REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-83/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća, Žarka Dundovića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog NF, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 7. i dr. Krivičnog zakonika Federacije Bosne i Hercegovine (dalje: KZ F BiH), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, od 31. srpnja 2024., broj Kv I-14/2024-4 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 9. siječnja 2025., broj I Kžzd-57/2024- 4, u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev osuđenog NF za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u uvodu navedenom prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke na temelju članka 10. stavak 2. Konvencije vijeća Europe o transferu osuđenih osoba, sukladno članku 70., 71. i 72. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04 - dalje: ZOMP) i Sporazuma o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima od 26. veljače 1996., izmijenjenog Sporazumima između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine potpisanim 7. lipnja 2014. i 10. veljače 2010., uzeo kao utvrđenu pravomoćnu presudu Osnovnog suda u Modriči broj 86 0 K 059685 24 Iks od 8. rujna 2023., preinačenoj u odluci o kazni presudom Okružnog suda u Doboju, BiH, broj 86 0 K 059685 23 Kž od 23. siječnja 2024., koja je postala pravomoćna 23. siječnja 2024., a izvršna 22. veljače 2024., a kojom je NF proglašen krivim zbog dva krivična djela obljuba nad djetetom mlađim od petnaest godina iz člana 172. stav 7. u vezi sa stavom 3.i 1. KZ F BiH pobliže opisana u izreci prvostupanjske presude i za koja su mu na temelju citiranih propisa utvrđene kazne zatvora u trajanju od po dvije godine te mu je bila izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.
1.1. Pod točkom II. izreke pravomoćne presude je utvrđeno da zakonski opis kaznenog djela iz člana 172. stava 7. u vezi sa stavom 3. i 1. KZ F BiH odgovara zakonskom opisu kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta-spolna zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 2. Kaznenog zakona Republike Hrvatske Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/12, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, dalje: KZ/11) te su pod točkom III. Izreke osuđeniku na temelju članka 70. i 71. ZOMP-a i članka 158. stavak 2. KZ/11 za navedena kaznena djela utvrđene kazne zatvora u trajanju od po dvije godine te je osuđeniku na temelju članka 51. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci koja će se izvršavati u Republici Hrvatskoj.
1.2. Na ovom je mjestu potrebno istaknuti da je u pobijanoj prvostupanjskoj presudi Županijskog suda u Slavonskom Brodu i pobijanoj drugostupanjskoj presudi Visokog kaznenog suda, a što je očito posljedica greške i u dopisu Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za europske poslove, međunarodnu pravosudnu suradnju i sprječavanje korupcije od 24. travnja 2024., Klasa:720-03/24-01/2185, Urbroj 514-06- 02-01-03/01-24-02 (list 3.), kod citiranja naziva propisa koji je primijenjen na činjenični opis, a koji je identičan u odnosu na citiranu presudu Osnovnog suda u Modriči, pogrešno navedeno da se radi o odredbi članka 177. stavka 7. u vezi stavka 3. i 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, iako se iz obje presude zemlje moliteljice i cjelokupne dostavljene dokumentacije (list 4. -29.) vidi da se radi o odredbi članka 172. stavka 7. u vezi stavka 3. i 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske. Navedena greška u pisanju nije relevantna s aspekta ovog izvanrednog pravnog lijeka.
2. Osuđenik je protiv citirane drugostupanjske presude podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) putem branitelja Vlade Rebića, odvjetnika iz Zagreba, "….temeljem članka 515. stavka 1. ZKP-a, … i na [odredbama] članka 517. stavka 1. točke 1. i točke 3. Zakona o kaznenom postupku ", s prijedlogom "…da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži ovaj zahtjev i ukine obje pobijane presude te vrati predmet na ponovno suđenje, odnosno da u svakom slučaju ukine presudu žalbenog suda i tom sudu vrati predmet na ponovno odlučivanje." Ujedno je zatraženo, u skladu s odredbom članka 518. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje: ZKP) ZKP/08, da se odgodi izvršenje pravomoćne presude.
3. Na temelju članka 518. stavka 4. ZKP-a, Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske je odgovorio na zahtjev osuđenika, predlažući da se zahtjev odbije kao neosnovan. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku i branitelju.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Iako osuđenik kao osnove pobijanja pravomoćne presude u zahtjevu citira odredbe članka 517. stavka 1. točka 1. i 3. ZKP-a u obrazloženju u odnosu na te osnove ne iznosi nikakvu argumentaciju jer ne navodi koju je to povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 1.-4. ZKP-a, odnosno povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP-a (kada se radi o prekoračenju ovlasti odnosi na odluku o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili predmeta) sud počinio, ne obrazlaže na koji je to način na raspravi povrijeđeno pravo na obranu, niti koja je to odredba kaznenog postupka povrijeđena u žalbenom postupku, a koja je mogla utjecati na presudu.
