Poslovni broj: Us I-2756/2024-12
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja: trgovačko društvo Uvala Bačvice d.o.o. Ljubićeva 5. Split, OIB: 93267631633, zastupano po zakonskom zastupniku ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], a ovaj po opunomoćeniku Mladenu Oštro, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3/I, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14., OIB: 52634238587, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) ĐŠG, (punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), radi ukidanja rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 29. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, prokuriste tužitelja te opunomoćenice tuženika, dana 24. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-335-06/24- 01/62, Urbroj: 529-06-03-02-01/1-24-2 od 07. kolovoza 2024. te za poništenje rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet, Klasa: UP/I-335-02/24-0003/0007, Urbroj: 2181/1-06-01-02/01-24-0004 od 15. svibnja 2024.
r i j e š i o j e
I.Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora.
II.Odbija se prijedlog tužitelja da se ovaj upravni spor prekine do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Trgovačkog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-543/2023.
III.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.
IV. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja isplatiti tuženiku iznos od 37,08 eur dok se odbija kao neosnovan zahtjev za nadoknadu preostalog dijela troška upravnog spora.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-335-06/24-01/62, Urbroj: 529- 06-03-02-01/1-24-2 od 07. kolovoza 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet, Klasa: UP/I-335-02/24- 0003/0007, Urbroj: 2181/1-06-01-02/01-24-0004 od 15. svibnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).
2.Navedenim prvostupanjskim rješenjem, donesenim po službenoj dužnosti, je točkom I. izreke ukinuto s danom 14. svibnja 2024. rješenje navedenog prvostupanjskog tijela, Klasa: UP/I-335-02/13-03/105, Urbroj: 2181-01-02/005-13-3 od 28. svibnja 2013., za objekt iz skupine "barovi" vrste caffe bar i noćni klub pod nazivom "Bačvice", kojim posluje tvrtka Uvala Bačvice d.o.o. Split (ovdje tužitelj). Točkom II izreke je određeno da će se to rješenje upisati u Upisnik ugostiteljskih objekata koji se ne kategoriziraju a koji se vodi pod upisnim brojem 3574.
3.U pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu tužitelj navodi da je osporavano drugostupanjsko rješenje u cijelosti neosnovano i nezakonito te traži poništenje istog navodeći da je izreka pobijanog rješenja nejasna i u proturječnosti s obrazloženjem, da su u predmetnom postupku bitno povrijeđena pravila upravnog postupka, da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te da nije pravilno primijenjeno materijalno pravo, odnosno zakoni i pozitivni propisi utemeljeni na zakonu. U obrazloženju utuženog rješenja da se, u bitnome, navodi kako je podnesena žalba ovdje tužitelja neosnovana jer se svi prostori u KPK Bačvice nalaze na pomorskom - općem dobru, pa da temeljem odredbe članka 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, pomorsko dobro ne može biti predmet zakupa. Izreka pobijanog rješenja da je nejasna i u proturječnosti s obrazloženjem jer da obrazloženjem istog nisu obrazložene stvarni i odlučni razlozi iz kojih bi proizlazilo nedvojbeno utvrđenje za donošenje utuženog rješenja, pa da je obrazloženje utuženog rješenja u tom dijelu nejasno, kontradiktorno i da nije dovoljno, odnosno, da nije uopće obrazloženo. Ističe se naime, u bitnome, da su zakupodavatelj poslovnog prostora tvrtka Splitska obala d.o.o. Split, odnosno Grad Split, kao vlasnik svih poslovnih udjela u tvrtki zakupodavca, još od dana 16. svibnja 2011. imali neposredno saznanje kako je nadležno upravno tijelo donijelo rješenje o utvrđivanju granice pomorskog dobra te da da su od navedenog dana znali kako raspolažu sa nekretninom koja nije njihovo vlasništvo, već da je postala Opće -pomorsko dobro. Usprkos tome, Grad Split da je slobodno raspolagao nekretninom te da ju je svojom odlukom dao na upravljanje baš zakupodavcu Splitska obala d.o.o. Split koja da je od 2014.godine do 2023.godine također slobodno raspolagala, raspisivala javne natječaje, upravljala i ubirala plodove iz osnova isplata zakupnine za predmetni poslovni prostor a koja činjenica da je bila poznata i nadležnim tijelima Republike Hrvatske te građansko upravnom odjelu ŽDO Split, koje je zakonski zastupnik Republike Hrvatske, a koji svi, prije navedeni, da punih dvanaest godina, i pored zakonske obveze zaštite pomorskog dobra – općeg dobra, od 2011. do 2023. godine nisu reagirali na bilo koji način, omogućavajući pravni nered i potpunu pravnu nesigurnost tužitelja kao zakupca predmetnog poslovnog prostora. No, odjednom zakupodavac Splitska obala d.o.o. Split, da, po nalogu svog vlasnika, Grada Splita, dostavlja zakupcu "dopis" od 22. prosinca 2022. u kojem izvješćuje zakupca kako: " je za očekivati kako poslovni prostori u KPK Bačvice nisu u vlasništvu Grada Splita, već predstavljaju pomorsko dobro", pa je "radi sprječavanja nastanka štete" jednostrano otkazalo zaključeni ugovor o zakupu sa zakupcem, iako je prije toga, imajući saznanja za činjenicu upisa granica pomorskog dobra, slobodno davalo u zakup poslovni prostor zakupcu i ubiralo zakupninu u trajanju od oko ukupno dvanaest godina. Uz to, zakupodavac da u svom dopisu neistinito navodi kako je Republika Hrvatska pokrenula spor "radi utvrđenja prava vlasništva nad poslovnim prostorom" obzirom da je Republika Hrvatska ustala sa tužbama radi trpljenja upisa pomorskog dobra u zemljišne knjige, a ne utvrđenja prava vlasništva, pošto je notorna činjenica kako je još 2011.g. utvrđeno kako se cijeli kompleks KPK Bačvice nalazi položen na pomorskom dobru-opće dobro. Zakupac se svojim dopisom očitovao na dopis zakupodavca i odbio prihvatiti jednostrani neosnovani otkaz ugovora o zakupu te da je ujedno pred Trgovačkom sudom u Splitu pokrenuo parnični postupak podnošenjem tužbe radi utvrđenja kako je zakupni odnos na snazi, te kako dopis zakupodavca ne proizvodi između stranaka nikakve pravne učinke, a koji postupak da se vodi pod brojem P-543/23. Ističe se i to da je u vrijeme slanja jednostranog otkaza Ugovora o zakupu vlasnik predmeta zakupa, nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], bio Grad Split, osnivač društva zakupodavca. Splitska obala d.o.o. koja je u 100%-tnom vlasništvu Grada Splita, da je temeljem Ugovora o uređenju međusobnih odnosa između Grada Splita i Splitske obale d.o.o. bila ovlaštena i legitimirana da kao zakupodavac zaključi ugovor o zakupu i pripadajuće dodatke sa tužiteljem kao zakupnikom. Ugovor o zakupu zaključen između Splitske obale d.o.o., kao zakupodavca, i tužitelja, kao zakupnika da je bio je valjani pravni osnov za ishođenje rješenja prvostupanjskog upravnog tijela Klasa: UP/1-335-02/13-03/105, Ur.br:2181-01-02/005-13-3 od dana 28. svibnja 2013. kojim je utvrđeno kako tužitelj ispunjava minimalne tehničke uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu naziva "Bačvice" u Splitu, na adresi [adresa]. u sklopu KPK Bačvice, a to u vrijeme dok je bila utvrđena granica pomorskog dobra, a što da je Ured državne uprave znao ili morao znati. Međutim, na inicijativu grada Splita to isto upravno tijelo navedeno rješenje ukida zbog utvrđenja granice pomorskog dobra. Ističe se da se radi o propustu iz