Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: P-602/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Anneliese Janeš-Mihoković, u pravnoj stvari tužiteljice RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Kosti Lacmanoviću, odvjetniku iz Virovitice, Trg bana Josipa Jelačića 21, protiv prvotuženika IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužene VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetužene ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Filipu Vukadinoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. sa sjedištem u [adresa], četvrtotuženika HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Filipu Vukadinoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. sa sjedištem u [adresa], petotužene JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Filipu Vukadinoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. sa sjedištem u [adresa] i šestotužene ŽH, sada nepoznatoga prebivališta i boravišta, zastupana po privremenom zastupniku OH, odvjetniku iz [adresa], a radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, 25. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je nevaljana uknjižba prava vlasništva prvotuženika na 6/7 dijela čkbr. [katastarska čestica] oranica Krčevina sa 1 j iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izvršena na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29. veljače 2024. godine između prvotuženika i drugotužene za 3/7 dijela ovjeren kod javnog bilježnika u Virovitici Dubravki Filipović-Kovačić pod brojem OV-900/2024 i na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 14. ožujka 2024. godine između prvotuženika i treće, četvrto i peto tuženika ovjeren po istom javnom bilježniku pod brojem OV- 1137/2024 za 3/7 dijela."

II. Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekla pravo vlasništva čkbr. [katastarska čestica] oranica Krčevina sa 1 j iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te joj se dozvoljava da to svoje pravo upiše u zemljišne knjige na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti, što je prvotuženik IH dužan trpjeti u odnosu na 6/7 dijela a šestotužena za 1/7 dijela, a IH se još nalaže da tu česticu u roku od 15 dana tužiteljici preda u samostalan posjed."

III. Nalaže se tužiteljici da trećetuženiku ĐH, četvrtotuženiku NH i petotuženiku JH naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 137,74 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od dana donošenja presude 25. lipnja 2025. po kamatnoj stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena tekućim od donošenja presude do isplate, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica RH je podnijela tužbu protiv prvotuženika IH, drugotužene VH, trećetužene ĐH, četvrtotuženika HH, petotužene JH, i šestotužene ŽH, koja je nepoznatoga prebivališta i boravišta, a radi utvrđenja da je nevaljana uknjižba prava vlasništva prvotuženika na 6/7 dijela čkbr. [katastarska čestica] oranica Krčevina sa 1 j iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izvršena na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29. veljače 2024. godine sklopljena između prvotuženika i drugotužene za 3/7 dijela ovjeren kod javnog bilježnika u [adresa] Dubravki Filipović-Kovačić pod brojem OV-900/2024 i na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 14. ožujka 2024. godine sklopljenog između prvotuženika i treće, četvrto i peto tuženika ovjeren po istom javnom bilježniku pod brojem OV-1137/2024 za 3/7 dijela, i radi utvrđenja da je stekla pravo vlasništva navedene nekretnine uz zahtjev za dozvolu da to svoje pravo upiše u zemljišne knjige na temelju presude po njenoj pravomoćnosti, a što bi prvotuženik IH bio dužan trpjeti u odnosu na 6/7 dijela, a šestotužena EH, zastupana po privremenom zastupniku OH, u odnosu na 1/7 dijela njenog suvlasništva na spornoj nekretnini.

1.1. Tužiteljica je podredno za slučaj da postavljeni tužbeni zahtjev ne bi bio osnovan, postavila i eventualni tužbeni zahtjev na način da zahtijeva od treće do petotuženika da joj naknade tržišnu vrijednost onog dijela nekretnina kojeg su prodali prvotuženiku, i to u iznosu od pobliže navedenog u tom podredno postavljenom tužbenom zahtjevu.

