Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-185/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Damira Romca, kao predsjedika vijeća te Ivone Rupić i Magde Davidović Glumac, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika PŽ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje u tekstu: KZ/11) i kaznenog djela iz članka 227. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, sve u svezi s člankom 51. KZ/11 i optužene JŽ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11, odlučujući o žalbama optuženika PŽ i JŽ, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj K-81/2025-42 od 12. ožujka 2025., na sjednici održanoj dana 24. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se djelomično žalba optuženika PŽ te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se optuženiku PŽ, za kazneno djelo protiv javnog reda protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 2. i 1. KZ/11, temeljem članka 326. stavak 2. KZ/11, prihvaća po tom sudu utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, a za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, iz članka 227. stavak 3. u svezi sa člankom 1. KZ/11, utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, nakon čega se, temeljem članka 51. KZ/11, optuženik PŽ osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku PŽ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode počevši od dana 9. rujna 2024. u 12:30 sati kada je uhićen pa nadalje.

II. U preostalom dijelu žalba optuženika PŽ kao i žalba optužene JŽ, odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu optuženi PŽ proglašen je krivim da bi počinio kazneno djelo protiv javnog reda protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske Unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, po članku 326. stavku 2. i 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 326. stavku 2. KZ/11 te mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i kazneno djelo protiv sigurnosti prometa izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu opisano u članku 227. stavak 3. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavka 3. KZ/11 te mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, pa je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina, optužena JŽ proglašena je krivom da bi počinila kazneno djelo kazneno djelo protiv javnog reda protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske Unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, po članku 326. stavku 2. i 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 326. stavku 2. KZ/11 te je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku PŽ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode počevši od dana 9. rujna 2024. u 12:30 sati kada je uhićen pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženoj JŽ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode počevši od dana 9. rujna 2024. u 16:45 sati kada je uhićena pa nadalje.

2. Na temelju članka 79. KZ/11 od optuženika PŽ se trajno oduzima mobilni uređaj marke Samsung, IMEI broja: [IMEI broj] i IMEI broja: [IMEI broj], s umetnutom SIM karticom pozivnog broja: [broj SIM kartice]; te putničko vozilo marke Mercedes Viano, broj šasije: [broj šasije] i ključ za pokretanje vozila, koji postaju vlasništvo Republike Hrvatske.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženici se obvezuju na plaćanje troškova kaznenog postupka o čijoj će visini, sukladno članku 148. stavku 4. ZKP/08 će biti odlučeno posebnim rješenjem.

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik PŽ po branitelju Tomislavu Džepini, odvjetniku u Slavonskom Brodu, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora u kraćem trajanju.

4.1. Protiv navedene presude žalbu je podnijela i optužena JŽ po branitelju Andreju Gariću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i optuženoj izrekne blaža kazna te podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Odgovore na žalbe optuženika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, s prijedlogom da se odbiju žalbe optuženika PŽ i JŽ, kao neosnovane, te potvrdi prvostupanjska presuda.

6. Prije održavanja sjednice vijeća spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

7. Žalba optuženika PŽ je djelomično osnovana, dok je žalba optužene JŽ neosnovana.

8. Optuženi PŽ prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o kazni, a iz sadržaja žalbe proizlazi i da istu pobija i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je optuženik postupao na ponižavajući način prevozeći trinaest osoba u vozilu sa osam sjedećih mjesta, na način da je osam osoba sjedilo na svojim sjedećim mjestima u vozilu, a ostalih pet, "nagurao" u prtljažnik. Međutim, da je notorna činjenica da u državama iz kojih dolaze nezakoniti migranti je uobičajen prijevoz više osoba nego što je to dozvoljeno, što bi značilo da su "navikli" na takvu vrstu prijevoza, koji je dio "njihove kulture i običaja", pa se žalbom žali ukazati da na takav način optuženik PŽ svojim postupanjem nije ostvario obilježja kvalificiranog kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11.

9. Naime optuženi PŽ je na raspravi od 12. ožujka 2025. prilikom očitovanja o optužbi pred prvostupanjskim sudom izjavio kako se smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, a što proizlazi i iz obrane optuženika PŽ koji je u cijelosti priznao počinjenje kaznenih djela upravo na način kako mu se to optužnicom stavlja na teret, a priznanje optuženika potkrijepljeno je i ostalim materijalnim dokazima pročitanim u dokaznom postupku. S obzirom na okolnost da je optuženik priznao počinjenje utuženih kaznenih djela, nije u pravu optuženik kada pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na koju povredu se ne može žaliti optuženik, u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, kako to proizlazi iz odredbe članka 464. stavak 7. ZKP/08, osim ako je optuženi za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, što se u konkretnom slučaju nije dogodilo, a ne proizlazi ni iz navoda žalbe. Stoga žalba optuženika podnesena zbog te žalbene osnove je nedopuštena, pa nije u pravu ni optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona, jer iz rezultata dokaznog postupka i priznanja optuženika stekli su se svi objektivni i subjektivni elementi kvalificiranog kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11, što je prvostupanjski sud pravilno i okolnosno cijenio, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane prvostupanjske presude po točkama 14. i 15., i za navedeno kazneno djelo optuženika proglasio krivim.

10. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 ovaj sud, kao drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

11. Međutim u pravu je optuženik PŽ kada pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni u odnosu na kazneno djelo iz članka 227. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 s tvrdnjom da mu je izrečena kazna izrazito stroga navodeći da nije sporno da je prilikom prijevoza migranata došlo do prometne nezgode u kojoj su migranti zadobili tjelesne ozljede, a da je optuženik priznao počinjenje utuženih kaznenih djela izražavajući žaljenje i kajanje, pa je unatoč tome optuženiku PŽ za počinjenje kaznenog djela iz članka 227. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 utvrđena "drakonska kazna" u trajanju od 5 (pet) godina, na koji način je prvostupanjski sud podcijenio značaj olakotnih okolnosti na strani optuženika koji je i sam u prometnoj nesreći zadobio tjelesne ozljede, dok je precijenio otegotne okolnosti, jer iz podataka u spisu se ne može sa sigurnošću utvrditi da li je optuženik osuđivan za prekršajna ili kaznena djela, pa bi bila upitna njegova ranija osuđivanost u smislu otegotnih okolnosti.

12. Stav je drugostupanjskog suda, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije da je prvostupanjski sud vodeći računa o svim otegotnim i olakotnim okolnostima na strani optuženika PŽ zaključio da izražene olakotne okolnosti pretežu značaju otegotnih okolnosti u vidu njegove dosadašnje osuđivanosti pa je prestrogo optuženiku izrekao pojedinačnu kaznu zatvora za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, a nakon toga ga je i prestrogo osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina. Stoga je, u konkretnom slučaju bilo mjesta da se djelomično prihvati optuženikova žalba, preinači odluka o kazni na način da se za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz članka 227. stavak 3. KZ/11 u svezi sa stavkom 1. KZ/11 utvrdi pojedinačnu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i prihvati po sudu utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine za kazneno djelo iz članka 326. stavak 2. KZ/11, a potom ga osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina.

13. Zaključak je ovog suda, s obzirom na sve konkretne okolnosti o činjenju kaznenih djela za očekivati je da će se izrečenom vrstom i mjerom kazne na koju je optuženik PŽ osuđen ostvariti svrha propisana člankom 41. KZ/11, da se optuženi ubuduće neće pojavljivati kao počinitelj kaznenih djela te da je preinačena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine za kazneno djelo iz članka 227. stavak 3. KZ/11 i prihvaćena po prvostupanjskom sudu pojedinačna kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine za kazneno djelo iz članka 326. stavak 2. KZ/11, te preinačena jedinstvena kazna zatvora u svezi s člankom 51. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, kazna zatvora koja se ukazuje u cijelosti primjerenom i prilagođenom težini počinjenih kaznenih djela i stupnju krivnje optuženika, radi čega je za očekivati da će se takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja.

14. Optužena JŽ prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o kazni navodeći da je optužena priznala počinjenje inkriminiranog kaznenog djela, te izrazila žaljenje i kajanje zbog počinjenja istog te je bila u iznimnoj teškoj životnoj situaciji, veoma lošeg imovnog stanja, a riječ je o majci maloljetnog djeteta koja je kazneno djelo počinila kako bi osigurala bolje životne uvjete sebi i svojem malodobnom djetetu. U žalbi optužene se navodi da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne nije uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša pri izboru vrste i mjere kazne.

15. Međutim, prvostupanjski sud je prilikom odabira vrste i mjere kazne u odnosu na optuženu JŽ prilikom odabira vrste i mjere kazne pravilno postupio u smislu odredbe članka 47. KZ/11 te je optuženoj na odgovarajući način vrednovao kako olakotne tako i otegotne okolnosti. Kao olakotne okolnosti na strani optužene prvostupanjski sud je cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela što je u bitnom pridonijelo skraćivanju trajanja kaznenog postupka, činjenicu da je ista zadobila i teške tjelesne ozljede, dok je kao otegotne okolnosti cijenio osuđivanost optužene, što upućuje na zaključak da je optužena sklona činjenju kaznenih djela te da do sada izrečene kazne na nju nisu utjecale da se suzdrži u činjenju kaznenih djela.

16. Imajući u vidu navedene okolnosti, stupanj krivnje, pogibeljnost predmetnog kaznenog djela, njegove posljedice i načelo individualizacije u kažnjavanju, prvostupanjski sud je optuženoj JŽ izrekao kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine koja je primjerena stupnju krivnje optužene, jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra te okolnostima počinjenja kaznenog djela.

17. Ovaj sud ocjenjuje da će se izrečenom kaznom zatvora za optuženu JŽ ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te će se i na ovakav način utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela.

18. Slijedom svega iznijetog, temeljem članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08, presuđeno je kao u izreci.

U Splitu, 24. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Damir Romac