krajnje nepažnje za koju štetu da ne smije odgovarati tužitelj, jer da ničim nije doprinio nastanku štete. U tužbi se nadalje ukazuje na odredbu članka 120. Zakona o upravnim sporovima te ističe da je, obzirom na navedenu odredbu, jasno je kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za ukidanje rješenja, a osobito uvažavajući posljedice koje za tužitelja u ovoj situaciji nastaju. Navodi se i da obrazloženje osporavanog drugostupanjskog rješenja nije održivo, jer da izreka rješenja nije obrazložena su skladu sa odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a, te da tuženik nije vrednovao sve iznesene navode i priložene dokaze tužitelja, te da se čak na sve te činjenice nije ni osvrnuo, niti ih spomenuo, a kamoli obrazložio zašto je dobio takvu, neosnovanu odluku. Ističe se i to da su zakupodavac i Grad Split zakupca doveli i održavali ga u zabludi u dužem vremenskom razdoblju, zaključujući ugovore o zakupu za nešto što nije bilo u njihovom vlasništvu, niti su bili ovlašteni za davanje u zakup predmetnog poslovnog prostora a što da tužitelju daje za pravo postaviti zahtjev za naknadu pretrpljene materijalne štete prema zakupodavcu i Gradu Splitu iz osnova izvršenih ulaganja u prostor i naknade štete iz osnova izgubljene dobiti, a sve stoga što je granica pomorskog dobra na KPK Bačvice određena precizno još u lipnju 2011. godine. Isto tako, uručena "obavijest" zakupodavca da se ni u kojem slučaju ne može tretirati kao zakonski valjan raskid ugovora o zakupu, već isključivo kao neosnovani jednostrani otkaz ugovora o zakupu, što sve tuženik da nije utvrdio, niti obrazložio. Ističe se kako ni u jednoj odredbi ugovora o zakupu i dodatka ugovoru o zakupu iz 2015.g. zakupodavac nije dao na znanje i upozorio zakupca na činjenicu kako je još četiri godine prije zaključenja ugovora o zakupu u odnosu na objekt KPK Bačvice granica pomorskog dobra već određena, pa je cijeli prostor KPK Bačvice time 2011. godine prešao u režim pomorskog dobra-općeg dobra. U trajanju tog dvanaestogodišnjeg razdoblja, Republika Hrvatska da je prešutno dozvoljavala i omogućila Gradu Splitu i zakupodavcu Splitska obala d.o.o. Split, davanje u zakup poslovnih prostora zakupcima u KPK Bačvice i redovito ubiranje velikih iznosa zakupnina od zakupaca. Tužitelj da nikada nije imao bilo kakvih saznanja o zaključenju nagodbe, temeljene na rješenju o utvrđenju granice pomorskog dobra još od dana 16. svibnja 2011., zaključene između Republike Hrvatske i Grada Splita (jedinog osnivača ovdje zakupodavca tvrtke Splitska obala d.o.o. Split), a koji Grad Split -odnosno zakupodavac Splitska obala d.o.o., da je očito još od 2014. godine to utvrđenje jednostavno zatajio od tužitelja, ali je također neovisno o prije navedenom, uredno nastavio naplaćivati mjesečne iznose zakupnina, koji su svi uredno isplaćeni zakupodavcu od ovdje tužitelja kao zakupca. Tužitelj smatra da određivanje granice pomorskog dobra, prema zakonu ne predstavlja promjenu prava vlasništva kako to neosnovano tumače zakupodavac i Grad Split. Ugovori o zakupu i dodatci ugovoru o zakupu, da predstavljaju prema odredbama zakona valjane dokaz o pravu korištenja predmetnih poslovnih prostora i površina, te valjane osnove za pribavljanju minimalno-tehničkih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, uključujući i vanjski dio zakupljenog prostora, na kojem da je sa dozvolom postavljen štekat - otvorena terasa, i to već u neprekidnom trajanju od dvadeset i četiri godine. U tužbi se navodi i to da je tužitelj od nadležnog odjela upravo Grada Splita, ishodio pravomoćno rješenje o izvedenom stanju, Klasa: UP/I 361-03/13-04/00599, Urbroj: 2181/01-03- 03/03-13-006 od 20. travnja 2013. dvije godine nakon određivanja granica pomorskog dobra, kojim da je ozakonio rekonstruirani dio predmetne nekretnine, a koji dio se nalazi na predmetnoj površini, a sve to o trošku zakupca. Nadalje, vlasnik zakupodavca Grad Split, da maliciozno i nezakonito postupa, jer da isti poduzima razne neformalne radnje kako bi usporio i otežao početak upravnog postupka dodjele koncesija na predmetnom pomorskom dobru od strane ovlaštenika - Splitsko- dalmatinske županije a s druge strane da kod nadležnog tijela intenzivno inzistira da se ukine u ovom i sličnim upravnim postupcima izdana rješenja o ispunjavanju minimalno tehničkih uvjeta, za predmetne poslovne prostore u K-P-K Bačvice, kako bi na taj način spriječio tužitelja u redovnom obavljanju djelatnosti i konzumiranja zaključenih ugovora o zakupu, odnosno kako bi na taj način nezakonito pokušao isprazniti sve zakupljene poslovne prostore u Kupališno poslovnom kompleksu Bačvice. Takvim postupanjem, Grad Split direktno upravlja, odlučuje i rukovodi pomorskim dobrom Republike Hrvatske, što je nedopustivo i nezakonito. Tužitelj se nadalje poziva i na stečena prava te ističe i to da tuženik gubi iz vida da se odredbama nagodbe od dana 01. ožujka 2023., zaključenom između Republike Hrvatske, zastupane po ŽDO Split i Grada Splita, potvrđuje kako je granica pomorskog dobra utvrđena još dana 16. svibnja 2011.godine, kako je rješenjem Državne geodetske uprave od dana 18. srpnja 2012. proveden upis pomorskog dobra na predmetnoj nekretnini te da je tek nakon jedanaest godina utvrđeno kako upis nije valjan. Odredbom članka 5. nagodbe, stranke da su regulirale kako preostali suvlasnički udio od 1058/7390 dijela ostaje u vlasništvu Grada Splita, sa obzirom kako taj suvlasnički dio predstavlja etažu krova površine 1058m2, a koja etaža da nije obuhvaćena utvrđenom granicom pomorskog dobra iz odredbe članka 1. nagodbe. Krov da se nalazi tik nad zakupljenim poslovnim prostorima od strane zakupca, ovdje tužitelja. Ukazuje se i na ugovor o diobi vlasništva nad posebnim dijelovima nekretnine i osnivanju prava plodouživanja, zaključen između Grada Splita i društva Konstruktor d.d. za graditeljstvo dana 16. lipnja 2003. gdje da je odredbom članka 4. ugovora, regulirano kako preostalih 2306/7380 dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u naravi terase i otvorene prostore, uključujući i krov objekta, ostaju u vlasništvu Grada Splita, a odredbom članka 5. istog ugovora da je regulirano kako Konstruktor d.d. osniva na tom dijelu pravo plodouživanja i to trajno pravo plodouživanja koje da je osnovano na 1436/7390 dijela čest. zem. [katastarska čestica], KO. [katastarska općina]. Konstruktor inženjering d.d. i tužitelj da su dana 01. listopada 2023. zaključili ugovor o najmu terase/krova, jer da najmodavac još uvijek ima u zemljišnim knjigama upisano trajno pravo plodouživanja. Zaključno se navodi da je za pravilno odlučivanje u ovoj pravnoj stvari ključna i nesporna činjenica kako cjelokupni objekt KPK Bačvice i dan danas nema izdanu Uporabnu dozvolu, što da je razvidno iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka i negativnog upisa. Navedeno da tuženik i prvostupanjsko tijelo već od 2000.godine i dovršetka izgradnje KPK Bačvice, gube iz vida, dok da je Republika Hrvatska upisala pomorsko dobro-opće dobro na objektu koji nikad nije legaliziran, niti ima izdanu uporabnu dozvolu, a koji da je izgrađen i dovršen u cijelosti prije dvadeset i četiri godine. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi mu trošak ovog upravnog spora sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
