Poslovni broj: Us I-1146/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Tamare Taraš kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VALAMAR RIVIERA d.d., OIB: 36201212847, Poreč, Stancija Kaligari 1, zastupanog po opunomoćeniku UJ, dipl. pravniku i zaposleniku tužitelja, protiv tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, OIB: 84891127540, Zagreb, Gruška 20, radi prigovora na izlaganje katastarskih podataka, nakon javne i usmene rasprave zaključene 18. lipnja 2025. u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja i tuženika, objavljene 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-932-04/22-06/81, Urbroj: 541-11/2-22-2 od 30. studenog 2022. i rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Klasa: UP/I 932-04/22-03/159, Urbroj: 541-30-02/8-22-9 od 31. kolovoza 2022. te da sud prihvati prigovore tužitelja i na taj način meritorno riješi upravnu stvar, podredno da sud citirana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela oglasi ništavima i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 22. prosinca 2022. protiv rješenja tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-932-04/22-06/81, Urbroj: 541-11/2-22-2 od 30. studenog 2022., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreke osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, nakon čega navodi kako su pobijana rješenja nezakonita jer se nije postupalo prema pravilima postupka, činjenično stanje nije pravilno niti potpuno utvrđeno, te nije pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo. Prije svega potrebno je istaknuti kako je tužitelj 13. listopada 2021. zaprimio poziv Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižnog odjela u Dubrovniku i Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Dubrovnik od 11. listopada 2021. na izlaganje na javni uvid katastarskih podataka te radi obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. U pozivu je pisalo kako je sud utvrdio da podaci zemljišne knjige o knjižnim pravima nisu istovjetni podacima s prikupljenima u katastarskoj izmjeri i/ili tehničkoj reambulaciji ili postojećeg katastarskog operata koji je u službenoj uporabi (...) u odnosu na katastarsku česticu [katastarska čestica] koja odgovara katastarskoj čestici ZGR. [katastarska čestica], ZGR. 391, 1051/1, 1051/10, 1051/67, 1054, 1059/6, 1059/11, 1059/26, 1262/10, 1263/3, 1263/4, 1357 k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi na snazi. Tužitelj je prilikom izlaganja na javni uvid katastarskih podataka 12. studenoga 2021. uložio prigovor na oblik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to u dijelu čestice koji se u staroj izmjeri odnosi na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja. Navedeni prigovor tužitelja je odbijen rješenjem Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, KLASA: UP/I-932-04/22-03/93, URBROJ: 541-30-02/8-22-2 od 24. svibnja 2022. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu koja je odbijena rješenjem Državne geodetske uprave, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-932-04/22-06/59, URBROJ: 541-11/2-22-2 od 23. studenog 2022. Međutim, tužitelju su u međuvremenu, 6. lipnja 2022. dostavljena dva nova poziva Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižnog odjela u Dubrovniku i Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Dubrovnik, za izlaganje na javni uvid katastarskih podataka za novoformirane katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navedene dvije nekretnine su formirane na temelju geodetskog elaborata evidentiranja komunalne infrastrukture – Šetnice Solitudo – Hotel President izrađenog na zahtjev Grada Dubrovnika. Navedenim elaboratom je ranija kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] promijenila oblik na način da su od nje formirane navedene dvije nove kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, u sastav novoformirane kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] su, osim ranije kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ušle su i nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] u kapitalu i vlasništvu tužitelja, a koje po svojoj namjeni i načinu uporabe ne predstavljaju dio komunalne infrastrukture Šetnice Solitudo – Hotel President. S obzirom na navedeno, tužitelj je Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske podnio zahtjev za ocjenu zakonitosti Odluke Gradskog vijeća Grada Dubrovnika o proglašenju k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] komunalnom infrastrukturom – javnim dobrom u općoj uporabi u vlasništvu Grada Dubrovnika - Šetnica Solitudo – Hotel President KLASA: 363-01/22-09/01, URBROJ: 2117/01-09-22-3 od 26. siječnja 2022. s prijedlogom za obustavom njezina izvršenja do donošenja presude, a koji postupak se pred Visokim upravnim sudom RH vodi pod poslovnim brojem Usoz-43/22. Slijedom navedene činjenice da je Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske podnio zahtjev za ocjenu zakonitosti Odluke Gradskog vijeća Grada Dubrovnika o proglašenju k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] komunalnom infrastrukturom, s prijedlogom obustave njezina izvršenja do donošenja presude, a da odluka u navedenom postupku predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak, tužitelj je 29. lipnja 2022. uložio pisani prigovor na oblik i površinu novoformirane kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s prijedlogom da se ovaj postupak prekine do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Tužitelj je u svojem prigovoru također naveo kako je proglašenjem dijelova zemljišta u kapitalu i vlasništvu tužitelja komunalnom infrastrukturom prekršeno više zakona, ali i Ustav Republike Hrvatske u kojem je pravo vlasništva zajamčeno kao temeljno ljudsko pravo. U Ustavu piše: „jamči se pravo vlasništva (članak 48. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske) te da „zakonom je moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti“ (članak 50. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske). Ovakvo oduzimanje prava vlasništva i to bez provođenja zakonom propisanog postupka i bez da se vlasniku oduzetog zemljišta isplati pravična naknada, pravno nije moguće budući da je takvo postupanje protivno i odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV). ZV koji kao organski zakon uređuje materiju prava vlasništva u članku 33. stavku 1. propisuje: „Pravo vlasništva može u interesu Republike Hrvatske biti zakonom oduzeto (potpuno izvlaštenje) ili ograničeno osnivanjem za drugoga nekoga prava glede vlasnikove stvari (nepotpuno izvlaštenje), u kojem slučaju vlasnik ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju“. Stavkom 2. istog članka propisano je da: „bude li zakonom nekoj vrsti stvari oduzeta sposobnost da bude objekt prava vlasništva, to za dotadašnje vlasnike takvih stvari proizvodi jednake pravne učinke kao da je glede tih stvari provedeno potpuno izvlaštenje.“ Međutim, prvostupanjsko tijelo je prvostupanjskim rješenjem odbilo navedeni prigovor tužitelja kao neosnovan, a u odnosu na prijedlog za prekid postupka je navedeno da Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (NN 112/18) i Pravilnik o izlaganju na javni uvid (NN 59/20) ne predviđaju prekid postupka, a da se ne radi ni o slučajevima iz st. 2. čl. 55. ZUP-a, u kojima se postupak mora prekinuti. Ovakav stav prvostupanjskog tijela, osim što je neosnovan, je utemeljen na pravnom propisu koji se ne može primijeniti u ovom postupku. Prvostupanjsko tijelo se u obrazloženju prvostupanjskog rješenja pozvalo na odredbe Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina iz 2018. Međutim, s obzirom da je početak izlaganja katastarskih podataka započet u skladu s odredbama Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina iz 2007. i njegovim kasnijim izmjenama i dopunama, prvostupanjsko tijelo je ovaj postupak bilo obvezno voditi sukladno odredbama navedenog Zakona iz 2007. Tužitelj je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja podnio žalbu u kojoj je još jednom ukazao na razloge zbog kojih je predmetni postupak trebalo prekinuti do donošenja odluke Visokog upravnog suda o zahtjevu za ocjenu zakonitosti Odluke Gradskog vijeća Grada Dubrovnika o proglašenju k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] komunalnom infrastrukturom – javnim dobrom u općoj uporabi u vlasništvu Grada Dubrovnika – šetnica Solitudo – Hotel President. Naime, ukoliko bi Visoki upravni sud Republike Hrvatske ocijenio nezakonitom Odluku Gradskog vijeća Grada Dubrovnika o proglašenju k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] komunalnom infrastrukturom – javnim dobrom u općoj uporabi u vlasništvu Grada Dubrovnika – šetnica Solitudo – Hotel President, onda bi otpala pravna osnova za provedbu navedenog geodetskog elaborata i u sklopu redovite procedure provedbe istoga i u sklopu ovoga postupka obnove zemljišnih knjiga. Kada bi se zanemario navedeni postupak pred Visokim upravnim sudom te u slučaju da taj sud ocijeni nezakonitom Odluku Gradskog vijeća Grada Dubrovnika, predmetni geodetski elaborat evidentiranja komunalne infrastrukture ne bi mogao bio proveden, dok bi u isto vrijeme u sklopu ovoga postupka isti bio proveden. Sve navedeno dovodi do neodržive pravne situacije i povrede načela pravne sigurnosti. Pored navedenog, tijekom prvostupanjskog postupka je počinjeno niz pogrešaka pri utvrđivanju činjeničnog stanja. Zakon o općem upravnom postupku propisuje: „U postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari“ (članak 8.) „Službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar“. „Koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka“ (članak 9.). Međutim iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je zahtjev Grada Dubrovnika za evidentiranje komunalne infrastrukture već prihvaćen i proveden, a da tužitelju, kao vlasniku dijelova katastarskih čestica pripojenih predmetnoj šetnici, nije ni dana mogućnost sudjelovanja u izradi niti uvid u elaborat kojim se komunalna infrastruktura evidentirala. Budući da je o navedenom već unaprijed odlučeno, bez mogućnosti sudjelovanja stranke s protivnim interesima, postavlja se pitanje čemu pozivanje stranaka (vlasnika zemljišta) da se o istom očituju naknadno kad je, sudeći po obrazloženju prvostupanjskog rješenja, upravna stvar već riješena, jer je zemljište ionako već oduzeto, pa je kasno za podnošenje bilo kakvih prigovora ili davanja primjedbi. Drugostupanjsko tijelo odbilo je predmetnu žalbu u bitnome navodeći da „navodi žalitelja u žalbi nisu od važnosti za rješenje ove upravne stvari jer je odredbom članka 28. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (NN br. 16/07, 124/10, 121/16, 9/17), tehnička rembulacija određena kao ograničeno prikupljanje i obrada potrebnih podataka koja se provodi u svrhu osnivanja katastarskih čestica, evidentiranje zgrada i drugih građevina, evidentiranje posebnih pravnih režima na zemljištu i načina uporabe zemljišta te izrada katastarskog operata katastra nekretnina, te da se u okviru tehničke reambulacije iz postojećeg katastra zemljišta preuzimaju, obrađuju i prilagođavaju oni podaci koji su pogodni za katastar nekretnina, ostali potrebni podaci prikupljaju se i obrađuju po pravilima katastarske struke.“ Nadalje tuženik u pobijanom rješenju neopravdano ističe kako „žalitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi dovodili u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti primjenu mjerodavnog materijalnog propisa.“ Tuženik je najveći dio obrazloženja sveo na čisto citiranje odredbi Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina i Zakona o komunalnom gospodarstvu, a da pritom uopće nije dao valjane i obrazložene razloge niti se očitovao o žalbenim navodima iznesenima u žalbi tužitelja. Takvo obrazloženje rješenja ne samo da je manjkavo u smislu razloga za donesenu odluku, već njime nije uopće odgovoreno na prigovore tužitelja, čime je povrijeđena i odredba članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku koja propisuje da obrazloženje rješenja, pored ostalog, mora sadržavati razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, kao i razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranke, a što je ovdje izostalo. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja se navodi kako je „u okviru postupanja po prigovorima br. 186, 189, 190, 191, 192, 193 i 194, katastarsko povjerenstvo utvrdilo da su podaci o k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirani elaboratom nove izmjere koja je službena evidencija katastra od 1963. godine, upisana je u posjedovni list na ime Javno dobro - ceste. Navedena tvrdnja da su podaci o k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirani elaboratom nove izmjere koja je službena evidencija katastra od 1963. i upisana u posjedovni list kao Javno dobro – ceste je samo djelomično točna. Naime, izvorna k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je možda evidentirana u katastru od 1963. kao Javno dobro – ceste, u obliku i površini kako su prikazani Popisnom listu i kopiji katastarskog plana koji su tužitelju dostavljeni uz poziv Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižnog odjela u Dubrovniku i Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Dubrovnik, KLASA: 932-04/20-01/00915, URBOJ: 541-28-02/12-21-5 od 11. listopada 2021. Međutim, novoformirani oblik i površina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kako su prikazani na kopiji katastarskog plana dostavljenima tužitelju uz poziv Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižnog odjela u Dubrovniku i Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Dubrovnik, KLASA: 932-04/20-01/01088, URBROJ: 541-28-02/12-22-3 od 27. svibnja 2022. sigurno u katastru nije evidentiran od 1963. kao Javno dobro - ceste. Da je tome tako proizlazi iz činjenice što su na temelju geodetskog elaborata evidentiranja komunalne infrastrukture koji se provodi u okviru ovoga postupka, u sastav novoformirane kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ušle katastarske čestice koje su čitavo vrijeme bile uknjižene u vlasništvo tužitelja: kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Nije točna niti tvrdnja Grada Dubrovnika da je predmetna katastarska čestica, na dijelu katastarskih čestica u vlasništvu tužitelja, a koje su ušle u sastav novoformirane katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], svojim oblikom u naravi javna površina na kojoj nije dopušten promet motornim vozilima. Dijelovi navedenih nekretnina u vlasništvu tužitelja koje su u okviru ovoga postupka ušli u sastav novoformirane k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavljaju dio uređenog zemljišta hotelsko turističkog resorta tužitelja koji istim samostalno upravlja i održava. Niti Grad Dubrovnik niti bivša Općina Dubrovnik predmetnim dijelom nekretnina u vlasništvu tužitelja nikada nisu upravljali, niti su ikada u tim dijelu izgradili šetnicu, niti je rekonstruirali, niti na bilo koji drugi način njome upravljali ili je na bilo koji način održavali. Štoviše, katastarsko povjerenstvo uopće nije po prigovoru tužitelja obavilo terenski očevid na predmetnoj nekretnini, što je bilo dužno učiniti temeljem odredbe članka 46. stavka 6. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (Narodne novine 16/2007 i dr.) koji se primjenjuje u ovom postupku. O terenskom uviđaju je trebalo sačiniti zapisnik sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku. S obzirom da ništa od navedenog nije učinjeno, prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje su nezakoniti. Ovakav stav je zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi posl.br. Usž-236/15-2 od 22. travnja 2015. Treba napomenuti i kako tužitelj nikada nije pozvan na predočavanje geodetskog elaborata evidentiranja komunalne infrastrukture – Šetnice Solitudo – Hotel President, premda je kao uknjiženi vlasnik nekretnina koje tim elaboratom ulaze u sastav šetnice trebao sudjelovati u navedenom postupku. Dakle, tužitelju je oduzet dio nekretnina u površini od cca 600 m2, bez da mu je pružena mogućnost očitovanja o svim činjenicama i okolnostima bitnima za ovaj postupak. Navedenim postupanjem su faktički nastupili učinci djelomičnog izvlaštenja bez provođenja zakonom propisanog postupka i bez da se za to vlasniku oduzetog zemljišta isplati pravična naknada, što je protuustavno i nezakonito. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnima pravima koji kao organski zakon uređuje materiju prava vlasništva u članku 33. stavku 1. propisuje: „pravo vlasništva može u interesu Republike Hrvatske biti zakonom oduzeto (potpuno izvlaštenje) ili ograničeno osnivanjem za drugoga nekoga prava glede vlasnikove stvari (nepotpuno izvlaštenje), u kojem slučaju vlasnik ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju“. Stavkom 2. istog članka propisano je da: „bude li zakonom nekoj vrsti stvari oduzeta sposobnost da bude objekt prava vlasništva, to za dotadašnje vlasnike takvih stvari proizvodi jednake pravne učinke kao da je glede tih stvari provedeno potpuno izvlaštenje.“ Ovakvo zakonsko rješenje proizlazi iz odredbi Ustava Republike Hrvatske u kojem je pravo vlasništva zajamčeno kao temeljno ljudsko pravo, pa tako tamo piše da „jamči se pravo vlasništva“ (članak 48. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske) te da „zakonom je moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti“ (članak 50. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske). Iz svega gore navedenog proizlazi da su drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje nezakoniti pa je stoga tužitelj tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu na način kako je to precizirano u izreci ove presude.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako u cijelosti ostaje kod navoda obrazloženja osporenog akta i predložio je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Ovaj sud je rješenjem poslovni broj: Us I-2912/2022-6 od 14. travnja 2023. prekinuo predmetni spor koji se vodio pod citiranim poslovnim brojem na temelju odredbe čl. 45. stavak 2. točke 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21) kojom odredbom je propisano da sud rješenjem može prekinuti spor dok Visoki upravni sud ne odluči o zakonitosti općeg akta koji se u konkretnom slučaju primjenjuje, to konkretno dok Visoki upravni sud RH ne odluči o zakonitosti općeg akta koji se u konkretnom slučaju primjenjuje, odnosno o zakonitosti Odluke Gradskog vijeća Grada Dubrovnika o proglašenju k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] komunalnom infrastrukturom – javnim dobrom u općoj uporabi u vlasništvu Grada Dubrovnika – Šetnica Solitudo – Hotel President, KLASA: 363-01/22- 09/01, URBROJ: 2117/01-09-22-3 od 26. siječnja 2022., a nakon što je Visoki upravni sud RH donio presudu pod poslovnim brojem: Usoz-43/2022-7 od 28. listopada 2024., sud je rješenjem poslovni broj: Us I-2912/2022-7 od 20. svibnja 2025. nastavio spor, nakon čega je spis dobio novi poslovni broj: Us I-1146/2025.

