Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-479/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivane Čačić kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČAS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vedriš i partneri iz Zagreba, protiv tuženika Addiko bank d.d. (OIB:14036333877) iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5874/2023-29 od 31. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 25. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/Žalba tuženika djelomično se prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5874/2023-29 od 31. siječnja 2025.:

-preinačava u dijelu toč.I. izreke kojim je ništetnim utvrđen dio ugovorne odredbe čl.2. Ugovora o kreditu sklopljenog 29. studenog 2007. između tužiteljice i tuženika (pravilno: pravnog prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) i to : Iznos, namjena i korištenje kredita „…u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 25.761,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, i to pod niže navedenim uvjetima.“ te se tužiteljica s tim djelom tužbenog zahtjeva odbija;

-preinačava u dijelu toč.I.izreke kojim je ništetnim utvrđen dio ugovorne odredbe čl.3. Ugovora o kreditu sklopljenog 29. studenog 2007. između tužiteljice i tuženika (pravilno: pravnog prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) i to : Kamatna stopa „Na iznos kredita iz članka 2. ovog Ugovora obračunavaju kamate od 5,60 % (pet zarez šezdeset posto) dekurzivno godišnje. Kamate se obračunavaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete" te se tužiteljica sa tim dijelom tužbenog zahtjeva odbija.

-preinačava u dijelu toč.I.izreke kojim je ništetnim utvrđen dio ugovorne odredbe čl.4. Ugovora o kreditu sklopljenog 29. studenog 2007. između tužiteljice i tuženika (pravilno: pravnog prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) i to : Otplata kredita „Kredit se otplaćuje u 72 (sedamdesetdva) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednost 422,09 CHF (četristodvadesetdva švicarskih franaka i 09/100) te se tužiteljica sa tim dijelom tužbenog zahtjeva odbija;

-preinačava u dijelu toč.I. izreke kojim je ništetnim utvrđen dio ugovorne odredbe čl.3. Ugovora o kreditu sklopljenog 29. studenog 2007. između tužiteljice i tuženika (pravilno: pravnog prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) i to :" U razdoblju od dana korištenja kredita do stavljanja kredita u otplatu, Banka obračunava interkalarnu kamatu na iskorišteni iznos kredita u visini redovne kamatne stope iz stavka 1. ovog članka. Interkalarna kamata naplaćuje se od iznosa kredita prilikom korištenja kredita.“ te se tužiteljica sa tim dijelom tužbenog zahtjeva odbija.

-potvrđuje u dijelu toč.I. izreke kojim je ništetnim utvrđen dio ugovorne odredbe čl.3. Ugovora o kreditu sklopljenog 29. studenog 2007. između tužiteljice i tuženika (pravilno: pravnog prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) i to :" "Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja".

-potvrđuje u dijelu toč.I. izreke kojim je ništetnim utvrđen dio ugovorne odredbe čl.4. Ugovora o kreditu sklopljenog 29. studenog 2007. između tužiteljice i tuženika (pravilno: pravnog prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) i to kojim je otplata mjesečnih rata kredita ugovorena u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF Hypo Alpe-Adria-

Bank d.d. na dan plaćanja;

-potvrđuje u dijelu toč.I. izreke kojim je ništetnim utvrđen dio ugovorne odredbe čl.6.Ugovora o kreditu sklopljenog 29. studenog 2007. između tužiteljice i tuženika (pravilno: pravnog prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) - Promjenjivost kamatne stope i to : „Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta.“.

-potvrđuje u toč.II. izreke.

-potvrđuje u odluci o troškovima postupka pod toč.III. izreke za iznos od 974,42 Eur (devet stotina sedamdeset i četiri eura i četrdeset i dva centa) sa zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2025. do isplate, a preinačava za iznos od 1.067,91 Eur (tisuću i šezdeset i sedam eura i devedeset i jedan cent) te se u tom dijelu odbija tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova postupka.