4.Tužitelj je ujedno u tužbi predložio da se temeljem odredbe članka 42. stavak. 2. Zakona o upravnim sporovima donese rješenje kojim se određuje odgodni učinak tužbe u ovome sporu odnosno da se odgađa izvršenje osporavanog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja do pravomoćnog završetka ovog upravnog spora. Održavanjem na snazi pobijanih rješenja tužitelju da bila nanesena velika i nepopravljiva materijalna šteta te da odgoda izvršenja osporavanih rješenja ne bi bila protivna javnom interesu. Tužitelj da je bez svoje krivnje doveden u zabludu i održavan u zabludi, da održavanjem na snazi pobijanih rješenja neće biti u mogućnosti obavljati djelatnost a što da će posljedično dovesti do trajnog zatvaranja predmetnog ugostiteljskog objekta, vrlo izvjesnog otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem, te posljedično do prestanka obavljanja dozvoljene djelatnosti tužitelja. Ističe i da je uložio značajna novčana sredstva u uređenje i funkcioniranje ugostiteljskog objekta a koja sredstva da ne bi mogao vratiti iz poslovanja objekta kako je to predviđeno i planirano u vrijeme uređenja i ulaganja novčanih sredstava. Navodi se i da je bruto dobit tužitelja za razdoblje od 2021. do 30. rujna 2024. iznosila 1.360.755.70 Eur., da je kroz to razdoblje u korist proračuna uplaćeno ukupno 915.904,47 Eur, bez kojeg iznosa da će Republika Hrvatska i Grad Split ostati u razdoblju od slijedeće tri godine, tijekom kojih prostori KPK Bačvice sigurno neće biti komercijalizirani obzirom da se ne nazire raspisivanje natječaja za dodjelu koncesije, a što da ukazuje na nebrigu Republike Hrvatske i Grada Splita o zaštiti vlastitog javnog interesa; da je tužitelj kroz gore navedeno razdoblje s osnova isplaćenih netto plaća isplatio zaposlenicima ukupno iznos od 219.872,50 Eur te da bi im, obzirom na dužinu radnog staža, bio u obvezi isplatiti i otpremnine u iznosu od 20.805,00 Eur; da bi iz osnova naknade za nezaposlene osobe iz državnog proračuna bile isplaćene potpore za nezaposlenost u iznosu od ukupno 31.340,40 Eur. Navodi se i da tužitelj ima nepodmirene obveze i to: dugoročnu obvezu sa osnova zajmova u iznosu od 211.883,28 Eur, obveze isplate zakupnine za 2023. i 2024.g., ukupno 24 mjeseca po mjesečno iznos od 1.819,98 Eur, što ukupno iznosi je ukupno iznos od 3.650,79 Eur; fiksni troškovi poslovanja u mjesečnom iznosu od cca 3.000,00 Eur u što da spadaju računi za telefon, bankovne naknade i slični redovni izdaci. Posebno se naglašava da bi šteta nastala i za Državni proračun iz osnove obveznih poreza i doprinosa koji proizlaze iz ugovora o radu zaposlenika, a tako i za gradski proračun uskratom obveze plaćanja javnih davanja u vidu komunalne naknade, spomeničke rente, čistoće i drugih naknada. Tužitelj da je uslijed postupanja Grada Splita i zakupodavca bio prisiljen zatražiti i realizirati Eurski kredit kod RBA banke u iznos od 68.600.00 Eur. Poziva se i na sudsku praksu o usvajanju prijedloga i donošenju rješenja kojim se odgađa izvršenje upravnog akta, odnosno donosi privremena mjera kojom se odgađa izvršenje upravnog akta i to baš u predmetima ovog suda: Usl-1295/22-4, Usl-397/2024-7 te Usl-1329/2024. Usvajanje prijedloga tužitelja, uz notornu činjenicu nastanka nenadoknadive štete i prestanka rada tužitelja i svih zaposlenika, da ne bi bilo protivno javnom interesu, jer da se izvršenje utuženih rješenja odgađa privremeno do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora. Slijedom navedenog da su kumulativno ispunjene sve zakonske pretpostavke za odgodni učinak tužbe prema članku 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima.
5.Tužitelj u podnesku od 27. studenog 2024. u bitnome ponavlja navode iz tužbe te ističe da su javnopravna tijela, pa tako i tuženik te prvostupanjsko tijelo, obvezna postupati po načelu savjesnosti i poštenja, načelu zakonitosti, načelu zabrane prouzročena štete, načelu razmjernosti javnog i privatnog interesa te da se, bez obzira na pojedine konkretne odredbe pojedinog mjerodavnog zakona u primjeni i tumačenju prava, odluke trebaju donositi, osobito u postupku donošenja pojedinačnih odluka kojima se izravno utječe na prava i obveze pravne ili fizičke osobe, sukladno najvećim vrednotama ustavnog poretka koje su utvrđene u odredbi članka 3. Ustava Republike Hrvatske. U protivnom, da čine pogrešku pretjeranog formalizma koja je uvijek, i baš u pravilu, na štetu načela zakonitosti i načela zaštite javnog i privatnog interesa. Ističe se da je prema odredbi članka 55. stavak 1. ZUP-a, očito kako je pitanje raskida ugovora o zakupu prethodno pravno pitanje. Prvostupanjsko tijelo da je trebalo samo i prvenstveno riješiti to pitanje, što da ovdje nije slučaj, te da je moglo i trebalo rješenjem prekinuti upravni postupak dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to prethodno pitanje ne riješe. Tužitelj se poziva i na rješenje Trgovačkog suda u Splitu u predmetu R2-2799/2023-6 od 05. studenog 2024. kojim da je Trgovački sud u Splitu usvojio prijedlog predlagatelja, ovdje tužitelja, za osnivanje sudskog pologa i uplate obveze plaćanja zakupnine, zakupodavcu društvu Splitska obala d.o.o. Split. U svakom slučaju u konkretnom slučaju da je sukladno odredbi članka 55. i 56. ZUP-a, u ispitnom postupku sukladno odredbama članka 51. i 52. ZUP-a trebalo riješiti prethodno pitanje u konkretnom upravnom postupku ili pak ovaj upravni postupak prekinuti dok se to pitanje ne riješi pred nadležnim Trgovačkim sudom u Splitu. Nadalje se u bitnome ističe da je tužitelj mišljenja kako prvostupanjsko tijelo ispituje postojanje pretpostavki za izdavanje rješenja sukladno stanju na dan podnošenja zahtjeva stranke ili na dan donošenja tog rješenja, te, ako nema ovlaštenog zahtjeva vlasnika nekretnine ili nositelja prava upravljanja tom nekretninom, onda da ne može postupati po službenoj dužnosti i miješati se u pravne odnose zainteresiranih ugovornih stranaka. Činjenica kako Republika Hrvatska, putem nadležnog državnog odvjetništva nije pokrenula postupak ukidanja rješenja kojim se dozvoljava obavljanje djelatnosti da ukazuje na nedostatak osnove i pravnog interesa, te nedostatak aktivne legitimacije u upravnom postupku. U obrazloženjima utuženih rješenja, da se samo paušalno otklanja iznijeti prigovor tužitelja zanemarujući pritom činjenicu stanja uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi u trenutku zaključenja pravnog posla, kada je zemljišnoknjižni vlasnik nekretnina bio upravo Grad Split. Nadalje se u bitnome ističe da je nepravično kad država ili javnopravno tijelo, koji imaju pravnu prednost i veću snagu u odnosu na tužitelja, u postupku odlučivanja o njihovoj pravnoj mogućnosti ili o i njihovom pravu, kako bi izbjegli odgovornost za svoje vlastite pogreške ili dugogodišnje propuste, pribjegavaju pretjeranom formalizmu i paušalno, u rješavanju konkretnog pravnog odnosa. Isto tako, temeljem odredbe članka 113. stavak 5. ZUP-a, budući kako se odluka ne tiče prava trećih osoba, da je trebalo procijeniti kako je žalba tužitelja osnovana, te na osnovi te odredbe, u cijelosti zamijeniti pobijano prvostupanjsko rješenje novim na način što će to rješenje staviti van snage i obustaviti postupak, a tuženik u pogledu ovog zahtjeva nije dao bilo kakvo obrazloženje. U tom dijelu su upravni akti opterećeni apsolutno bitnom povredom odredbi upravnog postupka, jer je u pravnoj stvari, u kojem se moralo provesti ispitni postupak, to pravo stranci na nezakonit način uskraćeno, što upravni akt činí nezakonitim, te da je sama ova činjenica, uz sve ostale prigovore i navode tužitelja, dostatna za donošenje odluke kako su predmetni upravni akti nezakoniti.
6.Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio svim navodima tužitelja ostajući pri navodima osporenog rješenja. Predlaže da se tužba odbije te da tužitelj bude obvezan naknaditi mu trošak ovog upravnog spora.
7.Tužitelj u podnesku od 13. veljače 2025. predlaže da se odgodi izvršenje osporavanog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja sve do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu, pod poslovnim brojem P-543/2023, po tužbi ovdje tužitelja protiv tuženika Splitska obala d.o.o. Split, radi utvrđenja da je nezakonit, nevažeći i bez pravnog učinka jednostrani otkaz ugovora o zakupu i dr. Nadalje predlaže donošenje rješenja kojim će se odrediti prekid ovog postupka, a sve do pravomoćnog okončanja gore navedenog parničnog postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod posl.br. P- 543/2023. Podredno predlaže odnosno ustraje u prijedlogu za donošenje rješenja o odgodnom učinku ove tužbe, kako je to predloženo u istoj. Predlaže i da se pozive zainteresirana osoba trgovačko društvo Splitska obala d.o.o. Split, da sudjeluje u ovom upravnom sporu. Ističe naime da navedeni parnični postupak, poslovni broj: P- 543/2023 predstavlja prethodno pitanje za rješavanje ovog upravnog spora jer da je, a da bi se u ovom sporu meritorno i valjano utvrdilo da li su predmetna osporena rješenja zakonita i ispravna, potrebno kao prethodno pitanje utvrditi da li je zakupni odnos između ovdje tužitelja kao zakupnika i Splitska obale d.o.o. kao zakupodavca pravno valjan i na snazi, odnosno da li isti proizvodi pravne učinke, te da li je tuženik dužan omogućiti tužitelju nesmetano obavljanje ugostiteljske djelatnosti, a što da je neraskidivo vezano uz rješenja o ukidanju minimalno-tehničkih uvjeta, obzirom da dokaz o pravu korištenja nekretnine poslovnog prostora, odnosno vrijedeći ugovor o zakupu predstavlja osnovu ishođenja / ukidanja istih. Osim toga tužitelj da je neosporno dokazao da bi mu se izvršenjem predmetnih pojedinačnih odluka nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, u slučaju kada žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, te kada je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci. Ukazuje i na sudsku praksu ovoga suda (rješenje UsI-2758/2024 od 11.veljače 2025) vezan za donošenje rješenja o odgodnom učinku pojedinačnih upravnih akata u istoj pravnoj situaciji i činjeničnoj osnovi, a ukazuje i na sudsku praksu u drugim sličnim predmetima (Rješenja Upravnog suda u Splitu posl.br. Usl-1329/2024-9 od dana 05. rujna 2024.g., posl.br. 8 Usl-397/2024-7 od dana 14. ožujka 2024.g., Usl-1295/2022 od dana 08. srpnja 2022.g.).
8.Nadalje tužitelj u podnesku od 13. svibnja 2025. ukazuje na stajališta iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 20. veljače 2025.g., posl br. U-III- 3188/2024 te je ustrajao u dosadašnjim prijedlozima za donošenje rješenja o odgodi izvršenja predmetnih rješenja do meritornog rješenja prethodnog pitanja u parničnom postupku poslovni broj: P-543/23 koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu odnosno do pravomoćnog okončanja ovog upravnom sporu, a što da nije u suprotnosti s javnim interesom. U podnesku od 16. svibnja 2025. je ustrajao u navedenim prijedlozima.
9.U sporu je održavanjem rasprave 29. svibnja 2024. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).
10.Tužitelj je na raspravi po zamjeniku svog opunomoćenika ustrajao u svemu kao do sada ostajući kod tužbe i tužbenog zahtjeva, ustrajao u predloženim dokazima te da se usvoje prijedlozi tužitelja za donošenjem rješenja o odgodi izvršenja predmetnih osporavanih akata kao i rješenje o prekidu upravnog spora te donošenju rješenja kojim će se pozvati zainteresirana osoba Splitska obala d.o.o. na sudjelovanje u ovom sporu.
11.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ostao kod osporenog rješenja i odgovora na tužbu. Vezano za podneske tužitelja od 5. prosinca 2024. i 14. svibnja 2025. tuženik ukazuje da tužitelj nije stekao stečeno pravo već samo pravo na obavljanje ugostiteljske djelatnosti sve dok ispunjava zakonom propisane uvjete te da se ne može pozivati na načelo legitimnih očekivanja budući da se tužitelju ne može dodijeliti neko pravo ako to nije utemeljen na zakonu a u konkretnoj situaciji čl. 5. st. 2. Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da pomorsko dobro ne može biti predmet ugovora o zakupu. Stoga da tužitelj više ne raspolaže dokazom prava korištenja jer se predmetni poslovni prostori, koji čine pripadnost pomorskog dobra, mogu koristiti samo temeljem koncesije na pomorskom dobru koja se stječe ugovorom o koncesiji. Također u predmetnom slučaju interes tužitelja ne bi trebao prevagnuti nad javnim interesom da se poštuje regulativa propisana za korištenje općeg pomorskog dobra. Suprotno tvrdnjama tužitelja u predmetnom upravnom postupku da se nije pojavilo prethodno pitanje bez rješavanja kojeg se ne može riješiti predmetna upravna stvar jer tužitelj ne osporava činjenicu da predmetni prostori čine pripadnost pomorskog dobra iz čega proizlazi da ugovorim o zakupu od 13. travnja 2015. i njegovim dodacima više ne mogu dokazivati ispunjavanje uvjeta iz članka 24. stavak 1. točka 2. ZoUD-a. Vezano uz navode tužitelja o nedostatku pravnog interesa i aktivne legitimacije tuženik ističe da je postupak vođen po službenoj dužnosti radi zaštite javnog interesa odnosno pravnog poretka. Suprotno tvrdnjama tužitelja ispitni postupak da je proveden te da se 20. veljače 2024. tužitelj očitovao svim bitnim činjenicama u predmetnom upravnom postupku. Tužitelj da u podnesku od 13. svibnja neosnovano navodi da bi se odluka Ustavnog suda od 20. veljače 2025. primjenjiva u ovom postupku jer da se suprotno tvrdnjama tužitelja ne radi o činjenično i pravno sličnom predmetu budući da je toj upravnoj stvari tuženik prestanak ispunjavanja uvjeta iz članka 24. stavak 1. točka 2. temeljio na jednostranoj izjavi zakupodavca o otkazu ugovora o zakupu iako je podnositelj isticao da je valjalo prethodno riješiti pitanje valjanosti te jednostrane izjave dok je osporenim rješenjem na neupitan način utvrđeno da se poslovni prostori nalaze na općem pomorskom dobru koje ne može biti predmetom zakupa. Vezan uz stavove sudske prakse ukazuje se da je isti sud, koji rješava o upravnoj stvari u činjenično i pravno identičnoj situaciji, odbio zahtjev tužitelja kojim se traži poništenje rješenja tuženika od 5. lipnja 2024. u presudi poslovni broj Us I-2451/2024-8 od 7. ožujka 2025. Ujedno se tuženik usprotivio dokaznim prijedlozima tužitelja.
