Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-55/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Verici Kos, u pravnoj stvari tužitelja GR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Pavičić i partneri u Zagrebu, protiv tuženika HP - Hrvatska pošta d.d., OIB: 87311810356, Zagreb, Jurišićeva 13, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-931/2023-21 od 27. veljače 2025., 25. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika HP-Hrvatska pošta d.d. i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-931/2023-21 od 27. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

''I. Nalaže se tuženiku HP – Hrvatska pošta d.d., Jurišićeva 13, 10000 Zagreb, OIB: 87311810356, platiti tužitelju GR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 856,29 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku:

na iznos od 150,37 EUR od 15.07.2022. g., pa do isplate,

na iznos od 240,81 EUR od 15.08.2022. g., pa do isplate,

na iznos od 178,69 EUR od 15.09.2022.g., pa do isplate,

na iznos od 209,75 EUR od 15.10.2022.g., pa do isplate,

na iznos od 76,67 EUR od 15.11.2022.g., pa do isplate,

od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku HP – Hrvatska pošta d.d., Jurišićeva 13, 10000 Zagreb, OIB: 87311810356, platiti tužitelju GR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.624,57 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja kamata teče od 27. veljače 2025. sve do isplate, u roku od 15 dana.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem sadržanim u presudi odlučeno je:

''Odbija se zahtjev tužene o prijedlogu miješanja i obavještavanja Euroherc osiguranje d.d. o predmetnoj parnici kao i u odnosu na dosadašnji tijek iste, i dostavu svoje Izjave o stupanju u parnicu.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih Zakonom o parničnom postupku. Navodi da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer nema razloga o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Osporava i odluku o troškovima postupka. Predlaže preinačiti presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve uz naknadu troškova postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 856,29 eura, koja se odnosi na razliku između naknade isplaćene mu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad i plaće koju bi kao radnik tuženika ostvario da je radio u razdoblju od lipnja 2022. do listopada 2022., a sve zbog štetnog događaja od 8. lipnja 2022.

5. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura radi se o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona. Stoga ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene navode tuženika koji su žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se zbog tog žalbenog razloga presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati. Nije razmatran ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 211. ZPP, na koji sadržajem žalbe upire tuženik navodom da je „sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka jer nije dopustio pozivanje Euroherc osiguranja d.d. kao umješača u ovaj spor“, jer se ni zbog tog žalbenog razloga presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju izričito upire tuženik. Suprotno njegovim navodima, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati.

8. Sud prvog stupnja u postupku je utvrdio da je tužitelj zaposlenik tuženika, da je 8. lipnja 2022. obavljao svoje uobičajene radne zadatke tj. poslove prevoženja kombijem poštanskih pošiljaka, da je toga dana nepoznati počinitelj, u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi, prišao kombiju registarske oznake [registarska oznaka], u kojem se nalazio tužitelj te tužitelju prislonio pištolj na glavu, uz naredbu da otvori kofer, što tužitelj nije učinio. Nadalje je prvostupanjski sud u postupku utvrdio da je zbog toga događaja tužitelj bio na bolovanju te je u razdoblju od 9. lipnja 2022. do 7. listopada 2022. ostvario naknadu plaće za bolovanje na teret HZZO, zbog priznate ozljede na radu, a da bi da je radio u tome razdoblju ostvario plaću u ukupnom bruto iznosu od 856,29 eur, kako je to naznačeno u izreci prvostupanjske presude pod točkom I.

8.1. Činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, sud drugog stupnja nije ovlašten ispitivati u sporu male vrijednosti.

9. Na temelju prednjih činjeničnih utvrđenja, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je za štetu koju je pretrpio tužitelj, jer se radi o ozljedi na radu u smislu odredbe čl. 3. st. 1. t. 14. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 – dalje: ZZR), odgovoran njegov poslodavac, ovdje tuženik, koji je propustio osigurati mu sigurne uvjete rada, u skladu s pravilima zaštite na radu. Naime, prema odredbi čl. 25. st. 1. ZZR ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a prema čl. 25. st. 2. istog Zakona poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9.1. U provedenom postupku nisu utvrđene pretpostavke ni za oslobođenje odgovornosti poslodavca niti za umanjenje njegove odgovornosti. Stav tuženika da je šteta nastala zbog protupravnog djelovanja treće osobe pa da su se stekli uvjeti za oslobođenje tuženika od odgovornosti je pogrešan. Naime, razbojništvo je, s obzirom na prirodu poslovanja tuženika (pružanje poštanskih usluga i prevoženje poštanskih pošiljaka) rizik posla koji poslodavac može predvidjeti te izbjeći ili otkloniti posljedice, pa razbojništvo koje je tužitelj pretrpio nema značaj radnje treće osobe za koje poslodavac ne bi odgovarao. Prema tome, za štetu je odgovoran tuženik.

10. Prema čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

11. U smislu odredbe čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156(22, 155/23 – dalje: ZOO) tuženik je dužan tužitelju naknaditi zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

12. Kako je u postupku utvrđeno da je za vrijeme bolovanja zbog ozljede na radu tužitelj ostvario naknadu plaće u iznosu od 856,29 eura manjem od plaće koju bi ostvario u istom razdoblju, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio isplatu tog iznosa.

12.1. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio isplatu u bruto iznosu, jer radniku koji od poslodavca potražuje isplatu razlike između naknade plaće isplaćene mu za vrijeme bolovanja i plaće koja bi mu bila isplaćena da nije bio na bolovanju je razlika koja mu pripada u bruto iznosu, s obzirom da se tek isplatom navedenog punog iznosa ostvaruje njegovo pravo na naknadu štete iz čl. 1085. st. 1. ZOO, u vezi čl. 1090. ZOO. Naime, potraživanje tužitelja ima karakter potraživanje po osnovi rada, jer isplata naknade plaće u manjem iznosu od plaće koju bi tužitelj ostvario da je radio uzrokovala je nastanak štete, a prema čl. 90. st. 7. ZR plaća u smislu toga Zakona je plaća u bruto iznosu. Takvo shvaćanje izraženo je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-681/2017-2 od 25. rujna 2024., Revr-954/2015 od 19. listopada 2016. i dr.

13. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima postupka. Tužitelj je uspio u cijelosti u parnici pa mu je tuženik temeljem odredbe čl.154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice.

13.1. Na žalbene navode tuženika kojima osporava omjer uspjeha tužitelja u sporu valja reći da je doduše prvotno bio postavljen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 1.628,43 eura, koji je podneskom od 8. listopada 2024. smanjen na 856,29 eura, dakle tužba je djelomično povučena. Tuženik se djelomičnom povlačenju nije protivio pa je sud prvog stupnja osnovano kao osnovicu za naknadu troškova parničnog postupka uzeo iznos od 856,29 eura.

13.2. Neosnovano tuženik osporava naknadu troškova sastavljanja podnesaka od 12. rujna 2023. i 20. studenog 2023., jer se radi o podnescima potrebnim za vođenje parnice, s obzirom da se tim podnescima tužitelj očitovao o prigovoru tuženika glede isplate bruto iznosa. Glede navoda tuženika da je trošak parničnog postupka previsoko odmjeren, jer je dosuđena naknada za podneske koji nisu bitni za postupak, valja reći da tuženik nije određeno naveo (osim već dva spomenuta podneska) koji podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice, pa te navode ovaj sud nije cijenio, jer drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka.

14. Zbog svega navedenog je kao neosnovana odbijena žalba tuženika i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda.

U Velikoj Gorici 25. lipnja 2025.

Sutkinja

Verica Kos