1                       Poslovni broj: 11 Us I-680/2023-3

 

Poslovni broj: 11 Us I-680/2023-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužiteljice L. K. iz Z., B. 10, koju zastupa opunomoćenik F. G., odvjetnik u Z., F. u. 6/b, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi utvrđivanja komunalnog doprinosa, 30. kolovoza 2023.,

                                                                     

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-363-03/20-4/256, URBROJ: 531-07-01-01/07-22-2 od 31. ožujka 2022. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet KLASA: UP/I-363-02/15-008/636, URBROJ: 251-13-32-1/018-20-4KSP od 9. studenog 2020.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet KLASA: KLASA: UP/I-363-02/15-008/636, URBROJ: 251-13-32-1/018-20-4KSP od 9. studenog 2020. utvrđen je ovdje tužiteljici komunalni doprinos za ozakonjenu nezakonito izgrađenu pomoćnu zgradu u Z., B. 10 na k.č.br. …k.o. R. ukupnog obujma 204,75 m3 u iznosu od 16.584,75 kuna.

             

              2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-363-03/20-4/256, URBROJ: 531-07-01-01/07-22-2 od 31. ožujka 2022. odbio kao neosnovanu.

 

              3. Tužiteljica je protiv tuženika ovom sudu podnijela tužbu kojom osporava zakonitost citiranog rješenja tuženika. U tužbi u bitnom navodi kako je tuženik u pobijanom rješenju u potpunosti zanemario žalbeni navod tužiteljice da za tužiteljicu nema obveze plaćanja komunalnog doprinosa jer je u konkretnom slučaju ozakonjena pomoćna zgrada (garaža), a prema odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19, dalje: Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama) komunalni (i vodni) doprinos se ne plaća za ozakonjenje pomoćnih zgrada. Pri tome napominje da Odluka o komunalnom doprinosu ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 17/13 – pročišćeni tekst i 22/14), na koju se poziva drugostupanjsko rješenje, kao akt podzakonske snage niti u kojem slučaju ne može derogirati Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, kao akt zakonske snage kojim je izričito propisano oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenje pomoćne zgrade.

 

              4. Slijedom navedenog predloženo je sudu donijeti presudu kojom će poništiti pobijano rješenje tuženika kao i rješenje prvostupanjskog upravnog tijela. Ujedno je zatražena naknada troškova ovog spora.

 

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, predloživši sudu donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev.

 

              6. Budući stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, sporna je samo primjena materijalnog prava, a odlučne činjenice su nesporne, sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 36. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) u svezi s čl. 8. ZUS-a, donio odluku u ovom sporu.

 

7. U cilju ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika, sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te onu koja se nalazi u spisu upravnog postupka.

 

8. Na temelju razmatranja svih spornih pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9. Obveza plaćanja komunalnog doprinosa u postupcima izdavanja rješenja o izvedenom stanju uređena je odredbom čl. 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Tako je st. 1. istoga čl. propisano da su podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim zakonom nije propisano drukčije. Nadležno upravno tijelo dužno je tijelima nadležnim za utvrđivanje komunalnog doprinosa i vodnog doprinosa dostaviti podatke potrebne za obračun iznosa tog doprinosa u roku od petnaest dana od dana izvršnosti rješenja o izvedenom stanju (st. 4.).

 

10. Na temelju predmetnog Zakona, uz ostale zgrade, ozakoniti se mogu i pomoćne zgrade. Prema odredbi članka 14. tog Zakona pomoćne zgrade u funkciji osnovne zgrade, koje imaju jednu etažu i čija tlocrtna površina nije veća od 50 m² predstavljaju posebnu skupinu zgrada čije je ozakonjenje u odnosu na zgrade iz ostalih skupina za investitora povoljnije glede troškova dokumentacije koja se prilaže uz zahtjev, te plaćanja naknade za zadržavanje u prostoru, vodnog i komunalnog doprinosa.

 

11. Za razvrstavanje pomoćne zgrade u navedenu »skupinu pomoćnih zgrada« moraju kumulativno biti ispunjena slijedeća tri uvjeta: 1. zgrada smije imati samo jednu etažu; 2. tlocrtna površina zgrade ne smije biti veća od 50 m²; 3. zgrada mora biti u funkciji osnovne zgrade.

