REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1114/2021-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sucu pojedincu Olji Krčar Mišić uz sudjelovanje zapisničara Nikoline Špišić, u kaznenom predmetu protiv optuženog OO, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO- DO-4275/20 od 23. studenog 2020., nakon održane javne rasprave, u prisutnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu, PO, optuženog OO, uz braniteljicu odvjetnicu VO, oštećenika EO, uz punomoćnika, odvjetnika Nevena Gotala, 30. lipnja 2025. objavio je, a 25. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka i rješenje Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/2024 dalje u tekstu ZKP)

optuženi OO, zvani " O', OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P i ĆO r. V, rođen u [adresa] **.**.1966., s prebivalištem u [adresa] (stan [adresa]), državljanin Republike Hrvatske, vozač, pismen, sa završenom SSS, zaposlen, s bruto plaćom od 1.050,00 eura, neoženjen, bez djece, vojsku služio, sudionik Domovinskog rata od 1991. do 1995., a do 1999. u Ministarstvu obrane, čin stožernog vodnika, odlikovan spomenicom Domovinskog rata, vlasnik osobnog vozila marke Renault Kangoo godište cca. 2004., ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan, nalazi se na slobodi,

k r i v  je

što je

- u vremenskom razdoblju od lipnja 2015. do 31. prosinca 2018. u Zagrebu, u nakani da se znatno nepripadno materijalno okoristi, EO neistinito rekao da će u Erste banci podići kredit u iznosu od 100.000,00 kuna, ali da mu za navedeno treba učešće u iznosu od 20.000,00 kuna, iako je znao da to ne odgovara istini te iako nije imao nakanu niti je mogao podignuti kredit, pa kada mu je EO nemajući razloga za sumnju povjerovao te pozajmio novčani iznos od 20.000,00 kuna, nije podignuo kredit niti mu je novac vratio, nakon čega je RO neistinito naveo da će otvoriti pekarski obrt te da mu je za navedeno, kao i za kupnju kombi vozila potrebno 60.000,00 kuna te dodatni novac za podmirivanje ostalih troškova, iako je znao da to ne odgovara istini, pa kada mu je EO nemajući razloga za sumnju povjerovao te pozajmio ukupan novčani iznos od najmanje 120.000,00 kuna, nije otvorio navedeni obrt niti mu je novac vratio, navodeći mu da će se zaposliti te mu početi vraćati novac, što nije učinio, nego je od imenovanoga ponovno zatražio da mu pozajmi novčani iznosi od ukupno 224.000,00 kuna navodeći mu neistinito da mu navedeni novčani iznosi vratiti pa kada mu je EO nemajući razloga za sumnju povjerovao te pozajmio navedeni novčani iznos, novac mu nije vratio, na koji način je pribavio znatnu protupravnu imovinsku korist u iznosu od najmanje 364.000,00 kuna, u kojem iznosu je pričinio štetu EO,

- dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom pribavljena je znatna imovinska korist,

- čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano po članku 236. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 236. stavku 2. KZ/11

pa se optuženi OO na temelju članka 236. stavka 2. KZ/11, a za kazneno djelo iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

OD 2 (DVIJE) GODINE.

na temelju članka 57. KZ/11 i članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 optuženom OO se

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA S POSEBNOM OBVEZOM

na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 1 (jednu) godinu, a ostali dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 5 (pet) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, uz posebnu obvezu da na temelju članka 57. u svezi članka 56. stavka 4. i članka 62. stavka 1. točka 1. KZ/11 u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti presude oštećeniku EO, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi štetu u iznosu od 48.311,10 eura.

II/ Temeljem članka 158 stavka 2 ZKP/08 oštećenom EO, OIB: [osobni identifikacijski broj] dosuđuje se postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 48.311,10 eura te se nalaže optuženom OO da isti iznos plati oštećenom EO pod prijetnjom ovrhe u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude. S preostalim iznosom imovinskopravnog zahtjeva oštećeni EO se upućuje u parnicu.

III/ Na temelju članka 148. stavak 1 u svezi s člankom 145. stavkom 2 točke 1 do 6 ZKP/08 optuženi OO je dužan nadoknaditi sudu troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura i to u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, a temeljem članka 145. stavka 1. točke 8 ZKP/08 dužan je nadoknaditi i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, i to u iznosu o kojem će sud odlučiti posebnim rješenjem.

O b r a z l o ž e n j e

1. Uvodno označenom optužnicom Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu OO je optužen da bi počinio kazneno djelo prijevare iz članka 236 stavka 1 i 2 KZ/11.

2. Očitujući se o navodima optužbe optuženi OO se izjasnio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret, time da na upit suda u kojem dijelu osporava optužbu, optuženik navodi da on ne spori da bi oštećenom EO bio dužan iznos koji se navodi u činjeničnom opisu, odnosno 440.000,00 kuna, čak štoviše on smatra da mu je dužan i više od ovoga iznosa, čak 668.000,00 kuna, no spori prijevarnu namjeru kako je ona opisana činjenično, kao i vremensko razdoblje koje je u optužnici navedeno. Također, spori i ove pojedinačne iznose kako su oni navedeni u činjeničnom opisu optužnice jer ističe da od oštećenog EO nikada odjednom nije posudio iznos veći od 20.000,00 kuna.

4. U svojoj obrani na raspravi optuženi EO potvrdio je da je oštećenom EO dužan novac, no naveo je kako se ne poklapaju iznosi koje je oštećenik naveo u svom iskazu. Dodao je kako on nema nikakvu materijalnu dokumentaciju pa ne može dokumentirati i materijalno svoje navode. Opisao je kako su se on i oštećeni EO upoznali smo 1996., počeli su se tada družiti, no 2001. je on ostao bez posla te je upao u financijske probleme, a gospodin EO mu je posuđivao novac kada mu je trebalo. Naveo je da je EO samoinicijativno posuđivao novac, svojom voljom, a da ga optuženik to nije tražio. Optuženi TO potvrdio je i kako je on radio za jednoga privatnika koji mu je potom isplatio samo dvije plaće, time da je optuženik istaknuo kako je po primitku tih plaća dao oštećenom EO koliko je mogao, a više mu nije mogao isplatiti. Naveo je kako nije točno da mu je EO 2011. posudio 14.000,00 kuna jer da on nikada nije tako veliki iznos dobio na ruke od oštećenika. Istina je da mu je ošećenik plato prekršajnu kaznu, no optuženi OO ističe da je ta kazna bila u visini od 1.600,00 do 2.600,00 kuna, nikakvih 14.000,00 kuna. Vezano uz taj kredit od 36.000,00 kuna koje je oštećenik spomenuo u svom iskazu, optuženi OO navodi da on za ne znam niti je ikad toliku količinu novca dobio na ruke. Nije istina niti da bi mu oštećeni EO dao 20.000,00 kuna vezano uz kredit s Erste bankom. Nadalje optuženi OO potvrdio je da je on želio otvoriti pekarski obrt i da mu je u tu svrhu EO posudio 21.700,00 ili 22.700,00 kuna, a ne 60.000,00 kuna kako to navodi u svom iskazu. Optuženik je naveo kako on ne spori da mu je oštećeni EO pomagao, no naveo je kako se nije uvijek radilo o „kešu“, već mu je oštećenik nekad kupio odjeću, cipele. Optuženi spori i da mu je oštećenik od 2015. do 2018. svaki mjesec davao po 2.500,00 kuna i da je on oštećenika 2017. tražio 60.000,00 kuna. Nadalje spori i da bi mu braća uzela kuću i da je od oštećenog EO tražio novac za ostavinsku raspravu. Optuženi je nadalje istaknuo da je njemu poznato da je EO podizao kredite, no istaknuo je da on od toga nije dobivao nikakav novac. Optuženik spori i istinitost navoda iz iskaza oštećenika, a vezano uz njegov rad kod privatnika u Zaprešiću, i da bi mu oštećenik dao 9.000,00 kuna, time da dodaj da ukoliko mu je oštećenik nešto i dao, da mu je to dao za stanarinu, što mu je bilo potrebno. Zaključno, optuženik je u obrani naveo da on ne spori da je dužan EO ovaj iznos koji je u činjeničnom naveden kao ukupan iznos duga od 440.000,00 kuna, dodaje da mu je moralno dužan još i veći iznos te da će mu tih 440.000,00 kuna i vratiti, no navodi kako ne može to učiniti odjednom. Sada se zaposlio pa će polako vraćati. Sporim da bi imao prijevarnu namjeru. Na posebno pitanje naveo je kako je novac koji mu je oštećeni dao kod pokušaja da otvori pekaru iskoristio za pokretanje toga posla, dakle, da plati najam, aparaturu, uređenje interijera, ugovor, a dio je potrošio za osobne potrebe, primjerice hranu i stanarinu. Taj posao nije na koncu realiziran jer je čovjek kojem je dao novac i koji mu se predstavljao kao vlasnik kada je trebalo potpisati ugovor, prestao odgovarati na njegove pozive. Na daljnji upit naveo je i kako je oštećeni EO bio upoznat s njegovom lošom financijskom situacijom i svaki put kada mu je dao novac je to znao. Na daljnji upit naveo je i da on nije pitao EO odakle mu taj novac koji mu posuđuje. Točno je da je on ponekad znao tražiti EO novac, ali to nije bilo svaki puta kada bi mu on novac dao. Zna da je jednom s njim išao ispred neke štedno-kreditne zadruge, a kada je EO izašao, dao mu je nešto novaca te su otišli u dućan pa mu je kupio namirnice. Naveo je i kako je on vraćao EO dio pozajmica, nekada bi mu dao 400,00 kuna, nekada 600,00 kuna, najviše što mu dao vratio je bilo 1.600,00 kuna time da ne zna kada mu je taj novac vraćao. Optuženi je naveo i kako je točno da je oštećenik uzeo za njega mobitele i te iznose također smatra da mu je dužan. Ne može se više očitovati precizno kada je to sve bilo vremenski jer se često selio i izgubio je materijalnu dokumentaciju, a nešto mu je i ukradeno, pa sada ne može ništa dokumentirati. Na daljnji upit naveo je i da je točno da je EO potpisivao priznanje duga, nije to činio kod svake posudbe, već kada se nakupilo i kada je EO to zbrojio, napisao i donio mu na potpis. Naveo je kako nije provjeravao da li su iznosi točni. Dodatno je opisao kako on u tom inkriminiranom periodu nije odlazio na nikakva ljetovanja, zimovanja, ništa vrijedno nisam kupovao, da je često spavao i na cesti. Ne zna točno koliko je dužan EO, vjerovao mu je da je to što je on vodio točno, no on se osjeća prema njemu dužan i više od ovoga i to s moralne strane jer mu je toliko dugo pomagao. I dalje ga smatra prijateljem, iako više nisu u kontaktu te navodi da bi mu dug vratio da može. Na posebno pitanje ZOKDO naveo je da je ovaj ukupni iznos duga koji je on dužan EO nastao od 2001. do 2017., a odnosio se na stalna pomaganja u vidu pozajmica, kupovine namirnica kroz to razdoblje, time da se ne može očitovati niti o prosjeku novca koji je primio mjesečno ili u nekom duljem razdoblju jer se nije radilo o približno istim iznosima. Na posebno pitanje punomoćnika oštećenika naveo je da je ovaj iznos od 668.000,00 kuna, a koji je naveo da je dužan EO iznio ovako, iz glave, naveo je kako je on nešto to prije dokumentirao, nešto mu je ostalo u sjećanju, a vjerovao je EO vezano uz te iznose. Na daljnji upit punomoćnika naveo je i da je istina da je na prethodnoj raspravi tražio broj računa od oštećenika da bi mu platio, a na upit odakle je mislio to platiti, optuženi je naveo da se trebao zaposliti u studenome prošle godine, no da se to nije realiziralo, da je dva puta obolio od Corone, a da nakon toga nije imao od čega. Kada je tražio broj računa, računao je na to da ako bude imao prihode da će platiti. Naveo je i kako protiv te osobe koja ga je prevarila vezano uz započinjanje posla s pekarom nije podnio nikakvu prijavu. Ne sjeća se koliko je novaca dao toj osobi za pokretanje pekare. Na posebno pitanje oštećenika da li se može sjetiti 2001. kome su išli na Dolac, što su tamo radili i koliko puta su išli u tih godinu, godinu i pol, optuženi je naveo da se ne može sjetiti, imao je nekih psihičkih problema, izostalo mu je sjećanje.

