Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-26/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sande Crljen Ivančić, kao člana vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d. (OIB: 22694857747) iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 82, kojeg zastupa punomoćnica Božana Ivanda, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Splita, protiv tuženika: 1. ET iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], 2. CT (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], 3. TAS pok. ĐT, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], 4. ETD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa privremeni zastupnik Silva Rusendić, odvjetnica iz Makarske, 5. CTD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. ĐT (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], (oni 1, 2, 3, 5 i 6 zastupani po punomoćniku Zlatku Tomažiću, odvjetniku iz Zagreba), radi isplate i trpljenja namire, te u građanskopravnoj stvari tužitelja ST (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zlatku Tomažiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. (OIB: 22694857747) iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 82, kojeg zastupa punomoćnica Božana Ivanda, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Splita, radi utvrđenja ništetnosti i dr., odlučujući o žalbama tuženika 1, 2, 3, 5 i 6, i tužitelja ST izjavljene protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovnog broja P-512/2022-26 od 15. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbijaju žalbe tuženika 1, 2, 3, 5 i 6, kao neosnovane, a djelomično uvažavaju, kao što se odbija žalba tuženika ST kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovnog broja P-512/2022-26 od 15. studenoga 2024.:

a) potvrđuje u točki II.a i b izreke presude kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu ST,

b) potvrđuje i preinačuje u točkama I.a, b, i III. izreke presude tako da glasi:

" 1. Dužni su tuženici ET i CT solidarno i isplatiti tužitelju iznos od 51.496,45 eura s kamatom po stopi od 22% godišnje za razdoblje od 8. lipnja 1999. do 8. rujna 1999. a zatim zakonsku zateznu kamatu od 9. rujna 1999. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se zahtjev za više zatražene kamate odbija kao i zahtjev za isplatom iznosa od 896,78 eura odbija kao neosnovan.

2. Dužni su tuženici ST, ETD, CTD i ĐT trpjeti da se iz cijene postignute prodajom založenih nekretnina na javnoj dražbi tj. prodajom njihovih 50/80 dijelova čest. zgrade [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište u [adresa], upisano u z. k. ul [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina] Voda , kao njihovo vlasništvo, bude namireno potraživanje tužitelja u iznosu od 51.496,45 eura s kamatom po stopi od 22% godišnje za razdoblje od 8. lipnja 1999. do 8. rujna 1999. a zatim zakonsku zateznu kamatu od 9. rujna 1999. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplate tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 27.798,89 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja 15. studenoga 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se zahtjev tuženika 1.,2., 3., 5. i 6. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I Prihvaćaju se tužiteljevi zahtjevi, koji glase:

"a) Dužni su tuženici ET (OIB [osobni identifikacijski broj]) i CT (OIB [osobni identifikacijski broj]) solidarno u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 52.393,23 eur sa kamatom na iznos 51.496,45 eur obračunatom po stopi od 22% godišnje tekućom od 05.09.2000 godine do dana isplate, te zateznom kamatom na iznos 896,77 eur obračunatom po stopi od 15% koja teče na navedeni iznos od 04.10.2004 godine do 31.12.2007 godine, a od 01.01.2008 godine do 31.07.2015 godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015 godine do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

b) Dužni su tuženici ST (OIB [osobni identifikacijski broj]), ETD (OIB [osobni identifikacijski broj]), CTD (OIB [osobni identifikacijski broj]) i ĐT (OIB [osobni identifikacijski broj]) trpjeti da se iz cijene postignute prodajom založenih nekretnina na javnoj dražbi tj. prodajom njihovih 50/80 dijelova čest. zgrade [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište u [adresa], upisano u z. k. ul [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina] Voda , kao njihovo vlasništvo, bude namireno potraživanje tužitelja u iznosu od 52.393,23 eur sa kamatom na iznos 51.496,45 eur obračunatom po stopi od 22% godišnje tekućom od 05.09.2000 godine do dana isplate, te zateznom kamatom na iznos 896,77 eur obračunatom po stopi od 15% koja teče na navedeni iznos od 04.10.2004 godine do 31.12.2007 godine, a od 01.01.2008 godine do 31.07.2015 godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015 godine do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

II Odbijaju se zahtjevi tužitelja ST – protutužbeni zahtjevi – koji glase:

"a) Utvrđuje se da je ništetna i da ne proizvodi pravne učinke Hipotekarna izjava od 08.06. 1999.godine kojom E (JMBG [jedinstveni matični broj građana]) iz [adresa], kao zalogodavac i sudionik osiguranja opunomoćuje svog sina ET, iz [adresa], kao vlasnika Trgovine ARGOLA Makarska, Obala kralja Tomislava 20, da može u njegovo ime i za njegov račun staviti hipoteku na njegov suvlasnički dio za 25/80 dijela nekretnine označene kao čest. Zgr. [katastarska čestica]/I Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] –[adresa], u svrhu realizacije kredita kod EUROHERC osiguranje d.d. Generalna direkcija Makarska, Obala kralja Tomislava 15 u iznosu od 388.000,00 kuna obračunato po srednjem tečaju NBH s pripadajućom kamatom, u kojem ugovoru su sadržane ovršne klauzule s kojima je suglasan i odredbe kojima osniva u korist EUROHERC osiguranja d.d. Generalna direkcija Makarska, Obala kralja Tomislava 15, založno pravo na predmetnoj nekretnini, a koja se vodi u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj.

b) Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj brisanje zemljišnoknjižnog stanja izvršenog u zemljišnim knjigama ovog suda upisom založnog prava na nekretnini - upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] ZGR, Stambena zgrada u A – listu – Posjedovnica, k. o. [katastarska općina]- [adresa] i to; na 3.suvlasničkom dijelu 60/240 upisanog na ime ĐTD iz [adresa], na 7.suvlasničkom dijelu 12/240 upisanog na ime JT pok. ĐT te na 10. suvlasničkom dijelu 3/240 upisanog na ime JT pok. ĐT i to na način da se briše založno pravo na tim suvlasničkim dijelovima upisano 30.09. 2013.g pod posl.br. Z-3364/13 ( veza Z-781/99) temeljem hipotekarnih izjava u korist Euroherc Osiguranje d.d. Generalna direkcija Makarska, [adresa] te se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tih upisa."

III Dužni su tuženici, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti tužitelju 34.127,97 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos, teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, teče, počev od dana presuđenja (15.11.2024.) pa do isplate.

2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuju tuženici 1., 2., 3., 5. i 6. te posebno tuženik 3. ST kao protutužitelj, pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđeni člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlažu da se pobijana odluka ukine, podredno preinači.

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a žalbe tuženika sud prvog stupnja dostavio je tužitelju na odgovor.

Tužitelj je odgovorio na žalbe tuženika porekavši žalbene navode kao neosnovane s prijedlogom da iste budu odbijene.

Žalbe tuženika su djelomično osnovane, dok žalba tužitelja ST nije osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja koji je tražio nalaganje tuženiku 1. i 2. isplatu iznosa od 52.393,23 eura sa zateznim kamatama i to na iznos od 51.496,46 eur, kamate obračunate po stopi od 22% godišnje te zatezne kamate na iznos od 896,77 eur, kao i nalaganje tuženima 3., 4., 5. i 6. trpljenje da se iz cijene postignute prodajom založene nekretnine namiri njegovo potraživanje od 52.393,23 eura a sukladno suvlasničkim dijelovima spomenutih tuženika. Nadalje, postoji protutužbeni zahtjev tuženika 3. kojim traži utvrđenje ništetnim hipotekarnu izjavu od 8. lipnja 1999. kao i brisanje založnog prava sukladno hipotekarnoj izjavi na predmetnoj čestici zemlje u visini suvlasničkog dijela.

4. Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje kao takve prihvaća ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika.

Ovaj žalbeni sud ispitujući prvostupanjski postupak kao i odluku koju je prethodio njenom donošenju sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a nije pronašao da bi odluka suda prvog stupnja bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

Suprotno žalbenim navodima tuženika nije ostvaren ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je pobijana presuda razumljiva i jasna i ista se može ispitati.

Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te na iste pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Iz rezultata provedenog parničnog postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

- da je tuženik 1. zaključio ugovor o kreditu s tužiteljem pod brojem 75/99, 7. rujna 1999., kojim ugovorom je određeno trajanje na 90 dana, i to za glavnicu od 388.000,00 kuna, te je ugovorena kamatna stopa u visini od 22 % godišnje,

- da su tuženi 1. i tužitelj zaključili Dodatke ugovora istog sadržaja u trajanju od 90 dana i to 6. prosinca 1999., 6. ožujka 2000. i 4. lipnja 2000., u kojim ugovorima je utvrđena glavnica kredita u iznosu od 388.000,00 kuna,

- da su tuženici pod 3., 4., 5. i 6. dali ovjerenu hipotekarnu izjavu na čestici zgr. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište u [adresa], zu [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina]-[adresa], i to u visini suvlasničkog dijela svakog od njih i to za po 25/80 dijela, a sve kao garanciju namirenja kredita koji su zaključili tužitelj i tuženik 1.

