Broj: Pp -2395/2021
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
PREKRŠAJNI ODJEL
Ul. Svetog Teodora br.02
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Općinski sud u Puli-Pola, po sucu tog suda Ljiljani Božina kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marijane Borić kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika OB, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 6. i članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), temeljem optužnog prijedloga Policijske uprave Istarske, Postaje prometne policije Pula, pod brojem 511-08-29/05-5-84-1/ 2021. od dana 07. rujna 2021. godine, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave kod ovoga suda, dana 05. veljače 2025. god. i dana 25. lipnja 2025.godine, u prisutnosti okrivljenika osobno i u nazočnosti tužitelja, temeljem članka 179. stavka 1. i članka 183. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18,114/22), istoga dana objavio je i ,
p r e s u d i o j e
I okrivljenik:
PB, od oca O i majke P, r. L, rođen **.**.1990. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., po zanimanju elektroničar sa završenom srednjom stručnom spremom, trenutno nezaposlen, po narodnosti J, neoženjen, bez djece, uzdržava se iz ušteđevine koju je stekao radom u inozemstvu - Republika Island, državljanin Hrvatske, prekršajno nekažnjavan,
k r i v j e
1.što je dana 04. rujna 2021. godine u 18,00 sati upravljao osobnim automobilom marke "Opel", reg. oznake [registarska oznaka] kolnikom Rizzijeve ulice u Puli, kod kuće br.34., za vrijeme kada mu je u organizmu uporabom alkotesta marke "drager“ utvrđena koncentracija alkohola od 0,85 g/kg,
II čime je počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
2. što je dana 04. rujna 2021. godine u 18,00 sati upravljao osobnim automobilom marke "Opel", reg. oznake [registarska oznaka] kolnikom Rizzijeve ulice u Puli, kod kuće br.34., gdje je i zaustavljen, a daljnjim nadzorom utvrđeno je da upravlja vozilom za vrijeme kada mu je izrečena Naredba o određivanju mjere opreza zabrane upravljanja svim motornim vozilima u vremenu od 04. rujna 2021. godine od 14,31 sati do 05. rujna 2021.godine do 02,31 sati, jer je istoga dana u 14,28 sati upravljao predmetnim osobnim automobilom kolnikom ulice Veruda u Puli, pod utjecajem alkohola za što mu je izdan Obavezni prekršajni nalog, pod brojem 511-08-29/05-2-817-1/2021. zbog prekršaja iz čl.199. st.7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
III čime je počinio prekršaj iz članka 289. stavka 1. Zakon o sigurnosti prometa na cestama,
IV što je kažnjivo člankom 199. stavkom 6. i člankom 289. stavkom 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama
V
temeljem članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona,
o s u đ u j e
za djelo prekršaja iz toč.1.
na novčanu kaznu u iznosu od 300,00 ( tristo /00 ) EUR-a
za djelo prekršaja iz toč.2.
na novčanu kaznu u iznosu od 700,00 ( sedamsto/00 ) EUR-a
VI
te se temeljem članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona,
izriče
ukupna novčana kazna u iznosu od 1000,00 ( tisuću/00 ) EUR-a
VII Temeljem članka 33. stavka 10., a u svezi sa člankom 34. stavkom 1. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.
Ako u ostavljenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčanu kaznu uplatio u cijelosti ( čl.152. st. 3. PZ).
VIII Temeljem članka 139. u svezi sa člankom 138. stavka 2. točke 1 i točke 3. Prekršajnog zakona i članka 2. stavka 1. točke 10. Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku, okrivljenik je dužan nadoknaditi paušalni iznos troškova sudskog postupka od 40,00 ( četrdeset/00) EUR-a, kao i trošak provedenog alkotesta u iznosu od 11,00 ( jedanaest/00) EUR-a, sve u korist žiro računa Državnog proračuna, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom ti troškovi naplatiti putem tijela nadležnog za ovrhu ( čl.152. st. 4. PZ).