12.Tužitelj po zamjeniku svog opunomoćenika gornje navode tuženika smatra promašenim i neutemeljenim navodeći tužitelj svoje pravo korištenja predmetnih prostora i svoja tzv. stečena prava ne izvodi iz pomorskog dobra i osnova gospodarskog korištenja istoga već ih iz valjanih i legitimnih ugovora o zakupu i dodataka ugovora o zakupu a sve obzirom da je tužitelj više desetljetni korisnik predmetnih prostora i to sve prije nego je utvrđeno pomorsko dobro. Navodi tuženika da su u odnosu na pomorsko dobro i sam status i pojam pomorskog dobra u ovom slučaju promašeni i da nisu predmet ovog spora već da je kao prethodno pitanje važno za valjano i ispravno meritorno odlučivanje u ovom upravnom sporu donijeti meritornu odluku o valjanosti predmetnih ugovora i dodataka ugovora o zakupu a koja meritorna odluka da će se donijeti u parničnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem: P-543/23. Sve suprotno prije navedenom da bi bilo prejudiciranje i da bi predstavljalo izlazak iz ovlasti i ingerencija ovog suda. U odnosu na presudu na koju se poziva tuženik od 7. ožujka 2025., ističe se kako ista predstavlja nepravomoćnu prvostupanjsku presudu koja da ne može i ne predstavlja izvor prava niti sudsku praksu sve do stjecanja pravomoćnosti. Tužitelju da je nepoznat taj upravni spor te sadržaj istoga, sadržaj tužbenih zahtjeva i način na koji su postavljeni a što da, iako se može raditi o činjenično i pravo sličnoj situaciji, ne mora značiti da se radi o predmetu primjenjivom na ovaj upravni spor, za razliku od predmeta iz sudske prakse koje je dostavio ovdje tužitelj. U odnosu na navode tuženika kako navodno odluka Ustavnog suda od 20. veljače 2025. nije primjenjiva na ovaj upravni spor, ističe se kako je ista, prema smatranju tužitelja, primjenjiva a sve obzirom da se i prema samim navodima tuženika radi o pravnoj situaciji osporavanja odnosno traženja poništenja rješenja kojim je ukinuta kategorizacija tužitelju u tom sporu a sve iz razloga što mu je zakupodavac jednostrano izjavio "raskid" odnosno otkaz ugovora a što da predstavlja identičnu situaciju kao i u ovom upravnom sporu koju je Ustavni sud riješio na način da je poništio presude kako Upravnog tako i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske te predmet vratio na ponovno odlučivanje.
13.Tuženik po svojoj opunomoćenici smatra da pitanje valjanosti raskida predmetnih ugovora o zakupu, kojima je tužitelj dokazivao pravo korištenja, nije presudno za rješavanja predmetne upravne stvari budući da predmetni poslovni prostori tužitelja ne mogu biti predmetom zakupa.
14.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora, dokumentacije u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da se izvrši uvid u spis Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj: P-543/23, da se provede vještačenje na licu mjesta putem sudskog vještaka geodeta, da se izvrši uvid u predmete ovoga suda poslovni broj: UsI-1295/22, UsI-397/2024 te Us-1329/2024, kao suvišne i nepotrebne držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom. Drugih dokaznih prijedlog stranke nisu imale.
15.Tužitelj i tuženik su zatražili i popisali troškove ovog upravnog spora.
16.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
17.Iz podataka spisa je razvidno da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 28. svibnja 2013. tužitelju izdano rješenje o obavljanju ugostiteljske djelatnosti za objekt vrste caffe bar i disco club u prostoru smještenom u Splitu, na tadašnjoj adresi Uvala bačvice bb. Tim rješenjem je određeno da će se isto upisati u Upisnik o minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata koji se ne kategoriziraju, a koji se vodi pod upisnim brojem 3574.
18.Prvostupanjskim rješenjem od 15. svibnja 2024. je po službenoj dužnosti ukinuto s danom 14. svibnja 2024. rješenje od 28. svibnja 2013. za objekt skupine „barovi“, vrste caffe bar i noćni klub pod nazivom „Bačvice“, a sve kako je to pobliže navedeno u izreci tog rješenja. Tužitelj je na to rješenje izjavio žalbu koja je osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbijena te je potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.
19.Javnopravna tijela svoja rješenja obrazlažu u bitnome navodeći da predmetni poslovni prostori predstavljaju pomorsko dobro, da je dopisom od 22. prosinca 2022. raskinut ugovor o zakupu te svi pripadajući dodaci temeljem kojih je tužitelj dokazivao pravo korištenja predmetnoga ugostiteljskog objekta, da tužitelj više nema pravo korištenja predmetnoga ugostiteljskog objekta, odnosno da je prestao ispunjavati uvjet iz članka 24. stavka 1. točke 2. Zakona o ugostiteljsko djelatnosti te se ujedno pozivaju na članak 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.
20.Člankom 27. stavak 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“ broj: 85/2015, 121/2016, 99/2018, 25/2019, 98/2019, 32/2020, 42/2020, 126/2021 - dalje ZoUG) propisano je da će se rješenja iz članka 20. stavak 1. i 2., članka 21. stavak 1. i članka 22. stavak 2. Zakona, ukinuti rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog člankom 24. stavak 1. Zakona, odjavom obavljanja djelatnosti u ugostiteljskom objektu, s danom navedenim u odjavi ili danom podnošenja odjave Ministarstvu, ako je ugostitelj u odjavi utvrdio datum unatrag, odnosno po službenoj dužnosti ako se utvrdi da je ugostitelj trajno prestao obavljati djelatnost te ako ugostitelju bude odbijen zahtjev za dobivanje koncesije na turističkom zemljištu u kampovima u vlasništvu Republike Hrvatske.
21.Člankom 40. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, 110/21 – dalje ZUP) propisano je da se upravni postupak pokreće na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.
22.Člankom 42. stavkom 1. istog Zakona propisano je da se postupak pokreće po službenoj dužnosti kad je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa. Stavkom 2. toga članka propisano je da će kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravno tijelo uzeti u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnoga interesa.