II/Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 101,49 Eur (stotinu i jedan euro i četrdeset i devet centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I. izreke utvrđene su ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj 016-775/2007 kojeg su dana 29. studenog 2007. sklopili tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik (pravilno: pravni prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) i to :

- članak 2. Iznos, namjena i korištenje kredita „…u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 25.761,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, i to pod niže navedenim uvjetima.“

- članak 3. Kamatna stopa „Na iznos kredita iz članka 2. ovog Ugovora obračunavaju kamate od 5,60 % (pet zarez šezdeset posto) dekurzivno godišnje. Kamate se obračunavaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete. U razdoblju od dana korištenja kredita do stavljanja kredita u otplatu, Banka obračunava interkalarnu kamatu na iskorišteni iznos kredita u visini redovne kamatne stope iz stavka 1. ovog članka. Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja. Interkalarna kamata naplaćuje se od iznosa kredita prilikom korištenja kredita.“

- članak 4. Otplata kredita „Kredit se otplaćuje u 72 (sedamdesetdva) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednost 422,09 CHF (četristodvadesetdva švicarskih franaka i 09/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“

- članak 6. Promjenjivost kamatne stope „Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta.“

1.1. Toč.II. izreke tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznos od 4.702,92 Eur sa zateznom kamatom tekućom na pojedine, u toj točki pobliže određene mjesečne novčane iznose od tamo navedenog dospijeća - koji obuhvaća period od 18. siječnja 2008. do posljednjeg mjesečnog dospijeća određenog sa 1. siječnja 2014. sve do isplate. Toč.III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni trošak postupka u iznosu od 2.042,33 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Navedenu presudu pobija tuženik u cijelosti, iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP

– „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) i kako navodi – zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom ovom sudu da je preinači, podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3 .Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Naime, obrazlažući zauzeto materijalno-pravno stajalište, prvostupanjski sud polazi od nesporne činjenice da su tužiteljica kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika – Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao kreditor dana 29. studenog 2007. sklopili ugovor o namjenskom kreditu za kupovinu automobila kojim je kreditor odobrio korisnici iznos od 25.761,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF kreditora na dan korištenja kredita, na rok od 72 mjeseca, da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 422,09 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, uz kamatnu stopu od 5,60% godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktima tuženika i da je tužiteljica predmetni kredit otplatila, pa je dokazni postupak koncentrirao na raspravljanje tužbene teze prema kojoj tužiteljica u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu zbog propusta tuženika nije raspolagala sa svim informacijama koje su joj bile potrebne da bi mogla razabrati svoje obveze prema spornim ugovornim odredbama, da nije imala mogućnost o istima pregovarati, niti da bi je tuženik informirao o mogućim rizicima kredita vezanih uz valutnu klauzulu u CHF obzirom da su iste omogućile tuženiku stjecanje nepripadajuće dobiti korištenjem aprecijacije CHF a i da je jednostranim netransparentnim ugovornim odredbama onemogućio tužiteljicu da razabere na osnovu čega je moguća i u kojoj visini promjena početno ugovorene redovne kamate, a slijedom čega da su odnosne ugovorne odredbe nepoštene i ništetne pri čemu se tužiteljica poziva i na pravni doseg presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa – presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi), a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je valuta kune vezana uz tečaj valute CHF potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.

5.1. Nastavno prvostupanjski sud iznosi sadržaj utvrđenja citiranih pravomoćnih presuda kojima je utvrđeno da je (i prednik tuženika) u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo slijedom čega da je odnosna ugovorna odredba ništetna te da je uz to povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita) sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute CHF uz koju je vezana glavnica, sve suprotno odredbama važećih Zakona o zaštiti potrošača jer nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za Eur, a čime da je (i) prednik tuženika postupao suprotno odredbama (čl.81., čl.82. i čl.90.) tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/03 – „Narodne novine“ broj 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i čl.97. tada važećeg ZZP/07 („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), a i odredbama Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/91 – „Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 odnosno ZOO/05 - "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13 i 78/15).

5.2. Analizirajući sadržaj provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud zaključuje da se o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak i kojom je ugovorena promjena ugovorene kamate prema odlukama tuženika nije pojedinačno pregovaralo, da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen na standardnom obrascu, da prednik tuženika tužiteljici kao potrošaču nije dao nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF niti joj je na valjan i razumljiv način objasnio rizik promjene tečaja, a niti na koji način i pod kojim pretpostavkama može doći do promjene ugovorene stope kamate, a što da je dovelo do znatne neravnoteže među strankama na štetu tužiteljice obzirom da su tužiteljici suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze zbog čega je odnosne odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjena ugovorene stope kamate prema odlukama tuženika utvrdio nepoštenim a nastavno tome ništetnima.

5.3. Imajući u vidu prednje izneseno, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 502.c ZPP koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a stav. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba – ocijenio da pravna utvrđenja iz ranije u ovom obrazloženju citiranih presuda proizašlih iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača po tužbi tužitelja Potrošač-Hrvatskog saveza udruge za zaštitu potrošača protiv više tuženih banaka, između ostalih i ovdje prednika tuženika (Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) i u predmetnom sporu nalaze svoju primjenu. Pri tom je odbio dokazni prijedlog tuženika radi saslušanja javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu zaključivši da isti o okolnostima nužnim za dokaz suprotnog – nema saznanja.

5.4. Zaključivši o ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi u smislu odredbi ZZP, prvostupanjski sud je dokazni postupak koncentrirao na utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe kredita o valutnoj klauzuli u CHF pa je prihvativši utvrđenja financijskog vještaka da je tužiteljica preplatila ukupan iznos od 4.702,92 Eur, obvezao tuženika na isplatu navedenog iznosa sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine mjesečne preplaćene iznose, tekuće od dana plaćanja sukladno odredbi čl. 1111. ZOO/05 i odredbi čl.1115. istog zakona, odredivši tuženika nesavjesnim stjecateljem.

6. Prigovor zastare prvostupanjski sud ocijenio je neutemeljenim obzirom da je rok za zastaru počeo ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava rukovodeći se pri tom i pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. studenog 2021. (Su-IV-16/2021-19). Pa kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/2012, u dijelu kojim je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018. , a da je predmetna tužba podnesena 9. lipnja 2023. to da do dana utuženja nije protekao petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO/05.

7. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. ZPP prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

8. Naime, pobijajući prvostupanjsku odluku, tuženik uvodno u žalbi ističe da pobijana presuda proturječi sama sebi jer prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da tuženik nije na transparentan način tužiteljici objasnio značajke valutne klauzule CHF i ugovorenu mogućnost promjene redovne kamatne stope a niti odnos s drugim odredbama na temelju kojih bi ista mogla predvidjeti ekonomske posljedice valutne klauzule a i promjene ugovorene stope kamate, odnosno da je izostalo pojedinačno pregovaranje sa tužiteljicom o spornim odredbama predmetnog ugovora u kreditu, a da je pri tom prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog radi saslušanja javnog bilježnika iako je predmetni ugovor o kreditu solemnniziran što znači da potpis solemniziranog ugovora predstavlja odraz prave volje stranke koja ugovor potpisuje.

8.1. Na ovom mjestu valja navesti da razmatranjem pobijane presude i stanja prvostupanjskog spisa ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud u svom postupanju ostvario i jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom stadiju u smislu odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti a da nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP koju ističe tuženik jer pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja.

8.2. Razumijevanja radi valja navesti da tuženik tijekom opširno provedenog prvostupanjskog dokaznog postupka nije dokazao okolnosti iz kojih bi proizlazilo suprotno od utvrđenja sadržanih u presudama donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a na koja se pozvala tužiteljica u predmetnom, pojedinačnom potrošačkom sporu. Naime, polazeći od činjenice da je predmet dokazivanja u kolektivnom sporu bilo utvrđivanje razumljivosti osporenih ugovornih odredaba iz aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz opće tržišne komunikacije (javne izjave, oglasi i promidžbene poruke banaka), a ne utvrđivanja okolnosti obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu, to je Ustavni sud Republike Hrvatske u toč.22. svoje odluke broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022. izrazio stajalište prema kojemu, citira se :" ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora." Pri čemu da je teret dokazivanja obaviještenosti potrošača na bankama (toč.26.). Tome valja nadodati da je Ustavni sud Republike Hrvatske u citiranoj odluci također ukazao da postoji stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (istovjetno i toč. 11. - 11.3. rješenja broj U- III-4223/2021 od 1. prosinca 2021.). Osnovano je stoga prvostupanjski sud takav dokazni prijedlog tuženika odbio.