2. U historijatu tužbe tužiteljica navodi da je ona stvarna vlasnica sporne nekretnine koju su drugotužena, trećetužena, četvrtotuženik i petotužena, unatoč saznanju da nisu njeni stvarni vlasnici, prodali prvotuženiku IH, i to drugotužena VH na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29. veljače 2024. godine 3/7 dijela za 1.000,00 €, ovjeren kod javnog bilježnika u [adresa] Dubravki Filipović-Kovačić pod brojem OV-900/2024 , a treće do peto tuženici na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 14. ožujka 2024. godine ovjeren po istom javnom bilježniku pod brojem OV-1137/2024 po 1/7 dijela ukupno za 1.000,00 €.

2.1. Tužiteljica navodi da je spornu česticu na temelju pisanog ugovora 14.3.1963. godine kupila njena baka SH (Verona) Vusić od LH, i da je isplatila kupoprodajnu cijenu i stupila u posjed. SH je naslijedio tužiteljičin otac ZH koji je još 2004. godine upisan u posjedovnom listu br. 247 k. o. [katastarska općina] kao njen posjednik. Nakon smrti Stjepana Vusića 2021. godine česticu je naslijedila tužiteljica kao izvanknjižno vlasništvo i nastavila ju je koristiti, s tim da ju je dala u zakup ĆH iz [adresa]. Ističe da nju i njene prednike više od 60 godina nitko nikada nitko nije smetao u posjedu sporne čestice.

2.2. Tužiteljica ističe da su prvo do peto tuženici znali da je ona stvarni vlasnik utužene nekretnine. Posebno da je to je znao i IH i to iz više razloga. Prvo da je IH od ZH **.**.2015. godine kupio jednu drugu česticu koja se nalazi u blizini ovdje utužene, kojom prilikom je ZH pitao da li bi mu prodao i ovu spornu česticu. na što mu je odgovorio da nije za prodaju, te da je prvotuženik svaki puta kada je išao obrađivati neke svoje druge zemlje prolazio pored ove sporne, i konačno, prije nego što je kupio spornu česticu njegov sin CH je pitao MH, tužiteljičina rođaka, da li je čestica , kako oni zovu, „kod smeća“ tj. čkbr. [katastarska čestica], vlasništvo od ZH, na što mu je ovaj odgovorio da jeste.

2.3. Tužiteljica nadalje ističe da drugo do petotuženi nikada nisu bili u posjedu sporne nekretnine, te su već temeljem toga i znali da nisu stvarni nego samo formalni/z.k. vlasnici, ali da su unatoč takvom saznanju prodali za cijenu od ukupno 2.000,00 €.

2.4. Tužiteljica navodi da je ĆH kao zakupnik u travnju 2024. godine na spornoj čestici posadio kukuruz, a nakon što ga je u rujnu 2024. godine požnjeo, da je prvotuženik IH stupio u posjed cjelokupne čestice.

2.5. Što se tiče šestotužene ŽH rođene KH, za istu tužiteljica navodi da prema obavijesti PU Virovitičko – podravske od 4. lipnja 2024. u njihovim evidencijama takva osoba ne postoji, pa je stoga u odnosu na šestotužiteljicu predložila da na temelju članka 84. st.2. toč.4. Zakona o parničnom postupku postavi privremenog zastupnika iz redova odvjetnika sa sjedištem ureda u [adresa].

3. Budući da je tužena nepoznatog prebivališta i boravišta, to je istoj sud postavio privremenog zastupnika u osobi odvjetnika OH, i to rješenjem posl. br. P-602/2024-3 od 19. studenoga 2024.

4. U odgovoru na tužbu punomoćnik odvjetnik OH prvotuženika IH, drugotužene VH, tada zasutpani po punomoćniku odvjetniku OH, te ujedno kao privremeni zastupnik šestotužene ŽH, navodi da osporava se da bi tužiteljica bila vlasnik predmetne nekretnine, no priznaje zaključenje ugovora navedenih u točci I. tužbe, time da tuženici nemaju nikakvih saznanja o činjenicama koje se opisuju u točci II. tužbe, ali da osporava da bi tužiteljica ili osobe koje navodi u tužbi bile u posjedu predmetne nekretnine.