23.Člankom 24. stavkom 1. ZoUD propisano je da će se rješenje o ispunjavanju uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta izdati ugostitelju i pravnoj osobi iz članka 5. stavka 2. toga Zakona uz sljedeće uvjete: 1. da je registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, 2. da ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom, 3. da ugostiteljski objekt u kojem će se obavljati ugostiteljska djelatnost ispunjava uvjete propisane za određenu vrstu, odnosno kategoriju ugostiteljskog objekta, 4. da ispunjava i druge uvjete propisane Zakonom i propisima donesenim na temelju Zakona i 5. da građevina, koja je, odnosno u kojoj je ugostiteljski objekt, o ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima propisima kojima se ureduje gradnja, bez kojih, prema tim propisima, Ministarstvo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.
24.Člankom 5. stavkom 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj 83/23 –dalje ZPDML) propisano je da pomorsko dobro ne može biti predmet ugovora o zakupu niti ugovora o najmu, dok je stavkom 4. toga članka propisano je da se nitko ne može pozivati na zaštitu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige u odnosu na nekretninu koja je pomorsko dobro iz članka 6. toga Zakona.
25.Obzirom na citirane zakonske odredbe, a posebno kada se ima u vidu odredba članka 42. stavak 1. ZUP-a te članak 5. ZPDML-a bez osnova su tvrdnje tužitelja kako prvostupanjsko tijelo u konkretnom slučaju nije moglo pokrenuti postupak odnosno postupati po službenoj dužnosti.
26.Tužitelj u predmetnoj tužbi, kao i u žalbi na prvostupanjsko rješenje od 15. svibnja 2024., u suštini prigovara da u konkretnom slučaju nije pravilno primijenjena odredba članka 27. stavak 1. ZoUD uz navod da nije prestao ispunjavati uvjet propisan člankom 24. stavak 1. točka 2. ZoUD za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u predmetnim poslovnim prostorima.
27.Iz podataka spisa ovog upravnog spora te podataka spisa dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je kako slijedi:
-da je tužitelj obavljao ugostiteljsku djelatnost u poslovnom prostoru oznake 5.1., 5.2., 5.3. koji se nalazi u sklopu kupališno-poslovnog kompleksa Bačvice, anagrafske oznake [adresa]. (ex Uvala Bačvice), sagrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 16934 k. o. [katastarska općina], temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog između trgovačkog društva Splitska obala d.o.o., kao davatelja i tužitelja, kao korisnika, ovjerenog kod javnog bilježnika Mirjane Popovac pod brojem OV-2190/15 i Ov-2191/15 od 27. travnja 2015., Dodatka Ugovora 5/B/15 od 30. studenog 2015. i Dodatka Ugovora 6/B15 od 30. studenog 2015. ovjerenih kod istog javnog bilježnika pod brojem: Ov-6887/2015 i Ov-6888/15;
-da je dopisom trgovačkog društva Splitska obala d.o.o. od 5. rujna 2023. prvostupanjsko tijelo obaviješteno da se poslovni prostori u sklopu KPK Bačvice nalaze u obuhvatu pomorskog dobra; da je granicu pomorskog dobra odredilo nadležno Ministarstvo još 2011. godine na prijedlog Splitsko-dalmatinske županije; da je Splitska obala d.o.o. odlukom Gradskog vijeća Grada Splita iz 2014. godine predmetne poslovne prostore dobila na korištenje i upravljanje; da odluka Gradskog vijeća Grada Splita u pogledu upravljanja predmetnim prostorima nije bila usklađena sa zakonom; da je Splitska obala d.o.o. krajem 2022. godine raskinula sve ugovore o zakupu kao i sporazume o privremenom korištenju predmetnih poslovnih prostora; da je 2023. godine Splitska obala d.o.o. sa Županijskim državnim odvjetništvom Republike Hrvatske sklopila nagodbu vezano za upravljanje prostorima te da od 1. siječnja 2023. godine Splitska obala d.o.o. više ne upravlja poslovnim prostorima u sklopu KPK Bačvice niti ima uvida tko i na koji način koristi predmetne poslovne prostore;
-da je iz Nagodbe Broj: N-DO-13/23 sklopljene 30. ožujka 2023. između Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu i Splitske obale d.o.o., razvidno, u bitnome, da stranke istom suglasno utvrđuju da je rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 16. svibnja 2011. Klasa:
UP/1-342-01/11-01/19 utvrđena granica pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], predio uvala Bačvice, da je od strane društva Meja d.o.o. izvršena identifikacija položaja poslovnih prostora (samostalnih uporabnih cjelina) položenih unutar poslovnog kompleksa „Bačvice", te je iz tehničkog izvješća sačinjenog nakon identifikacije terena očevidom utvrđeno kako suvlasnički dio od 73/7390 dijela povezan s posebnim dijelom nekretnine u naravi poslovni prostor na 1. katu označen oznakom 5.1./5.3., ukupne površine 73,22 m² čini pripadnost pomorskog dobra utvrđenog granicom pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], predio uvala Bačvice, temeljem rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 16. svibnja 2011., te da navedeni poslovni prostori nesporno predstavljaju pomorsko dobro, slijedom čega je upis Grada Splita kao vlasnika u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] nevaljan odnosno neistinit;
-da je prvostupanjsko tijelo dopisom od 4. studenog 2023. a potom i zaključkom od 07. veljače 2024. pozvalo tužitelja da u roku od osam dana od zaprimanja toga zaključka dostaviti dokaz prava korištenja predmetnoga poslovnog prostora;
-da tužitelj nije postupio po gore navedenom zaključku odnosno nije dostavio dokaz o pravu korištenja predmetnoga poslovnog prostora već je prvostupanjskom tijelu dostavio podnesak od 20. veljače 2024. u kojem se poziva na gore navedeni Ugovor o zakupu od 27. travnja 2015. i dodatke tom ugovoru od 30. studenog 2015., navodeći da isti predstavljaju valjane dokaze o pravu korištenja poslovnih prostora, te valjane osnove za pribavu minimalno tehničkih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, a koji su zaključeni između tužitelja, kao zakupnika, i Splitske obale d.o.o., kao zakupodavca te da su prostori u isključivom vlasništvu Grada Splita, koji da je uknjiženi vlasnik prostora i upisani posjednik za cijelo,
-da je iz izvatka od 14. svibnja 2024., zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], za nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], razvidno, između ostalog, da je na 16. suvlasničkom dijelu: 73/7390 etažno vlasništvo, koji je suvlasnički dio povezan s posebnim dijelom nekretnine i u naravi predstavlja poslovni prostor na I. katu, označen oznakom 5.1/5.3, ukupne površine 73,22 m, upisano opće dobro-pomorsko dobro.
28.S obzirom na podatke spisa predmeta te citirane zakonske odredbe, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, je, po ocjeni ovoga suda, pravilno i zakonito, dok prigovori tužitelja nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
29.Naime, iz prednjih utvrđenja nedvojbeno proizlazi da je nagodbom od 30. ožujka 2023. utvrđeno da predmetni poslovni prostori predstavljaju pomorsko dobro, da je u zemljišnim knjigama a vezano za predmetne poslovne prostore upisano opće dobro-pomorsko dobro, da je člankom 5. stavkom 2. ZPDML-a propisano da pomorsko dobro ne može biti predmet ugovora o zakupu niti ugovora o najmu, da je dopisom od 22. prosinca 2022. raskinut ugovor o zakupu te svi pripadajući dodaci temeljem kojih je tužitelj dokazivao pravo korištenja predmetnoga ugostiteljskog objekta. Iz svega navedenog dakle proizlazi da je tužitelj prestao ispunjavati uvjet iz članka 24. stavka 1. točke 2. ZoUD-a jer više nema pravo korištenja predmetnoga ugostiteljskog objekta.