9. Iznoseći u žalbi istovjetne prigovore na utvrđenja (metodologiju izračuna) vještakinje, tuženik neosnovano smatra da je za ocjenu osnovanosti kondikcijskog tužbenog zahtjeva trebalo primijeniti kamatu kao da je riječ o kreditu u kunama bez valutne klauzule no pri tom zanemaruje da je tužitelj utužio iznos kojeg je tuženik primio bez osnove na temelju ništetne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, a ne na temelju ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope. Predmet spora je povrat uplata za koje se u smislu članka 1111. ZOO-a neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužiteljice prešao u njegovu imovinu na temelju ugovornih odredbe o valutnoj klauzuli u CHF koja je, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice, utvrđena ništetnom. Ništetnost ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF utvrđena je stoga što je riječ o odredbama koje stvaraju neravnotežu među pravima i obvezama ugovaratelja na štetu tužitelja. Stavljanjem takvih odredbi u ugovor bez pregovaranja tuženik je ugrozio visoku razinu zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi koja se potrošačima jamči zakonom. Osim toga, tuženik gubi iz vida i to da bi obračunavanje kao da je riječ o kunskom kreditu, koje on predlaže, imalo za posljedicu ugrožavanje restitucije potrošača koja je nužna posljedica ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe jer deklaracija sama za sebe, bez potpunog obeštećenja, nema traženu kvalitetu zaštite koju ZZP/07 kao prisilni propis predviđa.

10. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo i kad je odbio tuženikov prigovor zastare. U skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF , ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Individualnu je tužbu tužiteljica u ovom predmetu podnijela 9. lipnja 2023. - očito prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača (ovdje 14. lipnja 2018.). Za napomenuti je da tužiteljica nije isticala kondikcijski zahtjev s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjeni redovne stope kamate prema odlukama tuženika.

11. Žalbeno osporavanje stajališta prvostupanjskog suda vezanog uz primjenu odredbe čl.1115. ZOO-a u odnosu na početak tijeka kamate također nije osnovano (tuženik smatra da tužiteljici mogu pripadati zatezne kamate tek od podnošenja predmetne tužbe). Naime, sama činjenica da je u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača utvrđeno da je prednik tuženika povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, podrazumijeva nesavjesnost i nepoštenje tuženika zbog čega je primjenom članka 1115. ZOO kao nepošteni stjecatelj dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

12. No ispitujući pobijanu presudu i u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a dakle neovisno od žalbom isticanih žalbenih razloga i njihovog obrazloženja, ovaj sud je žalbu tuženika djelomično ocijenio osnovanom obzirom da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pravni doseg ranije citiranih presuda proizašlih iz spora radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača primijenio i na dio ugovorne odredbe čl.2 predmetnog Ugovora o kreditu koji cjelovito glasi: ” Banka odobrava korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 25.761,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan korištenja kredita i to pod niže navedenim uvjetima".