Obrazloženje
1.Ovlašteno nadležno tijelo iz čl.111. PZ, podnošenjem optužnog prijedloga pokrenulo je pred ovim sudom prekršajni postupak protiv okrivljenika OB, zbog osnovane sumnje da je ostvario prekršajna djela u stjecaju činjenično opisana i pravno označena u izreci ove presude, uz prijedlog da se nakon provedenog postupka okrivljenik proglasi krivim i kazni ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 13 000,00 kuna /1725,40 eura i da se obveže na nadoknadu troškova postupka u iznosu od 1596,25 kuna /211,86 eura.
2.U postupku otvaranja glavne rasprave sudac je utvrdio da je za raspravu izvršena uredna dostava poziva za okrivljenika i tužitelja, da je raspravi pristupio okrivljenik dok se tužitelj nije odazvao, a niti je izostanak opravdao.
2.1. Sudac utvrđuje da su ostvareni uvjeti za održavanje glavne rasprave bez nazočnosti tužitelja jer njegova nazočnost nije nužna i nije od utjecaja na zakonito i pravilno utvrđivanje činjenica.
2.1.1. Sudac otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet postupka.
2.2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnog prijedloga i o krivnji, okrivljenik izjavljuje da je razumio optužnicu i da se za terećene prekršaje ne smatra krivim. Istina je da je kritičnog dana oko 14,30 sati upravljao automobilom kada ga je zaustavila policija na kolniku [adresa] u [adresa], s obzirom da se iz Rovinja vraćao kući u [adresa], i policija je tada provela njegovo alkotestiranje te je točno da se na alkotestu iskazala pozitivna koncentracija alkohola zbog čega mu je uručen obavezni prekršajni nalog s novčanom kaznom, i čini mu se zabranom upravljanja. Izjavljuje da je zamolio policijske službenike da li može nastaviti voziti do kuće, s obzirom da živi u neposrednoj blizini što su oni pristali pa se odmah uputio kući. Međutim, nakon ovog događaja osporava da je u 18,00 sati upravljao automobilom i da se kretao kolnikom [adresa] u [adresa] kod kuće br. 34. Obrazlaže da je odmah negdje oko 14,30 sati tog dana došao kući, bio je revoltiran i ljut zbog događaja koji se dogodio tog istog dana u jutarnjim satima u Rovinju i to zbog svog poslodavca kod kojeg je tada radio kada je između njih došlo do nekakve svađe, nakon čega je on otišao kući u [adresa], a poslodavac je prijavio događaj kao kazneno djelo, te se o tom događaju još uvijek vodi kazneni postupak kod nadležnog Općinskog suda u Puli. Upravo to bio je razlog zbog kojeg je policija došla do zgrade njegovog stanovanja, dakle, u [adresa] i to oko 18 sati. On je tada izašao iz kuće i uputio se do vozila kako bi uzeo stvari koje je zaboravio iznijeti, policija je došla do njega kada je on bio na parkiralištu, vozilo je bilo zaustavljeno, nije upravljao vozilom, niti je zatečen da upravlja, već mu je policija rekla da je uhićen zbog kaznenog djela. Policija mu je stavila sredstva za vezivanje, uveli su ga u kombi vozilo i priveli u PP u [adresa]. Izjavljuje da ga nitko nije alkotestirao na mjestu događaja, misli, iako to nije siguran, da je alkotestiran u postaji kada je uhićen. Osporava činjenicu koju navodi tužitelj da je alkotestiran u prometu i da je razlog alkotestiranja bio taj što mu je prethodno izdana naredba o zabrani upravljanja.
2.2.1. U nastavku dokaznog postupka sudac je izveo dokaze o postojanju prekršaja te je proveo uvid i čitanje Obavijesti iz čl. 109.a PZ da će se pokrenuti prekršajni postupak, pod ser brojem 00387806 od 04.09.2021.god., Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, pod serijskim brojem [serijski broj] od 04.09.2021.god., iz kojeg proizlazi da je postupanje prema ispitaniku započelo 04.09.2021. godine u 18,49 sati u [adresa], Naloga za postupanje 229881 od 04.09.2021. godine kojim se nalaže izvršitelju usluge Orix asistencija da izvrši premještanje vozila iz [adresa] u [adresa] do [adresa] u [adresa], Obavezni prekršajni nalog pod brojem 511-08-29/05-2-817-1/2021 od 04.09.2021.god., Zapisnika o ispitivanu prisutnosti alkohola, pod serijskim brojem [serijski broj] od 04. 09.2021. god., u14,31 sati na kolniku [adresa] u [adresa], Naredbe o određivanu mjere opreza, pod serijskim brojem [serijski broj] od 04.09.2021.god., te potvrde Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršaje evidencije iz koje ne proizlazi prekršajno kažnjavanje okrivljenika.