30.Ovaj sud drži neosnovanim tvrdnje tužitelja da je izreka pobijanog drugostupanjskog rješenja nejasna i u proturječnosti za obrazloženjem obzirom da iz obrazloženja navedenog rješenja jasno proizlazi iz kojih razloga je tuženik odbio tužiteljevu žalbu na prvostupanjsko rješenje, da se tuženik pozvao na mjerodavne odredbe ZUP-a, ZoUG-a i ZPDLM-a, da je odgovorio na žalbene navode koji su bitni za rješavanje ove upravne stvari te je osporavano rješenje tuženika, suprotno tvrdnjama tužitelja, u dostatnoj mjeri obrazloženo obzirom da su u istom jasno navedeni odlučni razlozi iz kojih proizlazi nedvojbeno utvrđenje za donošenje tog rješenja.
31.Nadalje, bez osnova su i tvrdnje tužitelja da u konkretnom slučaju nije proveden ispitni postupak odnosno da mu je to pravo uskraćeno na nezakonit način. Ovo stoga što iz prednjih nespornih utvrđenja jasno proizlazi da je prvostupanjsko tijelo pozvalo tužitelja da dostavi dokaze o pravu korištenja predmetnog poslovnog prostora te da se tužitelj na taj zaključak očitovao, međutim, kako je i gore navedeno, isti nije dostavio relevantne dokaze u navedenom smislu. Stoga, po ocjeni ovoga suda, a pored svih dokaza kojima je prvostupanjsko tijelo raspolagalo, nije bilo potrebe za provođenjem nekih drugih radnji u postupku. Činjenica je da tužitelj ni uz žalbu na prvostupanjsko rješenje a ni tijekom ovog upravnog spora nije dostavio dokaze u navedenom smislu.
32.Nisu osnovani ni navodi tužitelja da zakupodavac Splitska obala d.o.o. nije imao pravnu osnovu raskinuti, odnosno jednostrano otkazati predmetni Ugovor, navodeći da za to nisu egzistirali zakonski, ni ugovorni razlozi, da je u trenutku sklapanja Ugovora, otkaza i podnošenja predmetne tužbe upravo Grad Split bio uknjižen kao vlasnik za cijelo zakupljenog poslovnog prostora, da je tuženik s namjerom i postupcima upisa pomorskog dobra bio upoznat još otprije 2015., a da je unatoč tome sklapao Ugovor o zakupu sa tužiteljem i istoga držao u zabludi te da predmetni Ugovor o zakupu i dodaci istome predstavljaju valjanu osnovu za korištenje predmetnih prostora.
33.Naime, nije sporno da su predmetni poslovni prostori položeni na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja predstavlja opće dobro-pomorsko dobro. Općepoznato da je pomorsko dobro oduvijek opće dobro i izvan pravnog prometa te da je sve što u prostoru, u naravi i po opisu (izgledu, položaju, namjeni) odgovara zakonskoj definiciji pomorskog dobra je pomorsko dobro. Sada je pomorsko dobro uređeno odredbama ZPDML i brojnim podzakonskim propisima. Odredbama ZPDML je, između ostalog, propisano da je pomorsko dobro određeno Zakonom (članak 4. i 6.); da su objekti pripadnost pomorskog dobra (članak 5. stavak 3.), da je zabranjeno stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava i to oduvijek, uključujući i važeći ZPDML (članak 5. stavak 1.); da je nositelj vlasti na pomorskom dobru i upravitelj Republika Hrvatska (članak 9. stavak 1.); da se pomorsko dobro koristi, izvan opće uporabe, samo na temelju ugovora o koncesiji i koncesijskog odobrenja (članak 13. stavak 1.); da granicu pomorskog dobra u upravnom postupku rješenjem određuje Ministarstvo na prijedlog županijskog povjerenstva za granice pomorskog dobra (članak 20. stavak 1.). Nadalje, odredbom članka 5. stavak 4. ZPDML-a propisano je da se nitko ne može pozvati na zaštitu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige u odnosu na nekretninu koja je pomorsko dobro iz članka 6. tog Zakona. Za reći je i to da se pomorsko dobro ne konstituira rješenjem o određivanju granica pomorskog dobra, ni upisom u zemljišne knjige jer za postojanje takvog pravnog statusa nije mjerodavan upis u zemljišnoj knjizi obzirom da se upisom u zemljišne knjige publicira i evidentira ta okolnost. Odluka o utvrđivanju granice pomorskog dobra je deklaratorni, a ne konstitutivni akt, budući je pomorsko dobro definirano zakonom. Stoga činjenica da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj su nesporno položeni predmetni poslovni prostori, u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o zakupu i Dodataka ugovora, na koje se tužitelj poziva kao osnov prava korištenja predmetnih poslovnih prostora, u vrijeme donošenja rješenja od 28. svibnja 2013. bila u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo Grada Splita nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari kao ni činjenica da su predmetni prostori i u vrijeme otkaza istog Ugovora i Dodataka tom ugovoru još uvijek bila u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo Grada Splita. U vrijeme donošenja ovdje osporavanih rješenja, navedena nekretnina na kojoj su položeni predmetni poslovni prostori, kako je to i gore navedeno, u zemljišnim knjigama bili upisani kao pomorsko dobro. Jedina valjana pravna osnova za gospodarsko korištenje pomorskog dobra je koncesija na temelju čega se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće uporabe i daje na posebnu uporabu ili gospodarsko korištenje fizičkim i pravnim osobama prema odredbi članka 48. ZPDML-a, a što ovdje nije slučaj.
34.Kako je predmet Ugovora o zakupu i dodataka ugovora, na koje se tužitelj poziva, a prema kojima Splitska obala d.o.o. tužitelju daje u zakup poslovne prostore koji su pripadnost pomorskog dobra (koje se može koristiti samo pod uvjetima i na način propisan odredbama ZPDML) to je taj Ugovor o zakupu, kao i dodaci istome, ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 143/23, 155/23 – dalje ZOO-a) kojom odredbom je propisano da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Iz svega navedenog dakle jasno proizlazi da su predmetni Ugovor o zakupu i Dodaci istome protivni prisilnom propisu te su stoga sukladno odredbi članka 322. stavak 1. ZOO-a, ništetni i ne proizvode pravne učinke te ne predstavljaju valjane dokaze o pravu korištenja predmetnih poslovnih prostora.