4.U sporu je održana rasprava 18. lipnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelj i tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika putem linka naznačenog u odgovoru na tužbu.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Klasa: UP/I 932-04/22-03/159, Urbroj: 541-30-02/8-22-9 od 31. kolovoza 2022. odbijeni su kao neosnovani prigovori tužitelja pod rednim brojevima 186, 189, 190, 191, 192, 193 i 194 izjavljeni u postupku izlaganja na javni uvid katastarskih podataka postojećeg katastarskog operata k. o. [katastarska općina] i podataka prikupljenih tehničkom reambulacijom za k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], te je rješenje donijeto pozivom na odredbe čl. 160. st. 1. toč. 8. i čl. 55. st. 4. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj: 112/08).

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-932-04/22- 06/81, Urbroj: 541-11/2-22-2 od 30. studenog 2022., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja u bitnom iz razloga što je i tuženik bio stajališta kako su tužiteljevi prigovori pravilno odbijeni, uslijed čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

11.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo pravilno i zakonito postupilo kada je svojim rješenjem odbilo prigovore tužitelja izjavljene u postupku izlaganja na javni uvid katastarskih podataka postojećeg katastarskog operata k. o. [katastarska općina] i podataka prikupljenih tehničkom reambulacijom za k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], kao i je li tuženik zakonito postupio kada je osporenim rješenjem obio tužiteljevu žalbu izjavljenu protiv tog rješenja uz razloge koji su obrazloženi u obrazloženju osporenog akta tuženika, uslijed čega je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

