REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž Ovr-250/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice ĆČ iz [adresa], Ć [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Bojana Ivanišević, odvjetnica u Zagrebu, protiv ovršenice ZČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr- 477/2025-2 od 6. svibnja 2025., 25. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditeljice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-477/2025-2 od 6. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:
„I Odbija se prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljice na nekretnini ovršenice od 29. travnja 2025.
II Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadom troškova ovršnog postupka.
III Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu u Velikoj Gorici zabilježiti odbijanje prijedloga za ovrhu ovrhovoditeljice na nekretnini upisanoj u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], [adresa]. stambena zgrada 17 i 19, površine 529 m2 te kč. br. [katastarska čestica], [adresa] dvorište, površine 112 m2, na suvlasničkom dijelu od ½ ovršenice ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], etažno vlasništvo (E-11), a koji posebni dio u naravi predstavlja jednosobni stan broj 11 na trećem katu, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice s wc-om, predsoblja NKP 36,95 m2 i lođe NKP 3,70 m2 sa spremištem u potkrovlju, ukupne NKP 40,65 m2 u zgradi [adresa].“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija ovrhovoditeljica. Ističe da se prvenstveno pozvala na činjenicu da se u konkretnom slučaju ispunio osnovni zakonom propisani uvjet iz članka 80.b stavka 1. Ovršnog zakona za pokretanje ovrhe na nekretnini. Ovrhovoditeljica je uz prijedlog dostavila i drugi zemljišnoknjižni izvadak za stan na adresi u [adresa], kojeg je ovršenica također suvlasnica i u kojem živi, a što je vidljivo i iz evidencije o njenom prebivalištu. Uz to je ovrhovoditeljica dostavila dokaz da je ovršna isprava postala ovršna 8. kolovoza 2024., dakle prije osam mjeseci, a u kojem periodu ovršenica nije uplatila niti najmanji iznos da smanji dug po ovršnoj ispravi. Stoga se u konkretnom slučaju ne može primijeniti članak 80.b stavak 2. i 3. Ovršnog zakona, koji inače predstavljaju iznimku od pravila i koje treba sukladno tome tumačiti. Sud je naveo kako suvlasnički dio nekretnine ovršenice zasigurno višestruko premašuje iznos glavnice iz ovog postupka, da ovrhovoditeljica nije dokazala da je pokušala namiriti svoju tražbinu na nekom drugom predmetu ovrhe, a niti je dokazala da je postojao osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitog interesa ili drugog važnog razloga te na takvo obrazloženje primijenio članak 80.b stavak 2. i 3. Ovršnog zakona. Ovrhovoditeljica ulaže žalbu radi bitne povrede odredaba ovršnog postupka i parničnog postupka posebno u vezi pravila o teretu dokaza, radi nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i radi pogrešne primjene materijalnih odredbi Ovršnog zakona. Ovrhovoditeljica nadalje smatra da je sud povrijedio i ustavno pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. i pravo na uživanje vlasništva iz članka 48. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Osim navedenih povreda, pobijanim rješenjem je bez legitimnog razloga ovrhovoditeljici povrijeđeno ustavno pravo iz članka 48. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Sukladno ustaljenom stajalištu Ustavnog suda, a kojim su vezani niži sudovi, vlasništvo se u smislu članka 48. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske mora vrlo široko tumačiti, jer obuhvaća načelno sva imovinska prava. Pokretanje postupaka na drugoj imovini (npr. pokretninama) ili pred drugim tijelima (npr. Financijskoj agenciji) se ovrhovoditeljici činio nesigurnim, te bi bila izložena troškovima plaćanja pristojbi i predujmova te troškove zastupanja po odvjetniku, s vrlo malo izvjesnosti da će se u konačnici naplatiti. Žalbeni je prijedloga da se preinači pobijano rješenje na način da se usvoji u cijelosti prijedlog za ovrhu na nekretnini i zatraženi trošak ovršnog postupka, uvećan za sastav žalbe u iznosu od 312,50 eur, a podredno da ukine pobijano rješenje i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Žalba ovrhovoditeljice nije osnovana.
4. Prvostupanjski je sud odbio prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenice pozivom na članak 80.b. stavak 2. i 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ), jer je utvrdio da bi prodajom suvlasničkog dijela nekretnine ovršenice došlo do narušenja pravične ravnoteže između interesa ovrhovoditeljice i ovršenice, s obzirom na visinu tražbine i vrijednost suvlasničkog dijela nekretnine ovršenice.
5. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditeljice, prvostupanjski sud nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP), u vezi s člankom 381. ZPP- a, a koji se primjenjuje po članku 21. stavku 1. OZ-a. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje žaliteljica, jer rješenje nema nedostataka, može se ispitati i ima razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi nisu proturječni.
6. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja utvrđeno je da ovrhovoditeljica ima potraživanje prema ovršenici na ime parničnog troška iz pravomoćne presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-465/2018-50, koja je postala pravomoćna 10. srpnja 2024. i ovršna 8. kolovoza 2024., u iznosu od 10.783,07 eur, sa zakonskom zateznom kamatom od 28. ožujka 2024. Ovrhovoditeljica je podnijela prijedlog za ovrhu radi naplate predmetne tražbine na suvlasničkom dijelu nekretnine ovršenice od ½ dijela, jednosobnog stana broj 11 na trećem katu, sa spremištem u potkrovlju, ukupne površine 40,65 m[2] , u zgradi označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], stambena zgrada 17 i 19, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
7. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 80.b stavka 2. OZ-a kada je odbio prijedlog za ovrhu. Naime, ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5.300,00 eur, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Po članku 80.b stavku 3. OZ-a pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka 2. tog članka, sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito: je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu, je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri, služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika, te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji, ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga, je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.
8. Pravilno je prvostupanjski sud primjenom naprijed navedenih odredbi OZ-a odbio prijedlog ovrhovoditeljice jer je utvrdio da je visina tražbine ovrhovoditeljice znatno manja od vrijednosti suvlasničkog dijela nekretnine ovršenice, da ovrhovoditeljica nije niti pokušala provedbu ovrhe na drugim sredstvima ovrhe, te da ovrhovoditeljica nije navela da bi imala opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine iz nekog važnog razloga.
9. Žaliteljica u žalbi navodi da ovršenica ima i druge nekretnine (1/6 dijela suvlasništva stambene zgrade od 77 m[2] ), međutim navedeno nije zapreka za primjenu članka 80.b stavka 2. OZ-a. Nadalje, žaliteljica navodi da ovršenica nije platila ništa od predmetnog duga, ali niti ovrhovoditeljica nije pokušala naplatu na novčanim sredstvima putem Financijske agencije, što bi za ovršenicu bilo manje tegobno i sukladno članku 6. OZ-a koji propisuje da ovrha treba biti što manje nepovoljna za ovršenika. U vezi troškova ovrhe, i ovrha na nekretnini iziskuje troškove pristojbi, procjene nekretnine i troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku, pa su oni i veći od troškova ovrhe na novčanim sredstvima. Nadalje, prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima nije povrijedio niti jedno pravo propisano Ustavom Republike Hrvatske koje navodi žaliteljica.
10. Iz navedenog razloga, kako nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog, odbijena je žalba žaliteljice po članku 380. stavku 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ- a.
U Puli-Pola 25. lipnja 2025.
Sutkinja:
Nataša Babić