4.1. Naime, punomoćnik prvotuženika i drugotužene i privremeni zastupnik šestotužene navodi da je prvotuženik IH od Općine Špišić Bukovica kupio susjedne nekretnine i to kč. br. [katastarska čestica], koje su bile obrasle kao i susjedne, tako da je prvotuženik IH, nakon što je kupio općinsku zemlju išao pogledati u zemljišne knjige i katastar tko je vlasnik susjednih čestica kako bi im dao ponudu za otkup jer bi iste ometale obrađivanje čestica koje je kupio od Općine. Nakon što je došao do podataka o vlasništvu, kontaktirao je suvlasnike te od njih kupio predmetne nekretnine pri čemu je prethodno provjerio okolnosti vezane za brisanje tada upisanih tereta. Ističe da je prvotuženik IH zaista od pok. ZH kupio jednu česticu, ali da se nije nikada raspitivao za predmetnu kčbr. [katastarska čestica], jer za to nije imao nikakvog razloga, te da se raspitivao za drugu česticu koju je obrađivao temeljem ugovora o zakupu zaključenim sa pok. ZH koju je radio sve do 2024. godine. Za kč. br. [katastarska čestica] se je interesirao tek nakon što je kupio susjedno zemljište od Općine Špišić Bukovica, tako da je tek tada imao interes kupiti spornu parcelu i da nije imao nikakvog razloga sumnjati da podaci iz zemljišnih knjiga ne bi bili potpuni i istiniti.

4.2. Što se tiče drugotužene VH, ista je u odgovoru na tužbu navela da nema nikakvih saznanja o činjenicama koje se navode u tužbi, zatim da spornu nekretninu nikada nije obrađivala, da je istu naslijedila iza pok. KH, svoje majke, nakon čega je ona istu darovala sada pok. sinu UH, koji je preminuo 2018.g., nakon čega je iste nekretnine ponovno ona naslijedila, ali da nema saznanja o tome što je njezin pok. sin s tom nekretninom radio niti se je o tome interesirala, obzirom da je osoba starije životne dobi.

4.3. U odgovoru na tužbu trećetužene ĐH, četvrtotuženika HH i petotužene JH, prvenstveno ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije, u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva protiv drugo do petotuženika, pozivajući se na odredbu čl. 150. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama kojim je propisano da nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite tog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja bi ga vrijeđala i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bih mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drugačije određeno, pa slijedom toga ističe da je brisovnom tužbom aktivno legitimiran za pokretanje postupka upravo nositelj knjižnog prava čije je pravo povrijeđeno neistinitom odnosno nevaljanom uknjižbom kako bi zaštitio svoje knjižno pravo zahtijevajući brisanje nevaljane odnosno neistine uknjižbe i tražio uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe nevaljane odnosno neistine uknjižbe. Stoga III., IV. i V. tuženik ističu kako je za podnošenje brisovne tužbe aktivno legitimiran raniji nositelj knjižnog prava, dakle, onaj tko je bio upisan u zemljišne knjige neposredno prije promjene u zemljišnim knjigama, a to su upravo II. – V. tuženik, a nikako tužiteljica koja prije promjene u zemljišnim knjigama nije bila niti upisana kao nositelj knjižnog prava. Podredno, III., IV. i V. tuženik ističu kako ne vide pravni interes tužiteljice u točci I. tužbenog zahtjeva, već pravni interes tužiteljice vide u točci II. tužbenog zahtjeva kojim ista traži utvrđenje prava vlasništva u odnosu na spornu nekretninu protiv sadašnjih zemljišnoknjižnih vlasnika, i to I. tuženika IH i VI. tužene ŽH. Isto tako III., IV. i V. tuženik se u cijelosti protive točci 2. podredno postavljenog tužbenog zahtjeva.