12.Prema odredbi članka 45. stavka 1. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj: 16/07, 124/10, 121/16 i 9/17) odluku o katastarskoj izmjeri, odnosno tehničkoj reambulaciji donosi Državna geodetska uprava u sporazumu s ministarstvom nadležnim za poslove pravosuđa, prema stavku 3. nositelji prava na zemljištima na području na kojemu se provodi katastarska izmjera, odnosno tehnička reambulacija dužni su u roku koji je određen odlukom iz stavka 1. ovog članka vidljivim trajnim oznakama i na svoj trošak označiti granice zemljišta na kojemu imaju pravo vlasništva, druga prava ili kojim upravljaju (upravitelj općih, javnih i drugih dobara), prema st. 5. nositelji prava na zemljištu pismenim se putem pozivaju na obilježavanje granica zemljišta, te prema st. 8. pogreške koje nastanu zbog neobilježavanja granica zemljišta ispravit će se na trošak nositelja prava na zemljištu. Prema odredbi članka 46. stavaka od 5. do 10. istog Zakona, osobe koje su u elaboratu katastarske izmjere, odnosno tehničke reambulacije, iskazane kao nositelji prava na nekretninama u postupku izlaganja na javni uvid pismeno potvrđuju da su im podaci katastarske izmjere, odnosno tehničke reambulacije predočeni, te da su suglasni sa stanjem prikupljenih podataka. Pri izlaganju na javni uvid vodi se knjiga prigovora, te se po izjavljenom prigovoru obvezatno obavlja terenski uviđaj. Ako je temeljem obavljenog terenskog uviđaja potrebno promijeniti podatke sadržane u elaboratu katastarske izmjere, odnosno tehničke reambulacije, promijenjeni se podaci ponovno izlažu, te će se neosnovani prigovori odbiti rješenjem donesenim u upravnom postupku, protiv kojeg je dopuštena žalba.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja istu odbio i time potvrdio prvostupanjsko rješenje, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako prigovori tužitelja izjavljeni u postupku izlaganja na javni uvid katastarskih podataka postojećeg katastarskog operata k. o. [katastarska općina] i podataka prikupljenih tehničkom reambulacijom za k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], nisu osnovani, uslijed čega sud cijeni kako osporeno rješenje tuženika, tako i prvostupanjsko rješenje pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

14.Ovaj sud nalazi potrebnim prije svega istaknuti kako iz upravnog spisa predmeta proizlazi da je tužitelj izjavio prigovore u postupku izlaganja na javni uvid katastarskih podataka postojećeg katastarskog operata k. o. [katastarska općina] i podataka prikupljenih tehničkom reambulacijom za k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], koji su zavedeni u knjizi prigovora pod rednim br. 186, 189, 190, 191, 192, 193 i 194, s tim da je nova katastarska izmjera započeta odlukom Državne geodetske uprave u sporazumu s ministarstvom nadležnim za poslove pravosuđa KLASA: 931-04/05-04/42, URBROJ: 541-04-01/3-07-20 od 3. travnja 2007. („Narodne novine" br. 43/07), a tužitelj u prigovorima prigovara obliku i površini katastarskih čestica [katastarska čestica] te traži da se iste vrate u prvobitno stanje, a ujedno je i predložio prekid postupka do donošenja odluke Visokog upravnog suda, koje prigovore je tijelo prvog stupnja odbilo svojim rješenjem od 31. kolovoza 2022., protiv kojeg je tužitelj uložio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, u odnosu na koje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