 

12. Za napomenuti je i da se, prema čl. 16. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, veličina, stupanj završenosti i namjena zgrade za koju se donosi rješenje o izvedenom stanju utvrđuju prema stanju prikazanom u arhitektonskoj snimci, odnosno snimci izvedenog stanja i stanju utvrđenom na očevidu te da je u čl. 18. istoga Zakona propisano da se rješenje o izvedenom stanju donosi za nezakonito izgrađenu zgradu koja se prema tom Zakonu može ozakoniti, ako je, između ostalog, arhitektonska snimka odnosno snimka izvedenog stanja u skladu s izvedenim stanjem zgrade.

 

13. Posebni propisi na koje se referira citirani čl. 22. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a kojima je uređena obveza plaćanja komunalnog doprinosa, u prvom redu su Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15, dalje: Zakon o komunalnom gospodarstvu) i, u konkretnom slučaju, Odluka o komunalnom doprinosu („Službeni glasnik Grada Zagreb“ broj 17/13, 22/14, dalje: Odluka o komunalnom doprinosu).

 

14. Nadalje treba navesti da je u čl. 31. st. 8. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da se komunalni doprinos obračunava u skladu s obujmom, odnosno po m3 (prostornom metru) građevine koja se gradi na građevnoj čestici, dok se kod građevine koja se uklanja zbog građenja nove građevine ili kada se postojeća građevina dograđuje ili nadograđuje, komunalni doprinos obračunava na razliku u obujmu u odnosu na prijašnju građevinu.

 

15. Iz citiranih odredaba proizlazi da je podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju dužan platiti komunalni doprinos za nezakonito izgrađeni (ili dograđeni) obujam zgrade.

 

16. Nadalje, iz spisa predmeta nedvojbeno proizlazi da je u postupku donošenja rješenja o izvedenom stanju, a koji je prethodio predmetnom postupku donošenja rješenja o komunalnom doprinosu, utvrđeno da je predmet ozakonjenja jedna građevina pomoćne namjene (garaža), koja prema odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama pripada u kategoriju manje zahtjevnih zgrada koje, i prema stavu suda, prema čl. 22. st. 1. istoga Zakona, podliježu obvezi plaćanja komunalnog i vodnog doprinosa, neovisno o tome što je zgrada po funkciji pomoćna (u funkciji osnovne zgrade). Naime, prema citiranoj odredbi nema obveze plaćanja komunalnog doprinosa samo za zgradu koja odgovara kriterijima propisanim u čl. 14. toga Zakona za kategoriju pomoćne zgrade (u funkciji osnovne zgrade, koja ima jednu etažu i čija tlocrtna površina nije veća od 50 m²), a u konkretnom slučaju ozakonjena je zgrada ukupnog GBP-a 65,53 m2 (kako je to navedeno u izreci rješenja o izvedenom stanju).

 

17. Budući da u spisu predmeta, a niti u navodima tužiteljice, nema naznaka da bi rješenje o izvedenom stanju bilo naknadno izmijenjeno, poništeno, ukinuto ili na drugi način stavljeno van snage, to je prema čl. 22. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, na temelju izvršnog rješenja o izvedenom stanju tužiteljica u obvezi plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenu zgradu prema obujmu kako je to prikazano u snimci izvedenog stanja koja je sastavni dio rješenja o izvedenom stanju, a koji u konkretnom slučaju nije sporan, odnosno osporen od strane tužiteljice.

 

18. Zaključno valja napomenuti kako suprotno navodima tužiteljice, obrazloženje pobijanog rješenja sadrži valjane, jasne i argumentirane razloge o odlučnim činjenicama bitnim za rješenje ove upravne stvari. Naime, tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja jasno navodi kako je predmetna zgrada prema kategorizaciji koja je propisana Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama smještena u kategoriju jednostavne zgrade pomoćne namjene i kao takva nije izuzeta od obveze plaćanja komunalnog doprinosa, jer je tlocrtna površina predmetne jednostavne zgrade veća od 50 m2. Ostali žalbeni navodi nisu od važnosti za rješavanje u ovoj upravnoj stvari.

 

19. Slijedom svega navedenog, pobijano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je u skladu s odredbom čl. 57. st. 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

20. Tužiteljica je postavila zahtjev za naknadu troškova spora, međutim kako ista nije uspjela u ovom sporu, to nema pravo na naknadu troškova spora u skladu s odredbom čl. 79. st. 4. ZUS-a.

 

U Rijeci 30. kolovoza 2023.

 

      Sutkinja

 

                                                                                                              Dubravka Zec v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:             

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.