12.1. Razumijevanja radi valja navesti da sud prvog stupnja prihvaćanjem zahtjeva za utvrđenje da je ništetan sporazum stranaka sadržan u čl.2. predmetnog ugovora o kreditu koji se odnosi na isplatu (korištenje), a ne na otplatu (vraćanje) kredita, izlazi iz okvira pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. s obzirom da cit. odlukom u kolektivnom sporu ta odredba kojom se uređuje obveza banke, a ne potrošača, nije utvrđena ništetnom. Zbog toga na utvrđenje ništetnosti tog dijela ugovora o kreditu, presude donesene u kolektivnom sporu nemaju obvezujući učinak pa je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio zahtjev u tom dijelu pozivom na presudu iz spora za kolektivnu zaštitu prava i interesa potrošača. S obzirom na to da je riječ o jasnoj odredbi kojom je definirana bitna obveza tuženika (kao trgovca) na isplatu kredita, a ne obveza potrošača i da se ne radi o obvezi koja u smislu odredbe čl.96.stav.1. ZZP/07 (koji je mjerodavan obzirom na vrijeme zasnivanja predmetnog kreditnog odnosa) stvara znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača već se radi o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza kreditora (predmet ugovora) to ista na temelju odredbe čl.99. ZZP/07 ne podliježe testu poštenosti. Zbog toga je pozivom na odredbu čl.373. toč.3. ZPP-a zahtjev za utvrđenje ništetnom te odredbe odbijen i preinačena toč. I. izreke prvostupanjske presude.

13. I utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe čl.3.Ugovora kojim je ugovorena početna stopa redovne kamate u visini od 5,60% koja se obračunava dekurzivno, a mjesečno počam od stavljanja kredita u otplatu i uključena je u anuitete te utvrđenje ništetnom dijela čl. 4. kojim je određena visina mjesečnog otplatnog anuiteta – u kunskoj protuvrijednosti 422,09 CHF i ugovoreni rok otplate od 72 mjesečna anuiteta ne slijede pravna utvrđenja iz presude donesene u kolektivnom sporu, već se radi o jasnim i transparentnim ugovornim odredbama kojom je nominalno određena visina tužiteljičine obveze mjesečne otplate primljenog kredita, o početnoj stopi ugovorne kamate i broju otplatnih anuiteta te se ne radi o obvezi koja u smislu odredbe čl.96.stav.1. ZZP/07 stvara znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača. Naime, učinkom pravomoćnih presuda obuhvaćen je ugovoreni otplatni tečaj CHF/kn na dan plaćanja svakog iznosa anuiteta no ne i sam nominalno utvrđeni iznos mjesečne obveze niti početno ugovorena stopa redovne kamate ili broj otplatnih anuiteta pa je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika i taj dio toč.I. izreke prvostupanjske presude valjalo preinačiti i odbiti tužitelja sa zatraženim utvrđenjem da su opisani dijelovi navedenih ugovornih odredbi ništetni.

14. Utvrđenje prvostupanjskog suda da je ništetna ugovorna odredba čl.3. predmetnog ugovora o kreditu u sadržaju ":" U razdoblju od dana korištenja kredita do stavljanja kredita u otplatu, Banka obračunava interkalarnu kamatu na iskorišteni iznos kredita u visini redovne kamatne stope iz stavka 1. ovog članka. Interkalarna kamata naplaćuje se od iznosa kredita prilikom korištenja kredita.“ po ocjeni ovoga suda također nije obuhvaćena dosegom ranije u ovom obrazloženju citiranih presuda proizašlih iz kolektivnog spora pa je i u tom dijelu prihvaćanjem žalbe tuženika valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl.373.toč.3. ZPP-a i odbiti tužiteljicu sa odnosnim dijelom tužbenog zahtjeva. Potvrditi je valjalo cit.točku izreke u odnosu na utvrđenje da je ništetan dio ugovorne odredbe čl.3. ugovora o kreditu u odnosu na sadržaj:" Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja".

15. U preostalom dijelu je žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom i pozivom na odredbu čl.368.stav.2. ZPP-a potvrditi toč.I. izreke prvostupanjske presude u dijelu utvrđenja da je ništetan dio ugovorne odredbe čl.4. Ugovora o kreditu sklopljenog 29. studenog 2007. između tužiteljice i pravnog prednika tuženika kojim je otplata mjesečnih rata kredita ugovorena u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. na dan plaćanja te u odnosu na utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe čl.6.Ugovora o kreditu - Promjenjivost kamatne stope i to : „Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta.“. Potvrditi je valjalo i toč.II. izreke.