- da su tuženik 1. i tuženik 2. zaključili ugovor o predaji obrta, 1. siječnja 2020. kojim ugovorom ugovorne stranke i to tuženik 1. kao vlasnik trgovačkog obrta [obrt], a tuženik 2. kao vlasnik trgovačkog obrta [obrt], a navedenim ugovorom su regulirale odnose, i kojim ugovorom je tuženik 2. preuzeo imovinu i dugove trgovačkog obrta [obrt],

- da je tuženik 3. pokrenio postupak protutužbom kojim je tražio utvrđenje ništetnim hipotekarnu izjavu koju je sastavio 8. lipnja 1999. kao zalogodavac i sudionik osiguranja tuženika 1. u ugovoru o kreditu između njega i tužitelja

6. Tužitelj je svoje potraživanje pokušao ostvariti u ovršnom postupku, gdje je pravomoćnom odlukom Županijskog suda u Splitu broj Gž-1799/04 od 24. lipnja 2014., utvrđeno da ugovor o kreditu koji su zaključili tužitelj i tuženik 1. temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi ne sadrži izričitu jasnu izjavu kojom bi ovršenici ovlastili ovrhovoditelja na neposredno provođenje prisilne ovrhe temeljem tog Ugovora, pa proizlazi da isti ne predstavlja ovršnu javno-bilježničku ispravu. Naime, solemnizirana privatna isprava – ugovor o kreditu koji sukladno odredbi članka 54. stavak 1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93) mora sadržavati izjavu obveznika dužne činidbe o tome da se na temelju tog akta može, radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilno izvršenje, odnosno ovrha. Odnosno zaključeni ugovor i solemnizirana isprava ne sadrži clausulu exequendi.

7. S obzirom na gornje utvrđenje ovaj sud je već u svojoj prethodnoj odluci pod brojem Gž-133/2022-6 od 7. travnja 2022. (kojom je ukinuta presuda Općinskog suda u Makarskoj pod brojem P-204/19-29 od 9. studenoga 2021. i vraćeno sudu prvog stupnja na ponovno suđenje) izrazio pravni stav da se postupak kojeg vodi tužitelj protiv tuženika a radi isplate iznosa od 52.393,23 eura, ne radi o postupku o kojem je pravomoćno suđeno već je tužitelj u nedostatku clausule exequendi temeljem koje bi mogao ostvariti svoje potraživanje morao pokrenuti ovaj postupak te u njemu traži isplatu temeljem zaključenog ugovora između njega i tuženika 1.

7.1. Zbog iznijetog ukazuje se da su žalbe tuženika 1. i 2. usmjerene na žalbeni prigovor presuđene stvari neosnovan.

8. Imajući u vidu uputu iz ukidnog rješenja broj Gž-133/2022-6 sud prvog stupnja je a, suprotno žalbenim navodima tuženika 1. i 2. pravilno utvrdio da su isti pasivno legitimirani u ovom postupku. Ovo stoga jer zaključeni ugovor o predaja- ustupanje obrta od 1. siječnja 2000. tuženik 1. i 2. su postali obveznici-dužnici u ugovoru o kreditu koju je zaključio sa tužiteljem tuženik 1. i to kao vlasnici obrta [obrt]. Sukladno Zakonu o obrtu (Narodne novine broj 77/93, 90/96, 102/98, 64/01, 71/01 i 49/03), u članku 21. regulirano je da obveze koje su nastale u obavljanju obrta obrtnik odgovora cjelokupnom imovinom. Kako je ugovor o kreditu zaključio tuženik 1. kao vlasnik obrta [obrt] koji je s tuženikom 2. vlasnikom obrta [obrt] zaključio ugovor o predaji obrta to suprotno žalbenim navodima tuženika 1. i 2. obvezu za nastali dug prema predmetnom ugovoru, pa su isti solidarno obvezni za naknadu istog. Ovo stoga jer sukladno zaključenom ugovoru o predaji ustupanja obrta sredstva koja je trgovina [obrt] u vlasništvu tuženika 1. kao korisnika kredita zaključen sa Eurohercom je preuzela navedena sredstva temelj istog a kako je došlo do predaje – ustupanja obrta [obrt], obrtu [obrt] u vlasništvu tuženika 2. temelje tog ugovora i tuženik 2. je preuzeo na sebe obvezu iz navedenog ugovora.