15.Nadalje, sud primjećuje kako tužitelj u tužbi zapravo ističe identične prigovore koje je isticao i u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, a koje prigovore je tuženik pravilno otklonio u obrazloženju svog rješenja, s kojim obrazloženjem je u cijelosti suglasan i ovaj sud, to pak stoga što tužbeni navodi nisu, niti mogu biti od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora. S tim u vezi, prvenstveno je za istaknuti kako je odredbom članka 28. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, tehnička reambulacija određena kao ograničeno prikupljanje i obrada potrebnih podataka koja se provodi u svrhu osnivanja katastarskih čestica, evidentiranje zgrada i drugih građevina, evidentiranje posebnih pravnih režima na zemljištu i načina uporabe zemljišta te izrada katastarskog operata katastra nekretnina, s tim da se u okviru tehničke reambulacije iz postojećeg katastra zemljišta preuzimaju se, obrađuju i prilagođavaju oni podaci koji su pogodni za katastar nekretnina, ostali potrebni podaci prikupit će se i obraditi po pravilima katastarske struke.

16.Iz podataka upravnog spisa nadalje je razvidno kako je sukladno čl. 46. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, čl. 15. Pravilnika o izlaganju na javni uvid elaborata katastarske izmjere i tehničke reambulacije (Narodne novine br. 90/18) te čl. 182. st. 5. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/19), Zajedničko povjerenstvo Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik i Općinskog suda u Dubrovniku, objavilo početak izlaganja na javni uvid katastarskih podataka prikupljenih tehničkom reambulacijom, odnosno s izlaganjem na javni uvid podataka postojećeg katastarskog operata s istodobnim osnivanjem zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] sa danom 1. lipnja 2020. Nadalje, provedbom geodetskog elaborata izvedenog stanja komunalne infrastrukture Šetnica Solitudo - Hotel President u katastarskom operatu katastra nekretnina k. o. [katastarska općina] (u izradi), strankama je dostavljen novi poziv na izlaganje i raspravu za sastavljanje zk uloška, između ostalih i za k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], koje su predmet promjena u elaboratu. Tužitelj je potom putem voditelja imovinsko-pravnih poslova [adresa] i [adresa], RJ, 29. i 30. lipnja 2022. uložilo prigovore na izložene podatke, između ostalih i za k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], zavedene u knjigu prigovora pod red. br. 186, 189, 190, 191, 192, 193 i 194., pa budući su navedeni prigovori izjavljeni od strane iste stranke i temelje se na istom činjeničnom stanju (provedenom elaboratu izvedenog stanja komunalne infrastrukture), temeljem odredbe čl. 44. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne Novine" br. 47/09, 110/21), predmeti su od strane prvostupanjskog tijela spojeni. U izjavljenim prigovorima u bitnome se navodi da je u postupku izlaganja društvo Valamar Riviera d.d. već ranije zaprimilo obavijesti zajedno sa popisnim listovima i kopijama plana za k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te da je iz novih poziva na izlaganje, uz koje su priloženi popisni listovi i kopije plana, razvidno da je dio k. č. [katastarska čestica], dio 368/2 i dio 375/8 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu društva pripojen novoformiranoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da društvo prigovara novom obliku k. č. [katastarska čestica], novom obliku i površini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i traži da se oblik i površina ovih čestica vrati u prvobitno stanje. Navedeno je i da je postupanjem Grada Dubrovnika prilikom izrade elaborata prekršeno više zakona i da je društvo Visokom upravnom sudu RH podnijelo zahtjev za ocjenu zakonitosti Odluke Gradskog vijeća Grada Dubrovnika KLASA: 363-01/22-09/01, URBROJ: 2117/01-09-22-3 od 26. sječnja 2022. o proglašenju k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina] komunalnom infrastrukturom - javnim dobrom u općoj uporabi u vlasništvu Grada Dubrovnika šetnica Solitudo - Hotel President, te je predloženo prekinuti postupak do donošenja odluke Visokog upravnog suda RH.