35.Kod navedenog stanja stvari te kod nesporne činjenice da se, kako i sam tužitelj navodi u tužbi, cijeli kompleks KPK Bačvice (Kupališno poslovni kompleks Bačvice), u sklopu kojeg je i predmetni ugostiteljski objekt (na adresi [adresa].), nalazi na pomorskom dobru – općem dobru, nisu od utjecaja navodi tužitelja da je Splitska obala d.o.o., kao zakupodavac, odnosno Grad Split, koji je u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora i Dodataka istom, u zemljišnoj knjizi bio upisan kao vlasnik predmetnih prostora, imali neposredno saznanje da je nadležno upravno tijelo 16. svibnja 2011. donijelo rješenje o utvrđivanju granice pomorskog dobra, da raspolažu nekretninom koja nije njihovo vlasništvo, da je tužitelj doveden i držan u zabludi, da Županijsko državno odvjetništvo, kao zakonski zastupnik Republike Hrvatske, nije reagiralo, da je o svom trošku ozakonio rekonstruirani dio predmetnog prostora, pozivanje na ugovor o diobi vlasništva između Grada Splita i društva Konstruktor odnosno Ugovor o najmu zaključen između tog društva i tužitelja, kao i ostali navodi tužitelja u navedenom smislu. Za rješavanje ove upravne stvari nisu od utjecaja ni navodi tužitelja koji se odnose na pretrpljenu štetu s osnova ulaganja u predmetni poslovni prostor i eventualne druge vidove štete jer se to odnosi na obvezno pravni odnos tužitelja i Splitske obale d.o.o. odnosno Grada Splita te rješavanje pitanja eventualne naknade štete protiv fizičkih i pravnih osoba, koje tužitelj smatra odgovornim za pretrpljenu štetu odnosno štetu koju će pretrpjeti, nije stvar ovog upravnog spora već je u nadležnosti Općinskog odnosno Trgovačkog suda. Jednako tako iz svih gore navedenih razloga za rješavanje ove upravne stvari nisu od utjecaja ni navodi tužitelja da je rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: R2-2799/2023-6 od 05. studenog 2023. usvojen prijedlog tužitelja za osnivanje sudskog pologa i uplate obveze plaćanja zakupnine, zakupodavcu Splitska obala d.o.o. a jednako tako ni činjenica da se pred Trgovačkim sudom u Splitu vodi parnični postupak pod poslovnim brojem P-543/2023 radi utvrđenja da je nezakonit, nevažeći i bez pravnog učinka jednostrani otkaz ugovora o zakupu. Za navesti je i to da je ovaj sud uvidom u izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu utvrdio da je rješenjem Tt-25/10075-2 Splitska obala d.o.o. brisana iz registra dana 16. travnja 2025.
36.Kod nesporne činjenice da predmetni poslovni prostori čine pripadnost pomorskog dobra, da su stoga Ugovor o zakupu i Dodaci istome, na koje se poziva tužitelj ništetni i ne predstavljaju valjanu pravnu osnovu za korištenje predmetnih poslovnih prostora, a kako je to sve gore pojašnjeno, to je bez osnova pozivanje tužitelja na stečeno pravo i načelo legitimnih očekivanja. Iz istih razloga je bez osnova pozivanje tužitelja na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 3188/2024 od 20. veljače 2025., koja, obzirom da se ovdje radi o pomorskom dobru, nije primjenjiva u konkretnom slučaju.
37.U izloženim okolnostima ovaj sud nije smatrao potrebnim provoditi dokaze predložene po tužitelju radi čega su dokazni prijedlozi istoga odbijeni.
38. Slijedom svega navedenog osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, je pravilno i zakonito. U postupku koji je prethodio donošenju istog, suprotno tvrdnjama tužitelja, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Osporavano rješenje je u dostatnoj mjeri obrazloženo te sačinjeno sukladno odredbi članka 98. ZUP-a. Prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je, slijedom svega navedenog na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci presude.
39.Tužitelj je podnio prijedlog za donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe do pravomoćnog okončanja ovoga spora. Odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Dakle, za određivanje odgodnog učinka, trebaju biti kumulativno ispunjeni svi zakonom određeni uvjeti. Kako je tužitelj, iz gore navedenih razloga, sukladno članku 27. stavak 1. ZoUD prestao ispunjavati uvjet za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisan člankom 24. stavkom 1. točkom 2. ZoUD, te je tuženik osporavano rješenje donio po službenoj dužnosti rukovodeći se upravo javnim interesom, to bi, po ocjeni ovoga suda, odgoda bila protivna javnom interesu jer privatni interes tužitelja, a kako to pravilno navodi i tuženik, ne može prevagnuti nad javnim interesom da se poštuje regulativa propisana za korištenje pomorskog dobra. Stoga je navedeni prijedlog tužitelja odbijen odnosno odlučeno je kao pod točkom I. izreke rješenja.
40.Ovaj sud je odbio i prijedlog tužitelja da se ovaj spor prekine do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred Trgovačkim sudom u Splitu vodi pod poslovnim brojem P-543/2023. Naime, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 105. stavak 1. ZUS-a radi kojih sud mora prekinuti spor. Stavkom 2. točkom 1. istog članka je propisano da sud može rješenjem prekinuti spor dok se ne odluči o prethodnom pitanju ako je postupak o prethodnom pitanju pokrenut pred sudom ili nadležnim javnopravnim tijelom. Kod činjenice da su predmetni poslovni prostori pripadnost pomorskog dobra, da su Ugovor o zakupu i dodaci istoga, na koje se poziva tužitelj, stoga ništetni i ne proizvode pravne učinke, to, po ocjeni ovoga suda, postupak koji se kod Trgovačkog suda u Splitu vodi pod poslovnim brojem P-543/2023 po tužbi tužitelja protiv tuženika Splitske obale d.o.o., radi utvrđenja da je nezakonit, nevažeći i bez pravnog učinka jednostrani otkaz ugovora o zakupu i dr. ne predstavlja prethodno pitanje za rješavanje ovog upravnog spora. Slijedom navedenog je odlučeno je kao pod točkom II. izreke rješenja.
41.Odredbom članka 144. stavka 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. je određeno da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom. Stavkom 4. istog članka propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku.
42.Odredbom članka 147. stavkom 1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
43.Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev istoga za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom III. izreke rješenja.
44.Tuženik je popisao trošak ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 186,67 eur i to za trošak autobusne karte na relaciji Zagreb-Split u iznosu od 27,56 eur, trošak autobusne karte na relaciji Split-Zadar u iznosu od 16,60 eur, trošak noćenja u iznosu od 112,51 eur te trošak jedne dnevnice u iznosu od 30,00 eur, time da je naveo da trošak po jednom ročištu iznosi 93,33 eur obzirom da je za isti dan pozvan pristupiti na dva ročišta (u Splitu i Zadru).
45.Prema odredbi članka 8. stavka 2. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, br. 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20, 138/20, 1/21, 102/22, 112/22, 156/22, 1/23, 3/23, 56/23, 143/23 – dalje Pravilnika) izdaci za službena putovanja iz članka 7. ovoga Pravilnika (dnevnice, naknade prijevoznih troškova, troškovi noćenja i dr.) obračunavaju se na temelju urednog i vjerodostojnog putnog naloga i priloženih isprava kojima se dokazuju izdaci i drugi podaci navedeni na putnom nalogu. Prema odredbi članka 7. stavka 2. Pravilnika dnevnice za službeno putovanje u tuzemstvu koje traje više od 12 sati dnevno i dnevnica za rad na terenu u tuzemstvu iznosi do 30 eur (točka 19.), a dnevnice za službeno putovanje u tuzemstvu koje traje više od 8 sati, a manje od 12 sati dnevno do 15 eur (točka 20.)
46.Tuženiku se priznaje trošak jedne dnevnice u iznosu od 30,00 eur te trošak autobusne karte na relaciji Zagreb-Split u iznosu od 27,56 eur, te na relaciji Split- Zadar u iznosu od 16,60 eur, što ukupno iznosi 74,16 eur. Kako je tuženik zatražio polovinu troška to je istome valjalo priznati iznos od 37,08 eur a za više traženo u iznosu od 37,08 eur zahtjev tužitelja je valjalo odbiti. Tuženiku ne pripada trošak 112,51 eur jer taj trošak nije nužan ni opravdan. Navedenim je odlučeno kao pod točkom IV. izreke rješenja.
U Splitu, 24. lipnja 2025.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
-tužitelju, putem opunomoćenice,
-tuženiku,
-u spis.