Nakon dopunskog ispitivanja oštećenog EO, optuženi OO dopunio je svoju obranu te je dodao da je on prije dvije godine radio i ostvarivao normalne prihode i to šest ili osam mjeseci, no zbog toga što ga je EO prijavio završio je u zatvoru, tri dana nije došao na posao i dobio je otkaz. U tih šest mjeseci primao je plaću od 4.500,00 do 5.000,00 kuna te je od toga ukupno EO vratio nekih 2.000,00 kuna, više nije mogao jer je imao ovrhe.

5. Dakle, uzevši u obzir navode iz obrane optuženog u ovom postupku nije bilo sporno da je oštećeni EO u vremenu od lipnja 2015. do 31. prosinca 2018. u Zagrebu, davao novac optuženiku. Nesporno je bilo i da mu je optuženik predočio da će otvoriti pekarski obrt i da mu je dio novaca oštećenik predao i u tu svrhu.

Sporno je bilo da li je pritom optuženik postupao s prijevarnom namjerom u odnosu na oštećenika, sporno je bilo i da li je novac optuženik tražio od oštećenika ili mu je oštećeni taj novac samoinicijativno predao, sporno je bilo i da li je prilikom traženja novca optuženik oštećeniku predočavao neistinite okolnosti i razloge zbog kojih mu je novac potreban i kada će novac vratit, sporno je bilo i da li je novac koji je oštećenik dao optuženiku pozajmica ili mu je taj novac predao bez potrebe njegova povrata te su na koncu bili sporni iznosi koje je oštećenik predao optuženiku u tom inkriminiranom razdoblju te da li je dio tog novca optuženik vratio, odnosno koliki je iznos optuženik protupravno stekao u inkriminiranom razdoblju i za koliki iznos novca je oštećenik oštećen.

6. U cilju utvrđenja spornih činjenica, sud je uz suglasnost stranaka u dokaznom postupku pročitao materijalnu dokumentaciju, i to kaznenu prijavu na listu 3-5 spisa, potvrde na listu 7-8 spisa, izjave na listu 9-11 spisa, dopis od 2. srpnja 2018. na listu 12 spisa, dokumentaciju PBZ-a na listu 13-14 spisa, dokumentaciju HPB-a na listu 15- 18 spisa, ugovor o zajmu na listu 20-23 spisa, ugovore o kratkoročnom kreditu na listu 24-29 i listu 32-35 spisa, potvrdu o primitku čekova na listu 30 spisa, ugovor o posredovanju na listu 31 spisa, ugovor o zajmu na listu 36-37 spisa, potvrde Zagrebačke banke na listu 38-47 spisa, dopis Društva Implicit d.o.o. na listu 48 spisa, rukom pisani dokumenti, i to izračune i izjave na listovima 218 do 222 spisa, rukom pisani dopisi list 274-275 spisa te dokumentaciju o imovnom stanju optuženika list 230- 258 spisa.

Temeljem članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka EO s rasprave od 12. listopada 2023. list 210 do 217 spisa, svjedoka SO s rasprave od 11. lipnja 2024. list 271-273 spisa te svjedoka AO s rasprave od 8. siječnja 2025. list 290-292 spisa.

Dopunski je na raspravi nakon obrane optuženika, a na prijedlog optužbe ispitan oštećeni EO. Nakon tog iskaza, optuženi OO dopunio je svoju obranu.