4.4. Slijedom prethodno navedenog tuženici predlažu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nevaljanosti uknjižbe prava vlasništva prvotuženika na 6/7 dijela čestice čkbr. [katastarska čestica] oranica Krčevina sa 1 j iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je izvršena na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29. veljače 2024. godine između prvotuženika i drugotužene za 3/7 dijela ovjeren kod javnog bilježnika u [adresa] Dubravki Filipović-Kovačić pod brojem OV-900/2024 i na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 14. ožujka 2024. godine između prvotuženika i treće, četvrto i peto tuženika ovjeren po istom javnom bilježniku pod brojem OV-1137/2024 za 3/7 dijela, te utvrđenja da je tužiteljica na predmetnoj nekretnini stekla pravo vlasništva temeljem dosjelosti, te da joj se dozvoli da to svoje pravo upiše u zemljišne knjige na temelju donesene presude po njenoj pravomoćnosti, a što je prvotuženik IH dužan trpjeti u odnosu na suvlasnički dio od 6/7 dijela, a šestotužena EH u odnosu na suvlasnički dio od 1/7 dijela uz obvezu prvotuženka IH da spornu nekretninu preda tužiteljici u samostalan posjed u roku od 15 dana.

6. Prije svega valjalo je odlučiti o istaknutom prigovoru nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev u točci I.

6.1. Naime, odredbama čl. 150 st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama, propisano je da je nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite tog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja bi ga vrijeđala i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bih mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drugačije određeno. Dakle, brisovnom tužbom je aktivno legitimiran za pokretanje postupka upravo nositelj knjižnog prava čije je pravo povrijeđeno neistinitom odnosno nevaljanom uknjižbom kako bi zaštitio svoje knjižno pravo zahtijevajući brisanje nevaljane odnosno neistine uknjižbe i tražio uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe nevaljane odnosno neistine uknjižbe.

6.2. Budući da je za podnošenje brisovne tužbe aktivno legitimiran raniji nositelj knjižnog prava, dakle, onaj tko je bio upisan u zemljišne knjige neposredno prije promjene u zemljišnim knjigama, a to su upravo II. – VI. tuženik, a nikako tužiteljica koja prije promjene u zemljišnim knjigama nije bila niti upisana kao nositelj knjižnog prava, to je sud istaknuti prigovor u cijelosti prihvatio i presudio kao u točci I. izreke presude na način da je odbio tako postavljeni tužbeni zahtjev u točci I. tužbenog zahtjeva.

7. U nastavku postupka na tužiteljici je bilo dokazati da je ona stvarna vlasnica sporne nekretnine koju je stekla dosjelošću, pa slijedom toga da li se je u konkretnom slučaju radilo samo o formalnom upisu prava suvlasništva drugo do šestotuženika na spornoj nekretnini prije upisa prava suvlasništva prvotuženika IH u 6/7 dijela u zemljišnim knjigama na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog između prvotuženika i drugo do petotuženika, i da li su to prvo do petotuženici u konačnosti i znali, dakle, da li su isti znali da je zapravo izvanknjižna suvlasnica sporne nekrentine upravo tužiteljica.

8. Radi utvrđenja spornih okolnosti, sud je izveo dokaz uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 29. veljače 2024. (str. 6-8), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 14. ožujka 2024. (str. 9-11), u izvadak iz zemljišne knjige (str. 14-16), u Ugovor od 14. ožujka 1963. (str. 17), u prijepis posjedovnog lista broj 247 (str. 18), u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 11. ožujka 2015. (str. 19-21), u podatke iz MUP-a (str. 22), u potvrdu od 6. travnja 2012. od Ureda državne uprave u Virovitičko – podravskoj županiji, Služba za društvene djelatnosti za IH (str. 37), u izvatke iz zemljišne knjige – povijesni prikaz (str. 42-47), u arhivski izvadak iz zemljišne knjige (str. 48-51), u rješenje Upravnog odjela za zdravstvo, branitelje i socijalnu skrb od 5. prosinca 2024. izdano DH (str. 64-68), u izvatke iz zemljišne knjige – povijesni prikaz (str. 69-73), u oglas iz NN (str. 77), u rješenje Upravnog odjela za zdravstvo, branitelje i socijalnu srkb od 28. siječnja 2025. za ŠH (str. 88-92), u Ugovor o zakupu od 8. svibnja 2015. (str. 96-97), u rješenje Općinskog suda u Virovitici posl. br. Z-861/15 od 26. ožujka 2015. (str. 98), u rješenje Općinskog suda u Virovitici posl. br. Z-5467/2023 od 6. lipnja 2023. (str. 99), te je izveden dokaz saslušanjem stranaka, tužiteljice RH (str. 117-118), prvotuženika IH (str. 118-120), četvrtotuženika HH (str. 120-121) i petotužene JH (str. 121), te svjedoka ČH (str. 125-126), FH (str. 126), MH (str. 126-127), GH (str. 127-128), PH (str. 128), AH (str. 128-129) i TH (str. 131).