9. Neosnovano tuženici 1. i 2. pobijaju valjanost ugovora o kreditu jer u sebi isti ne sadrži datum otkaza ugovora. Za naglasiti je da predmetni ugovor je zaključen ugovor, zaključen na rok trajanja od 90 dana, kao i svaki slijedeći dodatak ugovora (ukupno 3) su zaključeni na rok trajanja od 90 dana, po isteku tog roka nastupa njihova obveza. Stoga, navedeni žalbeni prigovor je neosnovan.

10. Neosnovan je i žalbeni prigovor kojim je taženo utvrđenje ništetnosti ugovora jer tužitelj nije kreditna kuća već osiguravajuća kuća. Tu činjenicu tuženik pod 1. koji je zaključio ugovor s tužiteljem je znao u trenutku zaključenja ugovora i nije bilo sporno među ugovornim strankama, da tuženik 1. uzima kredit kod tužitelja koji nije bankarska kuća, a na što je ovaj tuženik pristao.

11. Isticanjem žalbenog prigovora nenadležnosti suda, nije osnovan jer prvostupanjski sud je nadležan bez obzira što je ugovoreno u ugovoru.

12. Što se tiče visine potraživanja sukladno zaključenom ugovoru od strane tužitelja prema tuženiku sud prvog stupnja pravilno je utvrdio visinu duga, jer je proveo vještačenje po vještakinji Matiji Trogrlić iz kojeg vještačkog nalaza neprijeporno proizlazi da je po ugovoru o kreditu koji je zaključen između tužitelja i tuženog 1. 388.000,00 kuna glavnice, te prema izraženom stavu ovog suda u postupku Gž-133/2022-6 tužitelj je imao pravo i na dospjelu a neisplaćenu svotu kamata u trajanju od 3 mjeseca u visini od 22 %, a zatim bi tuženik 1. nadalje od 9. rujna 1999. na utvrđeni iznos duga trebao platiti zakonsku zateznu kamatu.

13. Stoga je žalba tuženika osnovana u dijelu odluke o dosuđenoj kamati, jer onako kako je to naznačeno u izreci presude, gdje je na glavnicu od 388.000,00 kuna / 51.496,45 eura prema ugovoru tuženik 1. mora platiti kamatu od 22% od 8. lipnja 1999. do 8. rujna 1999., a nakon toga za dalje tužitelj ima pravo samo na zakonsku zateznu kamatu. Kako je donijeta odluka po prvostupanjskoj presudi tuženik 1. je imao tužitelju isplatiti na iznos od 51.496,45 eur kamatu od 22 % od zaključenja ugovora pa do isplate, pa bi se radilo o zelenaškoj kamati, na koju tužitelj dalje nema pravo, a na koju primjenu materijalnog prava ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Imajući u vidu iznijeto ukazuje se da su žalbe tuženika djelomično osnovane a djelomično neosnovana, u pogledu dosuđenja duga tužitelju kao i kamata na isti pa je shodno tome valjalo preinačiti odluku suda prvog stupnja kako je to učinjeno u točki I. a i b izreke presude ovog suda temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a i članka 373. točka 3. ZPP-a.

15. U odnosu na žalbu tuženika 3. ST izjavljenu na odbijajući protutužbeni zahtjev, za istaknuti je da je žalba neosnovana. Ovo stoga jer ista je usmjerena na pogrešnu primjenu materijalnog prva od strane suda prvog stupnja. Za naglasiti je da je u provedenom postupku sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo koja odredba Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO/01) a kojeg je ovdje za primijeniti temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZOO/05), s obzirom na vrijeme sastavljanje hipotekarne izjave 8. lipnja 1999.

16. Nadalje, neosnovan je žalbeni prigovor da bi tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan jer nema klauzulu ovršnosti pa samim tim ništetna bila i hipotekarna izjava. Potrebno je naglasiti da neosnovano tuženik 3. analizira hipotekarnu izjavu koja je nastala suglasnošću volje tuženika 3. u trenutku zaključenja ugovora o kreditu između tužitelja i tuženika 1., a sve u cilju da bude garancija tužitelju kako će tuženik 1. postupiti po zaključenom ugovoru o kreditu.