16. Potvrditi je valjalo i odluku o troškovima koja je, suprotno žalbenom shvaćanju, pravilno utemeljena na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa/23 – "Narodne novine" broj 138/23) koja se primjenjuje osnovom Tbr. 52/3. Nadalje neosnovano tuženik prigovara da je prvostupanjski sud trebao odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova prvostupanjskog postupka. Naime, odluka o troškovima postupka donosi se u jedinstvenom obliku, a ukoliko je ista utemeljena na odredbi čl.154.stav.1. ZPP-a - dakle na uspjehu jedne stranke u postupku koji istodobno isključuje uspjeh druge to o tome nije potrebno donositi posebnu odluku.

17. Žalba tuženika u dijelu kojem osporava pravilnost primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa /23 – "Narodne novine" broj 138/23) nije osnovana pa valja tek kratko navesti da ista svoju primjenu nalazi temeljem Tbr. 52/3 slijedom čega je u tom dijelu pravilno primijenjeno materijalno pravo. Neosnovano tuženik prigovara potrebi da njegov zahtjev za naknadu troškova prvostupanjskog postupka trebalo odbiti. Naime, odluka o troškovima postupka donosi se u jedinstvenom obliku, a ukoliko je ista utemeljena na odredbi čl.154.stav.1. ZPP-a - dakle na uspjehu jedne stranke u postupku - da je nepotrebno donošenje odbijajuće odluke u odnosu na onu parničnu stranku koja u parnici nije uspjela jer uspjeh jedne parnične stranke isključuje uspjeh druge pa o tome nije potrebno donositi posebnu odluku.

17.1. No žalba je osnovana u dijelu kojem tuženik ističe da je prvostupanjski sud neutemeljeno tužitelju dosudio izdatak s osnova sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 93,48 Eur kad je isti sukladno odredbi čl. 11.stav.1.toč.20. Zakona o sudskim pristojbama (dalje: ZSP – "Narodne novine" broj 118/18 i 51/23) iste oslobođen.

18. Pozivom na odredbu čl.166.stav.2. ZPP-a valjalo je preinačiti i odluku o troškovima. Naime, rukovodeći se odredbom čl.154.stav.2. ZPP-a stajalište je ovoga suda da je tužiteljica u odnosu na zahtjev radi utvrđenja djelomične ništetnosti uspjela u opsegu od 50%, dok je sa kondikcijskim zahtjevom uspjela u cijelosti, pa je njezin cjelokupni uspjeh u predmetnoj parnici iskaziv sa 75%, a uvažavajući da je i uspjeh tuženika iskaziv sa 25%, valjalo je uspjeh tužiteljice utvrditi u opsegu od 50%. Slijedom navedenog, valjalo je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika preinačiti odluku o troškovima postupka i odbiti tužiteljicu sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.067,91 Eur (uključujući i pogrešno joj dosuđenu naknadu za sudsku pristojbu u iznosu od 93,48 Eur) a odbijanjem žalbe tuženika potvrditi odluku o troškovima za dosuđeni iznos od 974,42 Eur, sve pozivom na odredbu čl.380.toč.3. i 2. ZPP.

19. Tuženiku je priznata nagrada za sastav žalbe po Tbr. 10/1 i Tbr. 46 Tarife u iznosu od 312,50 Eur te izdatak s osnova (plaćene) sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 93,48 Eur pa mu je srazmjerno žalbenom uspjehu iskazivom sa 25 dosuđena naknada troškova žalbenog postupka u iznosu od 101,49 Eur.

20. Podredno, obzirom da tuženik u izjavljenoj žalbi navodi da prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti, zbog svih zakonskih žalbenih razloga i zbog odluke o trošku – drži se svrsishodnim posebno naglasiti da pobijanje odluke o troškovima postupka ulazi u opseg pobijanja presude (normiranog odredbom čl.350.stav.2. ZPP-a), a ne u razloge njezinog njezinog pobijanja (koji su normirani odredbom čl.353.stav.1.toč.1-3 ZPP-a) slijedom čega je pogrešno i protivno citiranim odredbama ZPP-a koje normiraju institut žalbe u sudskom parničnom postupku, označavanje opsega pobijanja određene sudske odluke istodobno razlogom njezinog pobijanja.

U Varaždinu 25. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Čačić