7. Dokazi

7.1. Na raspravi je pred predsjednikom vijeća u svojstvu svjedoka ispitan ĐO, a koji je u svom iskazu naveo kako je optuženog OO upoznao 1996. u Novoj Arci, u Tkalči 44 Zagreb. Tamo su se počeli družiti, povezali su se kroz zajednički hobi gledanja kristala te su tu razvili prijateljski odnos. Skoro svakodnevno su se viđali i razgovarali. Optuženi OO tada je radio u Društvu Inaoki i to sve do 2001. godine kada je to društvo otišlo u stečaj. 2001. godine započeli su problemi optuženika s pronalaženjem posla i ostvarivanjem zarade. Naime, optuženik je iz mjeseca u mjesec nalazio poslove na kojima se nije dugo zadržao jer su ga poslodavci iskorištavali i nisu mu isplaćivali plaće. Oštećeni EO navodi kako mu je to poznato jer je tada bio blizak s optuženim OO te mu je on to sve ispričao. Oštećeni EO nadalje je naveo kako je on počeo pomagati optuženiku i posuđivati mu novac negdje od 2001. kada je optuženik digao kredit koji nije mogao vratiti u iznosu od 20.000,00 kuna, a koji je onda oštećenik, kao sudužnik, otplaćivao umjesto njega. Nakon toga, 2003. optuženi OO se zaposlio kao vozač na šleperu na autocesti i radio je za društvo Bechtel. Tamo je radio godinu dana, no navedeno društvo mu nije isplatilo plaću te su propali, pa je oštećenik nastavio optuženom pomagati. Optuženi OO mu je rekao i da je pokrenuo parnični postupak radi naplate toga potraživanja, pa EO naveo kako je računao da će mu od tog iznosa početi vraćati posuđeni novac. Naveo je kako je optuženom OO mjesečno znao posuđivati iznose od te 2001. pa nadalje, a koji su optuženom bili potrebni za namirenje njegovih životnih potreba. Svjedok je naveo kako je novac posuđivao optuženiku jer je smatrao da to mora učiniti da bi optuženi ''profunkcionirao'' i počeo ostvarivati sredstva kojima će mu vratiti pozajmice koje mu je do tada već dao. Naveo je kako je on te iznose koje je davao optuženiku ili odvajao od plaće, ili ih je podizao s kartica, American ili Diners, ili pak je za optuženog OO podizao kredite. Naveo je i kako mu optuženik te iznose nije vraćao. Svjedok je nadalje opisao kako se sjeća da je 2015. optuženi OO rekao da je našao neki prostor na Ravnicama i da mu je potreban novac da bi taj prostor osposobio za obavljanje pekarskih poslova i za kupnju kombija, a za koje mu je rekao da mu je potrebno pozajmiti 60.000,00 kuna, a što je oštećenik i učinio. Taj iznos dobio je kroz kredite u Zagrebačkoj i PBZ banci. Naveo je kako je tako stalno dizao kredite kod jedne banke i prebijao ih s kreditima druge banke. Dodatno je naveo kako se sjeća se da je u razdoblju 2016.-2017. optuženi OO radio kao taksista, a nije imao automobil pa je isti morao uzeti u najam da bi mogao obavljati taj posao. Najam vozila optuženik je plaćao 1.000,00 kuna tjedno, pa je zbog toga imao prevelike troškove i nije ostvario nikakvu zaradu. Zbog navedenog mu je oštećenik i u tom periodu morao posuđivati novac. Nadalje, oštećeni EO je opisao kako je 2015. preko svoje Diners kartice podigao 20.000,00 kuna za koje ga je optuženi molio da mu ih posudi, rekavši mu da mu je taj novac potreban kao polog da podigne kredit s kojim bi mu vratio sve dugove koje ima prema njemu. Oštećeni je iskazao kako mu je poznato da je uvjet za dobivanje tog kredita bio da optuženi OO preda navedeni polog i da ima stalna primanja tri do šest mjeseci, a što mu je predočio optuženik, no zbog činjenice da se optuženik nije zaposlio, nije ostvario niti taj kredit. Oštećeni ČO je naveo kako je on optuženiku kroz čitavo to vrijeme posuđivao novac jer mu je optuženik predočavao da će ostvarivati neke prihode i vratiti mu prethodno dugovanje. Tako mu je i 2011. posudio 14.000,00 kuna koje je morao platiti policiji zbog prometne nezgode koju je uzrokovao, a oštećenik navodi da mu je to posudio jer nije imao izbora jer bi u protivnom optuženik završio u zatvoru i ne bi mu mogao vraćati novac. Zna da je 2017. na traženje optuženika za njega podigao i ukupno 157.000,00 kuna i to jedan kredit u iznosu od 121.000,00 i jedan u visini od 36.000,00 kuna i to ponovno da bi podmirio troškove optuženika. Na posebno pitanje punomoćnika oštećenika naveo je da ovaj kredit koji je optuženi OO trebao podići u Erste banci, a za što mu je trebao polog, nije realiziran, a na upit da li je oštećenik pitao optuženog OO zbog čega mu onda ne vrati tih 20.000,00 kuna na ime pologa, oštećenik je naveo da on ne zna je li taj polog možda još uvijek u banci. Navodi kako on ta pitanja za vraćanje tih iznosa optuženom nije često postavljao jer svaki put kada ga je pitao je je optuženik realizirao posao koji mu je pričao da očekuje, a s kojim bi oštećenom bio u mogućnosti vratiti dugove, optuženik je samo kratko mu odgovarao s ''ne''. Na daljnji upit punomoćnika oštećenika da li je oštećenik ikada vidio dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da svi ovi poslodavci, pa tako i Bechtel nisu optuženom isplaćivali plaće, oštećenik je naveo da on to nikada nije vidio, već da mu je samo to optuženik predočavao. Na daljnji upit punomoćnika da pojasni situaciju kada je posudio optuženom ovih 14.000,00 kuna za prometnu nezgodu koju je optuženi imao, oštećenik je naveo da je optuženik imao tu prometnu nezgodu sa službenim vozilom firme u kojoj je tada radio, policija je zaključila da je optuženik kriv za tu nezgodu da su ga zbog toga odveli u „Remetinec“ te mu je oštećenik platio tu kaznu da bi izašao iz „Remetinca“, a nakon što mu je optuženi OO pokazao dokument iz kojeg je bilo vidljivo koju kaznu mora platiti. Na pitanje ZOKDO koji je on točno iznos posudio optuženom za taj pekarski obrt o kojem je prethodno iskazivao, oštećeni EO je istaknuo da mu je posudio ukupno 60.000,00 kuna, a kada mu je E predočio njegov raniji iskaz na policiji i to 3. odlomak na listu 126 spisa, a gdje je oštećenik izjavio da s obzirom da optuženik nije uspio podići kredit u lipnju 2015. da ga je tražio da mu posudi 200.000,00 kuna u gotovini, navodeći da mu je isti iznos potreban za otvaranje pekarskog obrta i kupnju kombi vozila iz razloga što je odlučio postati privatnik i dobiti poticaje, a od kojih bi jedan dio dugova pokrio prema njemu, pa mu je oštećenik to povjerovao, vjerujući da se optuženik napokon odlučio na pravi posao te mu je posudio 200.000 kuna u više navrata u periodu od šest mjeseci, a optuženik nije otvorio obrt, nije kupio vozilo, nego je novac potrošio i zadržao za sebe, pritom mu govoreći da će mu kroz primanja iz idućih zaposlenja vratiti novac. Pa kada je ovaj dio iskaza predočen oštećeniku, isti je naveo da je on u ovih 200.000,00 kuna pribrojao i ostale posudbe kao što je to primjerice posudba koju je davao optuženom za vrijeme dok se bavio prijevozom taxi vozila, za gorivo, za troškove koje je imao kada je išao na ostavinsku raspravu, za tih 14.000,00 kuna kojim mu je platio kaznu zbog sudara, a što je sve oštećenik zapisao na papir sebi i to ukupno iznosi 200.000,00 kuna, dok je konkretna posudba za pekarski obrt iznosila 60.000,00 kuna. Na daljnje pitanje ZOKDO, a kada mu je predočen prethodni iskaz od 23. studenoga 2020. na listu 167 spisa i to zadnja rečenica 2. odlomka pa do kraja 3. odlomka, a gdje je oštećenik naveo da mu je optuženi OO, a vezano uz ovaj posao oko otvaranja pekarnice, rekao da mu pozajmi 200.000,00 kuna te da mu je na primjer naveo da mu je 60.000,00 kuna potrebno za kombi, dok su ostali troškovi bili troškovi njegove stanarine i ostalih računa te da je taj novac dao optuženiku od novca koji su mu predali njegovi roditelji od njihove ušteđevine. Kada je oštećenom predočen ovaj dio njegovog iskaza isti je naveo da njega optuženik nikada nije odjednom tražio 200.000,00 kuna, već je oštećenik prilikom davanja toga iskaza u prethodnom postupku tu ubrojio sve posudbe od 2011. do 2018., dok ponavlja da ga je za taj pekarski obrt tražio 60.000,00 kuna i to mu je oštećenik i dao. Također, kada je iskazivao da su mu roditelji od štednje dali novac, oštećenik je naveo da mu to nisu dali odjednom, već su mu svako malo oni davali iznose koje ih je tražio. Na daljnje pitanje ZOKDO, a kada je oštećeniku predočen njegov iskaz od 31. srpnja 2020. na listu 126 spisa 4. odlomak, a u koje je oštećenik naveo da je u studenom 2017. na traženje optuženika digao kredit u Privrednoj banci Zagreb te da mu je mjesečno pomagao na način da mu je posuđivao novčane iznose u periodu od godinu i pol dana, a radi se ukupno o novčanom iznosu od 224.000,00 kuna koje mu je posudio za dugove, račune, stanarinu i slično, pa kada je oštećenik upitan da pojasni razlike u iskazu na raspravi kada je rekao da sam digao kredit u PBZ-u u visini od 121.000,00 kuna i u HPB-u 36.000,00 kuna, dakle ukupno 157.000,00 i tog prethodnog iskaza, oštećenik je naveo da je točno ovo što je na raspravi rekao, a kada ga ZOKDO pita da specificira što je s iznosom podignutog kredita dalje činio, oštećenik je naveo da je od ta dva kredita 60.000,00 kuna dao optuženom za njegove troškove, dok je preostali iznos bio za oštećenika i za njegove životne potrebe. Taj kredit u PBZ-u misli da je podigao 17. studenoga 2017. Tih 60.000,00 kuna koje je dao optuženom iz ovoga kredita je različito onih 60.000,00 kuna koje mu je također dao za kombi kada mu je optuženik predočio da će otvoriti pekarsku radnju. Na daljnje pitanje ZOKDO koji je on točno iznos pozajmio optuženom u periodu od 2015. do 2018. oštećenik je naveo da mu je uz sve ove veće iznose davao 2.500,00 kuna svaki mjesec, nadalje 4.000,00 kuna mjesečno za najam vozila za taxi i to više od 2 godine, mjesečno 1.000,00-1.500,00 kuna za stanarinu, time da mu je plaćao i režije. Kada mu E predočava iskaz od 23. studenoga 2020. na listu 167 spisa, i to 6. odlomak, a u kojem je oštećenik naveo na posebno pitanje koji je točno iznos pozajmio optuženiku u inkriminiranom razdoblju, iskazao da mu je sve skupa pozajmio 440.000,00 kuna i to 20.000,00 kuna pologa u Erste banci kako bi optuženik mogao podići gotovinski kredit u iznosu od 100.000,00 kuna, zatim da mu je dao još 200.000,00 kuna na osnovu navedenog pekarskog obrta i ostalih stvari koje mu je govorio, i onda mu je još predao 224.000,00 kuna, i to je podigao kredit, 95.000 kod PBZ i 32.000 kod HPB, a ostalo su njegovi novci koje je imao od plaća i pomoći roditelja. Pa kada mu je predočen taj iskaz, oštećenik je naveo da je sve to što se navodi u tom odlomku točno. Na daljnje pitanje ZOKDO zbog čega je oštećenik prethodno iskazivao da je morao posuđivati optuženom te iznose i da li ga je optuženik to tražio, oštećenik je naveo da ga je prvotno on to tražio, a kasnije je narastao dug i to se moralo početi vraćati. On je njega svaki puta tražio da mu uplati određeni iznos, pa tako ga je primjerice tražio za taxi jer mu je navodio da ako ne plati da će ostati bez vozila. Na daljnje pitanje ZOKDO oštećenik je dodao i kako je on svaki dan s optuženim OO pio kavu i da ga je svaki dan pitao ima li što novo i kako da riješe situaciju s obzirom na pozajmice, a optuženik mu je stalno govorio ''budemo, budemo''. Na daljnje pitanje ZOKDO naveo je kao su za te posudbe znali supruga oštećenika i njegovi pokojni roditelji iz čijih sredstava je zapravo 90% svih tih troškova pokriveno. Na daljnje pitanje ZOKDO oštećenik je naveo da mu optuženik ništa od dugova nije vratio. Na posebno pitanje branitelja oštećenik je naveo da je njega u 90% slučajeva optuženi OO baš izričito tražio te posudbe, dok mu je u nekim slučajevima oštećenik već nešto i automatski platio, upravo iz razloga kojeg je već prethodno naveo jer je smatrao da ako se ti troškovi ne podmire da optuženi neće ostvariti sredstva za povrat pozajmice. Na posebno pitanje branitelja naveo je da je njega optuženi OO u studenom 2017. tražio iznos od 60.000,00 kuna koji mu je on onda predao nakon što je podigao kredit u PBZ-u, a što je prethodno iskazivao. Naveo je da je OO njega samo pitao da mu pozajmi tih 60.000,00 kuna time da nije rekao za što mu treba niti je on pitao. Na daljnje pitanje naveo je da on nije niti pitao optuženog za što mu treba taj novac i kada će mu i kako taj novac vratiti. Na daljnje pitanje branitelja, oštećeni EO je potvrdio kako je on znao kakvo je bilo imovno stanje optuženika od 2001. do 2018. Naime, opisao je kako je optuženi stanovao s roditeljima i braćom i sestrama, a nakon što su mu roditelji preminuli i provedena je ostavinska rasprava morao je iseliti iz te kuće i otišao je u podstanare, a što je bio dodatni udar i za optuženika, ali i za oštećenika. Na daljnje pitanje branitelja oštećeni EO je naveo da on ne zna da bi optuženik imao kakvu vredniju imovinu u periodu od 2015. do 2018. Kada su mu umrli roditelji, rekao mu je da ništa od njih nije naslijedio jer da su mu braća uzela tu kuću u [adresa] koja je bila dio ostavine, a jednom prilikom mu je dao i 2.000,00 kuna jer je išao na ostavinsku raspravu u Njemačku kada mu je umrla teta, no po povratku je također rekao da ništa nije dobio i da su ga braća zeznula. Oštećenik je naveo kako on nikada nije pokrenuo parnični postupak protiv optuženika radi naplate tih dugova, a optuženi OO mu nikada nije niti osporio te dugove. Nadalje, oštećeni je naveo i kako on ima na papiru specificirane točne iznose koje je davao optuženom, a što je predao u spis. Kada mu je sud predočio ovu specifikaciju troškova koju je predao na raspravi naveo je da je dio tih iznosa bio pozajmljen optuženiku prije 2015. i to je ovih 9.000,00 kuna za gorivo za šleper u Zaprešiću kada ga je optuženik nazvao da je ostao bez goriva sa šleperom od firme te ga je tražio da mu plati 9.000,00 kuna jer ga je to poslodavac tražio za gorivo. Također, prometna nesreća od 14.000,00 kuna se odnosi na nesreću iz 2011. o kojoj je ranije iskazivao, troškovi režije, hrane i stanarine su troškovi koje mu je plaćao kroz cijelo razdoblje od 2011. do 2018., a ovi mobiteli se također odnose na posudbe prije 2015. Kada mu je sud predočio potvrde i izjave na listu 7-12 spisa oštećenik je naveo da su to potvrde koje je njemu potpisao optuženik o dugovima na njegovo traženje. Na posebno pitanje branitelja naveo je da se ne sjeća kada je bila ostavinska rasprava kada je optuženiku umrla teta, a za koji trošak puta mu je pozajmio 2.000,00 kuna.