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, postupajući sukladno odr. čl. 8. Zakonu o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., , 89/14., 70/19., 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP) kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da iz izvatka iz zemljišne knjige sa stanjem na dan 2. svibnja 2019., zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proizlazi da je sporna nekretnina čkbr. [katastarska čestica] ORANICA KRČEVINA površine 1J upisana kao suvlasništvo ŽH u 1/7 dijela, BH u 1/7 dijela, RZ u 1/7 dijela, JH u 1/7 dijela i VH u 3/7 dijela,

- da iz izvatka iz zemljišnih knjiga sa stanjem na dan 7. svibnja 2024., zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proizlazi da je sporna nekretnina čkbr. [katastarska čestica] ORANICA KRČEVINA površine 1J upisana kao suvlasništvo ŽH u 1/7 dijela i IH u 6/7 dijela,

- da se je prvotuženik IH na spornoj nekretnini u zemljišnim knjigama uknjižio kao suvlasnik u 3/7 dijela na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog sa drugotuženom VH **.**.2024., zatim sa trećetuženom ĐH i četvrtotuženikom IZ i petotuženom JH u 3/7 dijela sklopljenog 14. ožujka 2024.,

- da iz prijepisa posjedovnog lista broj 247 k. o. [katastarska općina] proizlazi da je na dan 15. prosinca 2024. kao izvanknjižni vlasnik sporne nekretnine bio upisan ZH, otac tužiteljice, kojeg je tužiteljica naslijedila kao jedina nasljednica,

- da iz ugovora sklopljenog 14. ožujka 1963. proizlazi da je Vusić Verona kupila spornu zemlju od Hoffmann Jele.

