Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-450/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod Dubrovnik d.o.o., Dubrovnik, Vladimira Nazora 19, OIB: 00862047577, zastupanog po punomoćnici MM, zaposlenici tužitelja, protiv tuženika ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-118/2021 od 19. prosinca 2023., dana 25. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-118/2021 od 19. prosinca 2023. u točkama II. i III. izreke.

II. U nepobijanoj točki I. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikše Mozara iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-165/2020 od 11. veljače 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 12,35 EUR-a (93,08 kn) sa pripadajućom zateznom kamatom od 31. siječnja 2020. do isplate. Pod točkom II. izreke ukinut je citirani platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 124,42 EUR-a (937,45 kn) s pripadajućim zateznim kamatama i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev, te je citirani platni nalog ukinut i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 137,50 kn. Pod točkom III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj u točkama II. i III. (odluci o trošku) izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, bez prijedloga o postupanju sa žalbom.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu neplaćene naknade za pruženu vodnu isporuku u stanu tuženika na adresi [adresa] za razdoblje od prosinca 2018. do prosinca 2019.

7. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikše Mozara iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-165/2020 od 11. veljače 2020. naloženo ovršeniku, ovdje tuženiku platiti ovrhovoditelju, ovdje tužitelju iznos od 1.030,53 kn, kao i naknaditi mu ovršni trošak u iznosu od 137,50 kn. Povodom prigovora tuženika, kojim je u cijelosti osporio predmetno rješenje o ovrsi navodeći da osporava visinu potraživanja tužitelja jer u vjerodostojnoj ispravi nisu navedeni kubični metri vode koje je on navodno mjesečno potrošio u utuženom razdoblju, rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-118/2021 od 25. travnja 2022. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika od 11. veljače 2020. u dijelu kojim je određena ovrha te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

8. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da je nesporno tuženik vlasnik stana u zgradi na adresi [adresa], a time i korisnik usluge isporuke vode za predmetni stan,

- da je tužitelj u utuženom razdoblju pružio tuženiku uslugu isporuke vode,

- da iz dokumentacije u spisu, koju je dostavio tužitelj, proizlazi da u stambenoj zgradi na adresi [adresa] postoji jedan glavni vodomjer, pa se stoga potrošnja vode obračunava prema broju osoba u pojedinom stanu, kako su to odlučili korisnici usluge u predmetnoj zgradi sukladno odredbi čl. 36. i čl. 37. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (dalje: Opći uvjeti) ,

- da iz ugovora o obračunu i naplati potrošene vode prema članovima kućanstva zaključenom između tužitelja i stanara zgrade na adresi [adresa] od 16. listopada 2006. proizlazi da je isti potpisan od većine suvlasnika stambene zgrade na adresi [adresa], da je dostavljen broj osoba u pojedinom stanu i da se u predmetnoj zgradi utrošena voda raspodjeljuje na 11 članova,

- da je uvidom u radni nalog broj 1670/2019 utvrđeno da je u zgradi na adresi [adresa] dana 26. travnja 2019. postavljen novi vodomjer,

- da iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da na dan 6. veljače 2020. ukupno dugovanje tuženika prema tužitelju za utuženo razdoblje iznosi 1.030,53 kn te su razvidni pojedini mjesečni iznosi kojima tužitelj tereti tuženika,

- da je iz kartice kupca razvidna visina mjesečnih iznosa kojima tužitelj tereti tuženika, kao i da isti nisu podmireni,

- da je uvidom u pregled potrošnje vode od 1. siječnja 2018. do 12. svibnja 2022. utvrđena potrošnja vode po mjesecima na glavnom vodomjeru u stambenoj zgradi na adresi [adresa] (datum obrade, potrošnja po m3, datumi očitanja brojila s početnim i završnim stanjem),

- da iz računa broj 1-34103-11912018 (jedinog kojeg je tužitelj dostavio u spis vezano za utuženo razdoblje) proizlazi da je isti izdan za pruženu vodnu uslugu u stanu tuženika za prosinac 2019. u iznosu od 93,08 kn, te je u istome navedena mjesečna potrošnja na glavnom vodomjeru u zgradi na adresi [adresa], utrošak po pojedinom članu uzimajući u obzir 11 prijavljenih članova u zgradi, obračunat je fiksni i varijabilni dio javne vodoopskrbe, naknada za zaštitu voda, naknada za korištenje voda, naknada za razvoj, fiksni i varijabilni dio osnovne cijene odvodnje te fiksni i varijabilni dio osnovne cijene pročišćavanja,