17. Činjenicu da je nakon osnovnog ugovora o kreditu došlo do zaključenja još 3 dodatka ugovora sa istim sadržajem ne može se tumačiti da hipotekarna izjava ne važi za dodatke ugovora, ovo stoga jer je uvijek isti dug između istih osoba te hipotekarne izjave su služile samo za osiguranje tog duga koji postoji između tužitelja i tuženika 1. temeljem zaključenog ugovora o kreditu pa je sud prvog stupnja pravilno zaključio da navedena hipotekarna izjava nije ništetna jer nije u suprotnosti sa ustavom i ostalim zakonskim normama.

18. Zbog iznijetog ukazuje se da je žalba tuženika 3. kao tužitelj neosnovana te je valjalo potvrditi odluku suda prvog stupnja u dijelu u kojem je odbio protutužbeni zahtjev tuženika 3., a kako je odlučeno pod točkom I.a izreke ovog suda temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a.

19. Neosnovana je i žalbeni prigovor tuženika pod 5. i 6. da su u ovom postupku oni uključeni kao nasljednici ČT pa samim tim ne bili u obvezi da plaćaju troškove parničnog postupka. Isti su kao nasljednici u ovom postupku postali stranke te odgovaraju za obveze svog prethodnika kojeg su naslijedili pa samim tim postoji i njihova obveza da nadoknade troškove postupka.

20. Neosnovano tuženici prigovaraju dosuđenju vrijednosti boda vezano za troškove parničnog postupka jer sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa) i to Tbr. 52., odvjetniku se primjenjuje Tarifa koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničnke nagrade, a vrijednost boda se određuje prema trenutku dospijeća odvjetničke nagrade to je trenutak donošenja prvostupanjske odluke. Prema Tbr.54. vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Stoga se ukazuje da je žalba tuženika u spomenutom dijelu neosnovana.

21. Imajući u vidu žalbene navode tuženika vezano za pojedine radnje koje sud prvog stupnja priznao tužitelju potrebno je istaknuti da je u tom dijelu žalba djelomično osnovana. Shodno tome tužitelj ima pravo na sastav tužbe po iznosu od 588 bodova te sastav jedne žalbe po 588 bodova a druge žalbe po iznosu od 500 bodova te za ročišta odražanih 5. studenoga 2012, zatim 18. siječnja 2018., 12. prosinca 2018., 28. ožujka 2019., 15. listopada 2019., 21. siječnja 2019., 13. srpnja 2021., 6. rujna 2021., 15. rujna 2022., 14. listopada 2022., za svakih od navedenih ročišta po 588 bodova za ročišta od 31. siječnja 2013., i 3. rujna 2014. za svako ročište po 294 boda te za ročište 6. studenoga 2014., 13 bodova a za ročišta od 18. ožujka 2024., 8. srpnja 2024. i 9. rujna 2024. za svako ročište po 500 bodova te za podneske od 25. listopada 2012. i 28. studenoga 2018. po 588. bodova a za podneske od 10. siječnja 2013. i 1. ožujka 2024. za svako po 500 bodova (kako je zatraženo po popisu troška), što daje sveukupno zbrojeno 11.333 boda pomnoženo sa 2,00 eura koliko je vrijednost boda daje iznos od 22.666,00 eura kojem iznosu treba pridodati troškove PDV- a u visini od 2.833,25 eura što daje ukupno zbroj od 25.499,25 eura kojem iznosu treba pridodati iznos od 2.299,64 eura koji se sastoji od pristojbe za dvije žalbe, dva predujma za sudskog dostavljača te troškove financijskog vještačenja pa bi stoga ukupni trošak tužitelja iznosio 27.790,89 eura, a sve sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, članka 155. ZPP-a i Tarife.

22. S obzirom na iznijeto valjalo je odluku o troškovima parničnog postupka donijeti pozivom na odredbu članka 380. točka 2. i 3. ZPP-a pa je odlučeno kao u izreci pod točkom I.b.

23. Kako su tuženici uspjeli u žalbi u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi to je odbijen njihov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka, te je odlučeno kao u točki II. izreke odluke pozivom na odredbu članka 154. stavak 5. ZPP-a.

U Splitu 25. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Marija Šimičić