Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž Ovr-282/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sutkinji pojedinki, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Hrvoju Lukavcu, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenice ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Domagoju Rešetaru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rešetar & Partneri d.o.o. iz Osijeka, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-178/2025-15 od 15. svibnja 2025., 25. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba ovršenice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-178/2025-15 od 15. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„Odbija se prijedlog za odgodu ovrhe ovršenice ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], od 18. ožujka 2025., kao neosnovan.“

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je ovršenica 26. svibnja 2025. ne navodeći izričito zakonske razloge, a predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje uz naknadu troškova žalbe.

3. Odgovor na žalbu podnio je ovrhovoditelj 4. lipnja 2025., kojim osporava navode žalbe u cijelosti i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješenjem o ovrsi broj Ovr-178/2025-3 od 20. veljače 2025. određena je ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja ovrhom na suvlasničkom dijelu nekretnine ovršenice.

5.1. Protiv rješenja o ovrsi ovršenica je izjavila žalbu te je temeljem žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017., 131/2020. i 114/2022.; dalje: OZ) upućena na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

5.2. Ovršenica je podnijela i prijedlog za odgodu ovrhe jer da bi prodajom nekretnine trpjela nenadoknadivu štetu. Odgodu predlaže do okončanja parničnog postupka na čije pokretanje je upućena povodom žalbe protiv rješenja o ovrsi.

5.3. Prvostupanjski sud je prijedlog za odgodu ovrhe odbio jer da se nisu kumulativno ispunili uvjeti iz članka 65. stavak 1. točka 1. do 11. OZ-a. Prema članku 65. stavak 1. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika ako učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je ispunjen i jedan od razloga iz točke 1. do 11. . u konkretnom slučaju radi se o razlogu iz članka 65. stavak 1. točka 1. i 5. OZ-a.

5.4. Po ocjeni prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju da je ispunjen uvjet iz članka 65. stavak 1. točka 1. i 5. OZ-a, ali nije ispunjen drugi kumulativni uvjet, a to je vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. U svojem prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenica da ne navodi činjenice koje bi ukazivale na vjerojatnost nastupa teško nadoknadive ili nenadoknadive štete u slučaju da se proda njezin suvlasnički dio nekretnine koja je predmet ovrhe, odnosno da nije učinila vjerojatnim da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za namirenje ovršenice ukoliko bi ovrha bila provedena, a nakon toga utvrđeno da je ista nedopuštena.

6. U svojoj žalbi ovršenica se poziva na presudu Suda Europske unije broj C-407/18 u kojoj je navedeno da ovršenik nije dužan dokazivati da su ispunjeni uvjeti propisani odredbama nacionalnog zakonodavstva kojima je uređen institut odgode ovrhe, ako te odredbe ne pružaju odgovarajuću zaštitu potrošaču zajamčenu Direktivom Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje stajalište da se može primijeniti i u ovoj situaciji jer postoji realna opasnost da prije završetka postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom dođe do prodaje nekretnine ovršenice u kojem slučaju ona neće moći ostvariti punu restituciju u smislu povrata te nekretnine jer je treća osoba kao kupac zaštićen u takvoj situaciji. Ponavlja da je ovrhovoditelj fizička osoba koja nema ništa na svom imenu od imovine zbog čega postoji realna nemogućnost ovršenice da ostvari povrat nekretnine ako bi ista bila prodana trećoj osobi. Navodi da ne postoji nikakvo djelotvorno pravno sredstvo kojim će se ovršenici vratiti ½ vlasništva stana koji bi se prodao trećim osobama u ovršnom postupku, zbog čega je ovršenica učinila vjerojatnim da bi joj provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva šteta.

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno odlučio o prijedlogu ovršenice za odgodu ovrhe. Ovršenica i po ocjeni ovog suda nije učinila vjerojatnim da bi prodajom nekretnine, i to njezinog suvlasničkog dijela, trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Pogrešno je tumačenje ovršenice da se nenadoknadivost štete može tumačiti jedino na način da ona, u slučaju prodaje nekretnine prije nego što ishodi pravomoćnu odluku o nedopuštenosti ovrhe, ne bi mogla vratiti u svoje suvlasništvo upravo tu nekretninu. Nenadoknadiva šteta bi postojala u situaciji ako se ovršenica ne bi mogla, u slučaju da ovrha bude proglašena nedopuštenom, a suvlasnički dio ovršenice u međuvremenu prodan trećoj osobi, ostvariti odgovarajuću novčanu satisfakciju koja bi odgovarala vrijednosti prodanog dijela nekretnine i eventualnoj šteti koju bi ona pretrpjela zbog prodaje nekretnine.

6.2. Pri tome treba naglasiti i to da je uz odgovor na prijedlog za odgodu ovrhe ovrhovoditelj dostavio i izvatke iz zemljišnih knjiga iz kojih proizlazi da je isti suvlasnik više nekretnina, pa ne stoji tvrdnja ovršenice iz žalbe da on nema nikakve imovine iz koje bi se ona eventualno mogla namiriti.

6.3. Po mišljenju ovog suda shvaćanje koje je izraženo u predmetu suda EU broj C- 407/18 ne bi se moglo primijeniti u ovom slučaju, jer se radi o drugačijem činjeničnom supstratu.

7. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu ovršenice primjenom članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.-Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.- Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.) u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

Koprivnica, 25. lipnja 2025.

Sutkinja

Vesna Rep