Dopunski ispitan na raspravi, oštećeni EO je naveo da u cijelosti ostaje kod svega što je iznio u svom prethodnom iskazu. Na posebno pitanje ZOKDO naveo je da su točni ovi iznosi koji se navode u činjeničnom opisu optužnice kao i vremensko razdoblje te su to upravo iznosi koje je on predao optuženiku u tom razdoblju i za tu svrhu koja je činjenično navedena. Na posebno pitanje braniteljice naveo je da je on u inkriminirano vrijeme znao da je optuženi OO podstanar i da nema novaca, time da navodi da je on bio podstanar samo zato jer ga je on financirao jer bi u protivnom bio i beskućnik. Oštećenik je naveo kako j njemu poznato da je optuženik stalno nešto radio na crno, da je imao dvadeset poslodavaca i niti jedan mu nije želio isplatiti plaću, pa je dolazio do njega i molio da ga spašava, da mu kupim hranu. Na daljnji upit oštećenik je naveo da optuženika nije smatrao poslovnim čovjekom, smatrao je da on ima nešto u rukama i da je kvalificiran da poštenim radom zaradi novac. Na upit suda, da kako mu je poznato da su optuženika svi ti poslodavci prevarili na način da mu nisu isplatili dugovano, oštećenik je naveo da mu je to optuženik ispričao, vodio ga je i na gradilišta i pokazivao mu je gdje radi i koji su mu gazde koji bi mu morali nešto isplatiti. Oštećenik je još jednom naveo kako on nikada optuženom nije davao novac, već mu ga je posuđivao, a optuženik je trebao raditi i dignuti kredit da mu to vrati, dva puta je radio kao vodoinstalater, ne zna zašto nije nastavio to raditi, a plan je bio da kada financijski bude okej da će dignut će kredit i vratiti mu novac. Na posebno pitanje punomoćnika oštećenika EO je naveo kako je njegovo financijsko stanje sada takvo da je ''iscijeđen do kraja'', da je ispod nule, skuplja boce da bi imao dovoljno sredstava.