utvrđuje da je tuženik kao vlasnik stana u zgradi na adresi [adresa] korisnik usluge i obveznik plaćanja vodne usluge, pa imajući u vidu da je tužitelj pružio tuženiku uslugu isporuke vode i dostavljenim računom za prosinac 2019. dokazao količinu iste i način obračuna te visinu tražbine za mjesec prosinac 2019., zaključuje da je tuženik sukladno odredbi čl. 42. st. 1., st. 2. i st. 3. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine" broj 66/2019, dalje: ZVU) i čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO) dužan platiti tužitelju naknadu za isporučenu vodnu uslugu za mjesec prosinac 2019., slijedom čega je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika za iznos od 12,35 EUR-a (93,08 kn) s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Polazeći od utvrđenja da tužitelj u spis predmeta nije dostavio račune za cijelo utuženo razdoblje (osim za prosinac 2019.), iako je tuženik osporio visinu potraživanja navodeći da u vjerodostojnoj ispravi nisu navedeni kubični metri vode koje je on navodno mjesečno potrošio u utuženom razdoblju radi čega se ne može ispitati valjanost računa, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao visinu potraživanja za razdoblje od prosinca 2018. do studenoga 2019., a što je u smislu čl. 7. i 219. ZPP-a trebao dokazati, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 124,42 EUR-a (937,45 kn) i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Tužitelj, osporavajući prvostupanjsku presudu, u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP-a, te sadržajem žalbe upućuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, koje obrazlaže tvrdnjom da se prvostupanjski sud nije izjasnio niti o stavovima tužitelja o pravnoj osnovi niti je dao razloge o prijedlozima i prigovorima koje je tužitelj iznio tijekom postupka, da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama na kojima sud temelji svoju odluku, a navedeni razlozi su proturječni i tužitelju nejasni te nije razumljivo niti na temelju kojih materijalnih odredbi je sud djelomično odbio njegov zahtjev. Smatra da je dostavljenom dokumentacijom (izvatkom iz poslovnih knjiga, pregledom potrošnje za stambenu zgradu [adresa], brojem članova i načinom raspodjele, te Cjenikom vodnih usluga) dokazao postojanje tražbine i količinu zabilježene potrošnje koja nije s uspjehom osporena od strane tuženika, te i visinu tražbine u preostalom utuženom razdoblju, neovisno što evidentno omaškom putem e-komunikacije nije dostavio sudu sve račune za cijelo utuženo razdoblje već isključivo račun za prosinac 2019. Daljnjim žalbenim navodima opširno obrazlaže način utvrđivanja visine potraživanja primjerice na računu od 31. prosinca 2018. i ukazuje da je visinu potraživanja bilo moguće precizno utvrditi iz Cjenika vodnih usluga i pregleda potrošnje po mjesecima te da ''…kada se jednostavnom matematikom pomnože brojevi iznosi odgovaraju iznosima iz poslovne knjige odnosno onima koji su utuženi i povodom koje tražbine se vodi ovaj sudski postupak.''

11. Prema ocjeni ovog suda, iznesenim žalbenim razlozima, tužitelj pobija činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda temeljena na pravilu o teretu dokazivanja (čl. 7. i 219. u vezi čl. 221.a), a koji razlog ističe kao bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

12. Kako se presuda u sporovima male vrijednosti sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP- a može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, te imajući u vidu sadržaj žalbe tužitelja, to ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu, a niti da li je taj sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, vezano za pravilnu primjenu odredbe čl. 7., čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a, tim više što i sam tužitelj u žalbi priznaje činjenicu da u spis predmeta nije dostavio izdane računa za cijelo utuženo razdoblje, pri čemu se tužitelju ukazuje da prvostupanjski sud nije niti ovlašten niti dužan izračunavati visinu tužiteljeve tražbine, već je istu dužan dokazati sam tužitelj u situaciji kada tu visinu tuženik osporava.

13. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, a zbog kojih se može pobijati presuda u sporu male vrijednosti. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tužitelj u žalbi, jer je prvostupanjski sud presudu obrazložio jasnim i valjanim razlozima koji imaju uporišta u stanju spisa, te je obrazloženje pobijane presude sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.

14. Uzimajući u obzir po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje iz kojeg proizlazi da tužitelj nije dokazao visinu potraživanja za razdoblje od prosinca 2018. do studenoga 2019., to je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a zaključio da tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu, slijedom čega je pravilnom primjenom odredbe čl. 451. st. 3 ZPP-a ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi istog suda.

15. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u točkama II. i III. izreke, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka III. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tužitelj u žalbi nije obrazložio razloge pobijanja odluke o trošku.

16. U nepobijanoj točki I. izreke prvostupanjska presuda nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku pa ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 25. lipnja 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović