R E P U B L I K A H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: P-256/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel, radi priznanja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 20. svibnja 2025., u nazočnosti tužitelja ŽĐ, osobno, punomoćnika tužitelja Petra Krnića, odvjetnika, i zamjenice Općinskog državnog odvjetnika Zrinke Kožul, nakon javne objave presude, 25. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ŽĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], vlasnik jednog stana na VI katu u [adresa]., koji se sastoji od dnevnog boravka od 13,38 m2, kuhinje od 5,41 m2, kupaonice od 5,90 m2, predsoblja od 3,25 m2, balkona od 3,98 m2 ili ukupno od 31,92 m2, koji se stan nalazi u zgradi u [adresa] koja je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] sa 147 m2, te upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji stan predstavlja etažno vlasništvo E-13, što su tuženi REPUBLIKA HRVATSKA, (OIB: 52634238587) dužni priznati i tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva, jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove parničnog troškova u iznosu 6.137,99 eur (slovima: šest tisuća sto trideset sedam eura i devedeset devet centi), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na suvlasničkom dijelu etažnog vlasništva E-13 na kč. br. [katastarska čestica] zgrada u [adresa] sa 147 m2 upisana Republika Hrvatska. Predmetna nekretnina u postupku obnove i ispravljanja zemljišnih knjiga upisana je u vlasništvo tuženika. Predmetna nekretnina u naravi je predstavljala stan na navedenoj adresi, kojeg je od graditelja stana, tj. tvrtke Đuro Đaković-Inženjering d.d. otkupila FĐ temeljem priloženog ugovora br. 131/95., a koja je taj stan prodala na temelju ugovora o prodaji stanova tužitelju HĐ, koji je u cijelosti izvršio otplatu predmetnog stana. Iz potvrde Grada Slavonskog Broda od 14. srpnja 2020. proizlazi da se predmetni stan veličine 31,92 m2 nalazi na VI katu u [adresa]. u [adresa], te da je u citiranom zemljišnoknjižnom ulošku upisan kao etažno vlasništvo E-13. Iz etažnog nacrta posebnih dijelova zgrada, evidentan je položaj kao i veličina predmetnog stana. Zbog službene spriječenosti tužitelj nije bio u prilici da učestvuje u postupku obnove i ispravljanja zemljišnih knjiga, a iz dokumentacije je evidentno da predmetni stan upravo pripada njemu, označen kao stan br. 22. na VI katu u [adresa]., označen kao etažno vlasništvo E-13 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji se sastoji od dnevnog boravka od 13,38 m2, kuhinje od 5,41 m2, kupaonice od 5,90 m2, predprostora od 3,25 m2, te balkona od 3,98 m2 ili ukupno od 31,92 m2, sagrađen na kč. br. [katastarska čestica] Zgrada u [adresa] sa 147 m2, zajedno sa idealnim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade koji služe zgradi kao cjelini. Prije pokretanja ovoga postupka tužitelj se obratio naslovnom sudu radi otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka, pa kako u tom postupku nije donijeta odluka, to tužitelj ima pravni interes da se nakon provedenog postupka donese presuda.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže sudu odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja jer je tužba u ovoj pravnoj stvari nedopuštena. Naime, sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- u daljnjem tekstu ZPP) osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna je prije podnošenja tužbe obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba. Temeljem članka 186.a stavak 5. ZPP-a ako zahtjev za mirno rješenje spora ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu. Sukladno čl. 186.a stavak 6. ZPP-a sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva. Naime, tužitelj je dana 21. veljače 2024. podnio nadležnom državnom odvjetništvu zahtjev za mirno rješenje spora u ovoj pravnoj stvar. S obzirom da se na temelju tako podnesenog zahtjeva nije mogla donijeti odluka o osnovanosti zahtjeva tužitelja za mirno rješenje spora, tuženik je zatražio od tužitelja po njegovom punomoćniku da dopuni svoj zahtjev, sve sukladno čl. 38. Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine broj 67/18, 21/22 u daljnjem tekstu ZDO), odnosno da dostavi vjerodostojne dokaze kojim bi se utvrđivale činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Stoga, tužitelj je po punomoćniku, dopisom od 9. svibnja 2024. godine, izvješten od strane nadležnog držanog odvjetništva da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o osnovanosti zahtjeva za mirno rješenje spora, te je pozvan da u roku od 15 dana pokrene pred nadležnim Općinskim sudom u Slavonskom Brodu, sukladno čl. 186 st. 10. ZPP-a postupak osiguranja dokaza saslušanjem svjedoka koji imaju saznanja o vremenu, načinu i posjedu nekretnine koja je predmet ovoga postupka kao i da predloži izvođenje dokaza provođenjem očevida na terenu u svrhu identifikacije predmete nekretnine. Isto tako, zatraženo je od tužitelja da dostavi izvornik Ugovora o prodaji stana s stanarskim pravom broj 131/95 od 5. svibnja 1995. i Ugovor o prodaji stana od 18. travnja 1996., s obzirom da su isti priloženi u kopiji. Navedeno je zatraženo iz razloga što kopije dokumenata –Ugovora nisu vjerodostojni dokazi kojima bi se utvrđivao prijenos prava vlasništva. Stoga, tužitelj je pozvan da dopuni svoj zahtjev na način da predloži izvođenje dokaza koji su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima zavisi osnovanost njegovog zahtjeva. Punomoćnik tužitelja zaprimio je navedeni dopis 14. svibnja 2024., te se na isti oglušio. Tužitelj je prilikom podnošenja tužbe nadležnom sudu uz tužbu priložio dokaz da je nadležnom državnom odvjetništvu uputio zahtjev za mirno rješenje spora i time prikazao da je ispunio procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe sudu protiv Republike Hrvatske, ali je zanemario činjenicu da je pozvan od strane tuženika da sukladno čl. 38. ZDO dopuniti zahtjev jer je isti nepotpun, te je upozoren da će se tek po izvođenju daljnjih dokaza moći donijeti odluka o osnovanosti zahtjeva za mirno rješenje spora. Tužitelj u ostavljenom roku nije postupio po uputi tuženika, zbog čega nije moguće daljnje postupanje po zahtjevu, te se smatra da zahtjev nije niti bio podnesen, sve sukladno članku 38. stavak 4. Zakona o državnom odvjetništvu. Stoga, kako zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora ne sadrži sve što mora sadržavati tužba, odnosno ne sadrži potrebne dokaze kojima bi se utvrđivale činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, a tužitelj nije u ostavljenom roku dopunio svoj zahtjev sukladno uputama državnog odvjetništva, to se smatra da zahtjev nije niti bio podnesen sukladno čl. 38. stavak 4. ZDO-a, odnosno analognom primjenom članka 109. stavak 4. Zakona o parničnom postupku smatra se da je tužitelj povukao svoj zahtjev. S obzirom da je podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora procesna pretpostavka za podnošenje tužbe protiv Republike Hrvatske, a u ovom slučaju smatra se da nije niti podnesen, potrebno je tužbu sukladno čl. 186.a stavak 6. Zakona o parničnom postupku, odbaciti kao nedopuštenu. Navedeni stav zauzeo je i Županijski sud u Varaždinu u svojem rješenju broj Gž-2102/2017-2 od 5. rujna 2018., te Županijski sud u Rijeci u svojem rješenju broj Gž-1539/20017-2 od 15. rujna 2017., koja se prilažu uz odgovor. Cilj i svrha zakonske odredbe o podnošenja zahtjeva prije pokretanja sudskog postupka protiv RH je smanjiti broj sudskih predmeta te izbjegnuti nepotrebno vođenje sudskih postupaka. Da bi državno odvjetništvo moglo odlučivati o osnovanosti zahtjeva u mirnom postupku mora imati sve činjenice i dokaz na kojima podnositelj zahtjeva temelji i osnovanost tužbenog zahtjeva, a što u konkretnom slučaju nije bilo ispunjeno. Osim navedenog, tužitelj je prije podnošenja ove tužbe sudu u istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi podnio Općinskom sudu u Slavonskom Brodu, zemljišnoknjižni odjel, prijedlog za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka koji se vodi pod brojem Z-11785/21, a koji u tijeku u trenutku podnošenja tužbe sud i u kojem nije donesena odluka. Iz navedenog proizlazi da tužitelj nema pravni interes za pokretanje ovog parničnog postupka dok je u tijeku pojedinačni ispravni postupak o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Za navedenu pravnu situaciju analogno se može primijeniti pravno shvaćanje zauzeto u rješenju Županijskog suda u Varaždinu broj Gž- Zk 278/2016-6 od 18. prosinca 2017., koja se prilaže. Naime, navedenim rješenjem zauzet je stav da osoba koja predlaže provođenje pojedinačnog ispravnog postupka, ali istovremeno pokušava svoja vlasnička prava ostvariti u parnici, nema pravni interes za pokretanje zemljišnoknjižnog postupka, te je zemljišnoknjižni sud odbacio prijedlog kao nedopušten. S obzirom da se u ovoj situaciji radi o obrnutom slučaju, da tužitelj pokreće parnični postupak ali istovremeno svoja vlasnička prava pokušava ostvariti u pojedinačnom ispravnom postupku, potrebno je odbaciti tužbu tužitelja kao nedopuštenu i zbog nedostatka pravnog interesa. Ukoliko sud ne nalazi razloge za odbacivanje tužbe i tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, tuženik se na navode tužbe očituje kako slijedi: Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ističe da tužitelj nije dokazao da je upravo on stvarni vlasnik i posjednik nekretnine koja je upisana u zemljišnim knjigama u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na suvlasničkom etažnom dijelu etažnog vlasništva E-13 na kčbr. [katastarska čestica] zgrada u [adresa] sa 147 m2 u vlasništvu Republike Hrvatske. U tužbi nisu dostavljeni vjerodostojni dokazi kojima bi tužitelj dokazao činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev. Naime, tuženik uz tužbu dostavlja Ugovor o prodaji stana s stanarskim pravom broj 131/95 od 5. svibnja 1995. i Ugovor o prodaji stana od 18. travnja 1996. u kopiji. Na kopiji Ugovora o prodaji stana od 18. travnja 1996. nije ovjeren potpis prodavatelja putem javnog bilježnika niti je na navedemo Ugovoru vidljiv pečat Ministarstva financija, Porezne uprave iz kojeg bi bilo vidljivo da je navedeni ugovor predan nadležnoj Poreznoj upravi i da je na isti plaćen porez na nekretnine. Navedene kopije Ugovora nisu vjerodostojan dokaz prijenosa prava vlasništva i kao takve ne mogu biti dokaz u ovom postupku. Osim toga, tužitelj na okolnost stjecanja prava vlasništva nije predložio niti jedan drugi dokaz. Slijedom navedenog, tužena predlaže Naslovnom sudu odbaciti tužbu tužitelja kao nedopuštenu, a podredno tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovan, uz obvezu naknade parničnog troška tuženoj.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora (strana 7-11 spisa), Ugovor br. 131/95 od 5. svibnja 1995., Izvadak iz zemljišnih knjiga (strana 15 spisa), Ugovor o prodaji stana zaključen između FĐ kao prodavatelja i HĐ kao kupca **.**.1996., Predmet: Otplata stana (strana 22 spisa), Predmet: Potvrda o isplaćenom kreditu (strana 23 spisa), Potvrdu Grada Slavonskog Broda od 14. srpnja 2020. (strana 24 spisa); Plan posebnih dijelova zgrade – etažni nacrt Geoplan d.o.o. od 16. ožujka 2020., uvid u spis Z-11785/2021, saslušan tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, te je obavljen očevid na licu mjesta.

4. Tužitelj je podneskom od 12. studenog 2024. precizirao tužbeni zahtjev kako je po to pobliže opisano u izreci.

4.1. Na temelju provedenog dokaznog postupka te na temelju ocjene i analize svakog dokaza posebno i svih dokaza skupno sud je utvrdio da je tužben zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

5. Sporno je među parničnim strankama osnov tužbenog zahtjeva, tj. da li tužitelj po Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08,38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - pročišćeni tekst – dalje u tekstu: ZVDSP) može steći vlasništvo na nekretnini pobliže opisanoj u izreci.

6. Također, tuženik je prigovorio da je tužba podnesena prije nego je Općinsko državno odvjetništvo odlučilo o zahtjevu za mirno rješenje spora, te je također stavio prigovor da je tužitelj pokrenuo i pojedinačni ispravni postupak glede istih nekretnina, te da je potrebno tužbu odbaciti.

7. Prigovor tuženika da je tužba podnesena prije isteka roka u kojem Općinsko državno odvjetništvo treba odgovoriti na zahtjev za mirno rješenje spora nije osnovan.

8. Nesporno je među strankama da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 21. veljače 2024., a uvidom u spis vidljivo je da je tužba podnesena 28. svibnja 2024. Po članku 186.a stavak 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) ako zahtjev za mirno rješenje spora ne bude prihvaćen i o njemu ne bude odlučeno u roku od 3 mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu. Stoga sud cijeni da je tužitelj mogao podnijeti tužbu ovom sudu 28. svibnja 2024., jer ODO nije odlučio o zahtjevu za mirno rješenje spora u propisanom roku.

9. Također ni prigovor tuženika da tužbu treba odbaciti jer je tužitelj pokrenuo ranije pojedinačni ispravni postupak glede istih nekretnina nije osnovan. Naime, tužitelj u ovom postupku uvijek može pokrenuti parnicu neovisno o pojedinačnom ispravnom postupku jer se parnični postupak vodi o spornim stvarima, a tuženik je osporio tužbeni zahtjev, dok se pojedinačni ispravni postupak vodi o nespornim stvarima.

10. Uvidom u Ugovor br. 131/95 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo vidljivo je da je isti zaključen između poduzeća ĐĐ Inženjering d.d. Slavonski Ž kao prodavatelja i FĐ kao kupca **.**.1995. Kao bitno vidljivo je da vlasnik prodaje, a kupac kupuje stan na kojem postoji stanarsko pravo zajedno s pripadajućim dijelovima i uređajima zgrade u zgradi u [adresa] sagrađen na kč. br. [katastarska čestica], koji nije upisan u zemljišne knjige. Stan se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a i hodnika ukupne površine 31,92 m2. Nadalje, uvidom u Ugovor o prodaji stana zaključenog između FĐ kao prodavateljice i HĐ kao kupca zaključenog 18. travnja 1996. vidljivo je da je predmet Ugovora stan koji se nalazi u [adresa] sagrađen na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koji još nije upisan u zemljišne knjige. Uz stan kupac kupuje i idealan dio zajedničkih dijelova i uređaja zgrade koji služe zgradi kao cjelini. Stan se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om i hodnike, ukupna površna 31,92 m2. Kupoprodajna cijena ugovorena je u iznosu 24.000 DEM u protuvrijednosti kuna uz preuzimanje obročne otplate. Kupac je isplatio prodavatelju kaparu 5.000 DEM u protuvrijednosti kuna, dok će se ostatak kupoprodajne cijene isplatiti najzad do 30. travnja 1996. Kupac je kupio stan sa teretom založnog pravo uknjiženog na navedenoj nekretnini u korist ĐĐ Inženjering d.d. [adresa]. Nadalje, iz Ugovora je vidljivo da u uknjižavnje i posjed kupljene nekretnine kupac stupa odmah p isplati cjelokupnog iznosa ugovorene kupoprodajne cijene, a najzad do 30. travnja 1996. do kada je prodavateljica dužna osloboditi stan od stvari i osoba te ga predati kupcu u posjed i uživanje. Prodavatelj jamči da je nekretnina iz Ugovora isključivo njegovo vlasništvo te da osim hipoteke uknjižene u korist ĐĐ Inženjering d.d. [adresa] nije opterećena nikakvim drugim uknjiženim ili neuknjiženim teretima. Također, kao bitno iz Ugovora je vidljivo da je kupac svjestan tereta u odnosu na stan koji kupuje, te u potpunosti stupa u pravnu poziciju prodavateljice, a koju ova ima prema Ugovoru br. 131/95 zaključenog sa ĐĐ Inženjering d.d. [adresa] kao prodavatelja.

11. Nadalje, uvidom u Premet: Otplata stana vidljivo je da je Đuro Đaković Industrijska rješenja d.d. utvrdio da su obveze za otplatu stana sa strane Hajnal Dinka u cijelosti podmirene. Također, Đuro Đaković Industrijska rješenja d.d. (ranije ĐĐ Inženjering d.d.) potvrđuje da je ŽĐ u cijelosti otplatio dug u iznosu 24.000 DEM, protuvrijednost kuna, za stan na kojem postoji stanarsko pravo zajedno s pripadajućim dijelovima i uređajima zgrade u zgradi u [adresa], adresa [adresa], kč. br. [katastarska čestica], zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], stan koji se u naravi sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaone, wc-a i hodnika ukupne površine 31,92 m2.

12. Nadalje, uvidom u Potvrdu Grada [adresa] od 14. srpnja 2020. potvrđuje se da su stanovi na 1. i 6. katu (postojeće etaže 12. i 13.) u višestambenoj zgradi (P+6), kao posebni dijelovi u [adresa] u [adresa], a sve izgrađeno za kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a predstavljaju posebne samostalne uporabne cjeline izražene u neto površini na sljedeći način: 6. kat – E-13 dnevni boravak 13,38 m2, kuhinja 5,41 m2, kupaonica 5,90 m2, predprostor 3,25 m2 i balkon (15,92 x 025 m2) 3,98 m2, ukupna neto površina stana 31,92 m2. Isto proizlazi iz Plana posebnih dijelova zgrade- etažni nacrt Geoplan d.o.o. od 16. ožujka 2020.

13. Uvidom u predmet Z-11785/21 vidljivo je da je podnesen prijedlog za pojedinačni ispravni postupak na nekretninama koje su predmet ovog parničnog postupka.

14. Prilikom očevida na licu mjesta utvrđeno je da je sud pristupio na lice mjesta, adresa [adresa]. Predmetni stan u zgradi otvorila je supruga tužitelja, a stan se sastoji od dnevnog boravka koji je namješten za stanovanje, kupaonice, predsoblja, balkona u slovo L, kuhinje. Stan je u cijelosti namješten, a tužitelj je u posjedu.

15. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je u posjedu predmetnog stana od 1996. godine te da je isti kupio od FĐ iste godine. Ona ga je uvela u posjed. Misli da FĐ nije bila upisana u gruntovnici kao vlasnik stana jer je kupila stan od od ĐĐ Inženjeringa d.d. Misli da je kupoprodajna cijena između njega i FĐ bila cca 25.000 DEM, a preuzeo je i otplatu otkupa stana. FĐ je isplatio kupoprodajnu cijenu. Otkup stana je plaćao ĐĐ Inženjeringu d.d. i to je također plaćeno. Nitko nikada mu nije osporavao pravo posjeda stana od kada je stupio u stan. Ne zna koliko je FĐ bila u posjedu toga stana. Od kada je tužitelj u posjedu toga stana, tuženik nikada nije bi bio u posjedu stana.

15.1. Iskaz tužitelja sud je prihvatio kao vjerodostojan obzirom da je isti potvrdio činjenice koje su navedene u materijalnim dokazima u spisu, Ugovor br. 131/95 od 5. svibnja 1995., Ugovor o prodaji stana od 18. travnja 1996., Predmet: Otplata stana (strana 22 spisa), Potvrdu o isplaćenom kreditu (strana 23 spisa), Potvrdu Grada Slavonskog Broda od 14. srpnja 2020., i Plan posebnih dijelova zgrade – etažni nacrt.

16. Dakle, na temelju dokumentacije u koju je sud izvršio uvid te iskaza tužitelja sud je utvrdio da je pravni prednik tužitelja otkupio predmetni stan, da je za stan isplaćena kupoprodajna cijena te iznos za otkup stana ĐĐ Inženjeringu d.d., te je nadalje sud kao bitno utvrdio da je tužitelj temeljem kupoprodajnog Ugovora u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu od 1996. godine. Posjed tužitelja je zakonit jer je utemeljen na Kupoprodajnom ugovoru s FĐ koja je prije njega bila u posjedu stana i tužitelja uvela u posjed stana. Posjed je istinit jer nije pribavljen silom, potajno, prevarom niti zlouporabom povjerenja. Također, posjed tužitelja je pošten jer isti nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed obzirom da ga je u posjed temeljem Kupoprodajnog ugovora i isplaćene kupoprodajne cijene uvela prethodna vlasnica, FĐ, te tuženik po onom što je utvrđeno iz iskazu tužitelja nikada nije bio u posjedu predmetnog stana. Stoga su se stekli uvjeti prema ZVDSP-u članak 159. stavak 2. i stavak 4. da tužitelj stekne vlasništvo na nekretninama pobliže opisanim u izreci. Naime, stavak 4. je također bitan u ovom postupku obzirom da je predmetni stan upisan kao vlasništvo Republike Hrvatske, a tužitelj je u posjedu stana sukladno stavku 2. više od 20 godina.

17. Sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu 6.137,99 eur koji troškovi su osnovani i sukladni Odvjetničkoj tarifi, a sastoje se od zahtjev za mirno rješenje spora 500,00 eur, sastav tužbe prema Tbr.7.točka 1.OT 500,00 eur, pristojba na tužbu 178,53 eur, pristojba na presudu 356,45 eur, predujam za očevid 49,48 eur, zastupanje na ročištima 20. svibnja 2025., 12. studenog 2024. i 10. listopada 2024. 3x500,00 eur sve prema Tbr.9.točka 1.OT, sastav podnesaka 16. svibnja 2025., 10. veljače 2025. i 12. studenog 2024. 3x500,00 eur sve prema Tbr.8.točka 1.OT, obavijest stranci 100,00 eur, konferencija sa strankom 100,00 eur, ročište za objavu presude 100,00 eur prema Tbr.9.točka 3.OT. PDV iznosi 1.075,00 eur.

18. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 25. lipnja 2025.

Sudac

Pavo Garić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda na Županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.