugog sudionika u prometu. To je netočno i neistinito i zbog toga prekršaj poriče u cijelosti.

5. Obzirom da je okrivljenica porekla prekršaj za koji se tereti, sud je na ročištu u žurnom postupku radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja u svojstvu svjedoka ispitao KO, kao policijskog službenika koji je utvrđivao prekršaj na strani okrivljenice, nakon čega je izvršen uvid u izvješće o prekršaju.

6. Ispitani KO iskazuje da se dobro sjeća predmetne prometne situacije usprkos proteku vremena od događaja, jer je iznimno rijetko da sudionici u prometu službenom automobilu policije oduzimaju prednost prolaska i time ugrožavaju promet. Navedene zgode služenim vozilom kretao se od pravca Velikog Korenova prema Gudovačkoj cesti i to time u pravcu sjevera gdje je na tzv. T raskrižju namjeravao skretati u lijevo isključujući se s glavne prometnice na Gudovačku cestu. Prilaskom navedenom raskrižju usporavao je kretanje te se prestrojio na traku za skretanje u lijevo. Nailaskom do raskrižja je uočio da se Gudovačkom ulicom kao sporednim kolnikom kreće nepoznato vozilo koje se zaustavilo ispred raskrižja kod znaka Stop. Nije imao mogućnost u nastavku kretanja odmah ući u raskrižje, jer mu je iz suprotnog smjera od sjevera nailazilo nepoznato osobno vozilo koje je očito zadržavalo pravac kretanja te je imao obvezu propustiti ga. No, kada se to vozilo znatno približilo raskrižju te se zbog tog vozila zaustavio u mjestu, tada je vozačica osobnog vozila [registarska oznaka] kako je uneseno u njegove poslovne bilješke, sa navedene sporedne Gudovačke ceste iz mjesta krenula u raskrižje skretanjem u lijevo prema sjeveru i time je direktno ugrozilo kretanje automobila koji je njoj dolazio s lijeve strane cestom s prednošću prolaska i zadržavao u raskrižju pravac kretanja, jer je predmetni nepoznati vozač naglo usporavao kretanje kako bi izbjegao nalet te je time uspio propustiti ovo vozilo. Međutim, time je ugrozilo i njegovo kretanje, jer je prethodno morao naglim kočenjem vozilo zaustaviti unutar raskrižja ne očekujući da to vozilo sa sporednog kolnika prije službenog vozila prođe kroz raskrižje. No sretna okolnost je utoliko da se službenim vozilom kretao sporo kao i vozač preostalog automobila koje je prošlo kroz raskrižje ipak na siguran način, ali nakon predmetnog vozila i time nije utvrdio identitet tog vozača kao potencijalnog svjedoka događaja. Opisani način vožnje i navedene okolnosti su bile stvaran razlog da se uputi za predmetnim vozilom te je vozilo zaustavio na južnoj obilaznici i utvrdio identitet vozača pri čemu se prisjeća da je okrivljenica pojašnjavala životni razlog zbog kojeg je bila dekoncentrirana u vožnji i oduzela prednost prolaska, a navodno se radilo o smrtnom slučaju u njenoj obitelji.

7. U postupku nije bilo sporno da je okrivljenica kritične zgode upravljala spomenutim osobnim automobilom na opisanoj lokaciji te da je zaustavljena u kontroli prometa.

8. Međutim, valjalo je kao sporno utvrđivati da li je tom prilikom ušla u raskrižje sa sporednog kolnika i time oduzela prednost prolaska službenom vozilu, gdje bi izazvala direktno ugrožavanje prometa.

9. Prema provedenim dokazima neupitno je utvrđeno da je okrivljenica ušla u sferu prekršaja koji joj se inkriminira optužnim aktom.

10. Nakon što se okrivljenica izjasnila da se ne smatra krivom, u obrani je pojasnila da nije počinila predmetni prekršaj obzirom da se pravilno zaustavila na ulasku u raskrižje kod znaka "Stop", time da je izvjesno vrijeme čekala službeno vozilo policije da uđe u raskrižje skretanjem u lijevo, jer se to vozilo nalazilo na cesti s prednošću prolaska. Međutim, kako je to vozilo iz nepoznatog razloga stajalo ispred ulaska u raskrižje, a drugih vozila u blizini raskrižja nije bilo, smatrala je dopuštenim ući u raskrižje skretanjem u lijevo, na koji način svakako nije izazvala ugrožavanje sigurnosti prometa u odnosu na službeno vozilo policije.