2.2.2. Upoznat sa dokazima okrivljenik izjavljuje da prihvaća dokaze, smatra da dokazi potvrđuju njegovu obranu, a razlog odvoženja vozila s mjesta gdje je bilo parkirano u [adresa] do Postaje prometne policije nije bio u uzročno posljedičnoj vezi s prekršajem koji mu se imputira, već je policija htjela pretražiti vozilo jer su smatrali da će u njemu pronaći neke predmete koje bi doveli u vezu sa kaznenim djelom.
3. Kako bi otklonio proturječje obrane sa činjeničnim tvrdnjama iz optužnog prijedloga i utvrdio stvarno činjenično stanje sudac je odredio glavnu raspravu i proveo dokazni postupak ispitivanjem svjedoka LB, policijskog službenika.
3.1. U postupku otvaranja glavne rasprave sudac je utvrdio da je za okrivljenika, tužitelja i svjedoka iskazana uredna dostava poziva, da su na raspravu pristupile sve uredno pozvane stranke i da su ostvareni uvjeti za održavanje glavne rasprave.
3.2. Sudac otvara glavnu raspravu i poziva svjedoka da iznese sve što mu je poznato u vezi sa konkretnim predmetom.
3.2.1. Svjedok LB izjavljuje da može svjedočiti precizno i jasno jer se događaja sjeća, a i prepoznaje osobu okrivljenika prema kojoj je obavio kontrolu i nadzor. Kritičnog dana zajedno s kolegom bio je u redovnoj službi te oko 14,00 sati na području Verude zaustavio je automobil kojim je upravljao okrivljenik i tom prigodom proveo alkotestiranje, a s obzirom da se iskazala pozitivna koncentracija alkohola okrivljeniku je izdao obavezni prekršajni nalog u kojem mu je izrečena novčana kazna i zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom B kategorije. U tijeku postupanja, s obzirom da je okrivljenik bio pod utjecajem alkohola, okrivljeniku je izdana i Naredba o određivanju mjere opreza zabrane upravljanja svim motornim vozilima za vrijeme od 12 sati. Nakon što je obavljen ovaj nadzor i okrivljeniku uručen OPN zajedno s kolegom nastavio je obavljati službu kada su zaprimili dojavu da je za okrivljenika OB raspisana tjeralica zbog nekakvog kaznenog djela koje se dogodilo u Rovinju, pa s obzirom da su bili upoznati da okrivljenik ne boravi na adresi prijavljenog prebivališta, već u [adresa], uputili su se do Rizzijeve ulice te zaustavili automobil sa lijeve strane kolnika na početku ulice, radi se o jednosmjernoj cesti, a s obzirom na mjesto imali su preglednost kuće u kojoj je okrivljenik živio. Na pitanje suca zbog čega su stali na početku ulice, odnosno zbog čega nisu otišli potražiti okrivljenika na adresi na kojoj živi, izjavljuje da su tu stali i čekali jer su pretpostavljali da će on naići autom, budući njegovo vozilo nisu uočili na parkiralištu. Na pitanje suca koliko bi dugo čekali okrivljenika s obzirom na činjenicu da je od prvog zaustavljanja koje je bilo u vremenu od 14,28 sati pa do ponovnog dolaska tog istog dana u 18 sati proteklo više od 3 sata te se za to vrijeme okrivljenik mogao slobodno kretati gradom ukoliko nije bio na adresi stanovanja, izjavljuje da ne može precizirati koliko bi dugo čekali na toj poziciji, moguće 10 ili nešto više minuta, no činjenica je da je u tom trenutku naišao automobilom okrivljenik, i kretao se kolnikom Voltićeve ulice iz smjera Rizzijeve ulice te je skrenuo ulijevo i uputio se u smjeru parkirališta, nakon čega su oni krenuli za njegovim vozilom. Napominje da su na službenom vozilu uključili rotaciju i to svjetlosnu i zvučnu kako bi okrivljeniku dali znak da zaustavi automobil, on je stao na parkiralištu i izašao je iz automobila, nakon čega su on i kolega započeli s postupanjem prvenstveno zbog dojave o postojanju sumnje u kazneno djelo. Izjavljuje da je okrivljenik surađivao i nije bilo nikakvih problema, rekao im je da je otišao uzeti si nešto za jesti i da je zbog toga upravljao automobilom.
