- 1 -              Rev 2061/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2061/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice M.-M. A. M. (M.) iz W. Australia, i 2. tužitelja J.-Đ.-G. S. iz W. Australia, oboje zastupani po Odvjetničkom društvu E. i Š., odvjetnici u Z. protiv tuženika J. (J.) O., iz M., OIB ... kojeg zastupa punomoćnica S. A., odvjetnica u M., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o reviziji 1. i 2. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-765/2018-2 od 11. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom poslovni broj P-471/2015 od 7. lipnja 2017., u sjednici održanoj 30. kolovoza 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija 1. i 2. tužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-765/2018-2 od 11. srpnja 2018.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim kupoprodajnog ugovora od 5. ožujka 1983. zaključenog između S. I.-J., S. J.-D. i S. M. kao prodavatelja i O. J. kao kupca kojim su prodavatelji prodali, a tuženik kupio nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj, zk.ul. 1849 k.o. P. i opisane u t.1.Ugovora označenih kao kat.čest.zgr.800/5 u površini od 38 m2, kao i sjevernog krila zgrade zvana „B. k.“ označena kao kat.čest. zgr. 800/03 sa pravom korištenja vrta-dvorište iza potonje kuće do puta označenog kao kat.čest.zem. 654/3 u površini od 87 m2 koja čestica predstavlja istočnu polovicu ranije kat.čest. zem. 654/1 dio bića 7 upisanih u zk.ul.1031 k.o. P., lociranih na predjelu zvanom „P.“. U točki II. određeno je da su tužitelji dužni naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 6.250,00 kn.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba 1. i 2. tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom broj P-471/2015 od 7. lipnja 2017.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, dalje: ZPP-a) podnijeli su 1. i 2. tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Podredno 1. i 2. tužitelji podnose reviziju iz članka 382. stavka 2. ZPP-a zbog materijalnopravnog pitanja koje smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu prihvatiti reviziju 1. i 2. tužitelja i preinačiti drugostupanjsku presudu odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traže trošak za sastav revizije.

 

4. Člankom 382. stavak 1. ZPP-a propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

              1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,

 

              2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

              3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a i 373. b ovoga Zakona.

 

4.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

4.2. Dakle, u ovom predmetu ispunjeni su uvjeti za reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. ZPP-a, jer vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 200.000,00 kn, a ne iz članka 382. stavka 2. i 3. ZPP-a, kako se u reviziji pozivaju tužitelji.

 

4.3. Dakle, revizija 1. i 2. tužitelja u smislu odredbe članka 382. stavka 2. ZPP-a, nije razmatrana.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Prema odredbi članka 392. a stavka 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora u revizijskom stupnju je utvrđenje ništetnim kupoprodajnog ugovora od 5. ožujka 1983. zaključenog između S. I.-J., S. J.-D. i S. M. kao prodavatelja i O. J. kao kupca kojim su prodavatelji prodali, a tuženik kupio nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj, zk.ul. 1849 k.o. P. i opisane u t.1.Ugovora označenih kao kat.čest.zgr.800/5 u površini od 38 m2, kao i sjevernog krila zgrade zvana „B. k.“ označena kao kat.čest. zgr. 800/03 sa pravom korištenja vrta-dvorišta iza potonje kuće do puta označenog kao kat.čest.zem. 654/3 u površini od 87 m2 koja čestica predstavlja istočnu polovicu ranije kat.čest. zem. 654/1 dio bića 7 upisanih u zk.ul.1031 k.o. P., lociranih na predjelu zvanom „P.“.

 

9. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka 1. i 2. tužitelji temelje na tvrdnji o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Suprotno revizijskim navodima 1. i 2. tužitelja pobijana drugostupanjska presuda sadrži razloge koji su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava.

 

10. Tužitelji ističu i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 221. a ZPP-a. Međutim, u dijelu revizije u kojem 1. i 2.tužitelji ističu bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 221. a ZPP-a, valja reći da tužitelji analiziraju provedeni dokazni postupak i iznose svoje zaključke i viđenja kako je odlučne činjenice u postupku trebalo utvrditi. Međutim, revizija se iz razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti.

 

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

 

- da su tužitelji i njihova sada pok. majka I. –J. S. dok je bila živa opunomoćili pisanom punomoći B. T. iz S. kao opunomoćenika za poduzimanje određenih radnji u ime opunomoćitelja, a koja punomoć je ovjerena u Konzulatu bivše države SFRJ u Perthu

 

- temeljem te punomoći B. T. je kao opunomoćenik tužitelja i njihove majke S. I.-J. potpisao kupoprodajni ugovor kojim je tuženiku prodao nekretninu koja je bila vlasništvo tužitelja i koji ugovor je zaključen 5. ožujka 1983.