7.2. Iz iskaza svjedoka SO proizlazi da je njezin suprug EO upoznao Davora Kožinu 2001. te je s njime postao blizak i vjerovao je da su oni prijatelji. U jednom trenutku ga je OO molio da mu posudi novce te je EO na to pristao, a novac mu je dao iz kredita koji je na svoje ime podigao. Nakon te posudbe to se nastavilo nadalje dugi niz godina jer je njezin suprug iz naivnosti i dobrote optuženom OO nastavio pozajmljivati novce, dok mu je OO stalno obećavao da će mu novac vratiti, a što nije učinio. Njezin suprug EO je na razne načine dolazio do tog novca koji je pozajmljivao optuženiku, a tu se radilo o tome da je dizao kredite, uzimao ušteđevinu od svojih roditelja i to je od roditelja uzeo iznos od 350.000,00 kuna. SO navela je kako on prvo o tome nije imala nikakvih saznanja, a saznala je tek kasnije kada su mu roditelji bili u šoku zbog toga jer im je nestala sva ušteđevina. Naime, OO je dao otkaz i živio je samo od tih novaca koje mu je EO pozajmljivao. Zbog svega toga svjedokinja navodi da su oni sada dovedeni u situaciju da im je cijela mirovina opterećena kreditima i da žive u siromaštvu, a time je oštećen i njihov sin. Navela je kako je njezin suprug EO doveden čak do toga da je skupljao boce da bi mogao platiti lijekove. Svjedokinja je navela da smatra kako je optuženi OO koristio neke metode kojima je izvlačio novac od njezinog supruga, a njezin suprug je tada bio rastresen, jako naivan, vjerovao je OO i ništa mu se nije dalo dokazati. Na posebno pitanje ZOKDO navela je kako ona osobno nije poznavala OO već ga je možda jednom ili dva puta vidjela. Pred njom oštećeni i optuženik nisu nikada razgovarali o tim pozajmicama. Navela je kako ni sama jedno dulje vrijeme nije znala što se događa, više se ne sjeća kada je to saznala, zna da su dolazile stalno neke obavijesti banke, misli da se radilo o PBZ-u i Volksbank. Suprug joj prvo o tome ništa nije govorio, govorio bi joj da ide na piće s optuženikom, a vratio bi se sav rastresen i to dugi niz godina. Rekao joj je jednom prilikom da je dao OO 200.000,00 kuna, a da je OO rekao da će mu sve vratiti. Poznato joj je da je optuženi TO njezinog supruga tražio sve veći iznos, obećavajući mu da će mu onda u cijelosti moći vratiti prethodne pozajmice, a njezin suprug mu je vjerovao. Na posebno pitanje punomoćnika navela je i kako njoj suprug tijekom tih godina nije detaljno spominjao iznose koje je posuđivao optuženiku, no ima zapisano na papiru sve te iznose, zbog čega e njoj poznato o kojim se iznosima radi. Navela je kako njoj nije poznato što na papiru na listu 218. spisa znači označeni nadnevak „lipanj 2015.“. Više se ne sjeća niti tko je taj papir sastavio, odnosno da li njezin suprug sam to pisao, ili je pisala ona pa joj je on diktirao. Na daljnji upit navela je kako je njoj poznato da optuženi OO ništa nije vratio njzinom suprugu, ni lipe.

Svjedokinji je predočava njezin iskaz od 31. srpnja 2020. list 128 do 130 spisa, a koji je dala u prethodnoj fazi postupka. Nakon što je svjedokinji predočen njezin prethodni iskaz, ista je navela da je sve točno što je navela na policiji, a u kojem je iskazu još dodatno potvrdila iskaz oštećenika EO u smislu da je njoj poznato da je optuženi OO stalno mijenjao radna mjesta te se oštećeniku žalio da mu ne isplaćuju plaće zbog čega se oštećenik nad njim sažalijevao te mu je uporno posuđivao razne novčane iznose. Istaknula je i kako smatra da je oštećenika optuženi OO držao u zabludi da će mu vratiti novac i da ga je na navedeni način prevario jer mu nikada nije vratio niti najmanji iznos pozajmljenog novca. Također joj je poznato i to da su oštećeniku dolazili razni računi za potpisane pretplatničke ugovore kod tele-operatera, kao i za kupnju raznih mobitela koje je on sve plaćao i podizao za optuženika. Također su oštećenika EO na kućni telefon često zvali iz više raznih banaka zbog podmirivanja dugova nastalih po kreditima. Početkom 2019. oštećeniku je rekla da protiv OO treba podići kaznenu prijavu zbog ne vraćanja novca te joj je tom prilikom oštećenik povjerio da je optuženiku, od kada ga poznaje, posudio novčani iznos od oko 660.000,00 kn.

7.3. Iz iskaza svjedoka AO proizlazi da je on prijatelj ovdje optuženog OO, već 10 do 15 godina. Naveo je kako poznaje i oštećenog EO, no on mu je samo poznanik jer je dolazio na kavu u kafić Arabesca u kojem je svjedok tada radio. Svjedok je nadalje naveo kako njemu zapravo ništa nije poznato o nikakvim pozajmicama između njih, optuženi OO mu o tome nikada nije pričao, time da je svjedok naveo kako je on ovdje pozvan kao svjedok samo da potvrdi da su se optuženi OO i ovdje oštećenik znali naći ponekada na kavi i da je TO neke novce vratio, a sada koliko i kada svjedok navodi da o tome nemam nikakvih saznanja. Naime, svjedok e naveo kako on zapravo konkretno ne zna da bi oštećeni EO dao optuženom TO neku pozajmicu, već jedino što zna jest da je u tom Caffe baru Arabesca svjedočio kada su TO i oštećeni bili na kavi i da je TO EO dao neki novac. Taj novac nije bio u kuverti već u gotovini. Svjedok je naveo da on ne zna koliko je to bilo novaca. Nadalje je na posebno pitanje naveo kako on misli da je samo jednom takvoj situaciji svjedočio, no više nije siguran jer je to bilo davno. Na posebno pitanje ZOKDO naveo je da je on u Arabesci radio otprilike godinu dana, time da ne znam točno koje je to bilo godine, negdje oko 2010. Svjedok je naveo i kako e on pretpostavio da se ta predaja novca odnosi na povrat pozajmice, iako o tome ništa nije pitao optuženika, pa na pitanje ZOKDO da zbog čega je to pretpostavio, svjedok je naveo da je to pretpostavio jer da ako je optuženi OO oštećenom EO dao novac, onda mu je očito nešto dužan. Svjedok je ponovio kako on o tome nikada nisam pitao niti OO niti EO. Na posebno pitanje punomoćnika oštećenika svjedok je naveo kako je pretpostavio da je oštećeni EO dao pozajmicu OO jer OO tada nije imao novaca, dok je EO bio lijepo obučen. Na daljnje pitanje punomoćnika oštećenika naveo je kako je taj novac stajao na stolu, a prethodno je vidio da ga je izvadio OO. Nije vidio nikakve papire niti potvrde da bi se sastavljale o tome. Na daljnji upit je naveo da on nije vidio da bi EO dao novac OO, barem se toga ne sjeća, time da je naveo kako mu je i to u magli jer je bilo davno. Na posebno pitanje ZOKDO naveo je kako je njemu poznato da je optuženik tada bio u lošoj financijskoj situaciji jer je bio podstanar, a radio je kod osobe koju zna po imenu Ć i imao je plaću nekih 4.000,00 do 4.500,00 kuna pa mu nakon plaćanja najma i ostalih troškova nije puno ostalo. Na posebno pitanje suda naveo je da on ne zna u kojim su apoenima bile novčanice koje je OO dao EO, no sigurno se nije radilo o velikim apoenima, možda 100,00 ili 200,00 kuna. Mislim da se nije radilo o puno novčanica, no svjedok je naveo kako je to bilo davno i da se ne sjeća.

7.4. Iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu a pogotovo iz potvrda koje su supotpisivali optuženi OO i oštećenik EO proizlazi da je optuženik potvrđivao da mu je oštećenik pozajmio razne novčane iznose.

Također, iz dopisa Privredne banke Zagreb od 8. studenog 2017. te otplatnog plana vidljivo je da je oštećenik podigao novčani iznos kredita od 95.000,00 kn.

Dan nakon podizanja tog kredita, 9. studenog 2017., oštećeni EO je sastavio izjavu, koju je supotpisao optuženi OO, a kojom je optuženik potvrdio da je dužan EO 95.000,00 kuna na ime glavnice za kredit kod PBZ od 9. studenog 2017. te 26.000,00 kuna na ime kamata za taj kredit te je naveo da će mu taj dug vratiti kreditom kod Addiko banke u 2018. i 2019. godini. Nadalje, iz dopisa Hrvatske poštanske banke od 6. srpnja 2018. je vidljivo da je oštećeni EO sklopio s navedenom bankom Ugovor o nenamjenskom kreditu za fizičke osobe – umirovljenici broj 9916590349 u iznosu od 32.000,00 kn.

Nadalje, iz izjave na listu 9 spisa razvidno je kako je optuženik potvrdio da je na dan **.**.2018. UO dugovao 664.000,00 kuna, za što je navedeno da se odnosi na trošak čekova oko 200.000,00 kuna, trošak stanarina 60.000,00 kuna, trošak mobitel i impulsa 30.000,00 kuna, trošak prehrane 20.000,00 kuna, trošak pologa za Erste banku 20.000,00 kuna i ostalih troškova 174.000,00 kuna, te od kredita za PBZ i HPB cca 160.000,00 kn. Također, spisu prileže potvrde kojima je optuženik potvrdio da je od oštećenik pozajmljivao i druge iznose. Nadalje, na raspravi je pročitana i potvrda kojom je optuženik potvrdio oštećeniku da mu je na dan 19. veljače 2018. dužan za 2018-tu godinu 3.500,00 kuna, dok je u izjavi optuženik naveo da će mu taj dug vratiti u veljači 2018. Ujedno, pročitana je izjava od 2. srpnja 2018. potpisana od optuženika i oštećenika, a u kojem je oštećenik naveo da je u lošoj financijskoj situaciji i da traži od optuženika da odmah počne vraćati posuđene novce koje mu je davao putem plaće i od kredita (PBZ i HPB) cca 160.000,00 kuna, navevši kako je ukupan iznos duga puno veći te da datira od 2001. godine.

