REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10652/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Roberta Završkog kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. CF, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama od 11. listopada 2024., broj: Pp-1462/2024-7, u sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. CF, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se ukida zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve IF u trajanju od tri mjeseca.

II. Uslijed odluke pod t. I., žalba okr. CF u odnosu na navedenu zaštitnu mjeru je bespredmetna.

III. U preostalom dijelu, odbija se žalba okr. CF kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

IV. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. CF je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 60,00 EUR (šezdeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama od 11. listopada 2024., broj: Pp-1462/2024-7, proglašen je krivim okr. CF da je, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 300,00 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine istih. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da je okrivljenik dužan platiti 30,00 eura troškova.

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve SF u trajanju tri mjeseca.

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik po branitelju, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova, no iz sadržaja žalbe je vidljivo da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Predlaže da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava.

5. Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo, time što mu je izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve IF u trajanju od tri mjeseca, budući da takva zaštitna mjera nije određena sukladno zakonu.

5.1. Naime, odredbom članka 16. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da se u odluci kojom sud izriče zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, između ostalog, mora navesti udaljenost ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji, a koja ne može biti manja od 100 metara. Stoga, zaštitna mjera koja je određena pobijanom presudom, bez tako navedene udaljenosti, nije određena sukladno zakonu, a niti je provediva, pa je i žalba okrivljenika, u odnosu na navedenu zaštitnu mjeru, bespredmetna.

5.2. Pritom je bitno naglasiti da ovaj sud nije imao ovlasti preinačiti prvostupanjsku presudu i okrivljeniku pravilno izreći zaštitnu mjeru iz razloga što je protiv prvostupanjske presude žalbu podnio samo okrivljenik, a ne i tužitelj, pa bi takvo postupanje bilo protivno načelu zabrane preinačenja na gore (čl. 202. st. 4. Prekršajnog zakona).

6. Nadalje, suština žalbe okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju da okrivljenik nije napao svog brata IF, ovdje žrtvu nasilja u obitelji, jer mu to nije bila namjera, nego da je upotrijebio metlu prema bratu kako bi uklonio mobitel iz njegove ruke, kako ga isti ne bi snimao.

6.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

6.2. Već iz same obrane okrivljenika proizlazi da su se u njegovom ponašanju ispunila sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivi. Okrivljenik je iznio obranu iz koje proizlazi da isti uopće ne osporava da je inkriminirane prilike metlom krenuo prema bratu i da mu je takvim napadom bila namjera maknuti mobitel iz ruke bratu. Međutim, budući da je nasilje u obitelji primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda (čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji), nije potrebna namjera nanošenja tjelesne ozljede niti sam nastanak tjelesne ozljede. Iako žrtva nasilja svjedoči o tome da ga je okrivljenik udarao po glavi, rukama i tijelu metlom, okrivljeniku se stavlja na teret da je žrtvu nasilja "fizički napao drvenim štapom od metle", što je dostatno za ispunjenje bića djela ovog prekršaja, a takvu radnju priznao je i sam okrivljenik u svojoj obrani. Prvenstveno, suprotno mišljenju žalitelja, okrivljenik nema pravo fizičkim napadom spriječiti brata u snimanju mobitelom, bez obzira na to je li to snimanje neovlašteno ili nije. Nadalje, iz opisa događaja u samoj obrani proizlazi da se konkretne prilike radilo o fizičkim napadom metlom. Oni su u tom trenutku oboje u sukobu (okrivljenik, između ostalog, navodi kako mu je žrtva nasilja prije snimanja mobitel bacila kutiju na glavu i da se porezao na vazu u toj kutiji) i okrivljenik je bio revoltiran dodatno jer ga brat snima, pa proizlazi da upotreba metle, kako ju okrivljenik opisuje, predstavlja fizički napad, bez obzira na to je li okrivljenik imao namjeru ozlijediti brata jer to nije biće samog prekršaja niti mu se to stavlja na teret.

6.3. Stoga, žalbenim navodima žalitelja činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Žaleći se zbog odluke o novčanoj kazni, okrivljenik navodi kako je trebalo uzeti u obzir objektivne i subjektivne olakotne okolnosti.

7.1. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da nema osnove za blaže kažnjavanje. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna od najmanje 300,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, dakle, riječ je blažoj vrsti kazne, a ujedno i o novčanoj kazni u minimalnom propisanom iznosu. U konkretnom slučaju nema osnove za ublažavanje novčane kazne jer se radi o fizičkom nasilju, kao težem obliku nasilja. Stoga se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići ublažavanjem kazne.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik lošeg imovnog stanja da bi plaćanjem troška žalbenog postupka 60,00 eura bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. i 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 24. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja i tužitelja.