10. Tužiteljica je u svojem iskazu izjavila da je spornu nekretninu kupila njena baka SH još 1963. godine od VZ i bila u posjedu te nekretnine sve do svoje smrti, i da ju je naslijedio njezin sin ZH, tužiteljičin otac, i to kao vanknjižno vlasništvo. Otac tužiteljice preminuo 2021. godine, i ona je kao njegova jedina nasljednica naslijedila spornu nekretninu, kao i svu drugu ostavinsku imovinu. Za spornu nekretninu je navela da su ju obrađivali na način da su na toj zemlji uzgajali povrće, duhan, kukuruz, pšenicu i druge kulture, time da je ona nakon očeve smrti, prošle godine, spornu nekretninu dala u zakup FH i ĆH, koji su na toj zemlji posijali kukuruz. Ona s njima nije sklopila Ugovor o zakupu, ali su njenoj majci isplaćivali zakupninu. Ističe da je prošle godine ĆH sreo prvotuženika IH pred trgovinom koji mu je rekao da je tu spornu zemlju kupio i da je on vlasnik te zemlje, na što je ĆH odgovorio kako je mogao tu zemlju kupiti kada je ta zemlja vlasništvo tužiteljice i njene obitelji, te da joj je i njen brat ĐZ rekao da mu je ĆH rekao da je IH kupio tu spornu zemlju i da je on vlasnik te naše čestice. Ona je odma tada nazvala kćerku drugotužene VH, TH, i pitala ju kako je mogla njezina majka prodati njihovu zemlju za koju je dobro znala da je njihova jer je i ona na tu zemlju išla brati duhan za novce, i to kod njenih roditelja. Drugotužena VH ima pored njene zemlje svoju česticu, no ona nikada nije bila vlasnik niti u posjedu ove njene sporne čestice, a koju je prodala IH. Kada se je tužiteljica čula sa TH izjavila je da se bude čula sa HZ i potom da joj se bude javila, no sa njim se nije čula. Tužiteljica je izjavila da je prvotuženik dobro znao da je sporna zemlja njeno vlasništvo jer je njezin otac njemu prodao sasvim drugu zemlju dalje od ove sporne nekretnine negdje 2015. godine, a kada je prvotuženik IH pitao njenog oca da li želi prodati i ovu spornu, tzv. oranica u predjelu zvanom na "smetlištu", njen otac je odgovorio da tu zemlju ne želi prodati. Tužiteljica je izjavila da je njoj MH rekao da se je sin prvotuženika IH raspitivao o spornoj zemlji da li ju prodaju, odnosno da li su oni stvarni vlasnici te zemlje, i da mu je RZ odgovorio da jesu i da je to bilo prije što je prvotuženik IH kupio tu nekretninu od ostalih tuženika. Tužiteljica je navela da ne zna da li su II.-VI. tuženici uopće znali da je ona vlasnica sporne nekretnine, odnosno njeni prednici, te misli da oni ne znaju gdje se ta zemlja nalazi obzirom da je od malena radila na toj zemlji te ih nikada nije vidjela niti u blizini te zemlje.

11. Prvotuženik IH je u svojem iskazu izjavio da je točno da je kupio od oca tužiteljice ZH tu zemlju koju je u svojem iskazu spomenula tužiteljica, ali na način da je njezin otac njemu ponudio prodati tu zemlju i da je točno i to što je tužiteljica izjavila da obrađuje u zakupu, ali na vrijeme od 9 godina, zemlju koja se nalazi dalje u odnosu na ovu spornu zemlju, ali da nije točno da bi on do te zemlje dolazio prolazeći uz ovu spornu uz koju je znao samo povremeno proći jer je taj put neobrađen i obrastao pa stoga teško prohodna. Izjavio je da je pitao oca tužiteljice, kada mu je prodao onu prvu zemlju koju mu je on ponudio da ju kupi, zašto mu ne bi prodao i ovu drugu zemlju koju sam mu obrađivao u zakupu, no on mu je rekao da ta druga zemlja nije za prodaju. Izjavio je da se je raspitivao, prije nego što je kupio ovu spornu zemlju i čuo svakakve priče, no on se striktno držao onoga što piše u gruntovnici i u katastru. Zna da su tuženici bili upisani kao posjednici sporne zemlje u katastru i zato je od njih kupio tu zemlju, te da nije znao da bi ta zemlja bila vlasništvo obitelji ZH ili bila u njihovom posjedu, jer da u tom slučaju tu zemlju ne bi išao kupiti, a koju je kupio zato jer pored iste ima svoje zemlje koje je kupio par mjeseci prije ove sporne, koja također kao ova sporna, obrasla, i jednako su velike. Izjavio je da je u vrijeme kupnje sporne zemlje ona bila obrasla, odnosno bila u draču, napomenuvši da je ĆH s kojim je u dobrim odnosima na spornoj zemlji imao posijan kukuruz, te da je vidio da je taj kukuruz nestao u korovu tako da od usjeva ništa nije bilo, tako da je ĆH tu zemlju smalčirao. Potvrdio je navode tužiteljice da je sreo JZ pred KTC-om, prepostavivši da je on posijao kukuruz na spornoj zemlji, jer samo on u selu ima šestorednu sijačicu, i da mu je rekao da je tu zemlju dao obrađivati ZH.

12. Četvrtotuženik DH je u svojem iskazu izjavio da ne živi u [adresa] više od 35 godina i da nije imao niti razloga ići na tu spornu zemlju koju on zapravo nikada nije niti obrađivao, time da otprilike zna gdje se ona nalazi i da o njezinim posjednicima nema nikakva saznanja. Zna jedino to da je njegov otac preminuo 1992. godine, i da je tu zemlju vjerojatno naslijedio iza oca, za kojeg je izjavio da niti on tu zemlju nije posjedovao niti obrađivao, jer bi mu zasigurno to rekao. Isti nema saznanja tko je bio u posjedu te zemlje i tko ju je uopće obrađivao. Izjavio je da ga je jednom nazvala njegova majka ŠH i rekla da joj je došao u kuću nekakav IH i da je htio kupiti našu zemlju, za koju on uopće nije imao pojma da postoji, kao niti njegova moja majka, i da bi bila njihova, na što je on rekao majci da se ne upušta u takve stvari. O tome je obavijestio i svoju sestru JH koja mu je isto tako rekla da nema pojma koja je to zemlja i o čemu se tu radi, no da ne bi ostali nekakvih repovi, rekla mu je neka se ta zemlja proda. Pitao je i prvotuženika IH što da učine sa svoje strane što se tiče te prodaje, na što mu je on rekao da će on sve to riješiti, da će prikupiti papire i dokumentaciju, i isplatiti im kupoprodajnu cijenu u iznosu od 1.000,00 eura.

13. Što se tiče iskaza petotužene JH, ista je u cijelosti potvrdila navode iz iskaza četvrtotuženika HH, a koji je njezin brat.

14. Cijeneći iskaze saslušanih stranaka, posebno iskaz tužiteljice RH i prvotuženika IH, imajući u vidu i prethodno utvrđene činjenice, kao i iskaze četvrtotuženika HH i petotužene JH koji su izjavili da spornu nekretninu nisu nikada posjedovali, kao niti njihov otac od kojega su tu nekretninu vjerojatno naslijedili, sud je iskaz tužiteljice ocijenio uvjerljivijim od iskaza prvotuženika i svjedokinje TH, kćerke drugotužene VH, jer su iskaz tužiteljice u bitnome potvrdili svjedoci ĆH, ŽZ, MH, GH, PH i AH koji su nepristrani, i zasigurno nisu zainteresirani za uspjeh stranaka u ovome postupku.

14.1. Naime, iz iskaza ispitanih svjedoka nedvojbeno proizlazi da su spornu nekretninu nesmetano posjedovali prednici tužiteljice, konkretno, njena baka SH koja je, kako to proizlazi i iz ugovora od 14. ožujka 1963. kupila spornu nekretninu od OZ i stupila u posjed iste, zatim otac tužiteljice ZH kojeg je ona naslijedila, a koji posjed je trajao više od 60 godina.

14.2. Obzirom na navedeno, sud nije prihvatio iskaz svjedokinje TH, kćerke drugotužene VH, jer je isti u suprotnosti iskazu tužiteljice i ispitanih svjedoka, njen iskaz je neuvjerljiv i očito pristran jer je ista kćerka drugotužene VH.

14.3. Isto tako na temelju iskaza navedenih svjedoka proizlazi da su prvotuženik IH, pa tako i drugotužena VH, znali da je sporna nekretnina izvanknjižno vlasništvo obitelji ZH, odnosno navedenih prednika tužiteljice, a sada i same tužiteljice.

15. Na utvrđene činjenice i činjenično stanje valjalo je primijeniti odr. čl. 159. st. 1. Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 52/25; dalje ZV) kojom je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je stavkom 3. citiranog članka i Zakona propisano da samostalni posjednik stvari kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću u vlasništvo nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a što tuženici nisu dokazali.

16. Dakle, zaključak suda je da je tužiteljica pravo vlasništva predmetne nekretnine stekla dosjelošću, a obzirom na protek vremena posjedovanja više od 20 godina, računajući u konkretnom slučaju od početka posjedovanja 1963. godine, to znači da je tužiteljica pravo vlasništva predmetne nekretnine stekla prije nego što je prvotuženik kupio tu nekretninu od drugo do petotuženika i upisao svoje pravo suvlasništva u 6/7 dijela u zemljišnim knjigama. Konačno, i sami tuženici HH i JH su u svojem iskazu priznali da predmetnu nekretninu nisu nikada posjedovali, kao niti njihov prednik, otac koji je preminuo 1992. godine, kojeg su oni naslijedili.

17. Budući da je tužiteljica pravo vlasništva predmetne nekretnine stekla dosjelošću, to je ista ovlaštena ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnim knjigama temeljem ove presude, a što je prvotuženik IH dužan trpjeti u odnosu na 6/7 dijela, a šestotužena EH u 1/7 dijela.

18. Obzirom na naprijed izloženo, valjalo je presuditi kao u točci II. izreke presude, ne odlučujući pri tom i o podredno postavljenom tužbenom zahtjevu, kao nepotrebnim.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. ZPP obzirom na djelomičan uspjeh tužiteljice u ovoj parnici koji je po mišljenju suda u omjeru od 50% na strani tužiteljice te 50% na strani prvo do šestotuženika, pri čemu valja napomenuti da su zahtjev za naknadu troškova, osim tužiteljice, podnijeli treće do petotuženici.

19.1. Vrijednost predmeta spora naznačena je sa 5.500,00 eura (pettisućapetstoeura), a što se nije tijekom postupka osporavalo, pa obzirom na tu vrijednost tužiteljici pripadaju troškovi koji se odnose na nagradu punomoćnika tužiteljice za sastavljanje tužbe u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na raspravama 5. veljače 2025., 18. ožujka 2025., 30. travnja 2025., 27. svibnja 2025., 25. lipnja 2025., za svako u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na raspravi 1. travnja 2025. u iznosu od 100,00 eura, za sastavljanje pripremnog podneska od 15. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura i pripremnog podneska od 10. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 eura, na PDV od 25% godišnje koji iznosi 387,50 eura, a sve to prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15: dalje – OT) te na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 99,50 eura. Dakle, trošak tužiteljice ukupno iznosi 2.037,00 eura.

19.2. Trošak treće do petotuženika u iznosu od 2.174,74 eura odnosi se na nagradu njihovog punomoćnika za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na ročištima 5. veljače 2025., 18. ožujka 2025., 1. travnja 2025., 30. travnja 2025., 27. svibnja 2025. i 25. lipnja 2025. za svako u iznosu od 200,00 eura, na zastupanje više osoba sukladno Tbr. 40. OT u iznosu od 300,00 eura i na PDV od 25% godišnje koji iznosi 425,00 eura, te na sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 49,74 eura. Dakle, trošak II.-V. tuženika ukupno iznosi 2.174,74 eura.

20. Obzirom na priznate troškove stranaka, imajući pritom u vidu uspjeh stranaka u ovoj parnici, tužiteljici bi pripao trošak u iznosu od 1.912,00 eura, a treće do petotuženiku u iznosu od 2.174,74 eura, i kada se ti troškovi međusobno prebiju proizlazi da je tužiteljica dužna treće do petotuženiku naknaditi trošak u iznosu od 137,74 eura. Iz navedenih razloga o troškovima ovog postupka odlučeno je kao u točci III. izreke.

21. Radi izloženoga riješeno je kao u izreci.

U Virovitici 25. lipnja 2025.

Sutkinja:

Anneliese Janeš-Mihoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.

Dostaviti:

1. Odvj. Kosta Lacmanović, Virovitica, Trg bana Josipa Jelačića 21

2. Odvj. Filip Vukadinović, [adresa]

3. Odvj. OH, [adresa]

4. IH, [adresa]

5. TH, [adresa]

6. Porezna uprava Virovitica (nakon pravomoćnosti)