Iz potvrde na listu 218 spisa proizlazi da se pozajmice odnose na pekarske poslove u visini od 60.000,00 kuna, za TAXI (najam auta) 60.000,00 kuna, za gorivo za auto 1.000,00 kuna, za komode 3.000,00 kuna, za ostavinsku raspravu 2.000,00 kuna, za gorivo za šleper 9.000,00 kuna, za prometnu nezgodu iz 12/2011 14.000,00 kuna, za troškove režija i grane 51.000,00 kuna, za stanarinu 236.000,00 kuna, za mobitel Nokia 8.400,00 kuna i 9.000,00 kuna, za polog za Erste banku 20.000,00 kuna i za kredite 192.600,00 kuna.

8. Analiza i ocjena dokaza

Sud je cijenio iskaz svjedoka EO kao istinit. Naime, ovaj svjedok je uvjerljivo i životno iskazivao o cijelom odnosu njega i optuženika, opisujući učestale posudbe novca koje je optuženik od njega tražio, kao i način na koje mu je obećavao navedene posudbe vratiti te na koncu i razloge koje mu je optuženik predočavao kao razloge zbog kojih mu novac nije vratio. Jasno je kako se protekom vremena ovaj svjedok više nije mogao precizno sjetiti baš svakog iznosa pozajmice i vremena kada su sve posudbe bile, a budući da je utvrđeno da je ovaj odnos optuženika s oštećenim trajao od 2001. pa do kraja 2018., i da su te posudbe u tom periodu bile učestale i kontinuirane. Time da je potrebno napomenuti kako je svjedok na raspravama na kojima je sudjelovao djelovao vrlo emotivno i uznemireno zbog cijelog događaja te se to odrazilo i na tečnost njegovog iskaza prilikom opisivanja događaja. Pritom je svjedok govorio istinu te je bilo razvidno kako njegova namjera nije bila ni na koji način neistinito teretiti optuženika. Stoga je sud relevantne činjenice ovog kaznenog postupka utvrđivao usporedbom iskaza svjedoka s navodima iz obrane optuženika te materijalnom dokumentacijom u spisu.

Sud je cijenio iskaz svjedoka SO kao istinit jer je ova svjedokinja životno i logično iskazivala o činjenicama koje su joj poznate vezano uz inkriminirano kazneno djelo, kao i emotivnom stanju oštećenog EO vezano uz njegov odnos s optuženikom. Njezin iskaz sukladan je iskazu EO i materijalnoj dokumentaciji u spisu.

Iskaz svjedoka AO sud nije cijenio kao relevantan za utvrđivanje odlučnih spornih činjenica u ovom kaznenom postupku pa ga nije posebno niti cijenio. Naime, ovaj je svjedok iskazivao o nekoj situaciji u caffe baru iz 2010. godine, dakle pet godina prije početka inkriminacije, time da ovaj svjedok je samo iskazivao da je vidio neki manji iznos novac koji je navodno optuženik predao oštećeniku. Svjedok nije znao niti zbog čega je to predano, već je samo iznio svoju pretpostavku, nije znao niti na što se novac odnosio, niti koliko je novca bilo, a niti je upoznat s bilo kakvim pozajmicama niti zna da bi taj novac bio predan na ime povrata pozajmice jer o tome nije pričao s optuženikom. Dakle, iz iskaza ovog svjedoka se nije mogla utvrditi niti jedna relevantna činjenica.

Prethodno navedenu materijalnu dokumentaciju koja je pročitana na raspravi sud je cijenio kao istinitu jer vjerodostojnost te ničime nije dovedena u pitanje.

Sud smatra kako je obrana optuženog nevjerodostojnu u dijelu u kojem ovaj optuženik spori da bi postupao prijevarno u odnosu na oštećenika jer je iz dokaza u spisu utvrđeno upravo suprotno. Stoga, sud je njegovu obranu u dijelu u kojem je sporio prijevarnu namjeru i protupravno stjecanje novca od oštećenika te iznose pozajmica u inkriminiranom razdoblju, cijenio kao neživotnu i nelogičnu te usmjerenu isključivo prema otklanjanju kaznene odgovornosti optuženika od sebe.

9. Činjenični zaključak i izmjena činjeničnog opisa

Slijedom svega prethodno navedenog, proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu te u svezu s obranom optuženog, ovaj sud je utvrdilo da je optuženik počinio kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11 na način kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke ove presude, odnosno da je u vremensku od lipnja 2015. do 31. prosinca 2018. u Zagrebu, u nakani da se znatno nepripadno materijalno okoristi, EO neistinito rekao da će u Erste banci podići kredit u iznosu od 100.000,00 kuna, ali da mu za navedeno treba učešće u iznosu od 20.000,00 kuna, iako je znao da to ne odgovara istini te iako nije imao nakanu niti je mogao podignuti kredit, pa kada mu je EO nemajući razloga za sumnju povjerovao te pozajmio novčani iznos od 20.000,00 kuna, nije podignuo kredit niti mu je novac vratio, nakon čega je RO neistinito naveo da će otvoriti pekarski obrt te da mu je za navedeno, kao i za kupnju kombi vozila potrebno 60.000,00 kuna te dodatni novac za podmirivanje ostalih troškova, iako je znao da to ne odgovara istini, pa kada mu je EO nemajući razloga za sumnju povjerovao te pozajmio ukupan novčani iznos od najmanje 120.000,00 kuna, nije otvorio navedeni obrt niti mu je novac vratio, navodeći mu da će se zaposliti te mu početi vraćati novac, što nije učinio, nego je od imenovanoga ponovno zatražio da mu pozajmi novčani iznosi od ukupno 224.000,00 kuna navodeći mu neistinito da mu navedeni novčani iznosi vratiti pa kada mu je EO nemajući razloga za sumnju povjerovao te pozajmio navedeni novčani iznos, novac mu nije vratio, na koji način je pribavio znatnu protupravnu imovinsku korist u iznosu od najmanje 364.000,00 kuna, u kojem iznosu je pričinio štetu EO.

Iz iskaza svjedoka EO, a koji je potvrđen i iskazom njegove supruge, SO, ali i materijalnom dokumentacijom u spisu, odnosno ispravama koje je sastavio oštećenik, a koje su supotpisane i od strane optuženika, razvidno je kako je oštećeni EO kontinuirano optuženiku predavao novac, i to na ime pozajmica, a koje mu je optuženik kontinuirano neistinito obećavao vratiti, pritom iznoseći razne načina na koje će mu novac vratiti, a što nije planirao učiniti, niti je to na koncu i učinio. Naime, očito je da je oštećeni EO osoba koja je smatrala optuženika dobrim prijateljem, i da je u tom odnosu postupao u dobroj vjeri i pomalo naivno te da je uistinu bio doveden u zabludu i da je vjerovao da će mu optuženik vratiti novac. Optuženi OO je pritom oštećenom EO navodio razne razloge zbog kojih mu dug ne može vratiti, pa tako primjerice da je radio kod tolikih poslodavaca, i da mu nitko nije isplaćivao plaće, da je platio polog za kredit koji mu nakon toga nije isplaćen ili pak da namjerava otvoriti pekaru za koju je dao novac, no da ga je ta osoba prevarila, a što je sve neživotno i nelogično te se u postupku utvrdilo i kao neistinito.

Sud obranu optuženika nije cijenio kao vjerodostojnu u dijelu u kojem je optuženik sporio prijevarnu namjeru te iznose koje mu je davao oštećeni EO. Naime, iz obrane je razvidno kako je ista puna nelogičnosti i neživotnih pojašnjenja koje je ponudio optuženik kao razlog zbog kojeg novac nije vratio oštećeniku, time da dodatno nudi i svoja pojašnjenja zbog čega nema materijalnu dokumentaciju kojom bi to dokazao, pa tako primjerice ističe da se selio, pa da mu je dokumentacija nestala, da mu je dokumentacija ukradena i tome slično. Također, optuženik je i na samoj raspravi i izvan nje, tijekom trajanja ovog postupka tražio broj računa oštećenika i tu je obećavao da će novac vratiti, no niti to nije učinio te je opet iznio razloge kojim se opravdava zbog toga, pa tako navodi da mu se nije realiziralo zaposlenje i da je dva puta obolio od Covida. Dakle, sud je stekao dojam o tome da je to modus operandi optuženika u cijelom tom periodu da on kontinuirano i neistinito prikazuje oštećeniku zbog čega mu je novac potreban te ga uvjerava da će mu novac vratiti i onda iznosi razne izgovore zbog kojih to nije učinio.