3.2.2. Okrivljenik izjavljuje da nije istina izjava svjedoka da je uočio kako nailazi vozilom Voltićevom ulicom i da su potom uključili svjetlosne i zvučne znakove dajući mu znak da stane. Na pitanje suca da li može obrazložiti razlog zbog kojeg je policija uključila rotaciju i zvučni signal iako se nisu kretali iza njegovog vozila, pa nije postojala potreba za davanjem znaka za zaustavljanje, izjavljuje da njemu nije poznat način postupanja policije, pretpostavlja da su taj znak uključili s obzirom na činjenicu da su ga nakon toga uhitili za vrijeme dok se nalazio pored automobila kada je izašao iz kuće u kojoj je u to vrijeme živio.
3.2.3. Svjedok LB izjavljuje da nije točno ovo što navodi okrivljenik. Okrivljenik nije tada uhićen zbog dojave o kaznenom djelu, već je bio uhićen zbog vožnje za vrijeme kada mu je izdana naredba o određivanju mjere opreza zabrane upravljanja svim motornim vozilima. Svjedok postavlja pitanje okrivljeniku da li im je tada rekao da je otišao uzeti hranu.
3.2.4. Okrivljenik odgovara da je to rekao policijskom službeniku, no ne iz razloga što je upravljao vozilom kao što on navodi, već naprotiv po hranu je otišao odmah nakon što je prvi puta zaustavljen negdje oko 14,28 sati, zatim je otišao kući dok mu je hrana ostala u vozilu, a nakon toga, dakle u 18 sati izašao je iz kuće kako bi uzeo hranu.
3.2.5. Tužitelj izjavljuje da nema nikakvih pitanja za svjedoka, a niti za okrivljenika.
3.2.6. Na primjedbu suca da u spisu ne preleži Izvješće o uhićenju okrivljenika s obzirom na činjenicu da je svjedok rekao da je kritične prigode u 18,00 sati okrivljenik uhićen ne zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela, već iz razloga što je upravljao vozilom kada mu je oduzeta vozačka dozvola, tužitelj odgovara da je okrivljenik priveden u postaju i da je tada uhićen zbog kaznenog djela iz čl. 230.st. 2. Kaznenog zakona.
3.2.7. Okrivljenik izjavljuje da nema primjedbe.
4. Temeljem obrane okrivljenika i u postupku provedenim i ocjenjenim dokazima, utvrđujući s jednakom pažnjom činjenice koje terete okrivljenika, kao i one koje su mu u korist, sudac je utvrdio kako je tužitelj dokazao da su prekršaji ostvareni u opsegu i na način kako su opisani u optužnici, odnosno da okrivljenik bez obzira na činjenicu da je ustrajao u poricanju prekršajnih djela ističući da konkretne prigode nije upravljao automobilom već je izašao iz kuće i uputio se do vozila koje je bilo parkirano pored zgrade gdje je u to vrijeme živio, nije uspio uvjeriti suca u objektivnost i istinitost kazivanja, jer nije uspio osporiti izjavu svjedoka LB koji je neposrednim uočavanjem utvrdio prekršaje i u svom svjedočenju obrazložio tijek i dinamiku postupanja odgovarajući na postavljena pitanja smisleno i uvjerljivo, pritom ističući da su uočili nailazak vozila okrivljenika precizirajući ulice kojima se kretao, i da su se uputili za njime dajući mu zvučne i svjetlosne signale kako bi se ovaj zaustavio, a koje navode okrivljenik nije osporio, već je za takvo postupanje policije našao razlog u njihovom postupanju prema osobama za koje postoji osnov sumnje u ostvarenje kaznenog djela, koje objašnjenje sudac nije ocijenio uvjerljivim, posebno jer je okrivljenik vozač i položio je vozački ispit te se opravdano pretpostavlja da su mu dobro poznati propisi i pravila postupanja policije u cestovnom prometu, pa je sudac svjedočenje policijskog službenika ocijenio objektivnim i pouzdanim, podudarnim sa drugim materijalnim dokazima u spisu, smatrajući da sadržaj njegovog iskaza predstavlja logičnu, čvrstu i jasnu cjelinu događaja, pa je u ocjeni dokazne vrijednosti našao kako ima dokaznu snagu u pogledu onih činjenica koje su u sudskom postupku bile predmet dokazivanja.