17.Također, iz podataka upravnog spisa razvidno je kako je u okviru postupanja po prigovorima red. br. 186, 189, 190, 191, 192, 193 i 194, katastarsko povjerenstvo utvrdilo da su podaci o k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirani elaboratom nove izmjere koja je službena evidencija katastra od 1963., upisana je u posjedovni list na ime Javno dobro-ceste. Kako je katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi šetnica koja predstavlja javno dobro, a oblik čestice prikazan na katastarskom planu u potpunosti ne odgovara obliku u naravi, Grad Dubrovnik, Upravni odjel za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu dostavio je geodetski elaborat izvedenog stanja komunalne infrastrukture šetnica Solitudo - Hotel President. Elaboratom je promijenjen oblik katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te su formirane katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje predstavljaju javnu prometnu površinu na kojoj nije dopušten promet motornim vozilima. Uz elaborat je dostavljena Odluka Gradskog vijeća Grada Dubrovnika o proglašenju k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] komunalnom infrastrukturom - javnim dobrom u općoj uporabi u vlasništvu Grada Dubrovnika šetnica Solitudo - Hotel President, KLASA: 363-01/22-09/01, URBROJ: 2117/01-09- 22-3 od 26. siječnja 2022. (objavljena u Službenom glasniku Grada Dubrovnika br. 1 od 27. siječnja 2022.) i očitovanje Grada Dubrovnika kao nositelja prava na komunalnoj infrastrukturi. Prema dostavljenom očitovanju Grada Dubrovnika, katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Šetnica Solitudo - Hotel President) svojim oblikom je u naravi javna površina na kojoj nije dopušten promet motornim vozilima i proglašena je komunalnom infrastrukturom, a sukladno odredbi članka 61. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 68/18, 110/18, 32/20) komunalna infrastruktura je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost.

18.Glede tužbenih prigovora koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog tijela jer da je to tijelo svoje rješenje donijelo primjenom Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj: 112/08), dok da se u konkretnoj upravnoj stvari primjenjuje Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj: 16/07, 124/10, 121/16 i 9/17), za kazati je kako s obzirom da je nova katastarska izmjera započeta odlukom Državne geodetske uprave u sporazumu s ministarstvom nadležnim za poslove pravosuđa KLASA: 931- 04/05-04/42, URBROJ: 541-04-01/3-07-20 od 3. travnja 2007. („Narodne novine" br. 43/07) nedvojbeno je da je u ovoj upravnoj stvari mjerodavan Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj: 16/07, 124/10, 121/16 i 9/17), no kako je prvostupanjsko tijelo pravilno odbilo predmetne prigovore tužitelja, okolnost što se to tijelo u svom rješenju pozvalo na odredbe Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj: 112/08) po stajalištu ovog suda nije razlog zbog kojeg je tuženik trebao poništiti rješenje tijela prvog stupnja kod činjenice da su prigovori tužitelja pravilno odbijeni, s tim da se tuženik pravilno u svom rješenju pozvao na mjerodavne odredbe Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj: 16/07, 124/10, 121/16 i 9/17), pa niti ovaj sud ne smatra da bi izložena okolnost bila razlog zbog koje bi rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora bila nezakonita i radi čega bi ih trebalo poništiti.

19.Vezano za tužiteljevo pozivanje na okolnost da je pred Visokim upravnim sudom RH u tijeku bio postupak koji se vodio pod poslovnim brojem: Usoz-43/2022, a čiji predmet je bila ocjena zakonitosti općeg akta, odnosno Odluke Gradskog vijeća Grada Dubrovnika o proglašenju k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] komunalnom infrastrukturom – javnim dobrom u općoj uporabi u vlasništvu Grada Dubrovnika – Šetnica Solitudo – Hotel President, KLASA: 363-01/22-09/01, URBROJ: 2117/01-09- 22-3 od 26. siječnja 2022., zbog čega je po mišljenju tužitelja trebalo prekinuti upravni postupak dok se u tom predmetu ne donese pravomoćna sudska odluka, najprije je za kazati kako takva okolnost ne predstavlja razlog zbog kojeg je prvostupanjsko tijelo bilo u obvezi prekinuti upravni postupak u smislu mjerodavne odredbe čl. 55. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21). Pored toga, za istaknuti je kako je upravo ovaj sud predmetni spor prekinuo do okončanja tog postupka u kojem je naknadno donesena presuda Visokog upravnog suda RH poslovni broj: Usoz-43/2022-7 od 28. listopada 2024., a kojom pak presudom je odbijen prijedlog tužitelja za ocjenom zakonitosti citirane Odluke Gradskog vijeća Grada Dubrovnika, što znači da je naznačeni sud predmetnu Odluku ocijenio zakonitom, slijedom čega u ovom sporu nije moguće s uspjehom isticati prigovore koji se odnose na zakonitost iste kao općeg akta, o čijoj zakonitosti je odlučio za to nadležni Visoki upravni sud RH, pa kako su rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora kao pojedinačni upravni akti doneseni na temelju općeg upravnog akta koji je ocjenjen zakonitim, to pak znači i da su pojedinačni upravni akti zakoniti i pravilni jer su utemeljeni na zakonitom općem aktu, s tim da se u pogledu zakonitosti naznačenog općeg upravnog akta tužitelja upućuje na obrazloženje presude Visokog upravnog suda RH poslovni broj: Usoz-43/2022-7 od 28. listopada 2024.