11. Ipak, ispitani svjedok odnosno policijski službenik KO svojim iskazom nije potvrdio navode obrane okrivljenice, već je jasno napomenuo da je okrivljenica ipak svojim načinom vožnje izazvala direktnu opasnost za druge sudionike u prometu kada je ušla u predmetno raskrižje sa sporednog kolnika dok se u neposrednoj blizini tog raskrižja na cesti s prednošću prolaska nalazilo službeno vozilo kojim je on upravljao, time da se na glavnoj prometnici nalazilo još jedno nepoznato vozilo koje se kretalo u suprotnom smjeru od pravca kretanja službenog automobila te je to vozilo pravocrtno prolazilo kroz raskrižje, pa time okrivljenica nije imala dopuštenje prolaziti kroz raskrižje prije nego propusti ta dva automobila koja su se nalazila na cesti s prednošću prolaska. U tom smislu svjedok naglašava da je on bio prisiljen usporavati vožnju, što je naglim kočenjem učinio i nepoznati vozač drugog automobila nalazeći se na cesti s prednošću prolaska, sve kako bi okrivljenica zbog neprimjerene radnje u prometu prola kroz raskrižje, tako da je samo zbog reakcije navedenih vozača izbjegnuta štetna posljedica.

12. Nadalje, u izvješću o prekršaju policijski službenik naznačio je točno vrijeme kada je vršena kontrola prometa nad osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], nakon čega je istaknuto zbog čega je obavljana kontrola prometa i koja je protupravna radnja utvrđena na strani vozača, a radilo se o oduzimanju prednosti prolaska službenom automobilu. Potom su naznačeni osobni podaci okrivljenice kao i njezin osobni identifikacijski broj te broj osobne iskaznice u koji je službena osoba izvršila uvid na mjestu događaja.

13. Upravo sve navedeno jasno govori u prilog zaključku da je doista u ovoj prometnoj situaciji izvršena kontrola prometa nad okrivljenicom kao vozačem predmetnog osobnog automobila, pri čemu je navedeni prekršaj utvrđen neposrednim opažanjem službene osobe. Kod toga treba naglasiti da se za navedenu vrsta prekršaja ne terete vozači osim ako nije došlo do direktnog ugrožavanja sigurnosti prometa na način da je zbog oduzimanja prednosti prolaska neki drugi sudionik u prometu primoran na reakciju kojom izbjegava nalet na drugo vozilo i time nastupanje štetne posljedice, kako je očito ovdje bio slučaj.

14. U tom smislu obrana okrivljenice nije u dovoljnoj mjeri uvjerljiva i smislena, posebno kada je službena osoba vrlo jasno i detaljno opisala cjelokupnu prometnu situaciju s iznošenjem znatnih detalja te se ugrožavanje sigurnosti prometa odnosilo upravo na službeno vozilo kojim je upravljao svjedok KO. To jasno znači da predmetni svjedok nema nikakvog razloga kao službena osoba izmišljati takvu vrstu događaja i bezrazložno teretiti nepoznatog vozača za ovakvu vrstu prekršaja. Stoga na temelju svih provedenih dokaza sud nalazi da je okrivljenica ipak u objektivnom i subjektivnom smislu ispunila bića djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude, te joj je te joj je umjesto izricanja novčane kazne, sud primijenio samo mjeru upozorenja odnosno opomenu.

15. Kod primjene opomene sud je uzeo u obzir obiteljsko i imovno stanje okrivljenice, kao olakotna okolnost cijeni se činjenica da je svakako u sferu prekršaja ušla zbog dekoncentracije i potpuno pogrešne procjene prometne situacije obzirom da s takav težak prekršaj ugrožavanja sigurnost prometa u pravilu čini s namjerom, time da kao dugogodišnji vozač nije kršila prometnu disciplinu, tako da otegotnih okolnosti nije nađeno. Stoga sve olakotne okolnosti u svom zbiru uz vrstu i težinu prekršaja te činjenicu da je ipak izostala štetna posljedica, opravdavaju izricanje mjere upozorenja, jer i osobna svojstva okrivljenice ukazuju na to da će ona ubuduće izbjegavati bilo kakvo protupravno postupanje u prometu i time će se postići zakonska svrha kažnjavanja u svakom smislu.

16. Iako je za ovo djelo prekršaja propisana zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, prema novom Prekršajnom zakonu proizlazi da sud može odrediti takvu mjeru, ovisno o težini počinjenog prekršaja i postojanju opasnosti od ponavljanja takve nepropisne radnje u prometu. U konkretnom slučaju nalazi se da je okrivljenica prvi puta počinila prekršaj za koji se može primjenjivati ovakva zaštitna mjera, zbog čega se ne može zaključiti da postoji stvarna opasnost od ponavljanja takvog ili sličnog prekršaja. Stoga nije uputno i svrsishodno prema njoj u prvom navratu izricati zabranu upravljanja, a bez sumnje se zakonska svrha kažnjavanja može postići i samom novčanom kaznom.

17. Okrivljenica je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, jer je zaposlena i ostvaruje redovna mjesečna primanja, tako da plaćanjem minimalnog troška neće dovesti u pitanje svoje uzdržavanje.

U Bjelovaru, 25. lipnja 2025.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Dostaviti:

1. Okrivljenici

2. Izdavatelju obaveznog prekršajnog naloga