Dakle, jasno je kako je optuženik u inkriminiranom periodu, ali ne samo u tom periodu, već i puno duže, sve od 2001., tražio oštećenika da mu posuđuje novac i plaća njegove dugove te mu kroz cijelo to vrijeme obećavajući da će mu novac vratiti, a što nikada nije učinio time da je iznose pozajmica sve više povećavao, a svaku novu posudbu uvjetovao je povratom svih ranijih dugova, odnosno pokazivao kako mu je baš taj novac potreban u tom većem iznosu, a kako bi se realizirao neki posao, kredit ili tome slično, kroz koji bi onda sve dugove oštećeniku vratio. Iz dokaza u spisu ne proizlazi da bi bilo koji od tih poslova ili kredita optuženik uopće i pokušao realizirati pa sud utvrđuje da su svi ti navodi optuženika koje je predočavao oštećeniku u cijelosti bili lažni, iako je oštećenik i nadalje optuženiku vjerovao.

Pa je tako optuženi OO tražio od EO da mu pozajmi 20.000,00 kuna kao polog za kredit, a koji potom nikada nije realizirao jer je oštećeniku predočio da kredit nije realiziran zbog toga što optuženik nije imao stalan posao u narednih tri do šest mjeseci. Nije logično da bi banka uzela polog, a da uvjeti za kredit nisu postojali, a posebice da optuženiku onda taj novac od strane banke ne bi bio vraćen. Nije logično niti da niti jedan po poslodavaca optuženiku nije isplatio plaću, a kako je to također optuženi OO predočavao oštećeniku. Također, nelogična je i neživotna tvrdnja optuženika o tome da bi dao novac za pekaru nekom gospodinu koji ga je prevario, s tim da optuženik nije naveo niti tko bi bio taj čovjek, a naveo je da ga poslije toga nije prijavio, niti tužio na povrat novca.

Sud nije cijenio kao istinit niti dio obrane optuženika da mu je oštećeni EO samoinicijativno posuđivao novac, bez da ga je optuženik to tražio. Naime, iz iskaza oštećenika i isprava su spisu proizlazi upravo suprotno, dok nije niti životno, niti logično da bi se neka osoba samoinicijativno toliko zaduživala i davala toliki novac drugome bez da ga je ta osoba to tražila, a pritom sebi i svojoj obitelji ugrozila egzistenciju.

Sudu su također neuvjerljivi i neprihvatljivi navodi optuženika u kojem isti ne spori da je potpisivao oštećeniku neke izjave o iznosu duga, no navodi da pritom nije provjeravao iznose koji su tamo bili navedeni i da li su oni točni, a čime zapravo optuženik dovodi u pitanje točnost onoga što mu je oštećenik pismeno prezentirao. Naime, doista je nelogično i neživotno da bi oštećenik svih ovih godina pozajmljivao optuženiku novac, pomagao mu, a onda to zlorabio i pogrešne iznose pisao u izjavama o dugu, a pogotovo u situaciji kada mu optuženik ta svoja dugovanja uopće ne vraća. Ukoliko optuženik nije provjeravao iznose duga koje mu je predočavao oštećenik, onda to još dodatno ukazuje na to da mu on te iznose nikada nije niti planirao vratiti.

Sud nije cijenio kao istinitu niti obranu optuženika da mu je za otvaranje pekarskog obrta oštećenik posudi 21.700,00 ili 22.700,00 kuna. Naime, osim što je to protivno iskazu oštećenika, ali i pisanim izjavama u spisu, navedeno je i nelogično ukoliko se uzme u obzir da optuženik tada nije imao vlastiti sredstava, a zbog čega mu iznos od svega 20.000,00 kuna zasigurno ne bi bio nedovoljan za pokretanje takve vrste posla. Naime, jasno je kako optuženik u inkriminiranom periodu nije ostvarivao prihode, barem ne neke stalne prihode jer to niti sam ne opisuje u svojoj obrani, dok je nesporno i kako je očito ovisio o novcu koji mu je predavao oštećenik. Uzevši u obzir dinamiku davanja pozajmica kroz sve to razdoblje od 2001., sud je cijenio kao logičan i istinit iskaz svjedoka EO vezano i uz ova plaćanja koja je opisao.

Sud je cijeni kao neistinite i navode optuženika o tome da je njemu samo poznato da je oštećeni EO podizao kredite, no da on od toga nije dobivao nikakav novac. Naime, optuženi OO je i sam potpisom pisanih izjava potvrdio da je oštećeniku dužan novčane iznose upravo po osnovu tih kredita.

Dakle, nakon svih tih godina u kojima je optuženik koristio dobrotu i naivnost oštećenog EO te nakon sveg novca koji mu je oštećenik predao i koji mu nije vratio, a čime ga je izravno oštetio na način da je oštećeniku sada ugrožena egzistencija i da sredstva za život ostvaruje sakupljanjem, optuženi OO u svojoj obrani sada spori pojedine pozajmice, i to upravo one u većim iznosima te zapravo optužuje oštećenika za iznošenje neistinita, iako je i sam potvrđivao sve te činjenice prilikom potpisa pisanih izjava koje su pročitane na raspravi.

Iz tih pisanih isprava koje prileže spisu razvidni su i načini na koji je optuženik obećavao oštećenom UO vratiti novac, kao što su to primjerice zaposlenje i razni krediti, a što se ništa nije realiziralo, niti je u postupku predočen bilo kakav dokaz o tome da bi optuženik to uopće i imao namjeru realizirati.

Vezano uz same iznose pozajmica, iako je u postupku utvrđeno da je oštećeni EO optuženiku predavao novac od 2001. godine, a što niti optuženik u svojoj obrani ne spori, kao što ne spori niti da je taj ukupni dug bio i veći od ovog što je činjenično opisano, državno odvjetništvo kroz cijelo to vrijeme nije izmijenilo činjenični opis optužbe na stvarno razdoblje, dakle od 2001., a što sud nije mogao učiniti po službenoj dužnosti jer bi time prekoračio optužbu. Stoga, sud je utvrđivao koje su to pozajmice i u kojim točno iznosima predane optuženiku upravo u tom inkriminiranom razdoblju koje mu je stavljeno na teret.

U tom smislu, sud je kao nesporno utvrdio da je oštećeni EO predao 2015. optuženom OO pozajmicu u visini od 20.000,00 kuna, a za koju mu je OO naveo da mu je potrebna kao polog za kredit u banci, a kako bi tim kreditom onda mogao vratiti prethodne pozajmice oštećeniku. Naime, o ovome iskazuje oštećenik tijekom cijelog postupka, a navedeni iznos je specificiran i u rukom pisanom pismenu u kojem je oštećenik u inkriminirano vrijeme pisao dugove optuženika prema njemu.

Nadalje, sud je kao nesporno utvrdio i da je oštećeni EO predao optuženiku kao polog za otvaranje pekarskog obrta iznos od 60.000,00 kuna. O tome također oštećenik cijelo vrijeme svjedoči u svojim iskazima, navodi taj iznos u pisanoj potvrdi, dok niti optuženik ne spori da bi u tu svrhu primio od oštećenika novac, već samo spori visinu.

Uz tih 60.000,00 kuna, a koji se činjenično opisuju za potrebe pekarskog obrta, iz iskaza oštećenika proizlazi kako je u tom razdoblju optuženik od njega tražio pozajmice i za druge potrebe, time da je oštećenik naveo da se tu ukupno radilo o iznosu od 200.000,00 kuna, dok je na raspravi u više navrata napomenuo da je u tih 200.00,00 kuna uračunao i neke ranije posudbe i plaćanja. Dakle, iako je oštećenik na poseban upit u više navrata potvrdio da su iznosi iz činjeničnog opisa točni, kada je detaljnije upitan vezano uz konkretno specificirane iznose te kada mu je predočena potvrda na listu 218. spisa, u više navrata je iskazivao kako je u ovih 200.000,00 kuna uračunao i neka prethodna dugovanja. Stoga, sud je utvrđivao koji su od iznosa pozajmica, a koji su obuhvaćeni u tih 200.000,00 kuna bili upravo u tom inkriminiranom razdoblju. Pa je tako iz rukom pisane specifikacije na listu 218 spisa razvidno da je oštećeni EO optuženiku pozajmio ukupno 60.000,00 kuna za poslove kada je optuženik radio kao Taxista. Iz iskaza oštećenog proizlazi da je posao vezano uz Taxi bio upravo u tom inkriminiranom razdoblju pa je stoga sud i navedeni iznos pozajmica utvrdio kao nesporan za ovaj period.

U odnosu na ostale iznose koji su specificirani na listu 218 spisa, sud nije mogao utvrditi koja je od navedenih pozajmica i u kojem iznosu upravo dana u inkriminiranom razdoblju pa u odnosu na iste morao intervenirati u činjenični opis optužbe te umanjiti iznos iz činjeničnog opisa optužnice na najmanji iznos koji je nesporno utvrdio, a radi se o iznosu od najmanje 120.000,00 kuna, a koji se odnosi na 60.000,00 kuna pozajmice za pokretanje poslova pekare i 60.000,00 kuna koje mu je oštećenik pozajmio u vrijeme kada se optuženik bavio taxi prijevozom.