5.Mjerodavni propisi koji se primjenjuju u konkretnom predmetu jesu slijedeći:
5.1. Članak 199. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisuje da vozač vozila kategorije A1, A2, A, B, BE, F, G i AM ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako je pod utjecajem droga ili lijekova ili ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, dok vozač čini prekršaj kažnjiv stavkom 6. ovoga članka, ukoliko u krvi ima alkohola iznad 0,50 do 1,00 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka. Za prekršaj je Zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 390,00 do 660,00 eura.
5.1.1. Članak 199. stavak 11. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u kaznenim odredbama propisuje da vozaču koji je proglašen krivim za prekršaj iz stavka 6. ovoga članka izreći će se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od najmanje tri mjeseca, ako je prekršaj počinjen drugi put, odnosno najmanje šest mjeseci, ako je prekršaj počinjen treći odnosno svaki sljedeći put.
5.2. Članak 289. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( NN 85/22-114/22 ) , propisuje da vozač kojem je vozačka dozvola oduzeta (članak 284.) ili je isključen iz prometa (članak 285.) ili mu je izrečena mjera opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole ili zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, odnosno zabrana korištenja vozačke dozvole ili mu je od strane liječnika koji je obavio pregled ili je liječio vozača ili izabranog liječnika izdano upozorenje o zdravstvenom stanju zbog kojeg vozač privremeno nije sposoban sigurno upravljati vozilom, ne smije za to vrijeme upravljati vozilom u prometu na cesti, dok je stavkom 4. ovoga članka propisano da vozač čini prekršaj i da će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora do 60 dana, ukoliko upravlja vozilom za vrijeme dok su mu izrečene mjere iz stavka 1. ovoga članka/ u vrijeme izvršenja prekršaja bila je propisana novčana kazna u iznosu od 10 000,00 do 20 000,00 kuna ili kazna zatvora do 60 dana/.
5.2. 1. Članak 289. stavak 5. Zakona, propisuje da će se vozaču koji je proglašen krivim za prekršaj iz stavka 4. ovoga članka izreći zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od najmanje šest mjeseci, ako je prekršaj počinjen drugi put, odnosno najmanje 12 mjeseci, ako je prekršaj počinjen treći odnosno svaki sljedeći put.
5.3. Članak 25. Prekršajnog zakona propisuje da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje.
5.4. Članak 84. Prekršajnog zakona, utvrđuje pretpostavku okrivljenikove nedužnosti istaknute i u čl.28. Ustava Republike Hrvatske, kojom se krivnja mora dokazati u postupku, a teret dokaza nalazi se na tužitelju.
5.5. Članak 88. stavak 1. Prekršajnog zakona propisuje da je sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist.
6.Temeljem svestranog raspravljanja predmeta i savjesne ocjene dokaza, ocjenjujući dokaze po slobodnom uvjerenju , logički ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, utvrđujući s jednakom pažnjom činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, sudac smatra kako su potpuno i točno utvrđene pravno-relevantne činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i da je tužitelj dokazao djela iz optužnog prijedloga, a da je počinitelj počinio prekršaje za koji je zakonom predviđena nehajna odgovornost.