 

- da se u točki I kupoprodajnog ugovora navodi da tužitelji i njihova sada pok. majka kao prodavatelji i kao suvlasnici nekretnina u P. prodaju tuženiku kao kupcu nekretnine označene kao kat.čest.zgr. 800/5 u površini od 38 m2 kao i sjevernog krila zgrade zvana „B. k.“ označena kao kat.čest. zgr. 800/03 sa pravom korištenja vrta-dvorišta iza potonje kuće do puta označenog kao kat.čest.zem. 654/3 u površini od 87 m2 koja čestica predstavlja istočnu polovicu ranije kat.čest. zem. 654/1 bića 7 upisanih u zk.ul.1031 k.o. P., lociranih na predjelu zvanom „P.“,

 

- da su tuženiku kao kupcu danom potpisa tog Ugovora od 5.3.1983. predane predmetne nekretnine u posjed te prodavateljima od strane kupca isplaćena ugovorena cijena, te da je kupac uveden sa istim danom u mirni i faktični posjed i vlasnost i na korištenje date predmetne nekretnine koje su bile predmetom kupoprodaje, kako to proizlazi iz točaka 2., 3. i 4. tog ugovora.

 

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključak je nižestupanjskih sudova da iz predmetnog ugovora ne proizlazi da bi bilo koja odredba ugovora bila nevaljana u smislu da je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva odnosno niti iz jedne odredbe ne proizlazi da bi postojale bilo kakve mane volje stranaka kod zaključenja i potpisivanja tog ugovora. Predmetnom punomoći ovdje tužitelji i njihova sad pok. majka opunomoćili su B. T. da zaključi i potpiše kupoprodajni ugovor za prodaju čestice zemlje koje su njihovo vlasništvo , kako je navedeni punomoćnik i postupio. Nadalje, da je tuženik isplatio kupoprodajnu cijenu i istog dana kada je ugovor zaključen stupio je u posjed predmetne nekretnine, u čijem se mirnom i savjesnom posjedu nalazi od dana zaključenja predmetnog ugovora o kupoprodaji pa do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, dakle više od 30 godina. Stoga su odbili zahtjev 1. i 2. tužitelja kao neosnovan.

 

13. Tužitelji ističu i razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 356. ZPP-a).

 

14. Točno je da su se nižestupanjski sudovi pozivajući se na odredbe Zakona o obveznim odnosima pozvali na odredbu članka 322. stavka 1. ZOO („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO/05) kojom odredbom je propisano da je ugovor protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društvu ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

14.1. Obzirom na vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kupoprodaji trebalo je primijeniti odredbu članka 103. Zakona o obveznim odnosima (Službeni list SFRJ br. 29/1978, 39/1985, 46/1986, 57/1989 „Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01) koja odredba je sadržajno identična odredbi članka 322. stavka 1. ZOO/05 ( na koju se pozivaju nižestupanjski sudovi) , pa time, suprotno navodima 1. i 2. tužitelja nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

 

14.2. Tužitelji ističu pogrešnu primjenu odredbi članka 91. i 84. ZOO, kojim odredbama je propisano opseg ovlaštenja iz punomoći te poduzimanje pravnog posla preko zastupnika, čime tužitelji ukazuju na sadržaj punomoći, odnosno u biti ulaze u ocjenu provedenog dokaznog postupka i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što nije moguće u ovom stupnju postupka.

 

14.3. Tužitelji se pozivaju i na pravilnost primjene odredbe članka 53. ZOO-a, odnosno ističu nedopuštenost pobude za sklapanje kupoprodajnog ugovora , a da pri tome ne obrazlažu u čemu bi se sastojala nedopuštenost pobude već taj razlog navode na temelju vlastite ocjene“… punomoćnik je sigurno znao da potpisuje ugovor za koji nema ovlaštenje a drugi ugovaratelj ovdje tuženik je znao odnosno morao znati da punomoćnik nema ovlaštenje za prodaju „B. k.“ jer se to moglo utvrditi jednostavnim uvidom u punomoć.“ Stoga se navedeni razlog ne može smatrati osnovanim, jer se doista radi o zaključku 1. i 2. tužitelja koji je u suprotnosti sa utvrđenjima nižestupanjskih sudova.

 

14.4. Revidenti problematiziraju i dopuštenost osnove kod predmetnog kupoprodajnog ugovora i ističu da je objektivna osnova stjecanje prava vlasništva što dovodi u svezu s ovlaštenjima iz punomoći odnosno je li opunomoćenik imao ovlast za prodaju predmetne nekretnine odnosno proizlazi li to iz sadržaja predmetne punomoći. Imajući u vidu utvrđenja nižestupanjskih sudova o tome, i ovaj sud prihvaća pravilnim zaključak drugostupanjskog o tome da je predmetni ugovor o kupoprodaji pravno valjan i da proizvodi pravne učinke, odnosno da nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

 

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti reviziju 1. i 2. tužitelja kao neosnovanu, temeljem odredbe članka 393. ZPP-a te odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 30. kolovoza 2023.