6. Naime, osuđenik u zahtjevu tvrdi da mu je u pobijanoj pravomoćnoj presudi sud utvrdio iste mjere kazne kao i u presudi stranog suda koje su izrečene primjenom odredbi o ublažavanju, a da u izreci presude nisu navedeni propisi o ublažavanju. Ističe da u pobijanoj presudi nisu navedene sve okolnosti koje se odnose na ublažavanje pri čemu su preuzeti stavovi o olakotnim i otegotnim okolnostima iz presude stranog suda, koje se međusobno isključuju. Ukazuje da su mu kao otegotne okolnosti cijenjene okolnosti pod kojima su kaznena djela počinjena jer su oštećenice dolazile kod njega kako bi se igrale s pticama, njegovu upornost u činjenu kaznenih djela, jer da je u više navrata vršio spolne radnje nad oštećenicama, te činjenicu da je u kratkom roku nakon jednog kaznenog djela počinio novo kazneno djelo, a što da ukazuje na pojačani stupanj društvene opasnosti samih djela te na njegovu sklonost činjenju takvih kaznenih djela. Ističe da mu sud, s druge strane, u obrazloženju pravomoćne presude olakotnim cijeni činjenicu da je od počinjenja proteklo duže vrijeme, da je do sada neosuđivan i da u međuvremenu nije činio kaznena djela, što da je u kontradiktornosti s utvrđenjem da se radi o povećanom stupnju društvene opasnosti i počiniteljevoj sklonosti vršenju kaznenih djela.
7. Iz ovih navoda obrazloženja zahtjeva proizlazi da osuđenik u biti ne obrazlaže osnove koje prethodno u zahtjevu citira, već pravomoćnu presudu u tom dijelu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a. Uostalom, sam osuđenik izrijekom u obrazloženju zahtjeva i navodi (str. 3., 5. odlomak) da se pobijana presuda ne da ispitati zato što je izreka presude nerazumljiva jer ne sadrži propise o ublažavanju (što je netočno jer sudovi kod utvrđivanja pojedinačnih kazni institut ublažavanja nisu niti primjenjivali jer je u pitanju kazneno djelo za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina zatvora) i zbog toga što su razlozi iz obrazloženja koji se odnose na pitanje odlučne činjenice vezane za odluku o kazni u znatnoj proturječnosti i da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a. Međutim, kako se ovaj izvanredni pravni lijek može podnositi samo iz osnova taksativno propisanih odredbom članka 517. stavka 1. točke 1.-3. ZKP/08, koja ne obuhvaća i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, to zahtjev u ovom dijelu nije osnovan.
8. U ostalom dijelu zahtjeva osuđenik osporava pravilnost odluke o kazni koja mu je izrečena pravomoćnom presudom jer tvrdi da se radi o prestrogo izrečenoj kazni. U tom kontekstu ističe da mu nisu olakotnim cijenjene okolnosti koje mu pripadaju prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, s obzirom da je dragovoljac i istaknuti borac u Domovinskom ratu, što da ukazuje na njegove moralne vrijednosti i prava koja mu po tom zakonu pripadaju u Republici Hrvatskoj, a koja mu nisu bila priznata pred sudom u BiH. U odnosu na tvrdnju o prestrogo izrečenoj kazni osuđenik se u zahtjevu poziva na aktualnu sudsku praksu te citira više odluka sudova s područja Republike Hrvatske.
9. Međutim, sve što je navedeno u točki 7. ove odluke u pogledu dijela zahtjeva osuđenika u kojem pravomoćnu presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, odnosi se i na ovaj dio zahtjeva u kojem se pobija pravilnost odluke o kazni jer se ni i iz te osnove ovaj izvanredni pravni lijek ne može pobijati (osim ukoliko se kod izricanja kazne u smislu odredbe članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP-a ne radi o prekoračenju ovlasti, što u ovom predmetu sam osuđenik ne tvrdi). Stoga zahtjev ni u ovom dijelu nije osnovan.
10. Slijedom navedenog, kako u pravomoćnoj presudi nisu ostvarene povrede koje se ističu u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan te na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP-a odlučiti kao u izreci. S obzirom na ovakvu odluku nije bilo mjesta za primjenu članka 518. stavka 5. ZKP-a o odgodi izvršenja pravomoćne presude kako je to predloženo u zahtjevu, a okolnost da je osuđenik u Bosni i Hercegovini podnio Ustavnom sudu apelaciju protiv presude Okružnog suda u Doboju je u tom kontekstu potpuno irelevantna.
Zagreb, 25. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ratko Šćekić