Nadalje, sud je nesporno utvrdio kako je nakon 2017. oštećeni EO pozajmio optuženiku u više navrata za razne potrebe optuženika i daljnji iznos od 224.000,00 kuna. Naime, radi se o iznosu koji je oštećenik potvrdio u svom iskazu, a dodatno je obrazložio i kako se taj iznos odnosio na razne dugove, račune, stanarinu i slično, a koje je plaćao za optuženika, kao i iznose koje mu je dao nakon podizanja kredita u PBZ i HPB banci. Budući da u odnosu na ovih 224.000,00 kuna sud nije nesporno mogao utvrditi u kojem su točno vremenu od 2017, a unutar inkriminiranog razdoblja bile ove daljnje pozajmice, to je iz činjeničnog opisa ispustio 2017. godinu. Budući da je sud utvrdio da je u inkriminiranom razdoblju optuženi OO nepripadno stekao iznos od najmanje 364.000,00 kuna, to je i u tom dijelu izmijenio optužbu. Također, iz činjeničnog opisa ispušten je i dio koji se navodio da je optuženik predočavao oštećeniku da je zasnovao stalni radni odnos na gradilištu autoceste Zagreb – Rijeka u Ogulinu te da ima stalna novčana primanja u iznosu od 6.000,00 kuna jer o tome konkretno oštećenik nije iskazivao.

Budući da je izmjena činjeničnog opisa učinjena od strane suda za optuženika blaža od one koju mu je na teret u optužnici stavilo državno odvjetništvo to je u tom dijelu sud bio ovlašten intervenirati u optužbu te time optužba nije prekoračena.

Sud je nadalje utvrdio da optuženi OO nije vratio oštećenom EO u inkriminiranom razdoblju niti jednu pozajmicu. Naime, to su kategorički u svojim iskazima u više navrata ponovili i oštećeni EO, ali i svjedokinja SO.

10. Pravna utvrđenja

Kazneno djelo iz članka 236. stavka 1. KZ/11 čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, dok je u stavku 2. istog članka kao kvalificirani oblik propisano postupanje počinitelja kojim je pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta.

Prema članku 87. stavku 29. KZ/11 vrijednost imovinske koristi i štete je znatna ako prelazi 7.963,37 eura.

Dakle, sud je nesporno utvrdio da je optuženi OO u inkriminiranom razdoblju postupao s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi na način da je od optuženika tražio da mu pozajmljuje znatne novčane iznose, pritom mu svjesno neistinito predočavajući razloge zbog kojih su mu novci potrebni, kao i načine na koje će mu novac vratiti, iako to optuženik nikada nije imao namjeru učiniti, a nakon što mu je EO povjerovao te mu je traženi novac i pozajmio, nova mu nikad nije vratio. Na taj način je optuženi OO oštetio EO za iznos od najmanje 364.000,00 kuna (48.311,10 eura) te je sebi u tom iznosu pribavio nepripadnu imovinsku korist, a radi se o iznosu znatne imovinske koristi i znatne štete za oštećenika.

11. Razlozi o krivnji

Ovo kazneno djelo optuženi OO je počinio s oblikom krivnje izravnom namjerom prvog stupnja. Dakle, isti je bio svjestan svog djela te je isto i želio učiniti.

Pritom je važno napomenuti i da je optuženik u svom postupanju bio ubrojiv, svijest o protupravnosti nije osporena, a nije utvrđeno niti postojanje ispričavajućeg razloga.

12. Zaključak o postojanju kaznenog djela

Slijedom svega prethodno navedenog, sud je nesporno utvrdio da je optuženi OO počinio kazneno djelo opisano u činjeničnom opisu izreke presude, a zbog kojeg ga je i oglasio krivim.

13. Obrazloženje sankcije

Odlučujući o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije optuženom OO za počinjeno kazneno djelo ovaj sud je uzimajući u obzir okvir za izricanje kazne za ovo kazneno djelo uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene na strani optuženika, njegov prijašnji život, njegovu raniju neosuđivanost, kao i težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela.

Olakotnom okolnosti na strani optuženog OO cijenjeno je da je isti prethodno kazneno neosuđivan. Drugih olakotnih okolnosti sud nije našao.

Otegotnom okolnošću optuženom OO cijenjena je činjenica da je optuženi OO postupao prijevarno prema oštećeniku EO u duljem vremenskom razdoblju, time da je od njega pozajmljivao novac koji mu nije vraćao i puno dulje nego što je to činjenično opisano. Otegotnim je cijenjena posljedica koju je ovo kazneno djelo imalo na oštećenika, odnosno činjenica da je kako oštećeniku, tako i njegovoj obitelji sada ugrožena egzistencija te da novac za lijekove isti sada pribavlja sakupljanjem boca. Otegotnim je cijenjeno da kroz cijelo ovo razdoblje nakon inkriminacije optuženik nije vratio nikakav novac oštećeniku, time da j potrebno napomenuti da je optuženi OO radno sposobna osoba, koja je cijelo ovo vrijeme mogla pronaći posao i time početi plaćati svoje dugove. Otegotnim je cijenjena i visina štete prouzročene ovim kaznenim djelom, a koja višestruko prelazi iznos od 7.963,37 eura, kao kvalifikatorno obilježje kaznenog djela prijevare.

Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, činjenicu da je za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 2. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, ovaj sud je optuženika za počinjeno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine time da mu je izrekao djelomično uvjetnu osudu, i to na način na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi jednu godinu, a ostali dio izrečene kazne zatvora u trajanju od jedne godine se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 5 (pet) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Pritom je sud ocijenio da se izricanjem djelomično uvjetne osude u odnosu na optuženika može postići svrha kažnjavanja propisana zakonom. Stoga je ocjena suda da će upravo izrečenom djelomično uvjetnom osudom postići svrhu kažnjavanja, odnosno utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, utjecati na druge da ne čine kaznena djela kroz svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, a izraziti će i primjerenu društvenu osudu zbog učinjenog kaznenog djela. Ujedno, rok provjeravanja od pet godina sud smatra dostatnim da bi utjecao na optuženika da se ubuduće kloni protupravnog postupanja.

U slučaju da optuženi OO u roku provjeravanja koje mu je određen ovom djelomično uvjetnom osudom počini novo kazneno djelo, ovaj uvjetovani dio osude može biti opozvan.

Nadalje, optuženiku je izrečena i posebna obveza iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 kojom mu je naloženo da u roku od dvije godine od dana pravomoćnosti presude oštećeniku nadoknadi štetu u iznosu od 48.311,10 eura.

Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 optuženik je upozoren da sud može opozvati uvjetnu osudu ukoliko isti u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri određenu mu posebnu obvezu.

14. Imovinskopravni zahtjev

Oštećenom je dosuđen postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 48.311,10 eura (364.000,00 kuna), a budući da je u ovom postupku kao nesporno utvrđeno da je to iznos za koji je EO najmanje oštećen ovim kaznenim djelom.

S preostalim iznosom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik je upućen u parnicu.

Plaćanje imovinskopravnog zahtjeva dospijeva na naplatu u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, a ukoliko optuženik u ovom roku ne plati iznos imovinskopravnog zahtjeva, oštećenik taj iznos može od njega naplaćivati i prisilnim putem, odnosno ovrhom.

Navedeni rok od 15 dana je dakle rok dospijeća plaćanja imovinskopravnog zahtjeva. Taj rok različit je od roka od dvije godine, a koji je optuženiku određen posebnom obvezom iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 izrečenom uz djelomično uvjetnu osudu, a koji rok od dvije godine se odnosi na krajnji rok za ispunjenje ove posebne obveze obeštećenja oštećenika, pod prijetnjom opoziva uvjetnog dijela osude, temelju članka 58. stavak 5. KZ/11.

15. Troškovi postupka

Optuženi je na temelju članka 148. stavak 1 u svezi s člankom 145. stavkom 2 točke 1 do 6 ZKP/08 obvezan nadoknaditi sudu troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura i to u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude. Navedeni trošak odmjeren je uzevši u obzir trajanje ovog postupka i brojnost provedenih radnji u istom. Nadalje, optuženik je obvezan i na snašanje troškova nužnih izdataka oštećenika te nagrade i nužnih izdataka njegova opunomoćenika, i to u iznosu o kojem će sud odlučiti posebnim rješenjem. S obzirom na primanja optuženika te činjenicu da je optuženik radno sposobna osoba, sud smatra kako plaćanjem ovih troškova neće biti ugrožena njegova egzistencija.

U Zagrebu 25. lipnja 2025.

Sudac:

Olja Krčar Mišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu,

- optuženik,

- branitelj,

- oštećenik,

- punomoćnik oštećenika,

- u spis.