20.U odnosu pak na tužiteljevo problematiziraju pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom postupku, kao i na počinjene procesne povrede na štetu tužitelja, za kazati je kako ovaj sud zaključuje upravo suprotno, odnosno da u je u provedenom upravnom postupku činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, kao i da nije došlo do povrede procesnih prava tužitelja koje bi bile od utjecaja na zakonitost osporenih rješenja, to stoga što je iz upravnog spisa, odnosno iz predmetnog geodetskog elaborata nedvojbeno utvrđeno kako je katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi šetnica koja nesumnjivo predstavlja javno dobro, dok oblik čestice prikazan na katastarskom planu u potpunosti ne odgovara obliku u naravi, međutim isto tako je neprijeporno da je stvarni oblik prikazan kroz katastarske čestice [katastarska čestica], s čim u vezi je dodatno za naglasiti kako je tužitelju prilikom izlaganja na javni uvid predočen stvarni oblik šetnice Solitudo - Hotel President, što znači da je tužitelju omogućeno očitovati se o svim relevantnim činjenicama važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, najprije kroz mogućnost izjavljivanja prigovora na izlaganje katastarskih podataka, potom kroz podnošenje žalbe protiv prvostupanjskog rješenja i u konačnici pokretanjem ovog upravnog spora, pa sud ne nalazi osnovanim niti ovakve prigovore tužitelja.

21.Što se pak tiče tužbenih prigovora tužitelja koji se odnose na problematiziranje vlasništva na novoformiranim katastarskim česticama, za kazati je kako pitanje vlasništva uopće nije u nadležnosti upravnih tijela, niti se u provedenom upravnom postupku odlučivalo o bilo kojim stvarno pravnim odnosima, slijedom čega pitanje vlasništva nije, niti može biti predmet ovog spora s obzirom da je predmet spora isključivo ocjena zakonitosti osporenih rješenja i to tuženika od 30. studenog 2022. te prvostupanjskog tijela od 31. kolovoza 2022., pa takve prigovore nije moguće isticati u ovom sporu.

22.Konačno, vezano uz tužbene prigovore u kojima tužitelj ukazuje na nezakonitost obrazloženja osporenog rješenja, za kazati je kako ovaj sud zaključuje upravo suprotno, odnosno da je obrazloženje osporenog rješenja u suglasju s mjerodavnom odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, kojom odredbom je pak propisano da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar, to stoga što je tuženik u obrazloženju osporenog rješenja dao jasne i konkretne razloge o utvrđenom činjeničnom stanju, kao i razloge zbog kojih su žalbeni prigovori tužitelja neosnovani, s kojima je suglasan i ovaj sud, a pored toga tuženik je utvrđeno činjenično stanje doveo u vezu s mjerodavnim materijalnim pravom, pa je uslijed navedenog obrazloženje osporenog akta u cijelosti pravilno i zakonito, s tim da sud ne nalazi da bi u provedenom postupku došlo do povrede bilo kojeg od načela upravnog postupka, pa tako niti onih koje tužitelj problematizira u tužbi.

23.Slijedom izloženog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

24.Stoga, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo u prvostupanjskom rješenju, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

25.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

26.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 24. lipnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju VALAMAR RIVIERA d.d., Poreč, Stancija Kaligari 1, uz zapisnik od 18. lipnja 2025. i zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnoj geodetskoj upravi Republike Hrvatske, Samostalnoj službi za drugostupanjski postupak, Zagreb, Gruška 20, uz zapisnik od 18. lipnja 2025. i zapisnik o objavi,

- u spis.