7.Prigodom odmjeravanja vrste i mjere kazne ( čl.36. st.2. PZ ) sudac je otegotnom okolnošću cijenio činjenicu da su prekršaji po svojoj naravi kvalificirani teškim prekršajima iz područja sigurnosti prometa, i predstavljaju teški oblik nediscipline vozača u prometu. Olakotnom okolnošću uzeo je činjenicu da okrivljenik nije bio prekršajno kažnjavan, da je od dana izvršenja prekršaja proteklo duže vremensko razdoblje zbog čega je logično i prirodno zaključiti da intenzitet zahtjeva i interes društva za kažnjavanjem znatno slabi, a ni sam počinitelj protekom tog vremena ne osjeća pravu težinu ostvarenih djela, a da se protekom tog vremena i bez gonjenja i kažnjavanja za to vrijeme i sam popravio, posebno jer u toku tog proteka vremena nije ponovno učinio istovrsno kažnjivo djelo, kao i to da iz prekršaja nije proizašla štetna posljedica za javno dobro i druge društvene vrijednosti koje se zaštićuju zakonom.
7.1. Katalogiziranjem odlučnih okolnosti, a potom njihovim vrednovanjem, sudac je smatrao da su se u konkretnom predmetu s obzirom na način počinjenja djela, osobine ličnosti počinitelja, te njegovo ponašanje prije i nakon ostvarenog prekršaja, za prekršaje stekli uvjeti za izricanje novčane kazne ispod donje granice propisane za te prekršaje, zbog čega je primjenom odredaba o ublažavanju kazne utvrdio pojedinačno ublažene kazne, a potom je primjenom odredbe o izricanju kazne za prekršaje u stjecaju izrekao ukupnu novčanu kaznu, smatrajući i da na taj način izrečena novčana kazna nalazi opravdanje u općoj svrsi kažnjavanja, odnosno da je i na taj način novčana kazna u umanjenom iznosu dovoljan izraz društvenog prijekora počinitelju zbog ostvarenih neprava i da je njezin odabir pravedan, svrhovit i odvraćajući.
8. Sudac nije našao nužnim uz novčanu kaznu primijeniti zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, smatrajući da na temelju utvrđenih olakotnih okolnosti, posebno činjenice da je od dana izvršenja prekršaja proteklo duže vremensko razdoblje za koje počinitelj nije ponovio ista ili istovrsna prekršajna djela, da ne postoje okolnosti koje upućuju na zaključak da će ponoviti prekršaje u prometu, zbog čega ne postoji izražena potreba državne prinude za ograničavanjem njegovih prava kojima bi se zajamčila prijeko potrebna zaštita javnih interesa, već smatra da je u konkretnom slučaju sama novčana kazna dovoljna da se postigne željeni učinak odvraćanja ili kažnjavanja i da se spriječe buduća kršenja propisa.
9.Troškovi prekršajnog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 1 i točke 3. Prekršajnog zakona i članka 2. stavka 1. točke 10. Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku, pa je paušalna svota suda određena prema posebnim propisima, ovisno o složenosti i trajanju postupka, te imovnom stanju osobe obvezatne da taj iznos i plati, a trošak provedenog alkotesta temelji se na stvarnim troškovima tužitelja koji su nastali utvrđivanjem prekršaja i terete osobu koja je u postupku proglašena krivom za taj prekršaj.
9.1. Sudac nije prihvatio prijedlog tužitelja da se okrivljenik obveže i na nadoknadu troškova premještanja vozila u iznosu od 1516,25 kuna/ 201,24 eura, o čemu prilaže Nalog za postupanje ( list br.6. spisa), cijeneći da potreba premještanja vozila nije nastala uslijed terećenih prekršaja već iz sasvim drugih razloga / sumnja u ostvarenje KD/, pa ti troškovi ne čine troškove prekršajnog postupka iz čl.138. st. 1. Prekršajnog zakona, koji kao opći propis propisuje da, troškovi prekršajnog postupka su izdatci učinjeni u povodu prekršajnog postupka od njegovog pokretanja, pa i prije, pa sve do njegova završetka.
U Puli, 25. lipnja 2025. godine
Zapisničar
Sudac
Marijana Borić
Ljiljana Božina
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Okrivljenik, kao i osobe ovlaštene podnijeti žalbu u njegovu korist (čl. 192. st.2 PZ) te tužitelj, mogu protiv presude podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagreb, kao sudu drugog stupnja, u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa. Žalba se podnosi pismeno u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda.
Dostaviti:
1.okrivljeniku
2.tužitelju